Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
John Cleese wrote:And now... something completely different
Ja sad idem van i vratit ću se tek ujutro.
Bit ću vani, ne čekaj me, idi spavati, ondje ću sjediti
i čučati i doći ću pijan.
Ja sad idem van i vratit ću se možda tek na godinu, šta
tako gledaš u mene?
Ja sad idem van i vratit ću se možda tek za trista godina,
pa zar je to neko vrijeme?
Past ću na prozor u spodobi jednog besprizornog
razrokog fotona. Posadit ću se u obliku
prašine, spale nekom s cipela,
na prag tvojih vrata.
A ti onda ne budi zla i pusti me k sebi. Ne pravi mi
scene. Ljubavnike
ćemo pokupiti u pokrivač i izbaciti kroz prozor.
I ostavit ćemo sebi svjetlo. Ta pusti me k sebi.
Ta pusti me već k sebi, pa pusti me već, zašto ti
to toliko traje, to je nekoliko trenutaka, ta to je
grozno dugo, pa ja ću usahnuti umrijeti umrijeti ću od
žalosti, ta molim te ipak otvori ili ću ti ta vrata razvaliti,
kožu ću ti izgrepsti, oči ću ti iskopati
ljubavi moja.
Dakle? Ko je ovo napisao?
ovo me opasno podsjeca na jednog tipa...znam da glumi i da pise za teatar...ali nije mi poznato da je otisao u pjesnike...
Koliko li riječi, a samo zato što ne mogu da te dodirnem. Kad bih mogao spavati i držati te u naručju, tinta bi ostala u tintarnici. Mi bismo mogli biti kreposni zajedno baš kao što se možemo i ljubiti kad smo zajedno. Ali moramo neko vrijeme biti rastavljeni, i to je, mislim, zaista najpametnije što možemo učiniti. Samo da je čovjek siguran.
Ne mari, ne mari, nećemo se zbog toga uznemirivati. Mi zaista vjerujemo u mali plamičak i u bezimenog boga koji ga čuva da se ne ugasi. Toliko je tebe ovdje uza me, i prava je šteta što nisi sva ovdje.
Knjiga je prvi put objavljena 1928, ali u zemlji iz koje potiče autor tek 1960.
Koja knjiga?
funeral blues wrote:Pa zbog posla sam sve propustila
De sad nadoknadi
bisera wrote:Koliko li riječi, a samo zato što ne mogu da te dodirnem. Kad bih mogao spavati i držati te u naručju, tinta bi ostala u tintarnici. Mi bismo mogli biti kreposni zajedno baš kao što se možemo i ljubiti kad smo zajedno. Ali moramo neko vrijeme biti rastavljeni, i to je, mislim, zaista najpametnije što možemo učiniti. Samo da je čovjek siguran.
Ne mari, ne mari, nećemo se zbog toga uznemirivati. Mi zaista vjerujemo u mali plamičak i u bezimenog boga koji ga čuva da se ne ugasi. Toliko je tebe ovdje uza me, i prava je šteta što nisi sva ovdje.
Knjiga je prvi put objavljena 1928, ali u zemlji iz koje potiče autor tek 1960.
Koja knjiga?
a sad moram kući...ccc... 