Ja sam to za pusenje jos dublje povezao. Svi pocinju da puse u adolscentnom dobu kada jos nisu formirani kao licnost. Do tog momenta, vole sebe, zive manje-vise zdravo i uglavnom imaju neki pozitivan mladalacki pogled na zivot. Kada se pocne sa pusenjem to je po prvi put u zivotu da individua ZNA da radi nesto direktno protiv sebe ali to nastavlja da radi. Tada kao da se obrce neke mehanizam koji je to tada radio u jednom pravcu a sada po prvi put pocinje da radi u suprotnom pravcu. Kada se to nastavi godinama, individua u pocetku nalazi razne izgovore da nastavi sa pusenjem kao sto su : ja to volim, ja u tome uzivam, ja to imam pod kontrolom i mogu prekinuti kada god hocu samo ne danas itd itd, kasnije mozda pokusa da prestane pa ne ide a to znacajno utice na licnost od samopouzdanja do generalno sivljeg pogleda na zivot. Nije prijatno kada nesto kod sebe nemate pod kontrolom. Onda to moze da povuce za sobom citav niz devijacija u smislu da kada su cigare jace od vas onda je mozda i alkohol ili droga, ili da ne budem bas toliko radikalan, slatkisi ili hrana uopste. Pa se onda malo prekomjerno pije i jede.učiteljica wrote:Samo hrabro, neustrašivo, naprijed! Meni je bilo zaista teško samo prvih 6 dana, sve nakon toga je više psihička borba...dakle imaš da prebrodiš još jedan dan. Za kilograme će se naći neka primjerena tjelovježba, što je dio paketa zdravog života, koji je btw apsolutno u suprotnosti sa onim načinom života kojeg smo svi mi manje-više imali dok smo bili pušači.
Nije riječ o pušačima kao skupini glupavih ili neotesanih ili šta već - radi se samo o nevjerovatno niskoj razini inicijalne informisanosti o štetnosti cigara, i visokoj toleranciji cjelokupnog društvenog sistema prema duhanskim proizvodima, jer se je u distribuciji cigara u ovako truloj državi vidjela super mogućnost za zgrtanje love - to što ubija ljude, koji od nas manje, neće nam ništa bit', što je pak dovelo do toga da nas ovoliko danas ima iskustva sa ovisnošću o nikotinu.
Mislim naprosto da su oni koji uvide vezu između raka, infarkta, smrti i cigara sretni, a još su sretniji oni koji makar i pokušavaju reći sebi: "Hoću bolji život!"
Samo hrabro!
Mjesec i četiri dana
Takodjer nevezano za ovo gore, mi je veoma cudna kampanja oko zabrane pusenja koja je krenula sa zapada jer je to prvi put da vidim toliku brigu za svoje gradjane bilo gdje u svijetu. Pa se to jos postavlja kao uslov priblizavanju EU. Nije mi jasno otkud bas tolika briga za svoje gradjane i pitam se dali tu ima nesto vise od toga?
sanjam da pušim i poslije pet godina i kusur mjeseci kako sam prestao , a kad se probudim drago mi da je to bio samo san . 
skontao sam da je teže kad brojiš koliko dugo nisi zapalio. Brojao sam samo prvih 15 dana jer toliko treba cca da se organizam očisti od nikotina.
