ElDzidziIbnDzo wrote:Danima i noćima haman pa ne spavam zbog jednog hadisa koji sam našao i pročitao.Cak sam i pisao mail na jednu islamsku stranicu i odgovoreno mi je onako kako ja ''ne bih volio'' da mi je odgovoreno.Uglavnom,da pojasnim...
Hadis se nalazi u dvije verzije.
Prva verzija glasi:
Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu, rekao je: ''Pričao nam je
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, a on je onaj koji istinu govori i
kome istina dolazi:'Zaista se stvaranje svakog od vas skuplja u utrobi
njegove majke četrdeset dana, zatim isto toliko bude aleka (ugrušak –
zakvačka), zatim isto toliko bude mudga (komad mesa), zatim Allah pošalje
meleka kome se naredi da zapiše četiri odredbe: njegovo djelo, opskrbu,
konac života i da li će biti sretan ili nesretan. Zatim se u njega udahne
duša. Uistinu, neko od vas čini djela tako da između njega i Dženneta
ostane samo koliko podlaktica, a onda ga preduhitri određenje i nastavi
činiti djela stanovnika Vatre, i čini djela tako da između njega i Vatre
ostane samo koliko jedna podlaktica, a onda ga preduhitri odredba i
nastavi činiti djela stanovnika Dženneta."' (Ovo predanje bilježi
Buharija, knjiga: Početak stvaranja, poglavlje: Spomen meleka, br. 3208)
Druga verzija glasi:
''Ibn-Mes'ud, r.a., veli: "Pričao nam je Allahov Poslanik, a.s., a on je
istinoljubiv i istinu govori: ‘Čovjek se stvara u utrobi majke četrdeset
dana kao sjeme (nutfe). Zatim bude isto toliko vremena zakvačak ('aleka),
pa bude isto toliko kao gruda mesa (mudga). Zatim Allah pošalje meleka da
mu udahne dušu, i naredi da mu zapiše četiri stvari: nafaku, dužinu
života, njegova djela i hoće li na Ahiretu biti nesretan ili sretan.
Tako mi Jedinog Allaha, desi se da čovjek radi posao koji vodi u Džennet
sve dok ne bude izmedu njega i Dženneta koliko lakat, pa ga pretekne ono
što mu je zapisano i učini djelo koje vodi u vatru, pa u nju bude bačen! A
drugi čovjek radi posao koji vodi u vatru, sve dok ne bude izmedu njega i
vatre koliko lakat, pa ga pretekne ono što mu je zapisano i učini djelo
koje vodi u Džennet, pa u Džennet uđe. - (Muttefekun alejhi)''
Da se razumijemo.
Allah Uzvišeni je Jedan.Nema drugog Boga osim Njega,Jedinog i hvale dostojnog.Allah je Veličanstveni,Svemoćni.Njemu je sve lahko!
Moj iman(barem za mene) nije upitan.To je nešto što nije sporno,ali kako pročitah ovu drugu verziju hadisa,spopala me nekakva nelagoda.Da ne kažem neka nelogičnost u ovome hadisu.
Primjetili ste vjerovatno da se radi o tome,da je sporna četvrta stvar koja se spominje,a to je da li će biti od sretnih ili ne sretnih(u drugom hadisu je dodato ''na Ahiretu'')
Nekako mi nema logičnosti ovo ''na Ahiretu'',jer ako je neko od nas unaprijed već predoređen za Džennet ili Džehenem,bez obzira na djela koja radio tokom cijelog života na Dunjaluku,nekako mi veliki upitnik tu ostaje.
Moje poimanje je da zaista čovjeku budu propisane neke stvari(sreća,siromaštvo,smrt,gubitak,dobitak itd) koje će ga zadesiti,međutim da li će to njega zadesiti u stanju dok je vjernik ili nevjernik,to je do osobe.Shodno tome može očekivati i nagradu ili kaznu na Ahiretu.
Ako ima neko ko bi bio spreman da prodiskutuje malo o ovome.
I u čemu je problem?
Bog Uzvišeni je Stvoritelj , a mi smo stvorenja! Allah dž š zna sve što će se desiti do Sudnjeg Dana, hočemo li, ja osobno li neka individua , na kraju svoga životnoga puta, svojim dijelima zaraditi, naravno uz Božiju milost i oprost da budemo spašeni, ili čemo . zato što ga Uzvišenog, nismo vjerovali, nismo mu ibadet činili itd, završiti , ne daj Bože, u džehennemu, neuzubillah! Ne da Bog !Allah dž š. zna sve vezano za jednu individuuu. On zna za svaki list koji padne , širom Dunjaluka, za svako živo biće, sve do dana Sudnjeg kada i gdje če uginuti, ili čovjeka, kada če se roditi ili /i gdje će i kada umrijeti. Zato je On , samo On, samo Jedan-Bog , a mi, svi ostali smo manje ili više manjkava, ali u svakom slučaju, stvorenja sa ograničenim znanjem. Roditelj dijete upozorava, da ako se bude pogrešno ponašalo u životu, da če propasti, roditelj zna da će loši postupci njegova djeteta, imati za isto negativne posljedice. Profesor kaže i zna za učenika/studenta da če pasti na kraju godine, jer nije učio, je li roditelj ili profesor, kriv/krivi djetetu/đaku što nisu radili dobro pa snose posljedice, je li krivica profesora što učenik nije učio i on zna da če pasti na kraju godine? Je li znanje profesora o posljedici neučenja amnestira, đaka /studenta da ne uči, je li profesor kriv?Mi ne biramo svoju rasu, mjesto gdje ćemo se roditi, ali , ako imamo razum ,i ako smo mukelefi, tj. punoljteni i pametni/imamo razum, postajemo obveznici pokornosti Bogu. Ako ne vjerujemo i ne činimo dobra djela a ne čuvamo se loših , sami smo izabrali svoje mjesto na ahiretu, a Božije savršenstvo i sveobuhvatno znanje, nije nas prisililo da ne vjerujemo, ne klanjamo, to je bio naš izbor!
Po toj logici, „sve je unaprijed određeno“, znači, mogu biti pasivan, zašto radimo, jer Bog zasigurno zna i odredio nam je našu plaću/ili nafaku-opskrbu? Ili zašto idemo na fakultet, Bog već zna da čemo/nečemo studirati i završiti, zašto učimo i „patimo se“, ta sve je unaprtijed određeno? Allah dž š, zna , i hočemo li svojim vjerovanjem , dobrim djelima i sl. zaraditi njegovu milost, ili ne , ali niko nas ne sprječava da Ga vjerujemo i činimo dobra djela. Ako nas , (fizički sprječava- onda je i dogovornost manja), ali npr. niko ne može kontrolisati naše srce, ako nam ne da klanjati Džumu, ni jedna vlast nas ne može spriječiti da vjerujemo, to je stvar srca!
Dakle, ko god upita , „zašto vjerovati i činiti dobra djela ako Bog zna našu sudbinu“? Odgovor je;
Zašto raditti, kada je nafaka unaprijed određena, zašo učiti , ako Bog zna da čemo u 25-godini, mi/tj. osoba xy, biti dipl ing ili ljekar, ta več je zapisano, čemu trud? To je več u Božijem znanju a ja ču do 25-npr, „plandovati“ i igrati igrice, izlaziti sa drugarima, neka drugi uče i trude se? Ne, „za divno čudo“, mi čemo se „satrati“ da zaradimo - plaču ili da položimo ispit - zbog diplome, a kada nam se kaže, „ a zašto ne vjerujete“, onda nam je izgovor, pa to je več unaprijed određeno, dvoličnost , zar ne? Znači nismo dosljedni!
Božije znanje ne amnestira naše nevjerovanje/nečinjenje! Sami sebe , ako ovako tvrdimo, demantujemo, svojim postupcima u životu!
I na koncu: kažu da je neki pobožnjak klanjao i Boga ibadet čino, dugo dugo godina. Kada je več ušao u duboku starost, iskušan je tako što je Bog poslao meleka , da mu kaže da taj ibadet/molitve nije primljen i da mu je mjesto u džehenemu? Čovjeka to nije nimalo pokolebalo, i nastavio je uz komentar: „ Mi smo Bogu Stvoritelju dužni vjerovati ga i ibadetiti mu, bez obzira na to, hoče li nas kazniti ili nam se smilovati!“
Na kraju mu je Bog Uzvišeni oprostio i rečeno je da če uči u džennet !!!
Provjeri.
Nije ni drugima jasnije.Ne sekiraj se 
) Ali ne, ako je na moju štetu, e onda "ništa" sudbina, a ako je meni u "korist", naporno mi vjerovati, činiti dobra djela, iči u džamiju, e , onda se pravdamo kaderom...?