
http://img229.imageshack.us/img229/8284 ... odzic8.jpg
"Dnevni avaz", 05.02.2010.













A koja je novina (i ne samo novina) relevantna?seln wrote:Gospodjo nevenka, posto vidim da cesto citirate "Tuzlanski list": je li vama STVARNO TL relevantna novina?

..pa ste uzeli TL, veci tabloid od svih navedenih, kao referentan?Zakljucak je : SVI navode vodu na SVOJ mlin!
Ja rece da svi navode vodu na svoj mlin, iz njima znanih razloga, to je ocito.seln wrote:..pa ste uzeli TL, veci tabloid od svih navedenih, kao referentan?Zakljucak je : SVI navode vodu na SVOJ mlin!
Najblaze receno, neozbiljno. Utoliko vise jer je jednostranost izvjestavanj TL nadmasila Avaz.







Dragi moj kmirsad!kmirsad wrote:Draga gđo Nevenka, kakva bi to knjiga bila... sabrati sve vaše tekstove koje ste ikada napisali, složiti ih po nekakvoj hronoligiji... i objavili... sa velikim zadovoljstvom bih pomogao objavljivanje te knjige... kao svjedočanstvo vremena u kojem živimo...
Dragi moj kmirsad,fukara_tz wrote:Koliko kosta zivot? A istina i pravda?
A prica o Denisu ide ovako
Napisala majka Nevenka...
Denis Garagić je rođen u Tuzli 16.08.1979.g. od majke Nevenke rođene Manojlović (Silaš-Osijek) i oca Mehmeda (Dobošnica-Lukavac).
Sretno detinjstvo do školskih dana provodi u Lukavcu u Sarajevskoj 10, a onda 1986.g. sa roditeljima i mlađim bratom, seli u Tuzlu u novosagrađeno naselje Solina.
Osnovno obrazovanje stiče u OŠ «7 sekretara SKOJ-a», potom s odličnim uspehom završava Elektrotehničku srednju školu - elektrotehničar za računarsku tehniku i automatiku. Nakon srednje škole upisuje Elektrotehnički fakultet.
Još u srednjoj školi ispoljava svoju komunikativnost, želju za znanjem i prenošenjem stečenog znanja, tako da se uključuje u mnoge aktivnosti u školi kao i humanitarnim organizacijama u BiH. U njegovoj biografiji koju je pedantno vodio, kao i sve ostalo (rasporedi predavanja, ocene, računi, uplate-isplate, ljekarski nalazi), između ostalog, stoji :
- Voditelj kompjuterskog centra pri Elektrotehničkoj školi, system co-administrator elektrotehničke kompjuterske mreže i Instruktor na kursevima računara za školske profesore i učenike(1995.-1998.);
- Instruktor na kursevima računara za tinejdžere - NGO “Zemlja djece” Tuzla (1996.-1997.);
- Volonterski rad u omladinskom kampu - HO “EMMAUS Int.”Toulouse, Francuska (1997.);
- volonterski rad radionice na temu tzv. “Realitetne terapije” od William Glassier-a, američkog psihologa - NGO “MOST” Split, Hrvatska (2000.);
- Prevodilac i tehnički koordinator internacionalnog festivala mladih sa preko 300 učesnika iz cijelog svijeta - HO “EMMAUS Int.” Tuzla Wave ’99 and Tuzla Wave 2000 Internacionalni omladinski festival (1999.-2000.);
- Instrukor škole računara u izbjegličkom kampu “DUJE” u Doboj Istoku - HO “EMMAUS Int.” and NGO “Forum Solidarnosti” Gračanica (2000.);
- Individualni consultant UNICEF-a na projektu “Brza procjena i reakcija” - UNICEF Sarajevo (2001.-2002.);
Za svoj volonterski rad Denis dobija i preporuke humanitarnih organizacija “Emaus” i “Unicef” (2000., 2001. i 2002.godine).
Angažovanjem na ovoj vrsti posla shvata svoju ljubav prema jezicima, posebno njemačkom i engleskom koje je već dobro poznavao, te napušta elektrotehniku i sa odličnim rezultatima na prijemnom ispitu 2002.godine postaje redovni student Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, odsjek engleski jezik i književnost. Uspješno polaže ispite i u rokovima upisuje svaku narednu godinu studija, te 2005.g. stiže i do upisa poslednje, četvrte godine. Denis već planira temu za diplomski rad kod profesorice Ivane iz Beograda i sretan, nezaustavljiv, planira nastavak školovanja-postdiplomski studij, ali ...
23.07.2005.godine, subota, izrazito je vruć dan, kao i prethodni. Denis iznenada osjeća bol iza grudne kosti i nedostatak vazduha, uplašen je, osjeća gušenje. Hitno odlazi na Internu kliniku gde mu dežurni ljekari daju terapiju za sniženje krvnog pritiska i vraćaju ga kući. Tegobe ne prestaju do kasno uveče kada ga pregleda doktor, koji stanuje u istom ulazu i koji konstatuje srčane probleme, te predlaže hitnu hospitalizaciju. Dok se doktor vratio u stan Denis se iznenada gubi, ne pokazuje znake života, ali ga šokirani roditelji uspjevaju povratiti i na rukama iznjeti do kola, te ponovo potražiti spas na Internoj klinici gde su dežurni isti ljekari, kod kojih je već bio to popodne. Tada počinje Denisova “kalvarija“.
Doktori su samo “onako“ pretpostavili (još popodne) da je u pitanju droga, ne obraćajući pažnju na reči doktora u Denisovoj pratnji da se radi o teškom kardiološkom slučaju, te zadržavaju Denisa u prijemnoj sobi, tzv.dnevnom boravku. Tu Denis provodi tri dana, sve do 25.07., trpi bolove, žali se da je “željan disanja“, povraća, prima infuziju, ide na sva moguća snimanja (osim ultra zvuka srca). Pored njega je uvijek jedan od roditelja ili njegove drugarice. Doktori koji preuzimaju sjmenu 24.-og i 25.-og samo prepisuju dijagnozu (pogrešnu), te ga u ponedeljak 25.07. upućuju kući jer “nije mu ništa“!? Tek na insistiranje roditelja da ipak nešto jeste, smeštaju ga na gastrološko odelenje, gde se Denis ponovo gubi i umire u 12, 30 h na opšte zaprepaštenje doktora koji tek tada, otvoreno, priznaju svoju zabludu, ali prekasno. Jedan mladi život je ugašen. Tri dana, tri duga dana su izgubljena. Zašto?
Gubitak sina je nenadoknadiv, bolan, užasan. Doktori ne znaju uzrok smrti, ali je u grad iz njihovih krugova plasirana pogrešna, neumesna i uvredljiva informacija – dijagnoza.
Na zahtjev roditelja izvršena je obdukcija kojom je utvrđeno : srčano zastajenje, tamponada srca, prsnuće disecirajuće aneurizme uzlazne aorte!
Zbog pogrešne (dokumentovane) dijagnoze ljekara Interne klinike, JZU UKC Tuzla 25.01.2006.godine u “Dnevnom avazu“ objavljuje saopštenje za javnost u kojem demantuje “špekulacije“ i saopštava uzrok smrti. O zaključcima njihovih internih komisija koje su ispitivale slučaj, Denisove roditelje nikada nisu obavestili, iako su internu istragu tražili roditelji. Konačan zaključak će ipak dati TUŽILAŠTVO i SUD.
Ovo je priča o Garagić Denisu, mladiću koji je od života očekivao tako mnogo, a dobio tako malo.
Svi koji su poznavali Denisa sjećaju ga se kao iskrenog prijatelja, kulturnog i svestranog mladića koji je obožavao Josipu, Pavarotija, Usniju..., koji je voleo “Besmrtnu pjesmu“ i još mnogo, mnogo toga. Volio je tužne, sjetne pesme, posebno “Zajdi, zajdi, jasno sonce“. Za godišnjicu smrti, Bukovčić, mjesto Denisovog večnog počivališta, ispunili su tužni zvuci klarineta sa ovom omiljenom Denisovom melodijom.
------------------------------------------------------------------------------
Zbog neprovođenja istrage, na dan Denisove smrti, Nevenka Garagić je Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH uputila otvoreno pismo - pritužbu, u kojem kaže:
Zbog pogrešne dijagnoze, nesavesnog lečenja, te štete po zdravlje učinjene radi greške u proceni stanja pacijenta i propusta u činjenju, moj 26-ogodišnji sin Denis Garagić preminuo je 25.07.2005.godine, nakon nedopustivo dugog - trodnevnog boravka, u prijemnom prostoru Interne klinike UKC-a Tuzla.
U opširnom i dokumentovanom pismu adresiranom na predsjednika VSTV Branka Perića, Nevenka Garagić opisuje okolnosti koje su dovele do smrti njenog sina kao i sve što se dešavalo nakon njegove smrti. Ogorčena majka navodi da neće odustati dok oni koji trebaju ne odgovaraju za smrt njenog sina. Pismo je uputila na monogo adresa: OHR Sarajevo, Specijalni predstavnik EU u BiH, OSCE Sarajevo, Ombudsmeni FBiH, Sarajevo, Dom za ljudska prava, Sarajevo, Helsinški komitet za ljudska prava u BiH, Sarajevo Predsedništvo BiH, Ministarstvo pravde BiH, Sarajevo, Skupština TK, Tuzla, OV Tuzla, i medijima.
Uz majku Nevenku su njen muž Muhamed i sin Igor, Denisova porodica kao i svi oni koji suosjećaju sa njihovim bolom.
Jos jedan prilog sa 19.strane ove teme - da se ne zaboravi.fukara_tz wrote:BEZ ISTRAGE PROTIV LJEKARA, JER BI DENIS GARAGIĆ SVAKAKO UMRO?!
Kantonalno tužilaštvo Tuzla ostaje pri stavu da neće provoditi istragu zbog smrti Denisa Garagića (26) iz Tuzle, čiji roditelji dvije godine pokušavaju da skrenu pažnju da ljekari nisu poduzeli sve da bi pokušali spasiti njihovog sina, jer ne postoje osnovi sumnji da je počinjeno krivično djelo.
Tužilac Ivo Iveljić je takvu odluku donio na bazi mišljenja vještaka-patologa Zdenka Cihlarža, koji je konstatovao da je smrt bila neizbježna. Tužilaštvo se rukovodilo time da bi Denis Garagić svakako umro, te da ljekari nisu prouzrokovali njegovu smrt. No, pitanje je da li su , ipak, postupili po Hipokratovoj zakletvi, i poduzeli sve da bi ga, barem, pokušali spasiti, ali je i ono bez odgovora.
Roditelji Denisa Garagića , Nevenka i Mehmed, nezadovoljni takvom odlukop poslali su otvoreno pismo Visokom sudskom I tužilačkom vijeću BiH tražeći disciplinsku odgovornost tužioca Iveljića, jer , odlukom o neprovođenju istrage, nisu dobili šansu da predoče dokaze da ljekari nisu poduzeli ništa kako bi spasili mladi život.
Tri dana je Denis Garagić vodio bitku za život. Gušilo ga je u prsima, imao povišen pritisak, povraćao, padao u nesvijest, što suu ljekari UKC Tuzla ocijenili kao ‘krizu’ ovisnika, te su ga ‘liječili’ na Internoj klinici, a poslije tri dana , kada se stanje pogoršalo, prebačen je na odjel gastroenterologije.
S obzirom na sumnje ljekara da se Garagić drogira, otac je od sina uspio ‘izvući’ priznanje da je samo dva puta u životu, uzeo komadić ekstazija.
Ljekar Dragan Keser, inače susjed Garagića, sugerisao je kolegama da Denisa prebace na kardiologiju, jer je sumnjao na problem u kardiovaskularnom sistemu, ali njegovo mišljenje nije uvaženo, uz obrazloženje da na UKC dnevno dođe po četiri-pet ljudi ovisnika sa simptomima poput Denisa.
Tek nakon obdukcije, koja je urađena na zahtjev roditelj,a ustanovljeno je da je Denis podlegao usljed pucanja aneurizme, što nije posljedica nikakve ovisnosti o narkoticima. S druge strane, ljekarski konzilij nije mogao utvrditi da je Denis uopšte bio ovisnik, iako su ga prije smrti ljekari tako tretirali.
-U nekim slučajevima bolesnici mogu preživjeti nekoliko dana, sedmica ili čak mjeseci, ali smrt obično nastupa u prvih nekoliko dana-pojasnio je dr Cihalrž, koji je uraido obdukciju.
Roditelji Denisa Garagića s pravom se pitaju da li su ljekari mogli poduzeti bilo šta da , maker za jedan dan, produže život njihovom sinu. Vjeruju da je kardiolog mogao br pokušati spasiti njihovog sina. Samo da je bio obaviješten.
-Osporavamo sadržinu zdravstvene dokumentacije koja je korištena prilikom vještačenja, jer sadrži neistinite podatke u vezi simptoma oboljenja. U anamnezi se navodi da pacijent negira bolove iza grudne kosti, lupanje i preskakanje srca, što ima funkciju da zaštiti integritet ljekara, a ne sadržavaju stvarne simptome narušenog zdravlja zbog kojih je naš sin primljen u bolnicu-navode u u pritužbi Nevenka i Mehmed Garagić, ističuči da se Denis svo vrijeme žalio na bol u grudima, da ne može da diše, da je patio od nesanice, da je bio pušač, dk je u anamnezi UKC Tuzla napisano sve suprotno. Stoga vjeruju da su nalazi kroivotvoreni nakon smrti, ted a ima elemenata za otvaranje istrage po službenoj dužnosti.
Na bilbordima, koji su postavljeni u centru Tuzle, roditelji denisa Garagića javno pitaju koliko košta život, a koliko pravda.
Iz UKC Tuzla nema reakcija na bilbord, na otvoreno pismo Nevenke I Mehmeda, kojima u posljednje dvije godine nisu odgovorili kakav je rezultat interne istrage koju su pokrenuli protiv ljekara. LJEKARI SE BRANE ŠUTNJOM.
http://tuzlalive.ba/portal/?p=1779