Forum Klix.ba

Bila je to neka čudna vrsta prijateljstva, zapravo to nikada nije bilo samo prijateljstvo već nešto više. Ne znam kako da nas definišem. Niti samo prijatelji niti par, nešto između. Ali to "između" je bilo dovoljno da ne poželim ni jednog drugog. Nikada.

Pokušavam da prevedem uzdah,
ali mi nedostaju prave riječi...

...o tebi, mogao bih napisati priču; siguran sam da bi to bila lijepa priča, uostalom kakva bi i mogla biti priča o tebi, do lijepa; o tebi, mogao bih napisati roman; veliki, debeli roman, sa tvrdim povezom i jednom tvojom malom, maleckom sličicom na korici u ćošku; u tom romanu, bile bi desetine, stotine, hiljade riječi o tebi, tako savršenoj i sa mnogo mana; o tebi, mogao bih napisati pjesmu; neku kratku pjesmu, od možda dva, tri ili četiri stiha samo, il ko zna možda i nešto dužu; bila bi to pjesma o jednom osmjehu, pjesma o mnogo susreta i rastanaka; i, možda bi to bila tužna pjesma, o nekome ko je uvijek sretan i nasmijan,...znam, zvuči čudno, ali tako je to s pjesmama; o tebi, pišem priče, romane i pjesme...juče, danas, sutra

Lagano mi srcem šetaj,budi tih da ga ne uznemiriš...

Po ko zna koji put,opet odlazis.I sada kao i uvijek s tobom ode dio mene...
Nama su zagrljaji strani,rastanci tudji,kao da smo posmatraci koji usput vide,nekog muskarca sto stavlja kofer u auto,teskim pokretom ruke mahne nekoj djevojci na nekom prozoru...
Sve su nase rijeci kazane,zato sutimo sad. Opet ledim srce,kamenim suze.
Sretan put

"Uzimali smo jedno drugom rijec iz usta; mislili smo o istim stvarima i govorili o njima na isti nacin; izgledalo je da se poznajemo godinama.
U zivotu svakog covjeka, govorio je, postoji samo jedna zena sa kojom moze da ostvari savrsenu vezu, kao sto u zivotu svake zene postoji samo jedan muskarac sa kojim se osjeca kompletna. Pronaci se, sudbina je malobrojnih. Svi ostali su prinudjeni da zive u jednoj vrsti nezadovoljstva i neprekidne ceznje."

Ostala si mi zaglavljena
izmedju dva otkucaja srca.
Brana koja je
sacuvala
izljeve ljubavi
ostadose
u mojim komorama srca

zivis vjecno ljubavi....

Uzalud cu ja
tragati za odgovorom
'kako si postao stvarnost
u mojim fantazijama' ...

Ljubav je uvjek nova.
Svejedno je volimo li jedan, dva, deset puta u životu -
uvjek smo pred situacijom koju ne poznajemo...

...kada bi ulice znale da govore,...otkrile bi koliko uzdaha, skrivenih pogleda i slučajnih susreta kriju krošnje drveća; pobrojale bi sve male i velike, ubrzane i one sasvim spore korake moje, što ulicom tvojom mile; i o radosti susreta, i o želji iskrenoj, bi pričale; kada bi ulice znale da govore,...pričale bi priču o tebi i meni, i koraku posrnulom; pričale bi priču o mirisu kestenja u jesen kasnu i šetnji obalama rijeke...pričale bi o dvoje, koji ne znaju gdje su pošli, ni gdje će stići; kada bi ulice znale da govore, ispričale bi priču o kilometrima razmaženih, mračnih gradova...što stoje između nas

al_akhisari wrote:...kada bi ulice znale da govore,...otkrile bi koliko uzdaha, skrivenih pogleda i slučajnih susreta kriju krošnje drveća; pobrojale bi sve male i velike, ubrzane i one sasvim spore korake moje, što ulicom tvojom mile; i o radosti susreta, i o želji iskrenoj, bi pričale; kada bi ulice znale da govore,...pričale bi priču o tebi i meni, i koraku posrnulom; pričale bi priču o mirisu kestenja u jesen kasnu i šetnji obalama rijeke...pričale bi o dvoje, koji ne znaju gdje su pošli, ni gdje će stići; kada bi ulice znale da govore, ispričale bi priču o kilometrima razmaženih, mračnih gradova...što stoje između nas

Želim da mi budeš i prijatelj i ljubav, da me nasmijavaš jer j*** ga, možda sam luda al’ to je meni bitno..

al_akhisari wrote:...kada bi ulice znale da govore,...otkrile bi koliko uzdaha, skrivenih pogleda i slučajnih susreta kriju krošnje drveća; pobrojale bi sve male i velike, ubrzane i one sasvim spore korake moje, što ulicom tvojom mile; i o radosti susreta, i o želji iskrenoj, bi pričale; kada bi ulice znale da govore,...pričale bi priču o tebi i meni, i koraku posrnulom; pričale bi priču o mirisu kestenja u jesen kasnu i šetnji obalama rijeke...pričale bi o dvoje, koji ne znaju gdje su pošli, ni gdje će stići; kada bi ulice znale da govore, ispričale bi priču o kilometrima razmaženih, mračnih gradova...što stoje između nas

Jednako sam zagledana u tebe, kao što je neko zagledan u zvijezde. Sve dublje, sa sve više pitanja...

Nisam te zaboravio!!!A kako bih i mogao?Samo sam odabrao da ne pričam o tebi,ne spominjem te.Čuvam te kao najveće blago,skriveno u srcu.Tamo zaborav ne zalazi.Do tamo samo ja znam put.Tamo odlazim kad te se poezelim.....

Nismo se dugo čuli. Dugo vremena. Prvih dana se nisam smjela javiti, nisam mogla, posle mi je bilo teško, ne znam o čemu da ti pišem. Nikako ne znam. Valjda je vrijeme uradilo svoje. Nije pomoglo da te zaboravim, ali pomoglo je nešto drugo, da izgubim kontakt sa tobom, da se izgubimo oboje, negdje u prošlosti. Ja sa drugim, ti sa drugom. Ali eto. Prođe godina, i druga će sigurno, al' se ja zaljubiti neću ponovo. Ipak vrijeme ne radi svoj posao. Valjda nekad uradi. Sad ti jedino mogu zahvaliti na lijepim trenucima, one ružne sam zaboravila. Hvala ti. Srećno...

Izgubiš nešto što u stvari nikad nisi ni imao. I pitaš se zašto toliko boli. Ironija. Nikad ti u potpunosti nije pripadalo, a osjećaš kao da je neko naglo istrgnuo dio tebe; bole te prekinuti snovi i tražiš krivca za srušeni dvorac od vlastitih iluzija. Bojiš se čak i sebi priznati da si jedini krivac ti, jer si dozvolio da ti se uvuče pod kožu nešto što je bilo izgubljeno i prije nego što ti se približilo....

Vidi je prijatelju. Ti nemaš pojma koliko te je ona voljela, šta je sve radila da ti budeš srećan sa drugima. Koliko noći je preplakala, a onda glumila da je sve u redu. A ti ništa nisi znao, bio si slijep, zaslijepljen drugima, nisi shvatio da te je jedino ona voljela. Sad je pogledaj, smije se, nije joj bilo lako, ali, poslije toliko vremena pomirila se sa tim da se nikada nećeš promijeniti. Ona je ostala potpuno ista, ranjena mnogo puta. Sada otvori oči.. Gubiš je, a kad čovjek gubi tek onda shvati....

Nismo se tražili...samo smo se našli...a sada tako nađeni kao da se opet tražimo...možda je to smisao...Ljubavi...ta ljepota neizvjesnosti...čekanje na nedočekano...nadanje u beznađu...grliti se bez zagrljaja...ljubiti se bez poljubaca...prožimati se u mislima...i spoznaja da smo tu negdje...tako blizu...a tako daleko...

vesela_sveska wrote:Nismo se tražili...samo smo se našli...a sada tako nađeni kao da se opet tražimo...možda je to smisao...Ljubavi...ta ljepota neizvjesnosti...čekanje na nedočekano...nadanje u beznađu...grliti se bez zagrljaja...ljubiti se bez poljubaca...prožimati se u mislima...i spoznaja da smo tu negdje...tako blizu...a tako daleko...

vesela_sveska wrote:Nismo se tražili...samo smo se našli...a sada tako nađeni kao da se opet tražimo...možda je to smisao...Ljubavi...ta ljepota neizvjesnosti...čekanje na nedočekano...nadanje u beznađu...grliti se bez zagrljaja...ljubiti se bez poljubaca...prožimati se u mislima...i spoznaja da smo tu negdje...tako blizu...a tako daleko...

...nice

I zaspem da ne bih razmisljala o tebi,a onda te sanjam...

vesela_sveska wrote:Nismo se tražili...samo smo se našli...a sada tako nađeni kao da se opet tražimo...možda je to smisao...Ljubavi...ta ljepota neizvjesnosti...čekanje na nedočekano...nadanje u beznađu...grliti se bez zagrljaja...ljubiti se bez poljubaca...prožimati se u mislima...i spoznaja da smo tu negdje...tako blizu...a tako daleko...

A ostali su dobri...

vesela_sveska wrote:I zaspem da ne bih razmisljala o tebi,a onda te sanjam...

Lijepo ... ali me podsjeća na onu zafrkanciju: Pijem da te zaboravim, a kad se napijem vidim te duplo...