Prilog TV-ARTE (francusko-njemacka tv kuca), koji je, opet, sastavljen iz priloga izraelskih novinara, koji su razgovarali s borcima direktno na povratku sa libanonskog ratista (potrudio sam se i preveo, po sekvencama, za one koji ne razumiju Njemacki):
Iz nekog razloga ovaj prilog na njemackom jeziku je "uklonjen", ali sam pronasao isti, samo na arapskom i engleskim prijevodom:
Za one kojima se ne da gledati, ukratko (sa onog "uklonjenog" videa) prijevod:
5:06 Interviewi sa zapovjednicima izraelske armije. Pazljivo slusajte!
Novinar: Da li si vidio borce Hizbullaha?!
Rezervni vodnik IDF-a: Samo kroz dvogled.
Novinar: Opisi ih.
Rezervni vodnik: Mladi ljudi, izmedju 18 i 25 godina. Ovo je teska borba.
Novinar: Zbog cega teska borba?
Vodnik: Jer je borba...koja se vodi protiv utvare/prividjenja.
Vodnik : Strepis za vlastitu sudbinu i za sudbinu ljudi oko tebe. Bili smo na ulazu u mjesto Metullah . Tamo smo vidjeli veliki broj mladica koje su unosili i iznosili na nosilima...kacuse(vbr-projektili)...Dobri momci, nikakve kukavice...Neprestano pucaju po nama. Tacno znaju gdje se nalazimo, cak i kada se krecemo. Jako su precizni. Mi bez tenkova...ne znam...dosta toga smo primili... prave bitke, osjecas se kao mis, kao u neprestanom grcu. Trcis prema svome stroju i osjecas da si sve agresivniji, onda dolazis do svojih granica i moras izaci. Dakle, pocinjes s operacijom i odjednom vise nisi u napadu nego u akciji spasavanja svojih povrijedjenih...Mala grupa (boraca) moze 2 tenka izbaciti iz stroja i vec je citava regimenta sa akcijama spasavanja i gasenja pozara zabavljena...frustrirajuce (osjecaj) je.
I drugi, sa njemackom sinkronizacijom:
Novinar(i)/Reporter(i):
Najnovije iz Kiryat Shmone, gdje teski projektili padaju, tesko raketiranje koje jos uvijek traje, projektili neprestano padaju...dovoze ranjenike, jedan za drugim se tretira, najmanje dvoje se bore za zivot. Informacije(neprovjerene) i izvjesca o rastucim gubitcima kolaju. Oko nas pozari, uzrokovani stalnim granatiranjem/raketiranjem kacusama (vbr). Prelijepi sjever se pretvorio u pakao. Jos uvijek padaju kacuse, posvuda pozari i plamenovi na svakom cosku. Prizor je nepodnosljiv, ne postoje rijeci koje bi ga opisale. Bezbroj ranjenih i poginulih, ovo mi je najnepodnosljiviji prizor u citavoj karijeri. Devet poginulih i njihovi lesevi leze ovdje zamotani u dekama, preko puta groblja u Kfar Gillady. U neposrednoj blizini gore automobili. Veliki broj ljudi stoji sa strane, posmatra ne vjerujuci svojim ocima.
1:17 Raketna paljba po Kiryat Shmoni. Ljudi, oslobodite put! Ovdje je po svuda krv, strasno je, grozno je. Groblje, zamislite – oko groblja jednostavno leze lesevi.
Da li su ranjeni izvuceni?
Nema ranjenih, ovdje su samo lesevi koji su ovuda, pred nama, polozeni.
1:38
Novinar/reporter: Da li ste do sada imali uspjeha?!
Pukovnik: Sama cinjenica da nismo u stanju da zaustavimo kacuse (vbr-projektile) je frustrirajuca. Puno je teze/kompliciranije nego sto smo mislili. Ne borimo se protiv vojske, nego protiv gerilskih trupa.
2:03
Novinar: Sta mislis (tvoje misljenje)?
Narednik: Ako (ponovo) udjemo u Libanon, i u to sam u potpunosti siguran/uvjeren, (za) dva sata - i svi koji su ovdje se vracaju u vrecama natrag. Cornet rakete, protutenkovske rakete i prica je zavrsena. Ne pomazu nam nikakve pametne izreke (pametovanja), svi to znaju, ali niko ne zeli reci. Ja to kazem bezuvjetno/jasno i glasno. To mogu ocijeniti, ja predstavljam vojsku na ratistu. Komadant sam i ne bih smio pricati, ali ako cemo govoriti istinu i ako se istina bude slusala svi ce se probuditi, koji bi se morali probuditi (progledati).
2:45
Novinar: Ahrali! Sta si danas radio?
Rezervni kapetan: Ovo ce ti se svidjeti. Vracam se sa sprovoda rodjaka koji je ubijen u Libanonu.
Novinar: Stvarno?
Rezervni kapetan: Da, zove se kao ja Aharon Yechezkel, 32 godine, zlatan momak. Jednostavno nije imao srece, primio je metak sprijeda, tamo gdje pancirna jakna ne stiti, kroz pazuho. I zato je morao umrijeti. Bio je stariji vodnik.
3:11
Komadant: Njihova disciplina je bila daleko bolja od nase. To ih cini borcima, a ne gerilcima.
Novinar: Dugo nisi spavao?
Komadant: Jako dugo, da.
Novinar: Kako ide sa ratom (kakvi su izgledi)? Sta mislis?
Komadant: Da nas je neko...neko nas je zajebao...neko je vojnike poslao ocito bez blage veze o bilo cemu. Netko se je pokusao profilirati preko ledja vojnika. Ne moze biti da se rat na pola prekida. Imamo toliko puno mrtvih, kroz vbr- napade, a nista nije razjasnjeno i zarobljeni sigurno nece biti pusteni na slobodu. Sta da se radi?! Tako nam je to ovdje...
Novinar: Hvala puno.
4:16
Novinar: I, sta se desava?
Komadant: Primjecujes da uopce ne shvacas sta se pred tobom odvija. Toliko se toga desava u trenu/sekundama. Samo kada cujes da je jos vise tenkovskih posada povrijedjeno, mi sjedimo u pozadini i...sta da radimo, osim da se medjusobno gledamo i molimo. Najbolje je kada si izvan tenka. Ustvari - ti si za akciju, ali ne zivis u utopiji, vani se odvija ratni film. Malo prije nego sam umarsirao u Libanon...ko je gledao „Spasavajuci vojnika Ryana“ rezisera Stevena Spielberga – na pocetku puno brodova pristaje na plazi, vojnike ispustaju, a nacisti ih pometu, od pocetka do kraja plaze, kao mrave. Upravo tako je i bilo. Iz autobusa iskrcavaju vojnike, oni se rastrkavaju na sve strane bjezeci od barazne vatre. To utjeruje strah u kosti. Vbr rakete padaju, minobacacke granate, bjezis od tenkova i skrivas se, bjezis u kraj, svi su rastrkani...tako sam dosao tamo...jedan (borac) je dozivio sok, pocevsi nekontrolirano se znojiti, plakao je, vristao je i rekao mi:“Ti si iz saniteta, pomozi mi!“...Pri tome sam i sam bio u soku. Nisam znao kako da reagiram. Sta da radim kada me tako bespomocno gleda?!
5:45
Oficirski sastanak:
Oficir br.1...:Sada cemo pokusati da ocijenimo, da li smo pobijedili ili izgubili. Ali borci vani imaju osjecaj da nismo pobijedili.
Oficir br.2 : podsjetit cu sta je Aial (ili tako nekako) prilikom zadnjeg brifinga rekao: „kosa nam se digla, kada smo culi da su vojnici tenkovskih jedinica svoje tenkove ostavljali/predavali“.
6:03
Novinar: Niti mjesec po zavrsetku rata, vojska proslavlja Novu godinu. Nije jednostavno samozaljubljene i od vojnika, koji su upravo rat izgubili, odvojene oficire promatrati.
6:13
...Bili smo pogadjani sa svih strana...14 ili 15 tenkova su jedan za drugim zavozili, osam od njih je odmah pogodjeno protutenkovskim raketama...pitas se:“sta ovo treba da znaci?!“ kada sat i po, ili dva, primaju samo pogotke (tenkovi), a naposlijetku se samo odvezu natrag (povuku)...
...dosli su do jedne kuce i pronasli sanduk s municijom. Vojnici su usli i pri tome su primjeceni. Odmah su doletjele rakete, na sve strane se pucalo...nasi vojnici nisu vise nizasta (nista ne vrijede)...
koji redovno dobija dusu od Izraela a potom stradaju palestinci po ko zna koji put kao kolaterala...sto za promjenu ne probaju opet ovako?
