tempuser wrote: ↑01/01/2021 11:08
Grean wrote: ↑31/12/2020 01:24
Nosit cemo jer pustamo da se prodaje i forsira ta prica...
I da, mnogi su mahali zastavom
ali u svom toru a ovdje je akcenat na onom na Carsiji.
Da te vratim na početak koji si zanemario. Stara pravoslavna crkva na Čaršiji je sagrađena 1539. godine, a ne 1989. godine. tj svega 8 godina nakon Begove (više od 20 godina prije Ališpašine), a po popisu stanovništva iz 1991. godine u Sarajevu je bilo 29,8% Srba, tako da ne znam po čemu je tad, a i sad Čaršija bila ekskluzivno "zeleni" tor, ako već ideš na to da smo ovce podjeljenje u torove.
Za poređenje, da li bi mananje zastavom sa mjesecom i zvijezdom na svadbi ispred džamije u Bijeljini, u kojoj je živjelo 31% Muslimana bilo razvijanje u tuđem toru?
Ono si tačno znali gdje će razviti zastavu, nisu došli ni pred džamiju ni u etnički čistu sredinu da mašu, i u tome je bit provokacije, a ljudi bez grama mozga su na to nasjeli.
Kontam ali kao nebošnjak ne možeš da racionalno razdvojiš šta je starije, Baščaršija ili haustorčad iz sasvim drugačijeg mentailteta od čaršijskog. Onog što nam je prenio i Savojskog i dio ostalih barbara što pališe Sarajevo kroz njegovu viševjekovnu historiju. I vijekovima se svjedočila multikulturna tolerancija u njemu. Zadnju opsadu 1992-1995 valjda znamo i osjećamo na svojoj koži i danas.
Izgleda da smo bili mladi za demokratiju nakon 1990. a nespremni za Gazimestan iz 1989. i njegove rukavce kojim idu bosanski pravoslavci i braća im po vjeri Srbi i srbijanci. Prije toga smo decenijama razmišljali da se osim državnih ili republičkih zastava, mogu isticati i one od Saraj'va i Želje, ...isticanje drugih zastava, vezivanja sa drugim zastavama, budalaštine koje će doći pod još više zastava pa i onih međunarodnih...da Bog mili sačuva.
Replicirah tek da dopunim, zastava je izašla iz haustora mlade, neko kolo su zaigrali mislim , ima taj snimak kao dio dokumentarca, ja sam to malo uživo gledao i otišao svojim poslom. Od Alipašina Polja do Baščaršije je daleko nekoliko kilometara, svatovi obično idu u koloni koju je običaj ne prekidati. Dakle, nije provokacija ni haustor ni crkveni prostor ako nije provokacija vožnjom kroz grad. A samo zbog zastave i vrlo netolerantne poruke se taj događaj smatra tragičnim.
A dzamije na području Bijeljine , mislim da je viševjekovna Atik dzamija u pitanju, su letjele u nebo a ruševine negdje odvežene, često na smetljište ili uz rijeku da to ona dalje obavi. Mi smo imali i u ratu respekt za sve religijske objekte koji su baština stanovništva Sarajeva. Apsolutno nema uporišta tražiti prostor za bilo kakvo opravdanje , tipa na provokaciju vožnje svatova u koloni kroz grad, od Alipašina polja do Baščaršije, se odgovorilo tipa -ovdje to ne može. Rek'o neki baja i krenulo po belaju. Gubitak ljudskog života tj ubistvo je posljedica, a uzrok je najvjerovatnije isticana zastava i tu, na mjestu zločina. MUP zakazao, to sam već iznio mišljenje.
Niko od nas u mahali nije odlaska svadbe dalje, nešto više ružno pomislio iako se zastava primijetila jer se na koplju isticala. Mislim da sam u sebi pomislio, ja ti seljaka u svatovima Dijana, a i dalje nam je bila draga kao komšinica. Ono, fina djeca o sebi pri sebi. Stariji su ispali nepravedni prema svojoj djeci kada su 1989. govor na Gazimestanu Slobodana Miloševića gledali svjetovno opčinjeni a duhovno je to išlo preko nosanja moštriju nekih pravoslavnih svetaca. Tako su zastave i počele da se šire, kao sada je demokratija, a zapravo svi mi znamo da ..smo bili previše mladi za demokratiju, a na staro se više nikad' ne vrati.
Gavrilo Princip, Stari svat...uvijek se nađe razlog za krvoproliće među ljudima, sve ostalo vodi mitologiji. Meni je ona republička zastava SR BIH bila odlična. Ljiljani draga srcu, pa i pišemo o tom vremenu.Referendumskom i onom nakon njega. Ništa ne može baciti sjaj na održani demokratski referendum, koji nam je Evropska zajednica tada bila nametnula kao uslov. Republikama Sloveniji i Hrvatskoj nije, zato osjećam potrebu da to naglasim. Respekt za ubijene, Bibera i Demirovića, Gardovića i sve one koji su izgubili živote u to vrijeme, ono koje će doći kasnije je samo nastavak rata koji je tada zakucao na naša vrata. Ispada da je zastava vrijednost za koju se ili zbog koje se može i poginuti tj ostati bez glave.
