Forum Klix.ba

Kad te poklopi ovako nesto, cista savjest je najbolje sto ti se moze desiti. Tvoja je u ovom slucaju ko suza a cinjenica je da u ovom zivotu ima mnogo rasparenih ljudi i mnogo neparnih kombinacija. To je česta životna priča. Ili ste sami ili ste suvišni.

Daphna wrote:Eeeee, Edo, Edo... Nijedna moja niti bilo čija riječ neće ti pomoći niti olakšati.

Možda je tako moralo biti a možda se samo i prepala očeve reakcije. Sve u svemu, tužno je kako nam nekada roditelji iz najbolje namjere znaju uništiti sreću i živote... Želim vam da jednog dana opet budete skupa. Samo hrabro kroz ovo!

Neznam ... i meni je moj stari isto tako rekao da ako ode od mene i ako je vratim... da mu više nisam sin ... vjeruj mi da me nije ni najmanje brinulo... shvatio sam da je život takav i da ćemo mi svi prije ili poslije ostati bez svojih roditelja ... da ih trebamo cijenit i poštovati ali ne i dopustiti da nam upravljaju životima ... tako da sam se pozdravio sa mojim starim i izašo iz kuće .... dva dana poslije moj babo se promijenio ... jer je shvatio da ucjenama nemože ništa postići ... ona neće da shvati da i njen stari to ISTO njoj radi ... i da ne misli to što govori..... nema se tu šta pričat o nama dvoma Daphna pobogu ... nas dvoje kad sjednemo skupa ... nemoramo ništa govoriti tu je sve već rečeno ... razumiješ šta ti hoću reći ....

Zashto su toliko vashi, ili sada samo njeni roditelji protiv vashe veze?!

edo_79 wrote:

Daphna wrote:Eeeee, Edo, Edo... Nijedna moja niti bilo čija riječ neće ti pomoći niti olakšati.

Možda je tako moralo biti a možda se samo i prepala očeve reakcije. Sve u svemu, tužno je kako nam nekada roditelji iz najbolje namjere znaju uništiti sreću i živote... Želim vam da jednog dana opet budete skupa. Samo hrabro kroz ovo!

Neznam ... i meni je moj stari isto tako rekao da ako ode od mene i ako je vratim... da mu više nisam sin ... vjeruj mi da me nije ni najmanje brinulo... shvatio sam da je život takav i da ćemo mi svi prije ili poslije ostati bez svojih roditelja ... da ih trebamo cijenit i poštovati ali ne i dopustiti da nam upravljaju životima ... tako da sam se pozdravio sa mojim starim i izašo iz kuće .... dva dana poslije moj babo se promijenio ... jer je shvatio da ucjenama nemože ništa postići ... ona neće da shvati da i njen stari to ISTO njoj radi ... i da ne misli to što govori..... nema se tu šta pričat o nama dvoma Daphna pobogu ... nas dvoje kad sjednemo skupa ... nemoramo ništa govoriti tu je sve već rečeno ... razumiješ šta ti hoću reći ....

Znam, znam... Ne tražim ja opravdanje za nju, ali pokušaj to pogledati sa ženskog aspekta! Ona to vjerovatno malo drugačije doživljava, emotivnije smo pa nam teže pada. Nemoj misliti da nije noćima razmišljala o tome, vagala... Jbg, ljudi ne reaguju isto na ucjene a sigurna sam da je strah dosta utjecao na njenu odluku. Još ako ima i poseban odnos sa svojim ocem, kao što mnoge djevojke imaju pa bi sve uradile za njega, onda te čeka teška bitka.

Smiri se i ti malo, prebrodi par dana bez nje a onda pokušaj opet. Samo mirno i polako. Dovoljno je istraumirana očevim riječima da bi je sad i ti stavljao na teške izbore. Ako je voliš, a rekla bih da je tako, onda se bori za nju pameću a ne silom. Malo žrtvuj i svoje emocije, naoružaj se strpljenjem opet pokušaj prodrijeti do nje. Pozovi je da razgovarate sami, čisto onako, bez nagovaranja da ti se vrati, pa udari po sjećanjima. Žene na sve reaguju emotivno. Podsjeti je kako ste se upoznali, nasmijavaj je što više... Onda će kada dođe kući shvatiti šta ima u tebi. Ne samo muža i ljubavnika već i prijatelja.

burek_in_space wrote:Zashto su toliko vashi, ili sada samo njeni roditelji protiv vashe veze?!

Zato što je u toku ove godine braka, moj babo gledo na sve načine da nam pomogne jer smo krenuli od nule... počevši od savjeta pa dalje s tim da je uvijek naglašavao da od svega uzmemo ono što nama paše i da živimo svoj život dok njeni starci nikad je nisu pitali ima li šta jesti u kući.....

Zato što joj je babo mislio da ću s njim sjedit i pit, bit macho muško, da ću joj nogom vrata otvarat i mlatit je ko kakvo govedo a ja sam s njom živio u slozi i dogovoru.....

A sad zna da je usro motku... da je napravio dosta grešaka da je pljuvao po meni a ja joj ništa nisam htio reći, prešao sam preko toga jer je volim hoću s njom da živim a najgore je to što on nemože da podnese to što mu je u oči rekla da me voli i da hoće da mi se vrati....

burek_in_space wrote:Zashto su toliko vashi, ili sada samo njeni roditelji protiv vashe veze?!

Ovdje je to sada sve stvar principa a najmanje toga ko je koga uvrijedio, ko se kome ne dopada... Znam po sličnoj situaciji sa sestrom i zetom. Najgore je kada se roditelji umiješaju. Ali njih dvoje odlučili da odje.. i njegove i naše starce i eno ih sada, nit' im se ko miješa u brak nit' se iko sjeća šta je bilo

edo_79 wrote:

burek_in_space wrote:Zashto su toliko vashi, ili sada samo njeni roditelji protiv vashe veze?!

Zato što je u toku ove godine braka, moj babo gledo na sve načine da nam pomogne jer smo krenuli od nule... počevši od savjeta pa dalje s tim da je uvijek naglašavao da od svega uzmemo ono što nama paše i da živimo svoj život dok njeni starci nikad je nisu pitali ima li šta jesti u kući.....

Zato što joj je babo mislio da ću s njim sjedit i pit, bit macho muško, da ću joj nogom vrata otvarat i mlatit je ko kakvo govedo a ja sam s njom živio u slozi i dogovoru.....

A sad zna da je usro motku... da je napravio dosta grešaka da je pljuvao po meni a ja joj ništa nisam htio reći, prešao sam preko toga jer je volim hoću s njom da živim a najgore je to što on nemože da podnese to što mu je u oči rekla da me voli i da hoće da mi se vrati....

A koji je kvrc bio sa tvojom mamom? I ja mislim da je ovo sve skupa puno slozenije nego sto si nam napisao. Ja vjerujem da bi ti volio da se sve u vasem braku pocne i zavrsi sa "MI SE BESKRAJNO VOLIMO", ali vjeruj mi da je to jako tesko.

Upravo to ja i radim, barem sam radio dok smo se smjeli viđati jer joj je stari zabranio da se viđamo.....

Uvijek sam okretao na zezanciju... ono kako smo se nekad zezali, pokušavao da što manje misli na to ....

Nije mi lako vjerujte mi ljudi, trpim ja to više od mjesec dana, strpljiv sam i sve al strah me da ona ne poklekne pod svim tim silnim pritiscima... svaki put mi kaže zbogom neću te zvat a nakon dva tri dana se javi... a ja sam tu

uvijek sam tu za nju da je saslušam i da joj pomognem .... samo neznam dokad.... krajnji rok je kad nas pozovu na razvod... poslije toga nema nazad...

belissimma wrote:

edo_79 wrote:

burek_in_space wrote:Zashto su toliko vashi, ili sada samo njeni roditelji protiv vashe veze?!

Zato što je u toku ove godine braka, moj babo gledo na sve načine da nam pomogne jer smo krenuli od nule... počevši od savjeta pa dalje s tim da je uvijek naglašavao da od svega uzmemo ono što nama paše i da živimo svoj život dok njeni starci nikad je nisu pitali ima li šta jesti u kući.....

Zato što joj je babo mislio da ću s njim sjedit i pit, bit macho muško, da ću joj nogom vrata otvarat i mlatit je ko kakvo govedo a ja sam s njom živio u slozi i dogovoru.....

A sad zna da je usro motku... da je napravio dosta grešaka da je pljuvao po meni a ja joj ništa nisam htio reći, prešao sam preko toga jer je volim hoću s njom da živim a najgore je to što on nemože da podnese to što mu je u oči rekla da me voli i da hoće da mi se vrati....

A koji je kvrc bio sa tvojom mamom? I ja mislim da je ovo sve skupa puno slozenije nego sto si nam napisao. Ja vjerujem da bi ti volio da se sve u vasem braku pocne i zavrsi sa "MI SE BESKRAJNO VOLIMO", ali vjeruj mi da je to jako tesko.

Kvrc sa mojom mamom je bio što je znala doći po nju pa odu po gradu hodat kafe ispijat i tad joj ništa nije smetalo... a znala je nazvat naveče pitat šta ima kako si, jesi dobro šta radite ...

Znala je dosta puta pitat i ono automatski ... gdje ste .... i to je izgleda počelo da ide njoj na živce.....

eto u čemu je kvrc....

edo_79 wrote:

burek_in_space wrote:Zashto su toliko vashi, ili sada samo njeni roditelji protiv vashe veze?!

Zato što je u toku ove godine braka, moj babo gledo na sve načine da nam pomogne jer smo krenuli od nule... počevši od savjeta pa dalje s tim da je uvijek naglašavao da od svega uzmemo ono što nama paše i da živimo svoj život dok njeni starci nikad je nisu pitali ima li šta jesti u kući.....

Zato što joj je babo mislio da ću s njim sjedit i pit, bit macho muško, da ću joj nogom vrata otvarat i mlatit je ko kakvo govedo a ja sam s njom živio u slozi i dogovoru.....

A sad zna da je usro motku... da je napravio dosta grešaka da je pljuvao po meni a ja joj ništa nisam htio reći, prešao sam preko toga jer je volim hoću s njom da živim a najgore je to što on nemože da podnese to što mu je u oči rekla da me voli i da hoće da mi se vrati....

E ovaj dio mi je "upao" u ochi.
Znam da je lakshe reci nego uchiniti, ali ti nemash problem sa ocem, nego sa svojom suprugom, koja ochigledno nije dovoljno jaka lichnost da donese konachnu odluku. Ovo njeno ponashanje, pod uslovom da si iskreno rekao glavne detalje koji se tichu vasheg braka, su po meni ponashanje osobe koja ne zna bil' pishkila ili kakila. Ona se nalazi, koliko god to paradoksalno zvuchalo, u komfornom polozhaju, jer trenutno je kod staraca, a zna da tebe ima kad god to pozheli. Pritom ne vodi rachuna kakva osjecanja i u kakvo stanje tebe baca svakim svojim neodluchnim javljanjem. Na tebi je da skontash koji je to nachin da ona konachno shvati da ovo nije djechija igrica, nego da se radi o vashem braku i vashim zhivotima.

Daphna wrote:

burek_in_space wrote:Zashto su toliko vashi, ili sada samo njeni roditelji protiv vashe veze?!

Ovdje je to sada sve stvar principa a najmanje toga ko je koga uvrijedio, ko se kome ne dopada... Znam po sličnoj situaciji sa sestrom i zetom. Najgore je kada se roditelji umiješaju. Ali njih dvoje odlučili da odje.. i njegove i naše starce i eno ih sada, nit' im se ko miješa u brak nit' se iko sjeća šta je bilo

Daphna, sad pogledaj moj post iznad i vidjecesh da razmishljamo na slichan, ako ne i isti nachin.

Druže iskren sam da nemogu biti iskreniji ..... vidiš i meni je često puta padala na pamet ta ideja da jedinu korist iz svega ovoga ima ona ... naime kaže mi da je gotovo i da me neće zvati ... ja taman okrenem se nekoj ''normali'' skontam to je to i gotovo ... prođe par dana i onda il odzvoni il pošalje poruku .....

Neznam više šta da radim ... da se ''naoružam'' strpljenjem i čekam il da sve ovo lijepo otjeram u tri pi polovina i barem da znam zbog čega bolujem i koji mi je vrag

A je li puno mlada ta tvoja "mlada"? Ponasa se ko derle totalno nespremna da zivi svoj zivot samostalno donoseci odluke.

Pod uslovom da je sve zaista onako kako si napisao (a ja nemam razloga da ti ne vjerujem) meni ti ljudi zvuce poprilicno primitivni - onaj tzv "polusvijet" koji je zbog cinjenice da su intelektualno ograniceni po pravilu toliko zadrti da sumnjam da ces ikad s njima biti miran. Uvijek ce biti nesto zbog cega ce ti se petljati u zivot a tvoja supruga im je ostavila sirom otvorena vrata da to rade.

belissimma wrote:A je li puno mlada ta tvoja "mlada"? Ponasa se ko derle totalno nespremna da zivi svoj zivot samostalno donoseci odluke.

Pod uslovom da je sve zaista onako kako si napisao (a ja nemam razloga da ti ne vjerujem) meni ti ljudi zvuce poprilicno primitivni - onaj tzv "polusvijet" koji je zbog cinjenice da su intelektualno ograniceni po pravilu toliko zadrti da sumnjam da ces ikad s njima biti miran. Uvijek ce biti nesto zbog cega ce ti se petljati u zivot a tvoja supruga im je ostavila sirom otvorena vrata da to rade.

Moja ''mlada'' ima 22 godine, a nemaš pojma koliko si u pravu kad si pomenula tu intelektualnu ograničenost... babo joj je takav tip čovjeka kojem trijeznom moraš kliještima čupati riječi iz usta ... pričljiv je strahota božija ... a kad se napije jedina tema mu je lov i odstrel kojekakvih divljih životinja ...

I ja stičem utisak da ona nije dovoljno zrela da bi živila samostalno svoj život i da joj još uvijek treba ''amin'' od babe šta i kako će uraditi .....

edo_79 wrote:I 6 mjeseci samo se zabavljali, ja na poslu ona na poslu i na taj dan, kad je bilo 6 mjeseci zabavljanja kroz dopisivanje ona mene pita imal kakvih cura, ja joj kažem ma jok ba ja sam oženjen već 6 mjeseci ne tražim cura, pitala me šta ću ženi kupit za 6 mjeseci i ja joj reko kupit prsten, pitala me jel ja to nju zaručujem i jesam li ozbiljan i kažem joj nikad ozbiljniji u životu .... pristala je.

Cijelu platu sam potrošio na prsten ( ako se 350 maraka može nazvat platom) kupio ga i od srca joj ga poklonio. I tad smo već odredili datum kad ćemo se uzeti, oboje smo se složili da je vrijeme da se smirimo i počnemo živit samo stalno NAŠ život. Pred veče ja dobio 15maraka na kladionici i odem u radnju kupim nam 6 šoljica, evo reko od mene red je da se počnemo kućit pomalo..

Nismo htjeli ni kod mojih ni kod njenih... iznajmili smo sebi mali stan i počeli da živimo, radila ona radio ja ... imalo se para za poplaćat račune, izać na kaficu il piće s rajom a i ostavit koji dinar u stranu.

I tako godinu dana ....

Ja nisam razumjela jeste li se vi vjenčali (baš vjenčali - matičar, džamija, crkva, štogod) ili ste samo počeli živjeti zajedno?

Pitam jer, ako ste u formalnom braku, kako to da se da se roditelji nisu prije miješali u vaš odnos (ako je samo to uzrok sadašnje situacije), kako to da nikad do sad takvo njihovo ponašanje nije došlo do izražaja (ponavljam - ako je samo njihovo ponašanje i "mješanje" uzrok svega)? Jesu li oni od tebe imali neka druga očekivanja? Je li ona od tebe imala neka očekivanja koja se nisu ispunila?
Jer, ma koliko se često dešava roditeljsko uplitanje u bračne odnose svoje djece, malo mi vjerovatno zvuči to - "ona rekla, moja mama rekla, njen stari rekao i ona otišla". Nedorečeno mi je ono o čemu pišeš.

edo_79 wrote:

belissimma wrote:A je li puno mlada ta tvoja "mlada"? Ponasa se ko derle totalno nespremna da zivi svoj zivot samostalno donoseci odluke.

Pod uslovom da je sve zaista onako kako si napisao (a ja nemam razloga da ti ne vjerujem) meni ti ljudi zvuce poprilicno primitivni - onaj tzv "polusvijet" koji je zbog cinjenice da su intelektualno ograniceni po pravilu toliko zadrti da sumnjam da ces ikad s njima biti miran. Uvijek ce biti nesto zbog cega ce ti se petljati u zivot a tvoja supruga im je ostavila sirom otvorena vrata da to rade.

Moja ''mlada'' ima 22 godine, a nemaš pojma koliko si u pravu kad si pomenula tu intelektualnu ograničenost... babo joj je takav tip čovjeka kojem trijeznom moraš kliještima čupati riječi iz usta ... pričljiv je strahota božija ... a kad se napije jedina tema mu je lov i odstrel kojekakvih divljih životinja ...

I ja stičem utisak da ona nije dovoljno zrela da bi živila samostalno svoj život i da joj još uvijek treba ''amin'' od babe šta i kako će uraditi .....

E to s njenim roditeljima je katastrofa jer to TI ne mozes rijesiti - moze samo ona ako bude htjela.

A glede vas dvoje i vase ljubavi: mislim da ona nije svjesna sta znaci biti sretan u zivotu da (barem jednom) zavolis nekog ko te toliko voli (koliko ti nju) i samim tim ne zna to da cijeni. Vasu ljubav je stavila na test zbog takvih gluposti da je to ponizavajuce (tebi).

Ja kad se sjetim sebe s tih nekih 22 godine u vezi u kojoj i kakvoj sam bila (sa danasnjim muzem) - znam da sam bila spremna da odem na drugu planetu s njim, nicija mi prica nije bila vazna kao njegova (a za roditelje sam strasno vezana i jaaako mi je stalo do njihovog misljenja), i nije posotojalo NISTA sto nas je moglo poljuljati (osim nas samih).

Vjeruj mi, tek kasnije u zivotu i braku dolaze situacije s kojim se trebate BORITI zajedno, a ne ovako jedno protiv drugog i jos sa coporom subjektivnih navijaca za ledjima (rodbine).

Probaj ti nju malo dozvati u realnost a ako vidis da ne ide i bas se morate rastati, nek ti utjeha bude da si ti dao sve od sebe i da sebi nemas ama bas nista prebaciti.

Loulou wrote:

edo_79 wrote:I 6 mjeseci samo se zabavljali, ja na poslu ona na poslu i na taj dan, kad je bilo 6 mjeseci zabavljanja kroz dopisivanje ona mene pita imal kakvih cura, ja joj kažem ma jok ba ja sam oženjen već 6 mjeseci ne tražim cura, pitala me šta ću ženi kupit za 6 mjeseci i ja joj reko kupit prsten, pitala me jel ja to nju zaručujem i jesam li ozbiljan i kažem joj nikad ozbiljniji u životu .... pristala je.

Cijelu platu sam potrošio na prsten ( ako se 350 maraka može nazvat platom) kupio ga i od srca joj ga poklonio. I tad smo već odredili datum kad ćemo se uzeti, oboje smo se složili da je vrijeme da se smirimo i počnemo živit samo stalno NAŠ život. Pred veče ja dobio 15maraka na kladionici i odem u radnju kupim nam 6 šoljica, evo reko od mene red je da se počnemo kućit pomalo..

Nismo htjeli ni kod mojih ni kod njenih... iznajmili smo sebi mali stan i počeli da živimo, radila ona radio ja ... imalo se para za poplaćat račune, izać na kaficu il piće s rajom a i ostavit koji dinar u stranu.

I tako godinu dana ....

Ja nisam razumjela jeste li se vi vjenčali (baš vjenčali - matičar, džamija, crkva, štogod) ili ste samo počeli živjeti zajedno?

Pitam jer, ako ste u formalnom braku, kako to da se da se roditelji nisu prije miješali u vaš odnos (ako je samo to uzrok sadašnje situacije), kako to da nikad do sad takvo njihovo ponašanje nije došlo do izražaja (ponavljam - ako je samo njihovo ponašanje i "mješanje" uzrok svega)? Jesu li oni od tebe imali neka druga očekivanja? Je li ona od tebe imala neka očekivanja koja se nisu ispunila?
Jer, ma koliko se često dešava roditeljsko uplitanje u bračne odnose svoje djece, malo mi vjerovatno zvuči to - "ona rekla, moja mama rekla, njen stari rekao i ona otišla". Nedorečeno mi je ono o čemu pišeš.

Vjenčani u braku godinu i mjesec dana .... i još uvijek smo vjenčani jer se nismo sudski razveli .... reci šta te konkretno zanima i otkloniću ti svaku nedorečenost ... ni meni nije jasno šta ona više hoće ... ako je gotovo ... znači to je to i tačka ... a ne šuti po pet šest dana ... pa kad je oni počnu maltretirat i nakidat ono '' sa strane'' onda se meni javi da mi se izjada....

Borio sam se na sve moguće načine da nam nešto zaradim , da olakšam.... preko dana sam radio u firmi ... poslijepodne dođem kući malo odmorim... a znao sam osvanuti za računarom sjedeći i prekucavajući i prevodeći raznorazne tekstove nebil nam još koji dodatni dinar zaradio .... Izgleda da je moja najveća greška što za godinu dana nisam uspoi zaradit 100.000 maraka, kupit kakav moćan stan, bijesno auto i trčat za njenim starcima ko kakav potrčko ....

Ona je izgleda pod jakim uticajem svojih roditelja i toga il nemože ili neće da se riješi .... jednostavno nesmije da im kaže da hoće da živi svoj život dok je jako poletna kad je riječ o mojim roditeljima ... a moji starci su joj rekli da nema nikakvih obaveza prema njima ... da im nemora ići da joj neće dolaziti samo da nas dvoje živimo ko normalni ljudi ....

Ona još nije svjesna kakvu grešku čini ... ja nisam ni Tom Kruz ni Alen Delon ... al imam dušu i srce ... uvijek sam je razumio i uvijek sam bio uz nju ... kad bi svi rekli nije tako pogriješila je ja sam stajao uz nju pa ako gorimo gorimo zajedno.... al očito ona ne razmišlja isto kao ja

Ma malo bi ja nju stavila na cekanje....probaj da izignorise pozive ,poruke i viđanje....nek skonta da nisi tu samo kad je njoj tesko i da ti se moze obratiti u svakom trenutku....kad skonta da ne moze manipulisati s tobom ,mozda ce neke stvari i situacije sagledati realnije nego sto je to sad......ako te stvarno i iskreno voli,nema te sile koja ce stajati na putu njenoj,odnosno, vasoj sreci
Samo mislim da trebas biti malo strpljiv, i ne biti uvijek tu,kad je njoj cejf....ako vrijedi,isplaticeti se....ako ne vrijedi onda nemas za cim zaliti

Kako vrijeme prolazi sve više ima smisla to što mi govoriš seko ....... ma koliko to žalosno bilo ona jest nezrela za život a i ima u planu haman da me i voza.....

A što se toga tiče mala .. mislim da ti je prijedlog na mjestu .... eto ti si žensko ... misliš da može imati efekta ako sad ja malo budem ''hladan'' i da je neko vrijeme stavim na led??

edo_79 wrote:I tako godinu dana .... onda jednu veče se bezveze posvađamo radi gluposti, zapravo posvađamo se radi drugih, onaj stari dobri odnos svekrva-snaha i tako te gluposti, molio sam i preklinjao da to sve pusti na miru da se ne osvrće na ta sranja i da može da živi bez mojih kao i ja bez njenih. Počela je da vrišti, vrijeđala me a ja sam samo šutio, kontam hajd reko huja je neka proći će je .... i stvarno tako i bi... prošlo je i sjednemo ko dvoje normalnih ljudi da pričamo ... reko sam joj da niko nije vrijedan nas dvoje i da možemo sami sve da postignemo dogovorom... da prestane slušat druge ( i moje i njene) i njihove želje kako da mi živimo jer to nije nikakav razlog da si uništimo živote ... i da je do nje da odluči... ako ćemo živit ko ljudi da živimo... a ako nećemo... ja joj neću branit ništa..... mada mora znati da više kući nikad neće biti isto ko što je bilo kad se vrati mami i babi....

Ovo podvučeno je, mislim, bitno. Ne dešava se ništa preko noći. Da godinu dana bude idila i onda, "preko noći zbog gluposti", sve pukne. Tu su se stvari akumulirale, o njima se očito šutjelo, da bi na kraju na taj način eksplodiralo. Je l' moguće da se tokom tih godinu dana njeni nisu nikako "miješali"? Da ti prije te večeri kad ste se tako jako posvađali nikada nije rekla da joj nešto smeta, da nešto nije u redu? Znam da muškraci često ne primijete neke stvari, ne razmišljaju o stvarima i ne analiziraju ih na način na koji to žene rade i onda se čini da je sve "puklo preko noći i zbog jedne stvari"... Je li moguće da ti je pominjala neke stvari kojima ti nisi pridavao značaj (ne zato što ti nije bilo stalo, nego zato što si zaista mislio i što se tebi zaista činilo da su nebitne, beznačajne...)? Da li je nekad u nekim stvarima tražila tvoju podršku a nije ju dobila? Da li si, iako ti je pominjala nešto što joj smeta, pristupao na način: "Nije to važno, sve će to proći"?
Nije mi cilj nikoga osuđivati niti presuđivati, samo je bitno da shvatimo i razumijemo vlastite postupke koji su za posljedicu imali određen tok razvoja dešavanja i koji su, možda, bitna "pozadinska informacija".

Loulou wrote:

edo_79 wrote:I tako godinu dana .... onda jednu veče se bezveze posvađamo radi gluposti, zapravo posvađamo se radi drugih, onaj stari dobri odnos svekrva-snaha i tako te gluposti, molio sam i preklinjao da to sve pusti na miru da se ne osvrće na ta sranja i da može da živi bez mojih kao i ja bez njenih. Počela je da vrišti, vrijeđala me a ja sam samo šutio, kontam hajd reko huja je neka proći će je .... i stvarno tako i bi... prošlo je i sjednemo ko dvoje normalnih ljudi da pričamo ... reko sam joj da niko nije vrijedan nas dvoje i da možemo sami sve da postignemo dogovorom... da prestane slušat druge ( i moje i njene) i njihove želje kako da mi živimo jer to nije nikakav razlog da si uništimo živote ... i da je do nje da odluči... ako ćemo živit ko ljudi da živimo... a ako nećemo... ja joj neću branit ništa..... mada mora znati da više kući nikad neće biti isto ko što je bilo kad se vrati mami i babi....

Ovo podvučeno je, mislim, bitno. Ne dešava se ništa preko noći. Da godinu dana bude idila i onda, "preko noći zbog gluposti", sve pukne. Tu su se stvari akumulirale, o njima se očito šutjelo, da bi na kraju na taj način eksplodiralo. Je l' moguće da se tokom tih godinu dana njeni nisu nikako "miješali"? Da ti prije te večeri kad ste se tako jako posvađali nikada nije rekla da joj nešto smeta, da nešto nije u redu? Znam da muškraci često ne primijete neke stvari, ne razmišljaju o stvarima i ne analiziraju ih na način na koji to žene rade i onda se čini da je sve "puklo preko noći i zbog jedne stvari"... Je li moguće da ti je pominjala neke stvari kojima ti nisi pridavao značaj (ne zato što ti nije bilo stalo, nego zato što si zaista mislio i što se tebi zaista činilo da su nebitne, beznačajne...)? Da li je nekad u nekim stvarima tražila tvoju podršku a nije ju dobila? Da li si, iako ti je pominjala nešto što joj smeta, pristupao na način: "Nije to važno, sve će to proći"?
Nije mi cilj nikoga osuđivati niti presuđivati, samo je bitno da shvatimo i razumijemo vlastite postupke koji su za posljedicu imali određen tok razvoja dešavanja i koji su, možda, bitna "pozadinska informacija".

Uvijek ... ama baš uvijek sam stajao uz nju ... bilo mi je bitno njeno mišljenje i sve sam htio uz dogovor ... nikad nisam zanemario ni najmanju sitnicu jer upravo te sitnice su najopasnije ... taj dan uoči svađe bili smo kod doktora .. imala je jaku upalu bubrega i otišli smo skupa kod doktora .... zamolila me da odem s njom ... i otišao sam ... kad smo izašli htjela je da svratimo do butika da kupimo meni majicu i njoj hlače ... i onda nas je moj stari zvao pitao imamol kakvog posla i jesmo li slobodni da idemo na kafu ... pitao sam je i pristala je jer nisam htio niko da dominira u našem braku ... znači nema šefa i šefice postojimo samo MI ravnopravni .... onda me je pitala dali bi smjela otići svojoj mami nije je dugo vidjela (a otac i mati su noć prije bili kod nas) ... rekao sam ovako citiram '' nije problem, eto otići ćemo sa mojim starim na kafu, na šta se ona složila, onda ćemo otići do stana da jedemo jer nismo ni doručkovali ... ako nemožeš ti napravit jelo napraviću ja i onda hajd nije problem''. I došli smo u kafić ona se pozdravila sa mojim ocem sjeli smo i ugleda ona mamu svoju i tetku s druge strane ulice i kaže meni smijem li otić pozdravit se s mamom ... ja se odgulio smijat reko jesi ti normalna pa mati ti je pobogu gdje ćeš me to pitati.... otišla je stajala s njima par minuta i vratila se bacila mi 5 maraka na sto uzela tašnu i otišla bez riječi.... došla je kući u pola 10 naveče i počela da vrišti zato što je moja mama nazvala da je pita kako je i pitala gdje sam ja... eto od čega je sve počelo .....

Tvoja ljubav je stvarno velika, kad ti jos uvijek imas strpljenja da cekas da se ona "odbije od sise" da izvinete

Ma tu je ocigledno da roditelji manipulisu s njom ,a ona je ili toliko nezrela ili joj bas nije stalo,pa dozoljava da uticu na nju u tolikoj mjeri....ali u jednoj stvari je vrlo mudra i ne odustaje od tebe,jer negdje u dnu mozga ima taj mali dio,koji joj govori da si joj ti jedina utjeha i da si uvijek tu kad te treba..........i jos jedna stvar vrlo bitna,sigurna je u to da je volis i iskoristava to sto svjesno ,sto nesvjesno,ali iskoristava.......e zato napravi mali rez,(i opet joj cinis uslugu,ali nema veze,bar ce ti savjest biti cista) izgnorisi je jedan period, i mislim da ce se s vremenom pokazati pravo i realno stanje vaze veze

Meni je 30 godina ... nikad me život nije mazio ... a otac me moj naučio da čovjek najviše u životu cijeni ono što sam nauči, stekne i zaradi, tako sam i ja u 16 godini počeo da radim dok su moj vršnjaci još držali se mamine suknje ustajali u 12 i imali sve spremljeno očišćeno i popeglano .... Isto tako moj stari me naučio da se bez ljudi nemože živit i da moraš svakog cijenit i poštovat.

Takođe me je naučio da brak može jedino da opstane ukoliko su u vezi oboje ravnopravni tj da dogovor kuću gradi i da nikad ne dozvolim da mi se bilo ko miješa sa strane pa nebitno dali to bili moji ili njeni..... Njenim roditeljima je smetalo što je moj stari nama pomagao, što nas nije htio ostaviti da se patimo sad kad počinjemo svoj život jer je smatrao da je ljudski bar malo da nam pomogne ... isto tako im je smetalo što je moj stari moju ženu prihvatio ko svoje rođeno dijete, a ne možda na način na koji su oni očekivali ....

Moja ljubav jest iskrena ... jer to je sve što imam ... nisam sin nekog ministra il direktora da imam kule i gradove ... sin sam fizičkog radnika ... sve što imam je srce duša i obraz a to nedam ni po koju cijenu .....

A sve je počelo od te noći kad je moja mama pitala gdje sam ja ... pobogu žena nije ni znala da je ona otišla kod svoje matere a ja nisam imao ama baš nikakvu namjeru da joj javljam gdje mi žena ode jer nema potrebe za tim.... živim svoj život i to je to .....