palermo wrote: ali da će mi biti krivo hoće, to je moja reprezentacija, rekao bih , mnogo više moja nego Amarova
To je to. Meni nije jasno kako neko može gledati reprezentaciju kroz klupske boje. Nek bude Amar, nimalo mi ne smeta, to je moja reprezentacija za koju navijam uvijek i vazda i ne gledam ko je na klupi, ko je na golu, ko igra, ko je možda mogo igrat a ne igra itd. Ja nikad nisam gotivio Želejzničar, ali zato za Džeku navijam gdje god da igra. Mislim, ne možeš biti ravnodušan kad vidiš da neki tvoj zemljak ili sugrađanin onako trpa golove Chelsea-ju.
Drago ti bude kad vidiš da čitav fudbalski svijet tu noć lige prvaka pamti samo po Džekinim golovima i samo o njemu sutradan govore.
Dakle, nek bude Amar nema beda. Ja opet navijam za svoju reprezentaciju ko i prije. Nadam se samo da ćemo konačno proigrati. Ovo s Mešom je bilo baš negledljivo i mislim (ponavljam po ko zna koji put) da je promjena na klupi neophodna.
Edit: kad Željezničar igra evropske utakmice, uvijek mi je drago kad naprave dobar rezultat i ostvare plasman u naredni krug takmičenja, a pripadam, recimo, ovoj bordo obojenoj populaciji

Pisao sam o tome i na temi derbija i na temi rekonstrukcije Grbavice. Šta tek okruženje nama misli kad se mi sami među sobom ovako ne trpimo i ne želimo jedni drugima uspjeh, a pogotovo što prizivimo neuspjeh svojoj jedinoj reprezentaciji, jer je vodi tamo nekakav željovac ´ta će on.
Nisam baš siguran da su ovako podijeljeni navijači, recimo Ukrajine, dgdje je pola tima iz Dinamo Kijeva. Šta o toj reprezentaciji misle navijači Šahtara. Ili... da li bi se sad navijači Španije, oni iz Madrida odrekli svih lijepih reprezentativnih momenata, jer su u njihovoj reprezentaciji igrali i titule im donosili i igrači iz najljućeg rivala.
Odoh predaleko. Poenta svega je da je to naša repka bez obzira na savez, selektora i izbor igrača.
Ne možemo svi biti slektori.