Mile Stojić-dio intervjua
Stojić: Komšić je legitiman, Lagumdžija nije nacionalist, on vjeruje u Bosnu u kojoj ćemo svi biti građani
Zbog čega ovolika hajka na Zlatka Lagumdžiju?
Ma ne znam, živimo u vrijeme paradoksa, a jedan od njih je da jedina multinacionalna stranka u državi u kojoj su istinski zastupljeni Hrvati - mrzi Hrvate. Smiješno. Ja nisam član te stranke, jer ona za mene nije dovoljno lijeva (smije se) i ja sam kao novinar Zlatku Lagumdžiji svojedobno zamjerao što je iz SDP-a «diferencirao» velike političke kapacitete, kakvi su Bogić Bogićević, Ivo Komšić, Nijaz Duraković, te tako bitno oslabio poziciju ljevice u zemlji. Međutim zbog personalnih zamjerki Zlatku Lagumdžiji ja ne mogu otpisati ideju SDP, trenutačno jedinu političku snagu koja zagovara i dokazuju da mi možemo zajedno, da ova država može i mora opstati kao civilizacijska zajednica. Jer, SDP može bez Lagumdžije, a da li mi možemo bez SDP-a? Nemojmo zaboraviti, esdepeova opcija je u ovoj državi dobila tristo tisuća glasova. To treba respektirati, jer takva je jednostavno ćud demokracije. Lagumdžija nije nacionalist, on vjeruje u Bosnu u kojoj će svi stanovnici biti tretirani kao građani, dakle kao ljudi. Pravila se ravnoteža Silajdžić- Dodik, a kad je Silajdžić izgubio sad na klackalici stoje Zlatko - Dodik. Ima li tu logike?
Ima li on pravo određivati hrvatskog člana Predsjedništva?
Po postojećem, dejtonskom, zakonu – ima. Tako je u Daytonu potpisao Jadranko Prlić (smije se). Mi moramo poštovati postojeći zakon, sve dok se on ne promijeni. Željko Komšić je legalni i legitimni član predsjedništva BiH i tu mu nitko ne može pera odbiti. Spočitava mu se da je osvojio bošnjačke glasove, što je za mene dokaz da su Bošnjaci demokratski narod. Bi li Srbi ili Hrvati danas nekom, recimo bošnjačkom, političaru dali toliki broj glasova? Ja sam, među prvima, gospodina Komšića Željka više puta kritizirao i u tisku, jer su neke njegove izjave o međunarodnoj politici (pa i o hrvatskom jeziku) potpuno deplasirane i državnički nezrele...Međutim, on je izabran legalno, tajnim glasovanjem, po važećem Ustavu i ja ga kao građanin i Hrvat moram poštovati, ako poštujem ovu državu, to jest njene zakone. Uostalom, prije njega su tu bili «licencirani» Hrvati - Jelavić, Čović i Miro Jović, pa šta su učinili? Ne znam po čemu su oni bili uspješniji i bolji od Komšića? Bili su gori.
Kako tumačite napade na hrvatskog predsjednika Ivu Josipovića od strane sarajevskih medija i Hrvatskog helsinškog odbora?
Mislim da je usporedba s Karađorđevom usiljena. Josipović ipak dolazi iz nekog glazbenog svijeta, nije sudjelovao u ratu i nema s njim neposredne veze, njemu je bosanska problematika uglavnom terra incognita. Vjerujem da se iskreno trudi na pomirenju, i da iskreno želi pomoći Hrvatima u BiH i Bosni u cjelini, mada još ne zna kako. U svakom slučaju, držim mu fige. Također, vjerujem puno i strahovima Iva Banca, velikog američkog intelektualca i velikog humanista, koji je s Bosnom bio u vremenima kad su je svi ostavili. Koga su zmije ujedale, veli jedna narodna, i gušterica se plaši. A što se tiče Čička, mislim da njega savršeno boli za Hrvate u Bosni, da on Josipovića napada iz svojih, unutrašnjoplitičkih i karijerističkih razloga.
Izloženi ste udaru nacionalističkih pisaca, koji ne prezaju i od svakodnevnih prozivanja na nekom od lokalnih portala - Fatmira Alispahića i Veselina Gatala npr. Šta vam zamjeraju?
Pa ne znam. Nek se skupe i dogovore ako misle udariti na Milu Stojića, možda će zajedno biti uspješniji, u što također sumnjam. To su književni i politički pigmeji. Alispahić me napada da mrzim muslimane i Sarajevo, a Gatalo me, čujem, napada da obožavam muslimane i Sarajevo, a da mrzim Hrvate. I to u Glasu srpske u Banjoj Luci, gdje je Hrvata prije rata bilo dvadesetak tisuća, a danas ih nema ni od korova. Nek napiše kolumnu o Lojzi Ćuriću, Hrvatu i velikom slikaru, koji je u Banjoj Luci skapao kao pas. Uostalom, zašto se zamarati tim novinarskim smećem.
