Oblikovanje bojnog polja...
Novosti o Ukrajini: Rusija ne može održavati raketnu baržu teroriste, a njihove pristalice su ljute.
Borišta su glasna, ali u smislu kretanja, ukrajinske linije fronta su stabilne. Rusi rado kopaju nova utvrđenja i čudne ravne rovove u stilu Drugog svjetskog rata, a Ukrajina rado dopušta da precizno vođene artiljerijske granate HIMARS i Excalibur degradiraju rusku artiljeriju, komandu i kontrolu i logistiku u pozadini. Neuobičajeno vlažno vrijeme i povratak čuvenog blata ne pomažu. Drugim riječima, vratili smo se na “oblikovanje bojnog polja”.
S obzirom da su linije fronta privremeno stabilizirane, izvori ruskog Telegrama poput Rybara vraćaju se izmišljanju fantastičnih tvrdnji o veličanstvenim napretcima, mnoštvu raketa HIMARS koje je oborila protivvazdušna odbrana, i puno, puno navodno mrtvih Ukrajinaca. Jučer su bili zauzeti proslavljanjem navodne ruske kontraofanzive iz Kremine koja je vraćala izgubljenu teritoriju prema Lymanu. Ništa od toga nije bilo istina, naravno, čista glupost. Proruski Telegram je najiskreniji kada su u panici. A trenutno su previše zauzeti proslavljanjem terorističkih raketnih napada u ponedjeljak ujutro.
Zajedno sa ruskim vodstvom, ruski Telegram se odrekao svake ideje pobjede na konvencionalnom bojnom polju. Rybar se udružio s državnom televizijskom mrežom RT kako bi napravio listu ukrajinskih električnih trafostanica, jer ne daj Bože da zapravo pogađaju vojne ciljeve u, znate, ratu. Oni misle da će smrzavanje Ukrajinaca ove zime zbog nedostatka struje (zajedno sa Ukrajinskim Evropskim saveznicima) nekako donijeti njihovu neuhvatljivu pobjedu. U najmanju ruku, ljudi će patiti, a Rusija je najsretnija kada drugi pate.
Ipak, ta početna proslava ponedeljka je počela da se pogoršava. Evo Rybara:
Ruske oružane snage udaraju na energetski sistem Ukrajine: Kakvi se zaključci mogu izvući iz rezultata udara?
Napad je ciljao glavne termoelektrane i kombinovane termoelektrane, kao i trafostanice naponskog nivoa od 330 kV.
Niti jedan udar nije bio usmjeren na objekte od 750 kV, a još manje na nuklearne ili hidroelektrane. Ovo jasno pokazuje da napad nije imao za cilj potpuno uništenje cijelog elektroenergetskog sistema, već nanošenje ograničene štete.
Uprkos tome, masovni raketni napad ruskih oružanih snaga ostavio je regione i gradove sa milionima ljudi bez struje na pola dana. Pokazao je ranjivost ukrajinskog energetskog sistema na ruske napade i nesposobnost protivvazdušne odbrane da odbije takve napade.
Postoji nit koja se ponavlja u svim proruskim telegramima, pa čak i na državnoj televiziji, da rusija nekako usporava, da povlači svoje udarce, da olako popušta Ukrajini. U drugoj prijetnji, Rybar je tvrdio da su raketni napadi bili “relativno humani i da nisu uticali na bilo koju kritičnu infrastrukturu”. Možemo se smijati toj ideji, ali Rusi zaista vjeruju u propagandu svoje vlastite veličine i djelotvornosti, i ne mogu shvatiti da je njihova vojska tigar od papira nesposoban da zada udarac koji ubija naciju za koji vjeruju da je moguć.
Izvori Open Source Intelligence (OSINT) procjenjuju da je Rusija potrošila 600-800 miliona dolara na ovaj napad, koji je, po njihovom vlastitom priznanju, prekinuo snabdijevanje strujom samo na pola dana, pa misle da se Rusija uzdržala. Ipak, uprkos priznatoj ranjivosti Ukrajine na takve napade, problem Rusije je što im jednostavno nedostaju projektili da izdrže taj nivo napada. I kao što je očigledno ruskim nacionalistima, sve što je manje od kontinuiranog napada je u suštini prazan gest.
Opet ćemo reći: ako je cilj preopterećenje elektroenergetskog sistema Ukrajine za dugotrajnu paniku među stanovništvom, snižavanje moralnog i psihičkog stanja AFU i pobjeda na bojnom polju, onda se takve akcije moraju ponoviti.
Još jedan popularan kanal, Veterans Notes sa 280.000 pretplatnika, na sličan način je iznerviran nedostatkom ruskog kontinuiranog napada.
Ako je ovo što se danas dogodilo (mislim na udare na ukroreich) bila jednokratna akcija, a vjerujem da je tako, onda to neće dati željeni efekat. Infrastruktura nacista mora biti nokautirana bez prestanka najmanje mjesec dana. Kada se unište sve trafostanice, mostovi, komunikacije i druga vitalna infrastruktura, onda se može govoriti o bilo kakvom značajnijem uspjehu. Neprijatelj mora da izgubi svaku priliku da ima pristup savremenim transportnim i logističkim sredstvima, kao i život u normalnim komfornim uslovima. Granate bi na front trebalo da se nose zapregama i vagonima, vagone po preostalim železničkim šinama treba da se nose parnim lokomotivama, a struja i gas bi uglavnom trebalo da postanu predmet proučavanja samo u udžbenicima istorije.
Popularni ruski Telegram kanal Turn on the Z War, sa 575.000 pretplatnika, odgovorio je na vijesti da će Australija povećati svoje isporuke oružja Ukrajini frustrirano dižući ruke.
O tome danas pričaju mnogi razumni ljudi. Ako su naši udari bili samo još jedna gomila glupih upozorenja, onda smo Ukrajincima samo pomogli u nabavci novog oružja. Ako su naši udarci konstantni najmanje dvije sedmice, sjebani su.
Umjesto da natjeraju Ukrajinu na pokornost i užasnute Ukrajinske saveznike da se povuku, ruske akcije ohrabruju njene saveznike da povećaju podršku, prelazeći prethodne granice takve pomoći (koje trenutno nisu rakete dugog dometa ATACMS, tenkovi standarda NATO-a i NATO standard avion). Kladim se da će do kraja sedmice Ukrajina dobiti svoj ATACMS. Ministri odbrane NATO-a sastaju se danas u Briselu u srijedu i četvrtak, a ne sastaju se sa ukrajinskim ministrom odbrane kako bi zadržali status quo ili jednostavno ponudili zimsku opremu. Rusija se trese od ove perspektive.
Kao što znamo, ništa ne odaje rusku paniku osim kada oni upućuju nuklearne prijetnje – nešto što su redovno radili od početka rata.
Umjesto kontinuiranog napada koji su zahtijevali ruski nacionalisti, ruska raketna barža je već izgubila snagu do utorka, oslanjajući se na svoje obilne i jeftine rakete za protuzračnu odbranu S-300, postavljene na način kopnenog napada, i sve veću ponudu jeftinih iranskih samoubilačkih dronova. Prvi nemaju domet da prodru duboko u ukrajinsku teritoriju, a drugi nemaju udar i pokazali su se ranjivima na protivvazdušnu odbranu, u zavisnosti od zapremine koja omogućava šačici da se provuče. Oba oružja mogu da ubijaju civile i uništavaju igrališta, ali Rusija jednostavno nema velike zalihe svojih skupih raketa koje bi pogodile i ozbiljno oštetile stvarne mete kritične infrastrukture. Da su imali to oružje, koristili bi ga.
Ako se putin nadao da će njegov performativni teroristički ispad bijesa maknuti njegove nacionalističke kritičare s leđa, taj gest se već vratio. Guli nisu htjeli jednokratni udar HULK SMASH, oni žele sistemsku eliminaciju ukrajinske infrastrukture i sposobnost njenih građana da vode svoje živote. Oni žele ogromnu gomilu krvavih ruševina, kažnjavajući drske podljude koji odbijaju da se poklone ruskoj veličini.
Putinov mali ispad bijesa je možda ubio gomilu ljudi, ali je imao vrlo malo dugotrajnog efekta na naciju Ukrajine i to je očigledno svima.
Šta se sada dešava? Rusija je u reaktivnom režimu, njene snage se stisnute u teroru unutar rovova dok čekaju sljedeći potez Ukrajine (ili još gore, njen sljedeći udar HIMARS). Njenim strateškim raketnim snagama nedostaje oružje za isporuku infrastrukturnih udaraca koje zahtijeva krvožedna nacionalistička zajednica rusije. Zima dolazi, i dok NATO radi na isporuci opreme za hladno vrijeme koja će biti potrebna ukrajinskim snagama, rusija još uvijek pokušava otkriti ko je ukrao 1,5 miliona zimskih kaputa za koje su mislili da imaju na raspolaganju. A ukrajinski NATO saveznici imaju izgovor ili ga nazivaju moralnim podsticajem, da konačno isporuče rakete ATACMS za velike udaljenosti kako bi završili oštećeni Kerčki most i pogodili rusku vojnu infrastrukturu još dublje unutar teritorije koju drži rusija.
Dovraga, ubacite moderne borbene tenkove standarda NATO-a i F16. Već postavljamo dugoročne narudžbe za buduće potrebe Ukrajine, vrijeme je da idemo all-in.
Daily Kos