Citati koje bi podijelili s drugima

[vesela_sveska]

Jedini razlog zbog kojeg ga želiš, jeste taj što ga ne možeš imati.

[vesela_sveska]

Znaš da ti je do nekoga stvarno stalo, kada sebe ubjeđuješ da nije.

[vesela_sveska]

Zgodni momci te dovode do ludila, o frajerima sanjaš, a u one zabavne se zaljubiš a i da toga nisi ni svjesna...

[potočanka]

.....i nisam ovo htjela. nisam birala tebe, ni nas. ti si me natjerao na ovo. a zapravo, nisam se baš bunila. ali proklinjem sebe što sam dozvolila da mi postaneš toliko bitan...

[Margueritex]

"Ona je moja.
Lud sam za njom.
Ona me voli."

Majke


"Pravite filmove kakve samo vi možete napraviti,
ali koje ne možete samo vi gledati."

Neko s tv-a

[kockica_kockica]

‎''Neprestano otkrivam da nikako ne mogu da otkrijem ljude. Ono što kažu, nije ono što čine, da li je ono što misle? Možda to ni oni sami ne znaju.''

[frameni]

Nije bitno kolika je udaljenost izmedju nas i onih koje volimo, kad su oni u nasim mislima i srcima. Ne moramo bas uvek biti jedno pored drugoga da bi se osecali srecno,ispunjeno i da bi volili...

[Tkd]

Osveta je u suštini stvar prirodna ljudima, tako slatka, zasljepljujuća, često i nemilosrdna, i kojoj je jako teško odoljeti ako se ukaže prilika. Bolji si čovjek ako oprostiš, ali s razlogom ju ni Bog nije zabranio, da i nepravedni bar malo osjete pravdu

[Ductus Holedocus]

Da ne zna neko neki citat..uglavnom spominju se tetke i djeca

[Margueritex]

Je l' ovaj?

“Mame, rađajte djeci sestre, jer sestre postaju tetke, a tetke su najljepši, nezamijenjivi dar svakom djetinjstvu.”

[Ductus Holedocus]

Je l' ovaj?

“Mame, rađajte djeci sestre, jer sestre postaju tetke, a tetke su najljepši, nezamijenjivi dar svakom djetinjstvu.”

bravo,hvala

[madFlava]

"“The truth is that momentum, in the sense in which we are discussing, is a feeling, and if it’s a feeling, that means we have the ability to have it on our side at all times if we so choose."

"““You gotta go deep deep down, beyond…beyond exhaustion, beyond your doubt. When it’s harder than you imagined it would be, when it takes longer than you thought it would take. When the load is heavier than you thought you could bear and all you want to do is give up and all you want to do is give in. When you feel like you’ve given all you’ve got, you gotta take one more step, you’ve gotta run one more lap, you gotta throw one more punch.
It’s about pushing yourself beyond the limits, it’s about perfecting the you, not just doing more, not just being better; but finding your best.”

"

[MMM27]

Ko u Sarajevu provodi noć budan u krevetu, taj može da čuje glasove sarajevske noći. Teško i sigurno izbija sat na katoličkoj katedrali: dva poslije ponoći. Prođe više od jednog minuta (tačno sedamdeset i pet sekundi, brojao sam) i tek tada se javi nešto slabijim ali prodornim zvukom sat sa pravoslavne crkve, i on iskucava svoja dva sat poslije ponoći. Malo za njim iskuca promuklim, dalekim glasom sahat–kula kod Begove džamije, i to iskuca jedanaest sati, avetinjskih turskih sati, po čudnom računanju dalekih, tuđih krajeva svijeta! Jevreji nemaju svoga sata koji iskucava, ali bog jedini zna koliko je sada sati kod njih, koliko po sefardskom, a koliko po eškenaskom računanju. Tako i noću, dok sve spava, u brojanju pustih sati gluvog doba bdi razlika koja dijeli ove pospale ljude koji se budni raduju i žaloste, goste i posprema četiri razna, među sobom zavađena kalendara, i sve svoje želje i molitve šalju jednom nebu na četiri razna crkvena jezika. A ta razlika je, nekad vidljivo i otvoreno, nekad nevidljivo i podmuklo, uvijek slična mržnji, često potpuno istovjetna sa njom.

Tu specifičnu bosansku mržnju trebalo bi proučavati i pobijati kao opaku i duboko ukorijenjenu bolest. Pomišljao sam da se i sam bacim na izučavanje te mržnje i, analizirajući je i iznoseći na svjetlost dana, da doprinesem njenom uništenju. (...) Ali, od mene bi se kao i od svih ostalih tražilo da stanem na jednu stranu, da budem mržen i da mrzim. A ja to nisam htio ni umio. Možda bih, ako tako mora biti, i pristao još da padnem kao žrtva mržnje, ali da živim u mržnji i sa mržnjom, da učestvujem u njoj, to ne mogu.

Ivo Andrić

[frameni]

Moja me dusa poucavala te me naucila da ljubim ono sto drugi mrze, naucila me iskrenosti koju drugi nemaju te mi je objasnila da ljubav nije odlika onoga ko voli, vec voljenoga. Prije nego sto me dusa tome naucila, ljubav za mene bjese tanana nit razapeta izmedju dva bliza kolcica, a sada je ona za mene oreol bez pocetka i kraja, koji obuhvaca sve sto postoji i koji se lagano siri da bi obuhvatio sve sto ce biti.


Khalil Gibran

[Entropio]

"Ako sam ono što imam i ako je to što imam izgubljeno, ko sam ja sada? Niko, nego poraženi, slomljeni, patetični dokaz pogrešnog načina života." - Erich Fromm

[vesela_sveska]

A eto sve bih dala da mi pokaže koliko me treba, a on je tamo, ja sam ovdje i ništa ne znamo. A sve bi dali da smo negdje zajedno.

[Modest Musorgski]

Man is the only trained animal who expects his reward before he does his trick. ~Robert Brault

[Modest Musorgski]

“… lend your ears to music, open your eyes to painting, and … stop thinking! Just ask yourself whether the work has enabled you to “walk about” into a hitherto unknown world. If the answer is yes, what more do you want?”
Wassily Kandinsky

[Modest Musorgski]

“Death is nothing to us, since when we are, death has not come, and when death has come, we are not”

Epicurus

[vesela_sveska]

Ponekad nije stvar u tome kako ti neko nedostaje. Boli te, jer znaš da ti njemu ne nedostaješ...

[vesela_sveska]

Ne postoji izgubljena ljubav, samo ljubav koja nije bila suđena....

[frameni]

Voljeti drugog čovjeka znači i razumjeti ga, a svakako i – praštati mu. Nije, doduše, lako voljeti čovjeka onakvog kakav jeste, ali samo ako budemo u stanju da ga ne samo prihvatimo već i da ga zavolimo upravo onakvog kakav jeste, podstaći ćemo ga da postane onakav kakav može da bude!

[vesela_sveska]

Najviše boli ono što je moglo biti, a nije bilo...

[hieveryone]

Riskirajmo, prisjetivši se da nikad nismo prestali tiho voljeti
one koje smo nekad voljeli glasno.

[vesela_sveska]

Zaboravila me? Ne, prijatelju, nije te zaboravila, nego nema za čim da žali, izgubila je ono što nikada nije ni imala, osjetila, nekoga kome ne znači ništa, a vjeruj mi, prijatelju, ti si izgubio osobu koju je ona sanjala da će sresti u tebi: Osobu koja te razumije, podržava, i koja ti vjeruje.

"Kad razmislim dobro, ne znam, da li si stvarno toliko poseban ili te samo moja mašta jednostavno učinila najboljim i nezamjenljivim, pa sada nijedan ne vrijedi ni pola kao ti..."

"Zagrljaji su stvoreni kako bi ljudi znali da ih volite, a da pritom ne morate baš ništa više da kažete."

Ja ću se vratiti svome životu, naviknut na tvoje odsustvo. Sve će biti onako kao prije nego što sam tebe upoznao. Samo.. Eto, falit ćeš mi.. I to je sve.

‎"Znala sam ko si ti i sve šta će se desiti, ali ipak sam lagala sebe da će biti drugačije, pristala na sve... I eto, sad imam samo snove...
Znam da nekoliko savršenih minuta sa tobom, moraju biti zamenjeni danima tuge, ali pristajem, opet... Jedan minut, zagrljaj, dah, samo da bar još jednom osetim kako je biti potpuno biće."

Privukao sam je sebi, i odmah je pronašla mesto između mog vrata i ramena, godinama kalupljeno za njenu glavicu...