Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
omar little wrote:tracevi kazu da les trece sezone true detective pokazuje znake zivota. hbo, navodno, doveo david milcha da pomogne pizzolatiju udahnuti zivot.
Mislim da nemere tu ni Sorkin pomoc, a kamoli scenarista koji nije im'o uspjeh evo vec 10 godina.
sorkin
ne znam sta je uspjeh niti cu se natezati oko te percepcije . milch je iskusni profesionalac, za tersavom i teskom naravi, i ovom ufuranom egoisti moze pomoci u strukturi i fokusu, ukoliko se ne pokolju. eksplicitno je receno da nije doveden kao showrunner.
Tito_i_Partija wrote:
Mislim da nemere tu ni Sorkin pomoc, a kamoli scenarista koji nije im'o uspjeh evo vec 10 godina.
sorkin
ne znam sta je uspjeh niti cu se natezati oko te percepcije . milch je iskusni profesionalac, za tersavom i teskom naravi, i ovom ufuranom egoisti moze pomoci u strukturi i fokusu, ukoliko se ne pokolju. eksplicitno je receno da nije doveden kao showrunner.
Sta to fali Sorkinu?
recimo da mislim da je u kontekstu ove price kao da kazes kako nekom na albumu ne moze pomoc ni bregovic a kamoli , stajaznam, jack white.
stvar ukusa. sorkin mi je izlizan, repetitivan, nezanimljiv i melodramatican van svake mjere. nakon west winga mi nema sta ponuditi. moneyball je dobra prica, ali on s tim nije imao nista, to su ispisali zivot i michael lewis.
ne znam sta je uspjeh niti cu se natezati oko te percepcije . milch je iskusni profesionalac, za tersavom i teskom naravi, i ovom ufuranom egoisti moze pomoci u strukturi i fokusu, ukoliko se ne pokolju. eksplicitno je receno da nije doveden kao showrunner.
Sta to fali Sorkinu?
recimo da mislim da je u kontekstu ove price kao da kazes kako nekom na albumu ne moze pomoc ni bregovic a kamoli , stajaznam, jack white.
stvar ukusa. sorkin mi je izlizan, repetitivan, nezanimljiv i melodramatican van svake mjere. nakon west winga mi nema sta ponuditi. moneyball je dobra prica, ali on s tim nije imao nista, to su ispisali zivot i michael lewis.
Ako mislis da je lahko napisat' dobru i interesantnu adaptaciju bilo kakve knjige ili zivotne price, varas se. De uzmi jednu knjigu koju citas danima, sedmicama, pa je probaj svuc' na dvosatni nivo a da ne bude totalno razocarenje.
Nisam ni ja sad neki veliki fan Sorkina, al' covjek po mom misljenju ima jako respektabilan CV, sto je u svijetu scenarista jedna jako jebena zvjerka (samo pitaj Shane-a Black-a ili Joe-a Eszterhas-a )
omar little wrote:
recimo da mislim da je u kontekstu ove price kao da kazes kako nekom na albumu ne moze pomoc ni bregovic a kamoli , stajaznam, jack white.
stvar ukusa. sorkin mi je izlizan, repetitivan, nezanimljiv i melodramatican van svake mjere. nakon west winga mi nema sta ponuditi. moneyball je dobra prica, ali on s tim nije imao nista, to su ispisali zivot i michael lewis.
Ako mislis da je lahko napisat' dobru i interesantnu adaptaciju bilo kakve knjige ili zivotne price, varas se. De uzmi jednu knjigu koju citas danima, sedmicama, pa je probaj svuc' na dvosatni nivo a da ne bude totalno razocarenje.
Nisam ni ja sad neki veliki fan Sorkina, al' covjek po mom misljenju ima jako respektabilan CV, sto je u svijetu scenarista jedna jako jebena zvjerka (samo pitaj Shane-a Black-a ili Joe-a Eszterhas-a )
ne pricam o adaptacijama, spomenuh jednu usputno jer je to jedino njegovo djelo sto sam vidjela od west winga da nije bilo izlizano ili safunjarasto do zla boga (a nije bilo izlizano jer ideja nije bila njegova, to mi je poenta). govorim da 1) mi je sorkin prevazidjen i nezanimljiv 2) nije odgovarajuci za kontekst serije tipa true detective. david milch i njegovo pisanje, stil, pogled na svijet, odgovara vrsti i senzibilitetu serije kakav je true detective (trebao biti, dok ga onaj glupan nije unistio). ocito da je meni osobno milch drazi.
Reći da Sorkin nije ništa vrijedno napravio od WW isto je što i reći isto za Davida Simona i The Wire.
Meni je ono što sam pogledao Newsrooma bilo sasvim ok, ona o ljudima iza SNL tipa showa je bila odlična, šteta što su je ukinuli.
meni nije. newsroom mi je bila negledljiva limunada. sunset je bila super ideja koju je strmovalio u ponor patetikom ljubavnih odnosa na radnom mjestu.
omar little wrote: ne pricam o adaptacijama, spomenuh jednu usputno jer je to jedino njegovo djelo sto sam vidjela od west winga da nije bilo izlizano ili safunjarasto do zla boga (a nije bilo izlizano jer ideja nije bila njegova, to mi je poenta).
To su onda samo dvije stvari: The Newsroom i Studio 60 on The Sunset Strip.
Sve ostalo je bazirano na knjigama, jer su adaptacije ocito njegov forte. Al' meni licno je smijesno gledat' na opus jednog prilicno solidnog scenariste kroz neku arbitrarnu spijunku od samo dvije serije. To bi bilo isto k'o da bi gledali na Milch-ov rad poslije Deadwood-a.
Ne dirajte mi Sorkina. Omiljeni leftie, commie, melodramatični tv pisac. Ima li tu
slatkastih safunjarastih elemenata? Naravno, tako ti je to kada si liberalni idealista zaljubljen u
određenu ideju Amerike koja da danas više i ne postoji. Ali brate kad počne pišati po desničarima sa
visoka ne možeš a da ga ne voliš. Isto ko' i Jon Stewarta. Ali radi to na neodoljiv, humorističan način.
Slažem se da mu je West Wing tour de force kojeg će teško ikada nadmašiti, ali ne može se reći da su Newsroom
ili podcijenjeni Sunset Strip loše serije. Volim njegove likove i način na koji ih piše, nesavršene, ali uvijek dopadljive.
Možda je to i do mene, možda je to i zato što sam i ja zaljubljen u ideju Amerike kakva više ne postoji, ili u ideju zemlje
kakva bi volio da je naša. Pristrasan sam u svakom slučaju, to ne mogu poreći.
omar little wrote: ne pricam o adaptacijama, spomenuh jednu usputno jer je to jedino njegovo djelo sto sam vidjela od west winga da nije bilo izlizano ili safunjarasto do zla boga (a nije bilo izlizano jer ideja nije bila njegova, to mi je poenta).
To su onda samo dvije stvari: The Newsroom i Studio 60 on The Sunset Strip.
Sve ostalo je bazirano na knjigama, jer su adaptacije ocito njegov forte. Al' meni licno je smijesno gledat' na opus jednog prilicno solidnog scenariste kroz neku arbitrarnu spijunku od samo dvije serije. To bi bilo isto k'o da bi gledali na Milch-ov rad poslije Deadwood-a.
isto sa zidom da pricam.
okej, tebi je to smijesno, a meni je smijesno spominjati sorkina u kontekstu true detective serije i jos to formulirati tako da sorkin ispada nekakva velicina naspram neuspjesnog milcha. eto. nasmijasmo se fino oboje i super, idemo dalje. zivota ti, idemo dalje.
Dobro, mogu se složiti sa Omarkom da Sorkin nije tip pisca za True Detective, propustio sam taj dio.
Jebiga, osim Deadwooda, Milch ima i NYPD Blue, seriju koju sam jako volio. Tako da ima smisla ta sugestija
da poradi sa Pizzolattom. On bi mogao poslužiti da prizemlji Nica ako počne lutati i srati.
Tito_i_Partija wrote: To su onda samo dvije stvari: The Newsroom i Studio 60 on The Sunset Strip.
Sve ostalo je bazirano na knjigama, jer su adaptacije ocito njegov forte. Al' meni licno je smijesno gledat' na opus jednog prilicno solidnog scenariste kroz neku arbitrarnu spijunku od samo dvije serije. To bi bilo isto k'o da bi gledali na Milch-ov rad poslije Deadwood-a.
isto sa zidom da pricam.
okej, tebi je to smijesno, a meni je smijesno spominjati sorkina u kontekstu true detective serije i jos to formulirati tako da sorkin ispada nekakva velicina naspram neuspjesnog milcha. eto. nasmijasmo se fino oboje i super, idemo dalje. zivota ti, idemo dalje.
Ma kakav zid, ti ne znas kud lupas, to je problem.
Ovako: Naveo sam Sorkina jednostavno u smislu da dodje neko "ime", primjer pisca koji je iskusniji, uvjezbaniji, pouzdaniji, za kojeg se veze neka vrsta uspjeha. Neka vrsta "household name", ako to uopste postoji u svijetu scenarista. Mog'o sam Sorkina zamijenit' sa Knightom, Gilliganom, ili nekim desetim, nije uopste vazno. Vazna je bila poenta da tesko IKO moze izvuci TD iz govana poslije te druge sezone, sto si ti (svjesno ili nesvjesno) skroz fulila.
Medjutim, ovo mi je zasmetalo:
stvar ukusa. sorkin mi je izlizan, repetitivan, nezanimljiv i melodramatican van svake mjere. nakon west winga mi nema sta ponuditi. moneyball je dobra prica, ali on s tim nije imao nista, to su ispisali zivot i michael lewis.
...i zato sam nastavio pricu. Dakle nije vise bilo o TD nego o Sorkinovom radu koji si kritikovala, s cime se ja (a evo i nekoliko forumskih kolega) ne slazem.
Tito_i_Partija wrote: To su onda samo dvije stvari: The Newsroom i Studio 60 on The Sunset Strip.
Sve ostalo je bazirano na knjigama, jer su adaptacije ocito njegov forte. Al' meni licno je smijesno gledat' na opus jednog prilicno solidnog scenariste kroz neku arbitrarnu spijunku od samo dvije serije. To bi bilo isto k'o da bi gledali na Milch-ov rad poslije Deadwood-a.
isto sa zidom da pricam.
okej, tebi je to smijesno, a meni je smijesno spominjati sorkina u kontekstu true detective serije i jos to formulirati tako da sorkin ispada nekakva velicina naspram neuspjesnog milcha. eto. nasmijasmo se fino oboje i super, idemo dalje. zivota ti, idemo dalje.
Ma kakav zid, ti ne znas kud lupas, to je problem.
Ovako: Naveo sam Sorkina jednostavno u smislu da dodje neko "ime", primjer pisca koji je iskusniji, uvjezbaniji, pouzdaniji, za kojeg se veze neka vrsta uspjeha. Neka vrsta "household name", ako to uopste postoji u svijetu scenarista. Mog'o sam Sorkina zamijenit' sa Knightom, Gilliganom, ili nekim desetim, nije uopste vazno. Vazna je bila poenta da tesko IKO moze izvuci TD iz govana poslije te druge sezone, sto si ti (svjesno ili nesvjesno) skroz fulila.
Medjutim, ovo mi je zasmetalo:
stvar ukusa. sorkin mi je izlizan, repetitivan, nezanimljiv i melodramatican van svake mjere. nakon west winga mi nema sta ponuditi. moneyball je dobra prica, ali on s tim nije imao nista, to su ispisali zivot i michael lewis.
...i zato sam nastavio pricu. Dakle nije vise bilo o TD nego o Sorkinovom radu koji si kritikovala, s cime se ja (a evo i nekoliko forumskih kolega) ne slazem.
o bokte. jos se trudim fino razgovarati.
milch je pionir ozbiljne televizije i drame, to sto ti o tome veze nemas i sto se provaljujes je tvoj problem. covjek je zanat pekao na etabliranju zanra sa hill street blues i nypd blue, donio potpuno drukciji pristup tv seriji, drukcije price i likove, uzemljio ih. radio na televiziji i pisao za seriju dok je dvadesetogodisnji (ili koliko golobrad je vec bio) sorkin piskarao jos u svojoj garazi i razvlacio lajne kreditnim karticama. ja na to reagiram jer ga navodis kao nekakvog velikana iskusnog, uvjezbanog, u kontekstu televizije, naspram "neuspjesnog" tog nekog. ti se tu nakacis na sorkina i ne silazis. onda ti napisem da mislim da bi milch mogao pomoci sa strukturom i fokusom i da bi to mogla biti dobra stvar (jasno, ne nuzno crtanjem ali prilicno jasno, ti ukazujem da berem sta si zelio reci i da se ne slazem). i sad tu pametujes nesto.
ja znam tacno zasto i sta mi se kod sorkina ne svidja. znam zasto i tacno sta mi se od njegovog rada svidja.
dale cooper wrote:Ne dirajte mi Sorkina. Omiljeni leftie, commie, melodramatični tv pisac. Ima li tu
slatkastih safunjarastih elemenata? Naravno, tako ti je to kada si liberalni idealista zaljubljen u
određenu ideju Amerike koja da danas više i ne postoji. Ali brate kad počne pišati po desničarima sa
visoka ne možeš a da ga ne voliš. Isto ko' i Jon Stewarta. Ali radi to na neodoljiv, humorističan način.
Slažem se da mu je West Wing tour de force kojeg će teško ikada nadmašiti, ali ne može se reći da su Newsroom
ili podcijenjeni Sunset Strip loše serije. Volim njegove likove i način na koji ih piše, nesavršene, ali uvijek dopadljive.
Možda je to i do mene, možda je to i zato što sam i ja zaljubljen u ideju Amerike kakva više ne postoji, ili u ideju zemlje
kakva bi volio da je naša. Pristrasan sam u svakom slučaju, to ne mogu poreći.
nemam sad vremena, moram ici, kad uvatim vremena kasnije napisem, ali stewart i sorkin ne mogu u istu ravan. necemo tako dino aa ne
Vala omarka po ovome što ti gore napisa ispade Sorkin amater naspram Milcha. Što nije istina. Mislim jasna mi je
tvoja preferencija jednog naspram drugog i razlozi iste, ali nemoj pretjerivati.
dale cooper wrote:Ne dirajte mi Sorkina. Omiljeni leftie, commie, melodramatični tv pisac. Ima li tu
slatkastih safunjarastih elemenata? Naravno, tako ti je to kada si liberalni idealista zaljubljen u
određenu ideju Amerike koja da danas više i ne postoji. Ali brate kad počne pišati po desničarima sa
visoka ne možeš a da ga ne voliš. Isto ko' i Jon Stewarta. Ali radi to na neodoljiv, humorističan način.
Slažem se da mu je West Wing tour de force kojeg će teško ikada nadmašiti, ali ne može se reći da su Newsroom
ili podcijenjeni Sunset Strip loše serije. Volim njegove likove i način na koji ih piše, nesavršene, ali uvijek dopadljive.
Možda je to i do mene, možda je to i zato što sam i ja zaljubljen u ideju Amerike kakva više ne postoji, ili u ideju zemlje
kakva bi volio da je naša. Pristrasan sam u svakom slučaju, to ne mogu poreći.
nemam sad vremena, moram ici, kad uvatim vremena kasnije napisem, ali stewart i sorkin ne mogu u istu ravan. necemo tako dino aa ne
Nisam ih doveo u istu ravan po pisanju, nego kao liberalne idealiste ljevičarske Amerike.
Tito_i_Partija wrote: Ma kakav zid, ti ne znas kud lupas, to je problem.
Ovako: Naveo sam Sorkina jednostavno u smislu da dodje neko "ime", primjer pisca koji je iskusniji, uvjezbaniji, pouzdaniji, za kojeg se veze neka vrsta uspjeha. Neka vrsta "household name", ako to uopste postoji u svijetu scenarista. Mog'o sam Sorkina zamijenit' sa Knightom, Gilliganom, ili nekim desetim, nije uopste vazno. Vazna je bila poenta da tesko IKO moze izvuci TD iz govana poslije te druge sezone, sto si ti (svjesno ili nesvjesno) skroz fulila.
Medjutim, ovo mi je zasmetalo:
stvar ukusa. sorkin mi je izlizan, repetitivan, nezanimljiv i melodramatican van svake mjere. nakon west winga mi nema sta ponuditi. moneyball je dobra prica, ali on s tim nije imao nista, to su ispisali zivot i michael lewis.
...i zato sam nastavio pricu. Dakle nije vise bilo o TD nego o Sorkinovom radu koji si kritikovala, s cime se ja (a evo i nekoliko forumskih kolega) ne slazem.
o bokte. jos se trudim fino razgovarati.
milch je pionir ozbiljne televizije i drame, to sto ti o tome veze nemas i sto se provaljujes je tvoj problem. covjek je zanat pekao na etabliranju zanra sa hill street blues i nypd blue, donio potpuno drukciji pristup tv seriji, drukcije price i likove, uzemljio ih. radio na televiziji i pisao za seriju dok je dvadesetogodisnji (ili koliko golobrad je vec bio) sorkin piskarao jos u svojoj garazi i razvlacio lajne kreditnim karticama. ja na to reagiram jer ga navodis kao nekakvog velikana iskusnog, uvjezbanog, u kontekstu televizije, naspram "neuspjesnog" tog nekog. ti se tu nakacis na sorkina i ne silazis. onda ti napisem da mislim da bi milch mogao pomoci sa strukturom i fokusom i da bi to mogla biti dobra stvar (jasno, ne nuzno crtanjem ali prilicno jasno, ti ukazujem da berem sta si zelio reci i da se ne slazem). i sad tu pametujes nesto.
ja znam tacno zasto i sta mi se kod sorkina ne svidja. znam zasto i tacno sta mi se od njegovog rada svidja.
stvar ukusa. milch mi je izlizan, repetitivan, i nezanimljiv van svake mjere. nakon deadwood mi nema sta ponuditi.
A 'ta ce Sorkin, neka pise o razvlacenju lajna kreditnim karticama u garazi, u to se i razumije. Ha ja.
dale cooper wrote:Ne dirajte mi Sorkina. Omiljeni leftie, commie, melodramatični tv pisac. Ima li tu
slatkastih safunjarastih elemenata? Naravno, tako ti je to kada si liberalni idealista zaljubljen u
određenu ideju Amerike koja da danas više i ne postoji. Ali brate kad počne pišati po desničarima sa
visoka ne možeš a da ga ne voliš. Isto ko' i Jon Stewarta. Ali radi to na neodoljiv, humorističan način.
Slažem se da mu je West Wing tour de force kojeg će teško ikada nadmašiti, ali ne može se reći da su Newsroom
ili podcijenjeni Sunset Strip loše serije. Volim njegove likove i način na koji ih piše, nesavršene, ali uvijek dopadljive.
Možda je to i do mene, možda je to i zato što sam i ja zaljubljen u ideju Amerike kakva više ne postoji, ili u ideju zemlje
kakva bi volio da je naša. Pristrasan sam u svakom slučaju, to ne mogu poreći.
nemam sad vremena, moram ici, kad uvatim vremena kasnije napisem, ali stewart i sorkin ne mogu u istu ravan. necemo tako dino aa ne
Nisam ih doveo u istu ravan po pisanju, nego kao liberalne idealiste ljevičarske Amerike.
jon nije bio idealista, jon je bio blatnjavi, okrvavljeni i izranjavani infantry soldier s prve linije koji je isao gdje se opremljeni i obuceni profesionalci nisu usudjivali ici. nikome nije padalo na pamet riskirati karijere i barsunaste liberalne zivotne standarde da bi ulazili u srce tornada koji se u americi podigao s bushovim rezimom i doktrinom. on "klaun" jeste. on se bavio realnoscu, amerikom kakva jeste, u odredjenim aspektima ruzna i rogobatna. drzao ogledao i ukazivao na katastrofe, licemjerje politickih strana, imperijalisticku politiku, pogubnost pojednostavljenja i polarizacije obje strane, degradacijom politickog dijaloga. bavio se ne samo konkretnim prijedlozima, odlukama, zakonima, ljudima te institucijama koji iza njih stoje nego i posljedicama istih. sa sistemom.
sorkin je pisao bajke i fantazije, bavio se amerikom koja niti je ikada postojala niti ce ikada postojati. njegovi likovi su razvedeni od stvarnosti. nikad nije propitivao imperijalisticku politiku amerike, sistem, transformaciju demokrata u korporacijske sluge, kritikovao svoje liberalne pajdase i od njegove izlizane i ofucane predstave i slike izraela kao jadnih zrtava sta se moraju svakodnevno nositi sa pobjesnjelim bombasima ludjacima dobijam alergijski napad.
u tom smislu mi nisu ni blizu a kamoli isti idealisti.
sorkin je sjajan pisac, ima fenomenalan osjecaj za ritam, inteligentan, saljiv na inteligentan nacin, likovi su mu simpaticni. kad se pojavio sa sports night bio je nov i nevidjen, brz a pitak, pametan, za ono vrijeme revolucionaran. sa west wing je podigao razinu i spektrum dijaloga na ondasnjoj network televiziji. svi smo ga zbog toga toliko i voljeli, konacno covjek koji se ne boji svoje likove napraviti elokventnim, obrazovanim i pametnim i uciniti da zvuce tako. da se koriste referencama iz literature a ne zvakama pop kulture ili sta je vec bio lowest common denominator network trend u to vrijeme. jedno pisanje za ljude koji vole tako nesto u moru izbora za ostale ukuse. moja nepremostiva zamjerka mu je tendencija ka saharinskom safunjicarstvu i jeftinom dramaturskom kresendu. sa svakom serijom je bivalo sve jace i dominantnije. malo u sports night, malo vise u west wing, sunset je vec unistio "violinskim dramatizacijama" i ljubavnim konfliktima. fokusirao se na to a ne na sjajnu ideju od koje je poceo. ono je tako dobra ideja bila, odlicna grupa glumaca sa odlicno podijeljenim ulogama, tako dobra prilika za ubitacan humor i satiru, imas plejadu pisaca u satiricnom programu, mogao je biti larry sanders tip writers' room i materijal, a on se nakacio na budalastine. onu mu medijsku seriju nisam mogla ni gledati.
ti mu preko toga mozes preci, ja ne mogu. o tome pricam. ne napadam ga, nisam mrzitelj sorkina, samo me sada iritira vise nego sto mi moze drzati paznju i zanimanje.
omar little wrote:
o bokte. jos se trudim fino razgovarati.
milch je pionir ozbiljne televizije i drame, to sto ti o tome veze nemas i sto se provaljujes je tvoj problem. covjek je zanat pekao na etabliranju zanra sa hill street blues i nypd blue, donio potpuno drukciji pristup tv seriji, drukcije price i likove, uzemljio ih. radio na televiziji i pisao za seriju dok je dvadesetogodisnji (ili koliko golobrad je vec bio) sorkin piskarao jos u svojoj garazi i razvlacio lajne kreditnim karticama. ja na to reagiram jer ga navodis kao nekakvog velikana iskusnog, uvjezbanog, u kontekstu televizije, naspram "neuspjesnog" tog nekog. ti se tu nakacis na sorkina i ne silazis. onda ti napisem da mislim da bi milch mogao pomoci sa strukturom i fokusom i da bi to mogla biti dobra stvar (jasno, ne nuzno crtanjem ali prilicno jasno, ti ukazujem da berem sta si zelio reci i da se ne slazem). i sad tu pametujes nesto.
ja znam tacno zasto i sta mi se kod sorkina ne svidja. znam zasto i tacno sta mi se od njegovog rada svidja.
stvar ukusa. milch mi je izlizan, repetitivan, i nezanimljiv van svake mjere. nakon deadwood mi nema sta ponuditi.
A 'ta ce Sorkin, neka pise o razvlacenju lajna kreditnim karticama u garazi, u to se i razumije. Ha ja.
ne znam sta bih ti rekla na taj britki odgovor iz osmog osnovne. ne gledaj mu serije, ko te tjera? gledaj i pisi sta ti volja samo me se mani?
omar little wrote:
o bokte. jos se trudim fino razgovarati.
milch je pionir ozbiljne televizije i drame, to sto ti o tome veze nemas i sto se provaljujes je tvoj problem. covjek je zanat pekao na etabliranju zanra sa hill street blues i nypd blue, donio potpuno drukciji pristup tv seriji, drukcije price i likove, uzemljio ih. radio na televiziji i pisao za seriju dok je dvadesetogodisnji (ili koliko golobrad je vec bio) sorkin piskarao jos u svojoj garazi i razvlacio lajne kreditnim karticama. ja na to reagiram jer ga navodis kao nekakvog velikana iskusnog, uvjezbanog, u kontekstu televizije, naspram "neuspjesnog" tog nekog. ti se tu nakacis na sorkina i ne silazis. onda ti napisem da mislim da bi milch mogao pomoci sa strukturom i fokusom i da bi to mogla biti dobra stvar (jasno, ne nuzno crtanjem ali prilicno jasno, ti ukazujem da berem sta si zelio reci i da se ne slazem). i sad tu pametujes nesto.
ja znam tacno zasto i sta mi se kod sorkina ne svidja. znam zasto i tacno sta mi se od njegovog rada svidja.
stvar ukusa. milch mi je izlizan, repetitivan, i nezanimljiv van svake mjere. nakon deadwood mi nema sta ponuditi.
A 'ta ce Sorkin, neka pise o razvlacenju lajna kreditnim karticama u garazi, u to se i razumije. Ha ja.
ne znam sta bih ti rekla na taj britki odgovor iz osmog osnovne. ne gledaj mu serije, ko te tjera? gledaj i pisi sta ti volja samo me se mani?
Odgovor iz osmog osnovne? More like: tvoj odgovor od par postova navise. Jel' mozda i sad iz osmog osnovne?
A sad evo ti jedna pusica mala, jer koliko god ti ja is'o na zivce, ja tebe i dalje volim.
omar little wrote:
jon nije bio idealista, jon je bio blatnjavi, okrvavljeni i izranjavani infantry soldier s prve linije koji je isao gdje se opremljeni i obuceni profesionalci nisu usudjivali ici. nikome nije padalo na pamet riskirati karijere i barsunaste liberalne zivotne standarde da bi ulazili u srce tornada koji se u americi podigao s bushovim rezimom i doktrinom. on "klaun" jeste. on se bavio realnoscu, amerikom kakva jeste, u odredjenim aspektima ruzna i rogobatna. drzao ogledao i ukazivao na katastrofe, licemjerje politickih strana, imperijalisticku politiku, pogubnost pojednostavljenja i polarizacije obje strane, degradacijom politickog dijaloga. bavio se ne samo konkretnim prijedlozima, odlukama, zakonima, ljudima te institucijama koji iza njih stoje nego i posljedicama istih. sa sistemom.
sorkin je pisao bajke i fantazije, bavio se amerikom koja niti je ikada postojala niti ce ikada postojati. njegovi likovi su razvedeni od stvarnosti. nikad nije propitivao imperijalisticku politiku amerike, sistem, transformaciju demokrata u korporacijske sluge, kritikovao svoje liberalne pajdase i od njegove izlizane i ofucane predstave i slike izraela kao jadnih zrtava sta se moraju svakodnevno nositi sa pobjesnjelim bombasima ludjacima dobijam alergijski napad.
u tom smislu mi nisu ni blizu a kamoli isti idealisti.
sorkin je sjajan pisac, ima fenomenalan osjecaj za ritam, inteligentan, saljiv na inteligentan nacin, likovi su mu simpaticni. kad se pojavio sa sports night bio je nov i nevidjen, brz a pitak, pametan, za ono vrijeme revolucionaran. sa west wing je podigao razinu i spektrum dijaloga na ondasnjoj network televiziji. svi smo ga zbog toga toliko i voljeli, konacno covjek koji se ne boji svoje likove napraviti elokventnim, obrazovanim i pametnim i uciniti da zvuce tako. da se koriste referencama iz literature a ne zvakama pop kulture ili sta je vec bio lowest common denominator network trend u to vrijeme. jedno pisanje za ljude koji vole tako nesto u moru izbora za ostale ukuse. moja nepremostiva zamjerka mu je tendencija ka saharinskom safunjicarstvu i jeftinom dramaturskom kresendu. sa svakom serijom je bivalo sve jace i dominantnije. malo u sports night, malo vise u west wing, sunset je vec unistio "violinskim dramatizacijama" i ljubavnim konfliktima. fokusirao se na to a ne na sjajnu ideju od koje je poceo. ono je tako dobra ideja bila, odlicna grupa glumaca sa odlicno podijeljenim ulogama, tako dobra prilika za ubitacan humor i satiru, imas plejadu pisaca u satiricnom programu, mogao je biti larry sanders tip writers' room i materijal, a on se nakacio na budalastine. onu mu medijsku seriju nisam mogla ni gledati.
ti mu preko toga mozes preci, ja ne mogu. o tome pricam. ne napadam ga, nisam mrzitelj sorkina, samo me sada iritira vise nego sto mi moze drzati paznju i zanimanje.
Slažem se, ali je Jon imao i tu sreću i luksuz da većinu karijere radi za kablovskog operatera (Comedy Central)
kod kojeg je imao kreativnu slobodu da radi šta hoće. Sa druge strane Sorkin je tipični filmski i tv pisac/scenarista
koji je svoje priče i projekte većinom plasirao velikim filmskim studijima ili jednoj od 3 velike tv kompanije
(ABC, NBC i CBS). A kada prodaješ projekte takvim igračima neki kompromisi su nužni da bi se prilagodio
širem gledateljstvu. Mislim lijepo je u teoriji biti edgy, inovativan i beskompromisan što se tiče načina
na koji ćeš predstaviti svoju priču, ali veliki dio pisaca i producenata nema taj luksuz niti dobijaju više
šanse ako zaseru. Ranije spomenuti Pizzolatto je živi primjer toga kako se ogroman kredit može spičkati
samo jednom sezonom koja je podbacila u očekivanjima kako publike tako i mreže. Još je HBO u pitanju,
koji ima strpljenja i dosta riskira kod odabira projekata. Kad sve to uzmemo u obzir Sorkin je pravio sasvim
dobro izbalansirane projekte između komercijalne prođe i dobre i kreativne priče.
Vidi se da nisi pogledala Newsroom kada kažeš ovo gore boldano, jer otvorenje ove serije upravo počinje
sa kritikom tih stvari:
I nastavlja sa tokom 3 sezone, kritikujući sve od tea party, Američkog angažmana na bliskom istoku do liberalnih pajdaša.
Eh sad, ima još jedna fundamentalna razlika u našim ukusima. Dok tvoji izbori serija i filmova uglavnom govore
o osobi koja preferira tematiku sive i sumorne političke i društvene realnosti kao i grizuću kritiku iste (i bez sumnje radi
se o zaista sjajnim serijama, koje i ja volim i cijenim), ja takođe volim i nešto malo optimističnije, nešto sa malo više nade,
bez obzira koliko to u današnjem svijetu nije realno očekivati.. Jebiga, nazovi me romantičarem i idealistom, neću se ljutiti.
)
Ima li tu
