Truba wrote: ↑12/06/2023 14:29
Tiiii znas nije benzin nije ukrajina nije korona nije stampanje
Sta je?
Pisao sam na drugoj temi ranije. Početka svega jesu bili poremećeni lanci snabdijevanja koji su polomili globalnu ponudu.
To praktično znači da su COVID restrikcije dovele do zatvaranja fabrika i otežanog protoka inputa za proizvodnju. Danas nema proizvodnje koja nije ovisna o inputima iz niza država. U trenucima kada se svi zatvaraju, količina proizvedenih dobara značajno pada. Manje auta iz Njemačke, manja laptopa sa Tajvana, manje telefona iz Kine. Cijene svega počinju rasti, jer čega ima manje, to je skuplje. Uz sve to, raja sjedi kod kuće, ne konzumira usluge (restorane, putovanja, masaže), i naručuje fizička dobra više nego ikada: nova stolica da radim od kuće, novi TV da gledam serije, novi laptop, novi air fryer jer ne hodam po restoranima.
Međutim, logistički sistem (brodovi, kontejneri, dostavljači) nije prilagođen za taj drastičan skok potražnje za fizičkim dobrima, niti može da se prilagodi u kratkom roku, pa tih mjeseci svi čitamo o zastojima i nasukanim trajektima. Dakle, s jedne strane imamo pad proizvodnje, a s druge strane rast tražnje za fizičkim dobrima. Rezultat je, naravno, pritisak na cijene. To je ono što su ekonomisti tih dana nazivali "tranzitornom inflacijom", računajući da će adaptiranjem sektora logistike i/ili raspršivanjem potražnje i na usluge, kada se ponovo otvorimo, doći do popuštanja navedenog pritiska na cijene.
No, onda su razvijene države na COVID krizu reagovale neodmjereno visokim fiskalnim stimulusom prema privredi i stanovništvu. To je ovo što se kolokvijalno i pogrešno naziva "štampanjem para", čime su zapravo pojačale kupovnu moć i još više podigle potražnju, i to baš u trenutku kada se ponuda slama, a tražnja za fizičkim dobrima svakako raste. Kao što je poznato, SAD su direktnim transferima davale značajne iznose novca stanovništvu. Međutim, nisu štampale te pare, nego su se zaduživale.
Tako da je inflatorni pritisak u konačnici došao sa obje strane: kako ponude, tako i potražnje. Cijene bi rasle i da se samo ponuda urušavala, a osim što se ponuda urušavala, potražnja je jačala. Double down i dolijevanje ulja na vatru. To su dva osnovna faktora, diskurs se vodi jedino glede magnitude koju je imao svaki pojedinačno. Naravno, onda je došla Ukrajina i energetska kriza, koja je rastom cijena energije stvar dodatno pogoršala.
S tim da postoji značajna razlika između SAD i EU, što ljude i buni. EU nije imala značajan fiskalni stimulus (u poređenju sa SAD), odnosno nisu dijelili pare stanovništvu, ali je imala energetski šok, pa bi se evropska inflacija mogla opisati kao kombinacija polomljene globalne ponude i energetskog šoka. Dok SAD, koja je energetski nezavisna od Rusije, inflaciju može primarno opisati kao polomljena globalna ponuda + neodmjerena fiskalna reakcija (dijeljenje keša).