sahara1428 wrote:@Smrcak15
De nam u izvorima nađi kako je Poslanik sallallahu alejhi we sellem postupio tokom tih optužbi sve dok mu ajet nije objavljen, je li bilo ashaba koji nisu bili od munafika koji su učestvovali u tome, pogriješili, pa se pokajali, je li im Poslanik alejhi selam išta rekao kako ste mi ženu bludnicom učinili... nemoj i ti lažne patetike...ashabi su jedni druge optuživali za munafikluk, psovali se, govorili da su lažovi jedni drugima itd itd nisu bezgriješni...
http://el-asr.com/tekstovi/potvora-na-aisu/
Potvora na Aišu
Nakon što nisu uspjeli izazvati međumuslimanski sukob pokretanjem neznabožačkih trzavica, u ovom pohodu licemjeri su se pojavili sa potvorom. Okomili su se na Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, dom želeći nauditi Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovoj časnoj porodici. Historičari, mufessiri i muhaddisi slažu se da se događaj potvore desio po okončanju Bitke protiv Benul-Mustalika, a Buhari i Muslim u svojim Sahihima opširno bilježe taj događaj koji je bio povod objave sure En-Nur. Sam događaj kao i sadržaj sure En-Nur obiluju poukama i korisnim lekcijama te sam zbog dužine hadisa odlučio navesti sažetak događaja potvore kako bih se skoncentrirao na navođenje pouka pri čemu skrećem pažnju da su islamski učenjaci iz ovog događaja izvukli preko stotinu pouka jer svaki njegov detalj je lekcija za sebe.
Početak slučaja
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je običaj u vojne pohode voditi neku od svojih supruga, a o tome koju će povesti odlučivao je bacanjem kocke, i pošto je izašla Aišina, radijallahu anha, kocka, ona je pošla sa njim. Na povratku iz pohoda, dok su odmarali na jednom mjestu, Aiša, radijallahu anha, udaljila se zbog neke potrebe, a kad se vratila u logor, primijetila je da je izgubila ogrlicu te je ponovo izašla iz svoje nosiljke i otišla da traži ogrlicu. Dok je ona tražila ogrlicu, naređen je pokret te je njena nosiljka stavljena na devu a da nosači nisu bili svjesni da nje nema u nosiljci. Kada se Aiša vratila na mjesto logora, muslimanska je vojska već bila otišla te je, svjesna da će se vratiti po nju kada shvate da je nema, sjela da sačeka, a potom je i zaspala. U međuvremenu je na to mjesto stigao Safvan ibn Muattal es-Sullemi, radijallahu anhu, koji je bio zaostao za vojskom. On je glasnim povicima: “Allahovi smo i njemu se vraćamo”, probudio Aišu, radijallahu anha, stojeći podalje od nje. Čim se probudila i ugledala ga, Aiša, radijallahu anha, pokrila je svoje lice. On joj je zatim prepustio da jaše njegovu devu dok je sam išao naprijed vodeći devu, i tako dok nisu sustigli vojsku, a cijelo to vrijeme nisu jedno s drugim progovorili ni riječi.
Širenje potvore i njen utjecaj na medinsku zajednicu
Po povratku u Medinu munafici su počeli plesti priču o tome da između Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge i ovog časnog ashaba postoji nemoralna veza. To je djelovalo veoma uznemirujuće na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je bio svjestan da nema osnove za takve priče jer se radi o čestitoj supruzi i čestitom ashabu. Ipak, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pitao je Usamu ibn Zejda i Aliju, radijallahu anhum, šta misle o tome što se priča. Usama je ukazao na čestitost po kojoj je poznata njegova supruga te na njihovu međusobnu ljubav, dok ga je Alija umirivao govoreći mu kako to nije jedina žena, išareteći kako je može razvesti i riješiti se neugodnosti nastalih zbog ovog slučaja, te mu je preporučio da pita sluškinju Beriru koja će mu, kako je kazao, reći istinu. Berira je posvjedočila da kod Aiše, radijallahu anhu, nije primijetila ništa sumnjivo, stoga je Poslanik sakupio ashabe u svom mesdžidu i govorio o tome, a potom je, svjestan da iza širenja glasina stoji vođa munafika Abdullah ibn Ubejj ibn Selul iz plemena Hazredž, upitao ashabe hoće li ga neko pomoći protiv tog čovjeka koji ga uznemirava kaljajući čast njegove časne supruge i njegovog ashaba. Tu je nastala svađa između ensarija iz Evsa i Hazredža jer je Sa‘du ibn Ubadi, vođi Hazredža, zasmetala žestina s kojom je vođa Evsa Sa‘d ibn Muaz predložio obračunavanje s munafikom. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jedva ih je smirio.
Aiša saznaje za potvoru
Po povratku u Medinu, Aiša, radijallahu anha, se razboljela i nije izlazila iz kuće pa nije bila svjesna glasina koje kruže. To je saznala sasvim slučajno od Ummu Mistah koja ju je obavijestila o potvori koja je iznesena i da njen sin Mistah ibn Usase također govori o tome. Čuvši za potvoru, Aiša, radijallahu anha, se još više razboljela, a potom je zatražila od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dozvolu da ode kod svojih roditelja.
Allah obznanjuje Aišinu nedužnost
Bilo je prošlo već mjesec dana od početka potvore a objava nije dolazila. Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, došao je kod Aiše, radijallahu anha, da porazgovara sa njom pa joj je rekao da će, ako je nedužna, Allah to objelodaniti, a ako je počinila neki grijeh, da traži oprost od Allaha. Na kraju tog razgovora Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, obuzelo je stanje u kojem mu je dolazila objava, a kada se primirio, počeo se smijati i prvo što je kazao bilo je: “Raduj se, Aiša, Allah je potvrdio tvoju čistotu.” Uzvišeni Allah objavio je: “
Zbilja, oni koji su iznijeli potvoru, jesu jedna skupina između vas! Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas; ne, to je dobro po vas. Svaki od njih bit će kažnjen prema grijehu koji je zaslužio, a onoga od njih koji je to najviše činio čeka patnja velika. Zašto, čim ste to čuli, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima dobro pomislili i rekli: ‘Ovo je očita potvora!’ Zašto nisu četvericu svjedoka doveli? A pošto svjedoke nisu doveli, oni su onda kod Allaha lažljivci. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i na ovom i na onom svijetu, već bi vas stigla teška kazna zbog onoga u što ste se upustili. Kad ste to jezicima svojim prepričavati stali i kad ste na sva usta govorili ono o čemu niste ništa znali, vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno. Zašto niste, čim ste to čuli, rekli: ‘Ne dolikuje nam da o tome govorimo, uzvišen neka si Ti! To je velika potvora!’ Allah vam naređuje da više nikad takvo nešto ne ponovite, ako ste vjernici, Allah vam propise objašnjava; a Allah sve zna i mudar je. One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine, čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i da Allah nije blag i milostiv...” (En-Nur, 11-20) Njena majka tražila je od nje da zahvali Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ali je ona rekla: “Zahvalna sam samo Allahu koji je objavio moju nevinost.” Pošto je postalo jasno da se radilo o potvori, a s obzirom da je tim povodom Allah, dželle šanuhu, objavio propis kažnjavanja onih koji iznose potvore na vjernike, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izvršio je propisanu kaznu – osamdeset udaraca bičem – nad troje ashaba koji su učestvovali u prepričavanju potvore, a to su bili, Mistah ibn Esase, Hasan ibn Sabit i Hamna bint Džahš.
I po čemu bi taj novi sadržaj bio bolji od onog prethodnog ? Između ostalog, Crkva bosanska tj. njeno učenje se nije širilo nasilnim putem, niti je imala svoje dawitelje. Znam da bi određene struje u IZ zabranili i ta dovišta, kao što su nekad ranije, ali svijest naroda o onome što su bili prije dolaska tog "boljeg" je ipak jača...
jedno se govori a drugo se radi
Dakle, ovi u Iranu, u svojoj drzavi, tuknu, a ovi u Londonu otvoreno i iskreno govore o onome sto ovi u Iranu misle