Neven Šimić: Dva loša i Boriša
BORIŠA FALATAR·4. LIPNJA 2018
Glas budućnosti
Naspram praznog i jeftinog populista Komšića i hladnog makijavelista Čovića, Boriša Falatar se doima kao dobrodošlo osvježenje. Falatar simbolizira nesto sasvim drugo. Simbolizira taj famozni treći put tako nasušno potreban ovakvoj jednoj politički i ideološki devastiranoj zemlji. Lijepoj zemlji, da konačno pogledamo ovu zemlju u njenoj prirodnoj dimenziji. Falatarovi prvi javni istupi su obećavajući. Nastup mu je promišljen i sadržajan, ton pomirljiv, retorika umjerena. Ne docira, nego sluša. Govori logično i artikulirano. Vodi dijalog i pokušava razumjeti ovu zemlju, sa svim njenim složenostima i protivrječnostima. Vrijedi primjetiti da su to neki novi impulsi iz Naše stranke.
Falatar treba biti spreman na dvije vrste nacionalističkog odstranjivanja iz etnonacionalnih i pseudograđanskih političkih i medijskih kuhinja. Komšićevci, pseudograđanska kvaziljevica i sarajevska malograđanska nepamet odstranjivat će ga ‘’argumentima’’ kako nije dovoljno dobar patriot, da koketira sa proustaškim elementima te da svojom kandidaturom pomaže Čoviću. Čovićevci i njegova medijska etno gerila jednako uvjerljivom argumentacijom zamjerat će mu da nije dovoljno Hrvat, da je jos jedna sarajevska ubleha i podvala pravim Hrvatima te da preko Bošnjaka pokušava zasjesti u hrvatsku fotelju. Ono što Falatar svakako treba izbjegavati jeste upadanje u ove dvije vrste nacionalističkih šablona. I on to vješto izbjegava. Vjerovatno je već upozoren i pripremljen na političku močvaru, kvaziintelektualnu čaršiju i medijske sačekuše kakve kreiraju tri ovdašnje političke, intelektualne i medijske iracionalnosti, poznate pod skupnim imenom – bh. javnost.
Falatar je političar Nove generacije, da se poslužimo referencama iz Star Trek serijala. On simbolizira jednu Novu nadu, odmah da se nadovežemo referencama iz Star Wars franšize. Ali ono sto je važnije od pop-kulturnih referenci ove vrste, neka se ne ljute Gene Rodenbery i George Lucas, jeste da se iz Sarajeva može smireno i razborito govoriti, ne povlađujući ovoj ili onoj nacionalističkoj struji. A Sarajevu upravo nedostaje više takvih glasova. Recimo, glasova koji bi mogli zainteresirati nekoga ko živi u Srednjoj Bosni, Hercegovini ili Republici Srpskoj. Puno je ljudi koji s gađenjem i rezignacijom posmatraju izborne cikluse u BiH. Puno je Hrvata koji ni u snu nebi glasali za HDZ, ali kad vide ponudu iz Sarajeva odluče radije ne glasati. Možda bi za početak upravo ti ljudi mogli biti baza koju će Falatar animirati. To nameće neka važna pitanja: je li kasno (ili možda rano?) za jednu politiku koja neće povlađivati ovoj ili onoj nacionalističkoj struji i biti građanska u pravom smislu? A ne pseudograđanska, odnosno monoetnička, partikularna i kriptonacionalistička. Ne može se nuditi etnograđanstvo kao ideal građanstva, kako rezonira jedan dio sarajevske malograđanske pseudoelite.
Koliko će se noviteti koje donosi Falatar vrednovati pred glasačkom kutijom u oktobru, neizvjesno je. Ali je iznimno važno da se uvedu kao jedna posve nova politička praksa u BiH. Jer takav pristup jedina je šansa za istinske građanske i inter-kulti politike koje na BiH gledaju kompleksno i cjelovito, a ne kroz etno-dioptriju i parcijalno.
Sukob Hrvata sa Sarajevom i Sarajeva sa Hrvatima ne donosi nista dobro ni Hrvatima ni Sarajevu. A taj sukob će, manjim ili većim intenzitetom, tinjati ili rasplamsavati se ako u predsjedničku fotelju zasjednu pogrešni ljudi. Ako pobijedi Komšić, to će nesumnjivo dodatno antagonizirati Hrvate prema Sarajevu i Bošnjacima i kreirati novu spiralu podjela u društvu. Ako pobijedi Čović, politika otuđenja i mahanje trećentitetskim banerima i dalje će biti na političkom meniju HDZ-a, što će raspaljivati strasti u Bošnjaka i unositi nervozu u politički život. Hrvati će se i u jednom i u drugom slučaju nastaviti iseljavati. I uspješno popunjavati sadržaj pojma demografska katastrofa. Politička i kulturna provincijalizacija ostat će samo tužni kontinuitet takve politike.
Ako pobijedi Falatar, to bi mogao biti novi početak. Mogao bi biti početak relaksacije odnosa u Federaciji, što bi se pozitivno odrazilo i na BiH. Stvari uopće nisu komplicirane ako ih se logički i zdravorazumski postavi. Falatar je naprosto najbolji kandidat među ponuđenima. CV mu je puno bogatiji konkretnim referencama u odnosu na biografije njegovih takmaca za Predsjedništvo. Njegovo međunarodno iskustvo i veze, kroz višegodisnji rad u UN-u, više su nego dobrodošao kapital za jednog državnika. Ako bismo govorili u kategorijama superiornosti, Falatar je u odnosu na Čovića i Komšića politički, intelektualno i moralno daleko superirorniji kandidat. Ako bismo govorili u kategorijama međunarodnog ugleda, Falatar je opet daleko ispred ovog dvojca. A bolje je i za imidž zemlje vidjeti Falatara kako sa međunarodnim zvaničnicima tečno priča na engleskom, francuskom ili portugalskom, namjesto Čovića ili Komšića koji nešto nerazumljivo i nesuvislo trtljaju na svom lošem engleskom.
Falatarova politička kultura i politička kultura kakvu predstavljaju Čović i Komšić dvije su različite političke, etičke i vrijednosne kategorije. Njegova uglađenost i sofisticirnost u javnom nastupu nije hinjena kao u Čovića, nije maska za političku podvojenost i prijetvornost. Njegova bliskost tzv. malom i običnom čovjeku nije komšićevski populistički šund i kičeraj. On je i na nivou vizualne percepcije daleko bolji kandidat od ove dvojice.
Kompletan tekst možete pročitati ovdje:
https://bit.ly/2suIR6w
Izvor: DigitalnaDemokracija