Forum Klix.ba

Gracanica je dosta granatirana sa ozrena 1992 i 93 ,ali ne u tolikoj mjeri kao ova dva grada .neka sela oko gracanice su granatirana citav rat .Tako kad se rat zavrsio ,gracanlije su krenule a biznisom i privredom .

Vezano za akcije odreda el-Mudzahid prilikom pada Vozuce,da li je tačno da su određena minska polja prošli tako što su preko drveća prebacili neke sajle pa su tako sa drveta na drvo prelazili,o ovome je i Legija pisao u svojoj prvoj knjizi Gvozdeni rov.

"Odred El - Mudžahid" nije imao veze sa 2. Korpusom, neki bi rekli srećom. O njemu je prikladnije govoriti na temi o 3. Korpusu, koja također postoji.

2. Korpus je prilikom oslobađanja Vozuće sa svoje strane napao sa manevarskim brigadama 211. Oslobodilačkom, 9. Muslimanskom, 250. Oslobodilačkom, 212./222. Oslobodilačkom.

U Balkan Battlegrounds u zaključku o uspjehu 2. i 3. Korpusa te C. Labudova na Vozući a zatim dalje na Ozrenu piše: "Iako je Dudakovićev 5. Korpus istovremeno ovladao mnogo većim prostorom, spominjalo se da su uspjesi 5. Korpusa u velikoj mjeri podržani istovremenim i obližnjim napredovanjem HV/HVO protiv preforsiranih 1. i 2. Krajiškog korpusa VRS razvučenih kroz zapadnu Bosnu. S druge strane, snage HV i HVO nisu pomagale Armiji BiH na Ozrenu..."

Nego, taj koncept formiranja "manevarskih" brigada se pokazao itekako uspješnim, brigade od kojih se očekivalo da su u stanju biti udarna pesnica u ofanzivnim dejstvima ali i biti u stanju braniti žestoko napadane objekte. Moje skromno znanje kaže da su ovo sve brigade tog tipa koje su postojale u 2: Korpusu:

210./281. brigada Živinice


Nastala je u februaru 1993. godine spajanjem do tada samostalnih Sprečanskog bataljona, Živiničkog bataljona, Dubravskog bataljona, Odreda Šerići...u jednu brigadu. Većina tih formacija a pogotovo Sprečanski bataljon(orginalno odred) već su do tada ostvarile visoku reputaciju. Sprečanski odred/bataljon se borio na Kuli Gradu kod Zvornika, Smolući, Gradačcu, Brčkom(gdje je odigrao značajnu ulogu kod presjecanja "Koridora" u selu Gorice)...Živinice su uvijek imale pokoju lokalnu linijašku brigadu, no jedinice koje su ušle u sastav 210. kao i ona sama su uvijek smatrane manevarskim.


Nakon formiranja 210. brigade ona nastavlja da se bori na većini ratišta u Z/O 2. Korpusa, ali i u Z/O ostalih korpusa. Učestovali su u oslobođenju Vareša, borili se na Vozući, dali veliki doprinos odbrani Teočaka i slobodnih zvorničkih teritorija Sapne, išli na onaj pokušaj deblokade Sarajeva iz 1995. godine, kraj rata ih pronašao u Z/O 5. Korpusa.

Čini se da ova brigada nikad nije bila u sastavu 24. divizije nakon njenog formiranja iako su sve ostale jedinice sa prostora Živinica bile u njenom sastavu, ja to tumačim tako da je komanda 2. Korpusa s obzirom da je već imala u sastavu te divizije dvije manevarske brigade(241. i 242.) ovu ostavila kao neku vrstu korpusne lutajuće brigade, što dovoljno govori kakvu je reputaciju imala. Pred kraj rata formiranjem one "nove" 28. divizije ona ulazi u njen sastav pod nazivom 281. brigada.

Njen komadant Nesib Malkić koji je poginuo 25. oktobra 1993. godine(brigada od tada nosi njegovo ime) jedan je od devet Heroja oslobodilačkog rata a ova brigada je proglašena i viteškom.


212./222. Oslobodilačka brigada Gračanica - Lukavac - Doboj Istok

Nastala je u decembru 1993. godine kao manevarska brigada 22. divizije, izdvajanjem najboljih jedinica i boraca iz 111. brigade Gračanica, 117. brigada Lukavac i 109. brigade Doboj - Istok.

Najveći uspjeh ove brigade je oslobođanje kote Vijenac na lukavačko - ozrenskom ratištu gdje je ona bila nosilac akcije a to je bio uspjeh od značaja na nivou čitave Armije RBiH jer je stvorio puno bolje preduslove za oslobađanje Vozuće. Treba spomenuti i oslobađanje kote Vis kod Gračanice, učešće u oslobađanju Vozuće i borbama na Ozrenu 1995. godine, bili su i na Igmanu 1995. godine...Pred kraj rata i nešto Banovićana će ući u ovu brigadu.

Tokom rata prvo je nosila naziv 212. Osl. brigada a poslije 222. Osl. brigada.

251. Lahka brigada Tuzla

Formirana je u maju 1994. godine od odabranih boraca postojećih tuzlanskih brigada. Bila je manevarska brigada 25. divizije, mada je zapravo formirana i prije divizije.

Borila se na vozućkom, majevičkom, teočanskom i drugim ratištima.

Ovo je jedina manevarska brigada 2. Korpusa koja nije dočekala kraj rata, rasformirana je u maju 1995. godine. Više poznata pod nadimkom "Tabut brigada", tokom operacije 2. Korpusa na Majevici kada se neuspješno pokušalo ovladati vrhom Majevice(Stolice) u periodu od 20. marta do 6. maja 1995. godine ova brigada je imala dvadesetak poginulih i ti su gubici uz opću negativnu atmosferu oko "Tabut brigade" dovele do njenog rasformiranja.


241. Sprečansko - Muslimanska brigada "Gazije" Kalesija

Formirana je u junu 1994. godine izdvajanjem odabranih boraca iz 205./245. brigade Kalesija.

Najviše se pamti po akciji oslobađanja kote Lisača na Majevici kad je zarobljen 61 neprijateljski vojnik, upravo je 241. br. bila nosilac te akcije. Bila je to jedna od najvećih pobjeda 2. Korpusa. Dala je značajan doprinos odbrani Teočaka i slobodnih zvorničkih teritorija Sapne.

242. brigada Zvornik(Sapna)

Formirana je u augustu 1994. godine izdvajanjem odabranih boraca iz 206./246. viteške brigade Zvornik - Sapna:"Džamijskih golubova", "Hap - voda" i ostalih. Dala je značajan doprinos odbrani Teočaka i svojih slobodnih zvorničkih teritorija Sapne, išla na pokušaj deblokade Sarajeva iz 1995. godine.

211. Oslobodilačka brigada Srebrenik - Brčko - Gradačac

Formirana je u martu 1995. godine kao manevarska brigada 21. divizije od najboljih boraca Srebrenika, Brčkog i Gradačca. Tako je npr. poznati 7.(udarni) bataljon 107. viteške brigade Gradačac u kompletu prešao u 211. Oslobodilačku.

Iako je formirana u završnoj godini rata, čini se da je u kratkom vremenu dala veliki doprinos jer se navodi da je upravo ova brigada prva probila neprijateljske položaje sa strane 2. Korpusa prilikom oslobađanja Vozuće 1995. kao i da je prva probila neprijateljske položaje prilikom izvlačenja Srebreničana. Još prije toga, dogodila se neprijateljska operacija "Sadejstvo 95" u cilju proširenja "Koridora" i tu se navodi da je upravo ova brigada odigrala ključnu ulogu u slamanju neprijateljske ofanzive, međutim o toj operaciji kao i uopće o 211. Oslobodilačkoj brigadi veoma je teško pronaći neke detaljnije podatke.


250. Oslobodilačka brigada Tuzla

Formirana je u maju 1995. godine od odabranih boraca postojećih tuzlanskih brigada.

Prošla je ratišta Majevice, Čelića, Doboj - Istoka...Učestovala je i dala značajan doprinos oslobađanju Vozuće 1995. godine.

Dobila je počasni naziv slavna što je uz 210. vitešku čini jedinom brigadom na ovoj listi koja je dobila neki počasni naziv.

9. Muslimanska Oslobodilačka brigada

Formirana je u augustu 1995. godine naredom GŠ ARBiH. U njen sastav je ušla jedinica "Hasan Kaimija" iz 243. Muslimansko - Podrinjske br., jedinica "Mudžahid" iz 283. brigade Srebrenica, "Sultan Fatih" iz 242. br., "Zmaj od Bosne" iz 213. brigade Gradačac...

Imala je naglašen i do tada u 2. Korpusu u tolikoj mjeri neviđen vjerski štih, utjecaj 7. Muslimanske je jasno vidljiv.

Učestovala je u oslobađanju Vozuće i daljnim borbama na Ozrenu.

quote="SkyLimit"]"Odred El - Mudžahid" nije imao veze sa 2. Korpusom, neki bi rekli srećom. O njemu je prikladnije govoriti na temi o 3. Korpusu, koja također postoji.

2. Korpus je prilikom oslobađanja Vozuće sa svoje strane napao sa manevarskim brigadama 211. Oslobodilačkom, 9. Muslimanskom, 250. Oslobodilačkom, 212./222. Oslobodilačkom.

U Balkan Battlegrounds u zaključku o uspjehu 2. i 3. Korpusa te C. Labudova na Vozući a zatim dalje na Ozrenu piše: "Iako je Dudakovićev 5. Korpus istovremeno ovladao mnogo većim prostorom, spominjalo se da su uspjesi 5. Korpusa u velikoj mjeri podržani istovremenim i obližnjim napredovanjem HV/HVO protiv preforsiranih 1. i 2. Krajiškog korpusa VRS razvučenih kroz zapadnu Bosnu. S druge strane, snage HV i HVO nisu pomagale Armiji BiH na Ozrenu..."[/quote]
Poznato mi je da je odred el-Mudzahid vezan za 3.Korpus ARBiH ali jedino su na ovoj temi razrađene borbe za Vozucu.
Sto se tice napadnih dejstava 2.Korpusa njima je bilo teže iz više razloga, navešću samo dva:
1.gustina naseljenosti u Z/O 2.Korpusa je neuporedivo veća nego u Z/O 5.Korpusa, koje prolazio krajevima Visoke Krajine,zna o čemu pričam
2.Organizovanost 1.KK VRS je bila neuporedivo bolja nego 2.KK
Vezano za angažman jedinica 2.Korpusa u pokušaju deblokade Sarajeva, kakva je bila njihova priprema na planu taktike i poznavanja terena i protivnika.Vjerujem da su imali dobru moralnu pripremu ali s obzirom na ishod te operacije sve ostalo je zakazalo.

Znači potvrđuješ da su najače brigade 1. krajiškog korpusa VRS, a koje su istovremeno smatrane i najačim brigadama cijele VRS, najveći dio rata provele boreći se oko Koridora protiv 2. Korpusa Armije RBiH?

Kada se značajan dio tih snaga vratio u Krajinu zbog ofanzive HV/HVO/5. Korpus 1995. godine, vrlo brzo je 5. korpus počeo gubiti novooslobođeno, da nije bilo pojačanja iz ostalih korpusa(prije svega 7.) i odlaska značajnih snaga 1. KK u područje Banja Luke jer su se bojali i za nju, ko zna kako bi završilo.

A što se tiče deblokade Sarajeva, tu su iz vana nosioci bili 3. i 7. korpus, oni su imali ključne zadatke.

SkyLimit wrote:Znači potvrđuješ da su najače brigade 1. krajiškog korpusa VRS, a koje su istovremeno smatrane i najačim brigadama cijele VRS, najveći dio rata provele boreći se oko Koridora protiv 2. Korpusa Armije RBiH?

Kada se značajan dio tih snaga vratio u Krajinu zbog ofanzive HV/HVO/5. Korpus 1995. godine, vrlo brzo je 5. korpus počeo gubiti novooslobođeno, da nije bilo pojačanja iz ostalih korpusa(prije svega 7.) i odlaska značajnih snaga 1. KK u područje Banja Luke jer su se bojali i za nju, ko zna kako bi završilo.

A što se tiče deblokade Sarajeva, tu su iz vana nosioci bili 3. i 7. korpus, oni su imali ključne zadatke.

Naravno da potvrdjujem, veci dio rata sam proveo snabdjevajuci te jedinice 16. krajiska, 1. oklopna 43. motorizovana. Glavnina je skoro uvijek bila na koridoru, jedino su ponekad slali ispomoc na druge dijelove ratista, ali skoro nikad vise od bataljon dva. Izuzeci su pojedine operacije poputa napada na Tesanj, mislim da je u sklopu operacije Drina-93 te Breza-94 prema 5. Korpusu, te one silne akcije naprijed- nazad 1994 i 1995 u sklopu borbi sa 5. Koprusom kada je 2. KK gotovo redovno gubio teritoriju , a zatim su slana pojacanja iz 1. KK pretezno 43. motorizovana i 6. sanska sa elementima drugih brigada.
Od ostalih korpusa VRS jedino Sarajevsko-Romanijski imao jacu artiljeriju zbog drzanja opsade Sarajeva, mada je mozda u pitanju vise i gustina i broj orudja po kilometru fronta, jel Z/O ova korpusa se po povrsini ne moze ni porediti.
Jedinice 1. KK mislim da su ucestvovale i u akcijama Lukavac-93 i Zvijezda ali ne u nekom vecem broju, pretezno se radilo o manjim udarnim grupama. Za tvoju informaciju dio 16. krajiske je prebacen u rejon Doboja krajem septembra sad da li prema 2. ili 3. Korpusu ne znam tacno, , da bi onda padom Mrkonjica u ruke HV 6 ili 8. oktobra, pocelo njeno prebacivanje na plato Manjace prema HV i 7. Korpusu. E tad definitivno nisam vise imao pojma gde se koja jedinica nalazi. Desavalo se da se iz jedne brigade jedan bataljon nalazi oko Orasja, drugi prema Mrkonjicu, neke cete u okolini Prijedora itd
Inace veliku prednost za brzo prebacivanje davala nam je zeljeznica i pruga Banjaluka-Doboj.

Znači potvrđuješ da su najače brigade 1. krajiškog korpusa VRS, a koje su istovremeno smatrane i najačim brigadama cijele VRS, najveći dio rata provele boreći se oko Koridora protiv 2. Korpusa Armije RBiH?
Što se tiče angažovanja jedinica prema 2, Korpusu jednostavno treba da shavatite da nam je koridor bio žila kucavica, te nam je predstavljao i teret za raspored jedinica. Samo tim rjetko kada smo mogli da dopustimo luksuz da prebacujemo veće jedinice na druge dijelove ratišta. kada se lomio rat u Hrvatskoj, operacija Maslenica, VRS nikakve značajnije snage nije mogla da odvoji,u tom smislu veliko olakšanje je predstavljalo formiranje AP Zapadna Bosna. Prilikom dejstava HV prema Glamoču upucivali smo pojedine grupe i bataljone iz jedninica koje su bile okrenute prema 2. Korpusu ili eventualno Orašju.
Ozren je takođe odvajao znatan dio snaga, mada ne znam kojem je taktičaru palo na pamet da jedinice iz ravničarskih krajeva šalje u brda ( Srbačka , Laktaška ).
Prema Orašju su djelovale 11. Dubička, Čelinačka lpbr, i ne mogu se sad sjetiti koja još brigada sa strane pored domaćih jedinica.Iz tih snaga prema Orašju su kasnije slane jedinice prema HV na području Glamoča.
Inače, glavnine jednih od najoorganizovanijih korpusa u ratu 1.KK VRS i 2. Korpus ARBiH u ravan sa njima bi stavio još i SRK VRS te 5. Korpus ABIH, potiču sa krajeva koje su tadašnje političke elite prezrivo zvale crvenim.

log78 wrote: Što se tiče angažovanja jedinica prema 2, Korpusu jednostavno treba da shavatite da nam je koridor bio žila kucavica, te nam je predstavljao i teret za raspored jedinica. ....

Sorry za Off

Je si li ti iz Prijedora !?
Je li *78 godina rodjenja !?

lotPi wrote:

log78 wrote: Što se tiče angažovanja jedinica prema 2, Korpusu jednostavno treba da shavatite da nam je koridor bio žila kucavica, te nam je predstavljao i teret za raspored jedinica. ....

Sorry za Off

Je si li ti iz Prijedora !?
Je li *78 godina rodjenja !?

Nisam iz Prijedora.
Nisam 78 godište,78 je bio mundijal u Argentini za koju inače navijam na svjetskim prvenstvima,pa otuda taj broj

log78 wrote:

lotPi wrote:

log78 wrote: Što se tiče angažovanja jedinica prema 2, Korpusu jednostavno treba da shavatite da nam je koridor bio žila kucavica, te nam je predstavljao i teret za raspored jedinica. ....

Sorry za Off

Je si li ti iz Prijedora !?
Je li *78 godina rodjenja !?

Nisam iz Prijedora.
Nisam 78 godište,78 je bio mundijal u Argentini za koju inače navijam na svjetskim prvenstvima,pa otuda taj broj

Thanks
Ni u fudbalu na istoj tribini

Thanks
Ni u fudbalu na istoj tribini [/quote]
Ajde kad je bila utakmica u Brazilu bio sam neutralan , a u barazima protiv Portugala i navijao za BiH...

log, ako možeš reci mi nešto o ovome:

1. 1992. godina, Gradačac. Tada su se tu vodile neke od najžešćih borbi u cijeloj BiH. Jesi bio u blizini?


2. Koliko znam, zadnji veliki uspjeh VRS oko Brčkog je iz 1993. godine kada koristi opšte slabljenje Armije RBiH zbog velikohrvatske agresije i proširuje "koridor" za nekoliko km, tkz. "operacija Sadejstvo 93." Poslije toga taj se front relativno smirio, do tada je sve najbolje iz 2. Korpusa korišteno na brčanskom ratištu a poslije su neka druga ratišta postala žarišta, isto se desilo i sa gradačačkim.

Šta je bilo poslije? Godine 1994. VRS neuspješno pokušava proširiti koridor:

"Napad je krenuo 13. aprila 1994. godine. Za glavni dio akcije bila je zaduzena "Garda Panteri" Bijeljina koja je trebala da djeluje u pravcu Boderista i presjece put Brcko - Boce. Istovremeno je 1. posavska brigada trebala da djeluje u sredini, dok su 5. kozarska brigada i 65. zastitni puk trebali da naprave "desnu kuku" oko Brckog i spoje se sa Panterima u Boderistu. Artiljerijsku podrsku pruzala je 3. artiljerijska mjesovita brigada."

U augustu 1994. Drugi korpus čak uspjeva izvesti i uspješna ofanzivna dejstva oko Koridora i ovladava naseljem Donja Brka čime je Koridor sužen.

1995. godine VRS je planirala megalomansku operaciju "Sadejstvo 95" kojom je trebalo iz pravca sjevera uništiti 21. i 22. diviziju Drugog korpusa, opkoliti Tuzlu do konačnog zauzimanja(a istovremeno su Drinski i IBK trebali operacijom "Spreča 95" potisnuti 24. i dio 25. divizije - Teočak i sa istoka se približiti Tuzli). 1. KK trebao je imati ključnu ulogu u toj operaciji. Međutim, iz nepoznatog razloga operacija nikad nije pokrenuta u tolikom obimu, već je izvedena operacija manjeg obima pod istim nazivom a cilj joj je bio proširenje Koridora. Čak se navodi i da ju je zapravo izveo IBK a ne 1. KK.

Uglavnom, hoću da te pitam, je li 1. KK imao ikakvih ofanzivnih uspjeha oko Koridora nakon "Sadejstvo 93.", jer ja ne vidim da se takvo išta spominje?



3. Jeste vi stvarno vjerovali da bi Koridor mogao biti presječen? Čega je tačno bio strah oficira VRS, predpostavljam zajedničke operacije HV/HVO iz pravca Orašja i Drugog korpusa?

Iz izjava Rasima Delića koje sam postavljao na ovoj temi očito je da on nikad nije pred Drugi korpus ni postavio zadatak da se presjeca Koridor, kako je i sam rekao: "Ne treba ići grlom u jagode". A i vjerovatno se nije htjelo išta raditi bez značajnog učešća i hrvatskih snaga, a i zašto bi, u tom trenutku od presjecanja Koridora više bi koristi imali oni nego mi.

Po meni je tu Armija pametno odigrala, vezala je najače neprijateljske snage oko Koridora a nije riskirala sa nekim velikim ofanzivama sa neizvjesnim ishodom. Ne znam kako ste vi to vidjeli?

6. april 1995. godine. Dan kad je praktično slomljena ofanziva 2. Korpusa na Majevici koja je pokrenuta 20. marta i čiji je konačni cilj bio ovladavanje najvećim vrhom Majevice(Stolice).

6. aprila VRS izvodi kontranapad da povrati kotu Konjic, kojom su prethodno tokom operacije ovladale tuzlanske jedinice, i u tome uspjeva uz velike gubitke Armije RBiH.

Ovako je taj događaj opisao Sead Delić u "Tuzla u odbrani Bosne i Hercegovine" u odlomku o 3./253. tuzlanskoj Brigadi:

"Tih dana neprijatelj je uz jaku artiljerijsku vatru danonoćno pokušavao povratiti izgubljene položaje. Najžešći napad izveo je 6. aprila kada je čak 7 puta napadao prednji kraj naše odbrane. U toku tih napada koristeći tenkove neprijatelj uništava jednu po jednu našu zemunicu u rejonu tt. 903 Konjic, pri čemu je veliki broj boraca izbačen iz stroja, pa je zavladala panika zbog straha od okruženja, što je neprijatelj znalački iskoristio i ponovo posjeo Duge njive, tt. 903 i k. 892..."

A ovako je opisan u korpusnom listu IBK:

"Taktički i sistematski, pod komandama generala Simića i Gavrića, svakodnevno su nanošeni gubici neprijatelju. S jedne strane udarali su Sarini specijalci(Goran Sarić "Sara" bio je komadant Specijalne brigade policije RS, opa.), sa druge Mauzerovi "Panteri", i svi ostali sa svih strana. A, onda, došao je 17. dan da se udari direktno u čelo neprijatelju. Na Konjic! Za nepuni sat vremena oslobođen je i Konjic i "S" krivina bez gubitaka!"

Prilikom pada Konjica 6. aprila 1995. najveće gubitke imala je 251. Lahka brigada Tuzla, poginulo je sedam boraca ove brigade:

- Nusret Halilović(1962.)

- Mirsad Kalaba(1954.)

- Husnija Imamović(1971.)

- Jasminko Kravić(1962.)

-Damir Bektić(1972.)

- Ademir Begić(1961.)

- Miralem Fejzić(1969.)


Tijela četvorice posljednih navedenih ostala su na teritoriji pod neprijateljskom kontrolom i naknadno su razmjenjena.

Spomenik pripadnicima 2. Majevičke brigade VRS koji su život izgubili 21. aprila 1993. godine kada im se, nazovimo ih samo "jake snage 2. Korpusa" neopaženo ubacuju iza leđa u rejonu Banj brda na Majevici a zatim s leđa udaraju direktno na rovove u potpunosti iznenađenog neprijatelja



To nisu bili jedini gubici VRS u toj akciji, jer im je i jedna od komandnih zgrada na toj planini dignuta u zrak



Kao što to obično rade pristalice RS i pristalice imaginarne HB, jednu vojnički legitimnu i brilijantno izvedenu diverzantsku akciju predstavljaju kao zločin

Mrkajić kaže da je u ovom napadu i nakon njega počinjeno najmanje šest ratnih zločina, jer su zarobljeni vojnici strijeljani, poklani, nekima su odrubljene glave, ubijen je vozač saniteta
http://www.srna.rs/novosti1/358427/prom ... g-dana.htm

Ipak sve je to samo za domaću javnost, jer i ne pokušavaju na nekom sudu dokazati da se zapravo radilo o zločinu.

Inače je poznato da je 2. Korpus praktično bez mrlje na svom ratnom putu, nigdje nema masakra nad civilima ili nešto slično, skoro da i nema optužnica protiv pripadnika 2. Korpusa za ratne zločine.

SkyLimit wrote:log, ako možeš reci mi nešto o ovome:

1. 1992. godina, Gradačac. Tada su se tu vodile neke od najžešćih borbi u cijeloj BiH. Jesi bio u blizini?


2. Koliko znam, zadnji veliki uspjeh VRS oko Brčkog je iz 1993. godine kada koristi opšte slabljenje Armije RBiH zbog velikohrvatske agresije i proširuje "koridor" za nekoliko km, tkz. "operacija Sadejstvo 93." Poslije toga taj se front relativno smirio, do tada je sve najbolje iz 2. Korpusa korišteno na brčanskom ratištu a poslije su neka druga ratišta postala žarišta, isto se desilo i sa gradačačkim.

Šta je bilo poslije? Godine 1994. VRS neuspješno pokušava proširiti koridor:

"Napad je krenuo 13. aprila 1994. godine. Za glavni dio akcije bila je zaduzena "Garda Panteri" Bijeljina koja je trebala da djeluje u pravcu Boderista i presjece put Brcko - Boce. Istovremeno je 1. posavska brigada trebala da djeluje u sredini, dok su 5. kozarska brigada i 65. zastitni puk trebali da naprave "desnu kuku" oko Brckog i spoje se sa Panterima u Boderistu. Artiljerijsku podrsku pruzala je 3. artiljerijska mjesovita brigada."

U augustu 1994. Drugi korpus čak uspjeva izvesti i uspješna ofanzivna dejstva oko Koridora i ovladava naseljem Donja Brka čime je Koridor sužen.

1995. godine VRS je planirala megalomansku operaciju "Sadejstvo 95" kojom je trebalo iz pravca sjevera uništiti 21. i 22. diviziju Drugog korpusa, opkoliti Tuzlu do konačnog zauzimanja(a istovremeno su Drinski i IBK trebali operacijom "Spreča 95" potisnuti 24. i dio 25. divizije - Teočak i sa istoka se približiti Tuzli). 1. KK trebao je imati ključnu ulogu u toj operaciji. Međutim, iz nepoznatog razloga operacija nikad nije pokrenuta u tolikom obimu, već je izvedena operacija manjeg obima pod istim nazivom a cilj joj je bio proširenje Koridora. Čak se navodi i da ju je zapravo izveo IBK a ne 1. KK.

Uglavnom, hoću da te pitam, je li 1. KK imao ikakvih ofanzivnih uspjeha oko Koridora nakon "Sadejstvo 93.", jer ja ne vidim da se takvo išta spominje?




3. Jeste vi stvarno vjerovali da bi Koridor mogao biti presječen? Čega je tačno bio strah oficira VRS, predpostavljam zajedničke operacije HV/HVO iz pravca Orašja i Drugog korpusa?

Iz izjava Rasima Delića koje sam postavljao na ovoj temi očito je da on nikad nije pred Drugi korpus ni postavio zadatak da se presjeca Koridor, kako je i sam rekao: "Ne treba ići grlom u jagode". A i vjerovatno se nije htjelo išta raditi bez značajnog učešća i hrvatskih snaga, a i zašto bi, u tom trenutku od presjecanja Koridora više bi koristi imali oni nego mi.

Po meni je tu Armija pametno odigrala, vezala je najače neprijateljske snage oko Koridora a nije riskirala sa nekim velikim ofanzivama sa neizvjesnim ishodom. Ne znam kako ste vi to vidjeli?

Vidim ja da ćemo se mi raspisati narednih dana
Odgovor na prvo pitanje.
U vrijeme najžešćih borbi na Gradačcu sam bio angažovan na Vlašiću i u okolini Jajca operacija Vrbas 92. na Gradačcu su bili uglavnom 43.motorizovana i 5.Kozarska sa elementima drugih brigada.
Odgovor na 2 pitanje.
U Sadejstvu-93 glavni teret je bio na 16.Krajiskoj
Posle 1993 godine jedina veća ofanzivna akcija na Koridoru od strane 1.KK je Plamen -95 u pokušaju zauzimanja Orašje.To je bilo u maju 1995
Odgovor na 3.pitanje
A čime smo ga mogli braniti, nego bez učešća najboljih jedinica? Pogledaj brojnost lakih pješadijskih brigada VRS u odnosu na 2.Korpus. Onda imaš mostobran u Orašju. I ako bi došlo do opšteg napada na Koridor lakše je kad su jedinice na tom dijelu fronta,i samim tim ne dati protivniku povod za napad.
To je samo jedan segment po mom mišljenju.
Što se tiče planiranja te vece operacije Sadejstvo-95 bile se neke kao pripreme, međutim padom Zapadne Slavonije to je sve u magli,kasnije se nešto kao planiralo prema Livnu ali ni od toga nije bilo ništa,jer je Oluja počela.

Odakle je bilo ljudstvo iz 5. Kozarske brigade? Sjećam se da njih spominje jedan borac 2. Korpusa u svom ratnom dnevniku koji je izdao poslije rata, odnosi se na situaciju na brčanskom ratištu i on piše parafraziram: "Znamo da se na liniji protiv nas nalazi 5. Kozarska. Sad će im smjena i u pripravnosti smo jer s njima nikad ne znaš kako će proći." Nemam pojma šta to znači, to kao agresivni pa pripucaju kad je smjena?

Sastav je bio uglavnom iz Potkozarja i to sa prijedorske opštine.

Koliki su gubici 2.Korpusa i ARBiH uopšte u napadima na Vozuću. U knjizi koju si citirao Bitka za Vozuću spominje se cifra od oko 1070 poginulih za vrijeme rata na tom dijelu ratišta.

log78 wrote:Koliki su gubici 2.Korpusa i ARBiH uopšte u napadima na Vozuću. U knjizi koju si citirao Bitka za Vozuću spominje se cifra od oko 1070 poginulih za vrijeme rata na tom dijelu ratišta.

1070 poginulih pripadnika 2 korpusa oko Vozuće?

1070 poginulih pripadnika VRS na to sam mislio

To je otprilike taj broj a više od pola je poginulo 95-te, što se VRS tiče.

Meni kod Cvjetkovića u knjizi tragikomično da ispade da kad god se oni 1995. godine nakane da vrate Podsjelovo koje im je oduzeo 3. Korpus, napadne ih 2. Korpus sa druge strane i poremeti im planove

Planirani kontraudar srpske vojske kojim bi se vrati­li izgubljeni položaji na strateškom Podsjelovu spri­ječen je napadom Drugog muslimanskog korpusa na drugoj strani Ozrena, u rejonu Borica i Milina Sela, pod tajnim nazivom „Kremen 95“. Tako su osvajači Podsjelova dobili vrijeme da ukopaju novoosvojenu liniju. Šan­se za opstanak Vozuće svedene su na minimum.

Pošto su 20. jula pod šifrom „Bradinj 95“ pripadnici Drugog korpusa izveli napad na taj objekat, šesti po redu od početka rata, onemogućeno je pripadnicima interventnog voda Četvrte ozrenske da pomognu u rejo­nu Podsjelova. Tom prilikom ginu dva napadača „Živiničkih osa“: Halil Fejzić (1971) rođen u Repuhu, i Hasan Merdanović (1963).

Ova kordinacija nije bila nimalo slučajna, pravo razvlačenje tamo - vamo.

Već sam na ovoj temi objavio spisak svih poginulih boraca Armije RBiH iz Živinica, a sada sam se fokusirao samo na vojnike 210. Viteške brigade "Nesib Malkić". U Živinicama su postojale još naravno Ose te 116./216. i 220. brigada(kasnije spojeni u jednu, 240.) koje su bile "linijaške", ali treba reći da su i pripadnici tih brigada kada je za to bilo potrebe išle na brčansko, teočansko, vozućko...ratište.

Iskreno meni se čini da su se u jednom trenutku ti počasni nazivi "viteška" i "slavna" počeli dijeliti i šakom i kapom, ali 210. je prema svemu što sam pročitao jedna od onih brigada koje su istinski zaslužile to priznanje!

Zasigurno ćete primjetiti kako je 25. 10. 1993. na putu prema Varešu poginuo komadant brigade Nesib Malkić zajedno sa još nekoliko oficira brigade

“Granate su doletjele s položaja vojske RS-a s prostora Bijambara. Optička vidljivost nije postojala. Nakon što je druga granata pogodila pripadnike komande 210. brigade, nije se više čula nijedna eksplozija. “Imam pravo da sumnjam da u tome ima elemenata izdaje; historija će pokazati…” (Enes GURDA, oficir ARBiH)

http://heroji.ba/nesib-malkic/

210. brigada je nastala u februaru 1993. godine od do tada samostalnih jedinica: Sprečanskog odreda/bataljona, Dubravskog odreda/bataljona, Živiničkog odreda/bataljona, Šerićkog odreda itd. Navedeni bataljoni su samo ušli u 210. brigadu, odnosno nastavili su da postoje, kao 1., 2. i 3. bataljon brigade.

Ove jedinice koje su ušle u sastav ove brigade a pogotovo Sprečanski odred još dok su bili samostalni su bili visoko cijenjene formacije. Ovdje sam uvrstio i poginule pripadnike tih jedinica još dok su bile samostalne, a ponavljam, 210. brigada je nastala u februaru 1993. godine.


Ovaj spisak vjerovatno nije potpun, vjerujem da se tu nalazi 85% - 90% od ukupno poginulih pripadnika ovih jedinica odnosno brigade, za koga god nisam bio siguran da je bio pripadnik istih izostavio sam ga, a i za mali dio boraca jednostavno nisam pronašao podatke.








Poginuli borci 210. viteške brigade "Nesib Malkić" Živinice i formacija od kojih je nastala:

- Izet Selimović(1965), Svojat. Poginuo: Kula Grad, zvorničko ratište, 12. 04. 1992. Odlikovan Zlatnim ljiljanom.

- Hazim Ćivić(1958), Gornje Živinice. Poginuo: Brnjica, živiničko ratište, 25. 05. 1992.

- Salih Jagodić(1951), Đurđevik. Poginuo: Turija, lukavačko - ozrensko ratište, 06. 06. 1992.

- Šahbaz Muminović(1952), Đurđevik. Poginuo: Turija, lukavačko - ozrensko ratište, 06. 06. 1992.

- Nusret Mustafić(1961), Donje Dubrave. Nesretan slučaj, Živinice, 09. 06. 1992.

- Džemo Kozarević(1956), Gračanica. Nesretan slučaj, Gornje Dubrave, 09. 06. 1992.

- Vehid Halilčević(1960), Gornje Dubrave. Poginuo: Čaklovići, tuzlansko ratište, 10. 06. 1992.

- Fahir Mešić(1971), Gornje Živinice. Poginuo: Gojčin, kalesijsko ratište, 18. 06. 1992.

- Agan Fehrić(1953), Kovači. Poginuo: Vijenac, lukavačko - ozrensko ratište, 18. 07. 1992.

- Izet Halilčević(1968), Gornje Dubrave. Poginuo: Vijenac, lukavačko - ozrensko ratište, 19. 07. 1992.

- Nermin Klapić(1970), Gornja Višća. Poginuo: Brnjica, živiničko ratište, 21. 07. 1992.

- Nezir Mešurović(1947), Šerići. Umro prirodnom smrću, 02. 08. 1992.

- Ramiz Bajrić(1969), Gornja Višća. Poginuo: Gradina, živiničko ratište, 10. 08. 1992.

- Vahidin Beširović(1973), Donje Dubrave. Poginuo: gradačačko ratište, 26. 08. 1992.

- Hamid Gogić(1968), Đurđevik. Poginuo: Dobošnica - Smoluća, lukavačko ratište, 28. 08. 1992. Odlikovan Zlatnim ljiljanom.

- Šahim Salkić(1956), Đurđevik. Poginuo: Dobošnica - Smoluća, lukavačko ratište , 28. 08. 1992.

- Suljo Paprikić(1968), Đurđevik. Poginuo: Dobošnica - Smoluća, lukavačko ratište, 28. 08. 1992.

- Sakib Sakić(1957), Živinice. Poginuo: Dobošnica - Smoluća, lukavačko ratište, 28. 08. 1992.

- Sadik Paočić(1967), Pasci. Poginuo: Dobošnica - Smoluća, lukavačko ratište , 28. 08. 1992.

- Rahman Salkanović(1964), Đurđevik. Poginuo: Dobošnica - Smoluća, lukavačko ratište, 06. 09. 1992.

- Šemsudin Dedić(1969), Gornje Dubrave. Poginuo: Huskići, gradačačko ratište, 05. 10. 1992.

- Ibrahim Mulavdić(1966), Gornja Višća. Poginuo: brčansko ratište, 07. 10. 1992.

- Raif Rizvić(1962), Gornje Živinice. Poginuo: brčansko ratište, 07. 10. 1992.

- Nevres Imamović(1957), Živinice. Poginuo: gradačačko ratište, 07. 11. 1992.

- Mesud Delić(1975), Bašigovci. Poginuo: Gorice, brčansko ratište 15. 11. 1992. Odlikovan Zlatnim ljiljanom.

- Bahira Mušanović(1964), Tupković. Poginula: Gorice, brčansko ratište, 15. 11. 1992.

- Mirzet Alagić(1964), Šerići. Poginuo: Gorice, brčansko ratište, 15. 11. 1992.

- Fadil Suljanović(1970), Gornja Višća. Poginuo: Gorice, brčansko ratište, 15. 11. 1992.

- Nihad Salkić(1967), Đurđevik. Poginuo: Gorice, brčansko ratište, 15. 11. 1992.

- Himzo Vokić(1945), Gornje Živinice. Umro prirodnom smrću, 27. 12. 1992.

- Naim Šabanović(1955), Šišići. Poginuo: Ulice, brčansko ratište, 17. 01. 1993.

- Šemso Brguljašević(1964), Kršići. Poginuo: Ulice, brčansko ratište, 18. 01. 1993.

- Hajrudin Avdibašić(1965), Šahići. Poginuo: Ulice, brčansko ratište, 18. 01. 1993.

- Šahim Omerović(1950), Šišići. Poginuo: Ulice, brčansko ratište, 18. 01. 1993.

- Miralem Mujčinović(1963), Donje Dubrave. Poginuo: Ulice, brčansko ratište, 28. 01. 1993.

- Safet Kalajevac(1967), Donje Dubrave. Poginuo: Ulice, brčansko ratište, 30. 01. 1993.

- Šahim Rizvić(1963), Šišići. Poginuo: brčansko ratište, 30. 01. 1993. Odlikovan Zlatnim ljiljanom.

- Adil Goletić(1967), Đurđevik. Poginuo: brčansko ratište, 19. 02. 1993.

- Ibrahim Džinić(1971), Zvornik. Poginuo: Pelemiši, kladanjsko ratište, 16. 04. 1993.

- Zijad Memagić(1961), Šišići. Poginuo: Pelemiši, kladanjsko ratište, 16. 04. 1993.

- Muhamed Klapić(1952), Priluk. Poginuo: Pelemiši, kladanjsko ratište, 21. 04. 1993.

- Šaban Musić(1962), Šerići. Poginuo: Pelemiši, kladanjsko ratište, 25. 04. 1993.

- Mulafer Brčaninović(1960), Živinice. Poginuo: Greda, živiničko ratište, 06. 06. 1993.

- Šefik Nurkić(1972), Gornje Živinice. Poginuo: brčansko ratište, 07. 06. 1993.

- Hasan Nukić(1965), Donje Dubrave. Poginuo: Zelenika, živiničko ratište, 10. 06. 1993.

- Izet Đulović(1952), Suha. Poginuo: Zelenika, živiničko ratište, 10. 06. 1993.

- Jasmin Kalajevac(1971), Donje Dubrave. Poginuo: vozućko ratište, 11. 06. 1993.

- Đulaga Beširović(1968), Donje Dubrave. Poginuo: Krš, vozućko ratište, 11. 06. 1993.

- Suada Livadić(1954), Vražići(Čelić). Poginula: vozućko ratište, 01. 07. 1993.

- Amir Bičić(1974), Šerići. Poginuo: vozućko ratište, 10. 07. 1993.

- Sead Trumić(1963), Šišići. Poginuo: vozućko ratište, 10. 07. 1993.

- Hajrudin Mujčinović(1964), Gornje Živinice. Poginuo: brčansko ratište, 26. 07. 1993.

- Mirsad Sarajlić(1964), Gornje Živinice. Poginuo: brčansko ratište, 26. 07. 1993.

- Imšir Mahmutbegović(1956), Đurđevik. Poginuo: brčansko ratište, 27. 07. 1993.

- Nedžad Kovačević(1968), Šišići. Poginuo: brčansko ratište, 27. 07. 1993. Odlikovan Zlatnim ljiljanom.

- Sakib Hamzabegović(1959), Zvornik. Poginuo: brčansko ratište, 27. 07. 1993.

- Husein Bulić(1962), Tuzla. Od posljedica ranjavanja na brčanskom ratištu preminuo u bolnici u Tuzli 26. 08. 1993.

- Fikret Andelić(1963), Živinice. Poginuo: Crnoriječka visoravan, 25. 10. 1993. Odlikovan Zlatnim ljiljanom.

- Sead Paravlić(1966), Janja(Bijeljina). Poginuo: Crnoriječka visoravan, 25. 10. 1993. Odlikovan Zlatnim ljiljanom.

- Nermin Forčaković(1967), Živinice. Poginuo: Crnoriječka visoravan, 25. 10. 1993. Odlikovan Zlatnim ljiljanom.

- Nesib Malkić(1961), Gornje Dubrave. Poginuo: Crnoriječka visoravan, 25. 10. 1993. Odlikovan Zlatnim ljiljanom. Heroj oslobodilačkog rata.

- Nevres Šišić(1962), Đurđevik. Poginuo: Crnoriječka visoravan, 25. 10. 1993. Odlikovan Zlatnim ljiljanom.

- Said Mulavdić(1967), Gornja Višća. Poginuo: Vareš, 08. 11. 1993. Odlikovan Zlatnim ljiljanom.

- Rahman Puzić(1957), Barice. Poginuo: Vareš, 10. 11. 1993.

- Smajo Zukić(1962), Šahići. Poginuo: 10. 11. 1993., Zubeta, Crnoriječka visoravan.

- Bećir Habibović(1961), Đurđevik. Poginuo: Vareš, 15. 11. 1993.

- Osmo Islamović(1964), Gornje Živinice. Poginuo: Mačak, olovsko ratište, 18. 11. 1993.

- Muharem Mešić(1954), Šišići. Poginuo: teočansko ratište 06. 12. 1993.

- Ibro Šabić(1953), Četojevići(Ilijaš). Poginuo: zvorničko - teočansko ratište 11. 12. 1993.

- Jakub Zahirović(1965), Zelenika. Poginuo: zvorničko - teočansko ratište 17. 12. 1993.

- Sinan Čolić(1965), Suha. Poginuo: zvorničko - teočansko ratište, 18. 12. 1993.

- Milenko Kajinić(1966), Živinice. Nesretan slučaj, Toplice, 22. 03. 1994.

- Samir Nišić(1973), Šahići. Poginuo: vozućko ratište, 05. 04. 1994.

- Milenko Nukić(1971), Tuzla. Poginuo: Lokve, vozućko ratište, 15. 04. 1994.

- Elvedin Fejzić(1965), Trebinje. Poginuo: vozućko ratište, 05. 04. 1994.

- Hariz Šišić(1968), Šišići. Poginuo: Vijenac, lukavačko - ozrensko ratište, 27. 04. 1994.

- Hajrudin Fočić(1955), Đurđevik. Poginuo: kladanjsko ratište, 04. 05. 1994.

- Hazim Aljić(1953), Đurđevik. Poginuo: Ašpiljska stijena, kladanjsko ratište, 04. 05. 1994.

- Salkan Husić(1964), Živinice. Poginuo: kladanjsko ratište, 12. 05. 1994.

- Zihret Mujkić(1966), Šerići. Poginuo: Pelemiši, kladanjsko ratište, 16. 05. 1994.

- Zejr Ajšić(1966), Šerići. Poginuo: Ašpiljska stijena, kladanjsko ratište, 19. 05. 1994.

- Nusret Begić(1967), Đurđevik. Poginuo: vozućko ratište, 08. 06. 1994.

- Abdulah Jagodić(1952), Donja Višća. Poginuo: vozućko ratište, 23. 06. 1994.

- Mevludin Redžić(1968), Gornje Dubrave. Poginuo: vozućko ratište, 17. 07. 1994.

- Alija Halilčević(1970), Gornje Dubrave. Poginuo: vozućko ratište, 18. 07. 1994.

- Omer Alibašić(1946), Gornje Dubrave. Poginuo: vozućko ratište, 18. 07. 1994.

- Mehmed Salihović(1962), Gornje Dubrave. Poginuo: vozućko ratište, 20. 07. 1994.

- Sabahudin Šljivić(1971), Gornje Dubrave. Poginuo: vozućko ratište, 22. 09. 1994.

- Ramiz Rahimić(1963), Šišići. Poginuo: ilijaško ratište, 07. 11. 1994.

- Seid Kukić(1957), Živinice. Poginuo: Vareš, 07. 11. 1994.

- Ademir Begić(1961), Gornje Dubrave. Poginuo: majevičko ratište, 06. 04. 1995.

- Mevludin Merdanović(1974), Zelenika. Nesretan slučaj, Đurđevik, 12. 04. 1995.

- Nusret Dedić(1963), Gornje Dubrave. Poginuo: majevičko ratište, 16. 04. 1995.

- Asim Bradarić(1965), Šerići. Poginuo: zvorničko - teočansko ratište, 20. 04. 1995.

- Osman Đulović(1962), Suha. Poginuo: Zečija kosa, zvorničko - teočansko ratište, 20. 04. 1995.

- Abdulah Starogorac(1968), Knežina(Sokolac). Poginuo: Pelemiši, kladanjsko ratište, 01. 05. 1995.

- Ismet Delić(1970), Suha. Poginuo: Visoka Glavica, zvorničko - teočansko ratište, 07. 05. 1995.

- Nedžad Paprikić(1971), Đurđevik. Poginuo: Visoka Glavica, zvorničko - teočansko ratište, 07. 05. 1995.

- Muhamed Kadirić(1965), Gornje Živinice. Poginuo: Ravni Nabožić, sarajevsko ratište, 27. 06. 1995.

- Fahrudin Čičkušić(1967), Šerići. Poginuo: Treskavica, sarajevsko ratište, 02. 07. 1995.

- Zahir Begić(1971), Gornje Dubrave. Poginuo: Ravni Nabožić, sarajevsko ratište, 13. 07. 1995.

- Suad Mušić(1961), Šerići. Poginuo: Ravni Nabožić, sarajevsko ratište, 13. 07. 1995.

- Derviš Karić(1966), Gornje Dubrave. Poginuo: Ravni Nabožić, sarajevsko ratište, 13. 07. 1995.

- Samir Bošnjaković(1972), Gornje Dubrave. Nesretan slučaj, Gornje Dubrave, 16. 07. 1995.

- Rizah Trokić(1960), Gornje Dubrave. Preminuo 15. 11. 1995. posle dugog liječenja od ranjavanja na posavskom ratištu.

- Džemal Begić(1955), Gornje Dubrave. Preminuo prirodnom smrću 20. 03. 1996. godine.

- Ibrahim Korajac(1950), Tupković. Poginuo: Repuh, živiničko ratište, 02. 08. 1996.


Još bih samo spomenuo i protivoklopnjake. Naime, za ovog borca se spominje da je bio pripadnik POČ(Protivoklopna četa) Živiničkog bataljona, a s obzirom da je i on ušao u sastav 210., znači da je i njemu mjesto na ovom spisku:

- Izet Berbić(1959), Banovići. Poginuo: 07. 11. 1992., gradačačko ratište.

Ono oko čega nisam siguran je POČ "Živiničke munje" koji se spominje pod tim nazivom, da li je to jednostavno taj isti POČ Živiničkog bataljona? Ne znam. Uglavnom, poginuli pripadnici POČ "Živiničke munje" zaslužuju da se spomenu a nećemo se rigidno opterećivati administracijom i jesu li oni zapravo povezani sa 210. brigadom:

- Esad Husejnović(1971), Djedino. Poginuo: Ulice, brčansko ratište 30. 01. 1993.
- Fahir Šabanović(1965), Šišići. Poginuo: brčansko ratište, 30. 01. 1993.
- Habib Žigić(1969), Djedino. Poginuo: Ulice, brčansko ratište 30. 01. 1993.
- Izet Jahić(1968), Djedino. Poginuo: Ulice, brčansko ratište 30. 01. 1993.
- Bajro Čerkezović(1966), Djedino. Poginuo: brčansko ratište, 30. 07. 1993.






Ovaj post nadopunit ću i nekim već objavljenim materijom koji će pomoći da se još više razumije brigada o kojoj se govori:

SkyLimit wrote:U 50. broju korpusnog lista(15. 04. 1994.) cijela jedna stranica je posvećena 210. br, a pri dnu ima i mali dio o Osama. Htio sam ga postaviti u orginalu, ali zub vremena je uradio svoje, čitljivost teksta je minimalna, zato sam odlučio da odvojim vrijeme i prekucam čitav tekst, neke riječi su skroz nečitke tu sam stavljao upitnike...

Sa olovsko - vareškog ratiša

LIJEPA LI JE ZVIJEZDA PLANINA

Olovsko područje je od početka agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu jedno od najtežih ratišta. Boraveći na ovom dijelu srednje Bosne posjetili smo heroje 210. brigade "Nesib Malkić" i zabilježili nekoliko interesantnih priča.

Da nema tragova razaranja, da nema zgarišta i prisutnog rata u svijesti, mogao bi se čovjek nauživati u idiličnim pejzažima olovskog kraja, nadisati čistog planinskog zraka i nagledati ljepote prirode. Visoko se izdižu olovska brda dok ranjen grad u njihovom podnožju jutarnjom maglom svoje rane previja.

Prolazimo ovim krajem sa namjerom da pronađemo heroje 210. brigade "Nesib Malkić" koji su na ovim prostorima već pola godine nepremostiv bedem za agresore. Oni su za razliku od boraca drugih jedinica godišnjicu svog formiranja dočekali u rovovima, skoro stotinu kilometara daleko od svojih mjesta.

ZVIJEZDA

Dok se penjemo strmim padinama planine ljepotice, uzdasi divljenja često se istrgnu iz zagrljaja umora, jer ljepota prirode koja se ovdje može vidjeti ne susreće se tako često. Grane visokih jelika, zelenkasto - bjeličasta kora debelih bukava i visoki gordi javorovi koji nas podsjetiše na agresorsku nacionalnu muziku, neodoljivo podsjećaju na najljepše praznične čestitke koje smo već počeli zaboravljati.

Aljo Bošnjaković iz Komande brigade "Nesib Malkić" i Redžo Karić, pomoćnik komadanta u Sprečanskom bataljonu ove brigade, pokazuju nam neprijateljske položaje. Na oko 1300 metara nadmorske visine, kao da smo bliži suncu i hladnoća kao da se smanjila. Članovi komande Dubravskog bataljona svoje čizme dali su borcima na liniji, a oni su ostali u pocijepanim čizmama boraca, saznali smo tog jutra u komandi ovog bataljona.

? ? položaje naših boraca ?. ? . Na vijest da će dobiti cigarete raduju se. Jedni cijepaju drva, dok drugi budno motre prema neprijatelju. Na nekim mjestima udaljen je svega sedamdesetak metara. Saznajemo da je načelnik Brigade Muhamed Kalajevac nagradio borce sa po pet cigareta za uređenost linije i budnost na njoj. Skromno, ali su se obradovali.

MALOLJETNICI

Od Redže Karića saznajemo da u Sprečanskom bataljonu imaju četiri maloljetna borca ?. Sami su došli u jedinicu i nisu ih mogli vratiti. Nisu ?.

Jedan od njih je Admir Mulavdić iz Odorovića. Sedamnaest mu je godina a već je osamnaest mjeseci u Armiji. Najteže mu je kaže bilo u oktobru 1992. kada je njegova jedinica presjekla srpski koridor kod sela Gorice u Posavini, priča nam Admir dok sjedimo u njegovom rovu i dok nam se dim od vatre uvlači u poglede. Od pomoćnika Redže saznajemo da je Admir na Brodu kod Brčkog sam prelazio kroz četničke položaje samo zato da bi vidio tetkinu vikendicu.

- Prešao sam kroz četničku teritoriju na Brodu. Tu mi je bila tetkina vikendina u koju sam dolazio prije rata. Htio sam ponovo da je vidim. Prošao sam kroz četničke linije i nisu me spazili. Vidio sam njihove minobacače "osamdeset - dvojke". Vikendica je bila spaljena. Kad sam se vraćao moji me nisu prepoznali. Držali su me na nišanu snajpera. Kasnije ružili su me što sam išao. Imao sam tada šesnaest godina.

- Kod kuće imam dva brata i sestru koji su mlađi od mene. Mati zaplače kad pođem, ali kad idu moji drugovi, idem i ja. U Armiju sam i krenuo zbog njih. Mi moramo pobjediti.

Tako govori Admir Mulavdić, jedan od četvorice maloljetnika boraca u Sprečanskom bataljonu. I dok njegovi vršnjaci na slobodnim teritorijama sanjare o svojim prvim ljubavima, Admir sa puškom u ruci sanjari o slobodi svoje domovine.

BOSNA ĆE OSTATI CJELOVITA

U jednom od rovova upoznali smo Huseina Brčaninovića, komandira voda u Sprečanskom bataljonu. On nam je ispričao interesantnu priču.

- Od početka 1992. borio sam se u jednoj splitskoj brigadi hrvatske vojske. Teško mi je što su se Hrvati borili protiv nas. Preko četrsto Muslimana bilo je u toj brigadi hrvatske vojske. Ja sam u toj jedinici i ranjen, a ostao sam u njoj do marta 92. Osjetili smo među njihovim borcima razdvajanje od Muslimana. Govorili su nam da Bosne neće biti. Mi smo to uzimali kao šalu, ali smo se tajno dogovarali da napustimo hrvatsku vojsku, što smo i učinili.

- Neki su, ipak, ostali. Cilj mi je da Bosna i Hercegovina ostane cjelovita. Kad bih znao da neće ostati, ne bih se ni borio. Dva put sam ranjen u našoj vojsci - prvi put u septembru 92. Tada mi je Ivan Mijačević poklonio snajper, zato što sam kao komandir voda sa svojom jedinicom zauzeo Liporašće. U brigadu "Nesib Malkić" prešao sam iz "Osa" u decembru 93. Bio sam predložen za "Zlatnog ljiljana", ali sam dobio samo pištolj.

HEROINA SA ZVIJEZDE

Sa borcima 210. brigade "Nesib Malkić" su i bolničarke 322. brigade Jasmina Hrvat, Sehvedina Čikmiš, Sevda Čikmiš i Sejda Mušanović.

Svojom ljepotom koja se skladno komponuje sa ljepotom Zvijezde planine, pažnju nam je privukla Jasmina Hrvat. Dok se njezin lik uvlači u objektiv "praktike" ova hrabra djevojka - planinka, priča.

- Prije rata sam bila radnica Doma zdravlja u Varešu, a poslije bolničarka u četi Ravne. U grad sam dolazila u civilu. Lijekove sam uzimala za ambulantu u Ravnama, jer za našu vojsku nisu davali lijekove. Na Zvijezdi sam četiri i po mjeseca. Odmaram jedan dan sedmično. Na početku jesenašnjih borbi petnaest dana, kršnjih i snježnih, provela sam neprekidno na planini. Spavala sam na nosilima pod jelkom. Ovdje ima i vukova, zavijaju noću.

Jasmina Hrvat, stasita bolničarka sa planine, koja se u ovom poslu ni ljekara "ne boji", kao primjere herojstva ističe borce herojske 210. brigade "Nesib Malkić", "Živiničke Ose" i "Tuzlanske lavove".

DUBRAVCI

Na jednom dijelu planine nailazimo na borce Dubravskog bataljona 210. brigade. I ovdje vatrice u rovovima i budne oči osmatrača. Ahmet Zenunović, borac iz Šerića, priča kako oni najmanje brane svoju opštinu i dodaje da se mora riješiti pitanje obezbjeđenja porodica namirnicama, kako borci na položajima ne bi mislili na djecu kod kuće, a njegov komšija Šukrija Mukinović dodaje kako, ipak, borbeni zadatak ne smije doći u pitanje.

Njihov komandir čete, Ruvejd Šehić, u ratu od prvih borbi kod Čaklovića, predratni rudar, hvali svoje borce. Kaže da su obišli sva ratišta od Posavine do srednje Bosne.

- Najteže nam je bilo kod Jasenovca i Pelemiša. Ja sam kao komandir voda išao na čelu svojih boraca, a i dalje ću kao komandir čete, jer ljudi imaju povjerenja kad pred njima ide starješina. Svi borci moje čete su primjerni.

Dok se udaljavamo, zamjenik komadanta Dubravskog bataljona, Halil Dedić, pokazuje nam raspored neprijateljskih snaga. Silazimo niz planinu, uvjereni da su naši borci sigurna prepreka njihovim osvajačkim planovima.

Na uskoj prtini, nosač hrane po ovim planinskim čukama, gladna Zeka, kobila Smaila Ajanovića, jede jelovu granu. Blato šljapka pod nogama, a hladni proljetni dan guši se polako u prvom sumraku. Za nama ostaje Zvijezda obavijena u nemir ratnog proljetnog sutona.

"OSE" SE PAMTE

Zbog različitog karaktera vojnih formacija, teško je reći koja je jedinica najbolja u nekoj armiji. U ovom našem ratu, takođe, ali ipak se interventne jedinice, one koje su uz odbranu spremne da krenu u napad, stavljaju ispred ostalih.

U sastavu 2. korpusa poseban respekt izazivaju protivdiverzantske jedinice, a kada je o njima riječ, teško je osporiti činjenicu da među najeltinije jedinice ovog tipa spadaju "Živiničke ose", jedinica koja je vodila najžešće bitke protiv agresora na svim ratištima u najnapadanijem dijelu države.

"Živiničke ose" su formirane još u ilegali, 25. februara 1992. godine u naselju Litva kod Živinica. Od naoružanja su imali smo lovačke puške, pištolje ručne izrade, poneko trofejno oružje. Rijetko automatsko, uglavnom je nabavljeno privatno u Hrvatskoj. Od voda, ova jedinica je izrasla u protivdiverzantski odred koji je pod zapovjedništvom Mevludina Mahmutbetovića prošao Gradačac, Brčko, Teočak, Kalesiju, Vareš, Olovo, Vozuću i mnoga druga ratišta. Gdje god su se pojavili, četnicima se ledila krv u žilama.

"Živiničke ose" su do sada dobile pregršt priznanja i zahvalnica brigada i gradova širem domovine, više puta od komande 2. korpusa, ali i dvije "zarađene" od Štaba Vrhovne komande Armije RBiH.

Među borcima ovog odreda četvorica nose najveće ratno priznanje, značku "Zlatni ljiljan": Zahid Tahirović, Dževad Tučić, Ekrem Begić i Almir Omerbegović.

Vezano za pogibiju pripadnika te 210.brigade iz komande , skoro sam bio na Palama i u nekoj priči,kada smo se dotakeli rata,sagovornik koji ju u toku rata sa naše strane linije bio na tom dijelu, napomenuo je da su kada su čuli neke zvukove iz magle zatražili da se ispali nekoliko granata na taj dio.Tek kasnije su saznali za rezultat. Uglavnom napomenuo je da je tada naše brojno stanje na Nisicima bili katastrofalno.
Vezano za učešće snaga 2.Korpusa u pokušaju deblokade, mnogi smo mi mišljenja da je to bila najveća pomoć našim snagama kao i cijela ta akcija, i prosto me čudi da združena akcija više korpusa Armije RBiH nije pokušana na nekom drugom dijelu ratišta. Na primjer prema Zvorniku ili Vozući ili možda možda prema Hercegovačkom Korpusu