Pearl wrote:aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa...... kakva je?Bumbar wrote:Penelopeja - Margareth Atwood
ja sam sad kupila njenu "Alias Grejs", dolazi na red nakon Lolite u teheranu i lovca na zmajeve
super jeŠta trenutno čitate?
Moderator: Chloe
-
Pearl
- Posts: 3402
- Joined: 26/01/2006 15:08
- Location: www.dobro.ba
#1252
tu sam kupila na proslom sajmu i progutala jeBumbar wrote:Dobra je...Pearl wrote:aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa...... kakva je?Bumbar wrote:Penelopeja - Margareth Atwood
ja sam sad kupila njenu "Alias Grejs", dolazi na red nakon Lolite u teheranu i lovca na zmajeve
Ja imam od nje jos Sluskinjinu pricuodlicna...
zato sam i uzela alias grejs... 
-
senada
- Posts: 2838
- Joined: 08/12/2005 13:18
#1255
ESEJI
PLAVI ORKESTAR by Miljenko Jergović
PLAVI ORKESTAR
by Miljenko Jergović
-Priča o Suadi, koja je postala veliki narodnjački hit, iako je bila tek incident u ranom pop repertoaru Plavoga orkestra-
Jednog nedjeljnog popodneva 1984. sjedio sam u školskoj klupi kabineta za slobodne aktivnosti Sjeverne kasarne u Kninu, i gledao televizijski program. Oko mene je sjedilo pedesetak pripadnika naših naroda i narodnosti, uglavnom ruralnoga porijekla, rođenih podno Prokletija ili u okolini Kalesije, u valjevskoj nahiji, preševskoj dolini, ili pri vrhu slovenskih Alpa. Već nam je isticao treći mjesec služenja duga domovini, a rijetki su za to vrijeme barem jednom oprali čarape. Naravno, nedjelja u kabinetu za slobodne aktivnosti podrazumijevala je da se vojska raskomoti, raskopča uprtače i skine cipele.
Prozori su bili zatvoreni, jer je već počela ledena dalmatinska zima, a kasarna nije imala grijanja, tako da je prostorija bila ispunjena najintenzivnijim smradom koji je mlado ljudsko biće u stanju proizvesti. I to ne s jednim smradom, nego s pedesetak različitih smradova. Kao što na svijetu ne postoje dva identična otiska prsta, tako ne postoje ni dva istovjetna smrada prljavih čarapa.
Imao sam osamnaest godina, i mislio sam o tome kako se ljudi po smradovima razlikuju. Ni ja nisam prao svoje čarape, pa me je moj smrad koliko-toliko štitio od tuđih. Buljio sam u televizor, uvjeren da ovaj užas nikada neće doći kraju, kada se u rubrici demo bandova pojavio Plavi orkestar. Pava je zasvirao Suadu, a ja sam skočio i dreknuo: eno Loše!
U isti čas prema meni se okrenulo svih pedesetak nositelja smrdljivih čarapa, mojih drugova u dobru i zlu. E, nemoj sad, majke ti, reći da ga znaš!, rekao je dobri i dragi Hamdija Majdančić, veseljak iz tuzlanskoga bazena, sažimajući tako skupni vojnički stav o mome ispadu. Od prvog do posljednjeg, svi su oni mislili kako je nemoguće poznavati nekoga tko se pojavio na televiziji. I to još kao pjevač.
Sutra je, pred jutarnju gimnastiku, Hamdija pjevao Suadu. Upamtio je svaki stih, ali je melodiju malo reinterpretirao, tako da zvuči kao novi hit Šabana Šaulića. Dok smo trčali oko kasarne, goli do pasa, s vojničkim čizmama na nogama, Hamdija je ponavljao - ti si meni sve, ti mi daješ sve, i kad tebe nejma, teško mi jeeee! Desetar Tarik Gubaljević ga je više puta upozorio zbog kršenja discipline, ali Hamdija nije prestajao. Na kraju je za kaznu morao napraviti dvadeset sklekova.
Nekoliko tjedana kasnije, nakon što se Plavi orkestar još desetak puta pojavio na televiziji, svi su već pjevušili, zviždukali ili urlali Suadu. Osjećao sam se strašno usamljeno među tim ljudima. Družio sam se samo s nekim Draganom, dečkom iz Trebinja, jednim od rijetkih koji je prao čarape, i nije pokušavao vlastitim smradom nadjačati tuđe smradove. I, naravno, nije otkinuo na Suadu. Samo mi je on vjerovao da poznajem Sašu Lošića.
Mrznuli smo se ispred kantine i razgovarali o J. D. Salingeru, dok su naši drugovi igrali fudbal i znojili se na minus deset. S vrhova Dinare derala je bura, kovačnica bratstva&jedinstva radila je sve u šesnaest, i činilo se da vojnome roku nikada neće doći kraj. Draganu je bilo čudno zašto me ta situacija podsjeća na Salingera. Još smo bili djeca, a sve oko nas bilo je tako bolno i mučno. Smrzavali smo se, noću jedni drugima krali ćebad, muški podnosili tuđi smrad, i igrali uloge stranaca u vlastitim životima. Eto, to je tada, za mene, bio Salinger.
Ali i još nešto. Pjesma Suada, koja je na bizaran način obilježila naše slavno vojevanje, nastala je iz improvizacija na rođendanskim dernecima, ali ju je napisao i otpjevao čovjek koji je, u godinama pred odlazak u JNA, bio neka vrsta prvogimnazijskoga Holdena Caulfielda, najpoznatijeg Salingerovog književnog protagonista. Uostalom, takvo je bilo Lošino proklamirano opredjeljenje. Nije mogao biti pravi punker, premda se družio s punkerima, nije mogao biti jalijaš, premda su jalijaši bili glavni likovi naših odrastanja, a nije mogao biti ni odlikaš i dobar omladinac, premda je bio dobro odgojen dečko, iz fine građanske kuće. Kao odlikaš bio bi zaštićen od svega što ga je vuklo k Salingeru. Pa i od Suade, koja je postala veliki narodnjački hit, iako je bila tek incident u ranom pop repertoaru Plavoga orkestra, koji je bio bitno obilježen zaljubljivom i mučnom atmosferom Lovca u žitu.
Dvadesetak godina kasnije Saša Lošić će postati jedan od najvažnijih autora u povijesti žanra. Nakon što snimi soundtrack za Gori vatra, a nakon toga napiše i pjesmu za Amidžu Idriza, koju će otpjevati Halid Bešlić, potvrdit će kako je sve ono što je radio nakon prvih, salingerovskih, pjesama, zapravo bilo teški i tmurni narodnjak. Problem je bio samo u tome što Loša većinu svojih pjesama nije bio u stanju otpjevati na pravi način.
Na kraju, ostat će pitanje utjecaja J. D. Salingera na novokomponovanu narodnu muziku Južnih Slavena. Naravno, neće se o tome pisati novinski feljtoni i doktorske disertacije, niti će se sazivati okrugli stolovi, ali tema je svakako zanimljiva. Pogotovo onima koji su je vlastitom kožom doživljavali. Recimo, u kabinetu za slobodne aktivnosti, u Kninu 1984. Hamdija Majdančić, čovjek nezaboravne prostodušnosti i dobrote, za Salingera nikada nije čuo, ali je bio pripadnik prve Lošine narodnjačke publike. Završio je tragično, poput Seymoura. Poginuo je u saobraćajnoj nesreći, nekoliko mjeseci po odsluženju vojnoga roka. A Dragan iz Trebinja mi se nakon vojske dva-tri puta javio, da bi onda netragom nestao, i nisam za njega čuo svih naših ratnih godina. Sjetio bih ga se s vremena na vrijeme, ali mi je srce vazda bilo na mjestu, jer je bio jedan od onih ljudi za koje možeš biti siguran da će u svakoj priči ostati na svojoj strani. I onda sam ga, prije nekoliko godina, slučajno ugledao u nekim stranim novinama. Zamonašio se i služi Bogu u srpskom manastiru na Kosovu. Novinari su se za njega zainteresirali jer je, za vrijeme Miloševićeve ofanzive, u manastiru pružao utočište albanskim izbjeglicama. Poslije sam čitao i neke njegove intervjue. Čini mi se da je ostao isti, a ako se i mijenjao, bilo je to nabolje. Sjetim se njega i Hamdije, i već čujem Suadu.
by M @ 2005-08-18
PLAVI ORKESTAR by Miljenko Jergović
PLAVI ORKESTAR
by Miljenko Jergović
-Priča o Suadi, koja je postala veliki narodnjački hit, iako je bila tek incident u ranom pop repertoaru Plavoga orkestra-
Jednog nedjeljnog popodneva 1984. sjedio sam u školskoj klupi kabineta za slobodne aktivnosti Sjeverne kasarne u Kninu, i gledao televizijski program. Oko mene je sjedilo pedesetak pripadnika naših naroda i narodnosti, uglavnom ruralnoga porijekla, rođenih podno Prokletija ili u okolini Kalesije, u valjevskoj nahiji, preševskoj dolini, ili pri vrhu slovenskih Alpa. Već nam je isticao treći mjesec služenja duga domovini, a rijetki su za to vrijeme barem jednom oprali čarape. Naravno, nedjelja u kabinetu za slobodne aktivnosti podrazumijevala je da se vojska raskomoti, raskopča uprtače i skine cipele.
Prozori su bili zatvoreni, jer je već počela ledena dalmatinska zima, a kasarna nije imala grijanja, tako da je prostorija bila ispunjena najintenzivnijim smradom koji je mlado ljudsko biće u stanju proizvesti. I to ne s jednim smradom, nego s pedesetak različitih smradova. Kao što na svijetu ne postoje dva identična otiska prsta, tako ne postoje ni dva istovjetna smrada prljavih čarapa.
Imao sam osamnaest godina, i mislio sam o tome kako se ljudi po smradovima razlikuju. Ni ja nisam prao svoje čarape, pa me je moj smrad koliko-toliko štitio od tuđih. Buljio sam u televizor, uvjeren da ovaj užas nikada neće doći kraju, kada se u rubrici demo bandova pojavio Plavi orkestar. Pava je zasvirao Suadu, a ja sam skočio i dreknuo: eno Loše!
U isti čas prema meni se okrenulo svih pedesetak nositelja smrdljivih čarapa, mojih drugova u dobru i zlu. E, nemoj sad, majke ti, reći da ga znaš!, rekao je dobri i dragi Hamdija Majdančić, veseljak iz tuzlanskoga bazena, sažimajući tako skupni vojnički stav o mome ispadu. Od prvog do posljednjeg, svi su oni mislili kako je nemoguće poznavati nekoga tko se pojavio na televiziji. I to još kao pjevač.
Sutra je, pred jutarnju gimnastiku, Hamdija pjevao Suadu. Upamtio je svaki stih, ali je melodiju malo reinterpretirao, tako da zvuči kao novi hit Šabana Šaulića. Dok smo trčali oko kasarne, goli do pasa, s vojničkim čizmama na nogama, Hamdija je ponavljao - ti si meni sve, ti mi daješ sve, i kad tebe nejma, teško mi jeeee! Desetar Tarik Gubaljević ga je više puta upozorio zbog kršenja discipline, ali Hamdija nije prestajao. Na kraju je za kaznu morao napraviti dvadeset sklekova.
Nekoliko tjedana kasnije, nakon što se Plavi orkestar još desetak puta pojavio na televiziji, svi su već pjevušili, zviždukali ili urlali Suadu. Osjećao sam se strašno usamljeno među tim ljudima. Družio sam se samo s nekim Draganom, dečkom iz Trebinja, jednim od rijetkih koji je prao čarape, i nije pokušavao vlastitim smradom nadjačati tuđe smradove. I, naravno, nije otkinuo na Suadu. Samo mi je on vjerovao da poznajem Sašu Lošića.
Mrznuli smo se ispred kantine i razgovarali o J. D. Salingeru, dok su naši drugovi igrali fudbal i znojili se na minus deset. S vrhova Dinare derala je bura, kovačnica bratstva&jedinstva radila je sve u šesnaest, i činilo se da vojnome roku nikada neće doći kraj. Draganu je bilo čudno zašto me ta situacija podsjeća na Salingera. Još smo bili djeca, a sve oko nas bilo je tako bolno i mučno. Smrzavali smo se, noću jedni drugima krali ćebad, muški podnosili tuđi smrad, i igrali uloge stranaca u vlastitim životima. Eto, to je tada, za mene, bio Salinger.
Ali i još nešto. Pjesma Suada, koja je na bizaran način obilježila naše slavno vojevanje, nastala je iz improvizacija na rođendanskim dernecima, ali ju je napisao i otpjevao čovjek koji je, u godinama pred odlazak u JNA, bio neka vrsta prvogimnazijskoga Holdena Caulfielda, najpoznatijeg Salingerovog književnog protagonista. Uostalom, takvo je bilo Lošino proklamirano opredjeljenje. Nije mogao biti pravi punker, premda se družio s punkerima, nije mogao biti jalijaš, premda su jalijaši bili glavni likovi naših odrastanja, a nije mogao biti ni odlikaš i dobar omladinac, premda je bio dobro odgojen dečko, iz fine građanske kuće. Kao odlikaš bio bi zaštićen od svega što ga je vuklo k Salingeru. Pa i od Suade, koja je postala veliki narodnjački hit, iako je bila tek incident u ranom pop repertoaru Plavoga orkestra, koji je bio bitno obilježen zaljubljivom i mučnom atmosferom Lovca u žitu.
Dvadesetak godina kasnije Saša Lošić će postati jedan od najvažnijih autora u povijesti žanra. Nakon što snimi soundtrack za Gori vatra, a nakon toga napiše i pjesmu za Amidžu Idriza, koju će otpjevati Halid Bešlić, potvrdit će kako je sve ono što je radio nakon prvih, salingerovskih, pjesama, zapravo bilo teški i tmurni narodnjak. Problem je bio samo u tome što Loša većinu svojih pjesama nije bio u stanju otpjevati na pravi način.
Na kraju, ostat će pitanje utjecaja J. D. Salingera na novokomponovanu narodnu muziku Južnih Slavena. Naravno, neće se o tome pisati novinski feljtoni i doktorske disertacije, niti će se sazivati okrugli stolovi, ali tema je svakako zanimljiva. Pogotovo onima koji su je vlastitom kožom doživljavali. Recimo, u kabinetu za slobodne aktivnosti, u Kninu 1984. Hamdija Majdančić, čovjek nezaboravne prostodušnosti i dobrote, za Salingera nikada nije čuo, ali je bio pripadnik prve Lošine narodnjačke publike. Završio je tragično, poput Seymoura. Poginuo je u saobraćajnoj nesreći, nekoliko mjeseci po odsluženju vojnoga roka. A Dragan iz Trebinja mi se nakon vojske dva-tri puta javio, da bi onda netragom nestao, i nisam za njega čuo svih naših ratnih godina. Sjetio bih ga se s vremena na vrijeme, ali mi je srce vazda bilo na mjestu, jer je bio jedan od onih ljudi za koje možeš biti siguran da će u svakoj priči ostati na svojoj strani. I onda sam ga, prije nekoliko godina, slučajno ugledao u nekim stranim novinama. Zamonašio se i služi Bogu u srpskom manastiru na Kosovu. Novinari su se za njega zainteresirali jer je, za vrijeme Miloševićeve ofanzive, u manastiru pružao utočište albanskim izbjeglicama. Poslije sam čitao i neke njegove intervjue. Čini mi se da je ostao isti, a ako se i mijenjao, bilo je to nabolje. Sjetim se njega i Hamdije, i već čujem Suadu.
by M @ 2005-08-18
-
Pearl
- Posts: 3402
- Joined: 26/01/2006 15:08
- Location: www.dobro.ba
#1257
progutalaja_cura_ wrote:Pearl wrote:aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa...... kakva je?Bumbar wrote:Penelopeja - Margareth Atwood
ja sam sad kupila njenu "Alias Grejs", dolazi na red nakon Lolite u teheranu i lovca na zmajeve
..odlicna je ... ovako dobru knjigu odavno nisam procitala...
-
rikardoreis
- Posts: 1957
- Joined: 03/08/2006 00:01
- Location: ulica san martin, buenos aires
#1259
usla si sva u tajnama svojim prvim postom na forum_Vilena_ wrote:- Agatha Christie - Bozic Herculea Poirota
u svakom slucaju...dobrodosla!
-
water
- Posts: 1133
- Joined: 04/12/2004 02:46
#1264
eh samo sam ceko kad ces ovo postaviti. hajd sad lijepo prevedi ovo http://www.slate.com/id/2165033/entry/2165038/pa postavi na religijudanas wrote:toplo preporucam ovu misionarsku poziciju, postovana koleginiceseka wrote:
-
danas
- Posts: 18796
- Joined: 11/03/2005 19:40
- Location: 10th circle...
#1265
a ja sam samo cekala kad ces pocet zajebavatwater wrote:eh samo sam ceko kad ces ovo postaviti. hajd sad lijepo prevedi ovo http://www.slate.com/id/2165033/entry/2165038/pa postavi na religijudanas wrote:toplo preporucam ovu misionarsku poziciju, postovana koleginiceseka wrote:
a preskoci ti mormone 
pa drito u sridu -
water
- Posts: 1133
- Joined: 04/12/2004 02:46
#1266
Vela havle Vela kuvetile!!!!danas wrote:a ja sam samo cekala kad ces pocet zajebavatwater wrote:eh samo sam ceko kad ces ovo postaviti. hajd sad lijepo prevedi ovo http://www.slate.com/id/2165033/entry/2165038/pa postavi na religijudanas wrote: toplo preporucam ovu misionarsku poziciju, postovana koleginice
-
danas
- Posts: 18796
- Joined: 11/03/2005 19:40
- Location: 10th circle...
#1267
tobe yarabi, to be contunued ...water wrote:Vela havle Vela kuvetile!!!!danas wrote:a ja sam samo cekala kad ces pocet zajebavatwater wrote: eh samo sam ceko kad ces ovo postaviti. hajd sad lijepo prevedi ovo http://www.slate.com/id/2165033/entry/2165038/pa postavi na religiju
-
StLouis
- Posts: 2969
- Joined: 07/03/2004 00:00
- Location: USA
#1269
meni djeluje zanimljivo na pocetku iako nisam chickInfraRedRidinghood wrote:Meni se nije svidjela, book for chicksStLouis wrote:Tek poceo s Hadrijanovi Memoari od Marguerite Yourcenar...ko ju je vec procitao, kakva je...?
tek sam na 20toj stranici 