Drugi korpus Armije BiH

[Smail Aga Cengic]

iz onog sto sam cuo, 2. korpus nije mrdnuo ni kad je posavina padala u oktobru 92.
tako ovi hrvati kazu koji se optuzuju da su prodali posavinu.
koliko su mogli tehnicki? mozda ne puno ali tamo neki hrvatski generali kazu da su mogli nesto a nisu nista.

Jel to ti ozbiljno?

na sta konkretno mislis?
da, kukamo da su hrvati i tudjman prodali/predali posavinu. moguce, ali gdje smo mi u svemu tome i tuzla kao najblizi i najveci centar pod nasom kontrolom?

Ti nisi normalan. Tuzlanske brigade su citav rat provele tamo, valjda je dosad shvaceno, ali ako nije rado ponavljam, Brcaci su vecinom utekli, taj prostor je morao neko drugi da drzi.

Kad su Hrvati pustili liniju i povukli se, tad je ostala, ja mislim 1. Tuzlanska u okruzenju, tad su isle sve slobodne tuzlanske jedinice da probiju obruc i da ih izvuku.

Hrvati su mogli puno, ali kao i svako pametan, prodali su tudju teritoriju (Posavinu) za svoju (Dubrovnik). To sto smo mi levati, to je nas problem.

Sto se tice Tuzle, komunisticke Tuzle, kako se rado kaze, to je bila najveca slobodna teritorija u BiH, koju predsjednik drzave nije zelio da posjeti dok mu Beslagic nije poslao otvoreno pismo u oktobru 92. godine. Ono sto jadni Selim nije konto tada je da opstanak Tuzle se nije uklapao u planove, kao i Srebrenica, ali Srebrenicu su odradili 95. godine, Tuzlu nisu mogli. Takvi ti komunisti tuzlanski su oslobadjali gradove kao Kalesiju, SDA uporiste, koje ni partizani nisu zauzeli, uporiste bosnjastva i islama, oni su uspjeli izgubiti. Ali o tome se ne prica.

Knjige, djeco, i ucite, manite se facebooka i ostalih magija kojima vam okupiraju mozak.

[Smail Aga Cengic]

Sto se tice mirovanja 2. Korpusa, da jte ljudi, upalite mozdane vijuge i zamislite se ko je imao komandnu odgovornost i postavite sebi pitanje zasto to nisu ucinili.

Rat je bio, komandna odgovornost postoji, naredbe se izvrsavaju. Brigada ima iznad sebe diviziju, divizija korpus, a korpus Armiju a iznad Armije je predsjednik RBiH kao vrhovni komandant.

Znaci umjesto sto se medjusbono pljujemo i dijelimo po gradovima i glupostima, imas maksimalno 5 ljudi koji su DIREKTNO i KOMANDNO odgovorni zasto 2. Korpus nista nije ucinio i eto bujrum i izvoite da se zapitate.

Alija Izetbegovic

Rasim Delic

Sead Delic

Dalje mozete sici na komandante divizija i eventualno brigada ali oni su samo pijuni.

Zanimljivo kod ove trojice da ih se tretira kao ljude skloni KOS-u i ljude Fikreta Muslimovica, najveceg zlocinca bosnjackog naroda.

[SkyLimit]

Sto se tice mirovanja 2. Korpusa, da jte ljudi, upalite mozdane vijuge i zamislite se ko je imao komandnu odgovornost i postavite sebi pitanje zasto to nisu ucinili.

Rat je bio, komandna odgovornost postoji, naredbe se izvrsavaju. Brigada ima iznad sebe diviziju, divizija korpus, a korpus Armiju a iznad Armije je predsjednik RBiH kao vrhovni komandant.

Znaci umjesto sto se medjusbono pljujemo i dijelimo po gradovima i glupostima, imas maksimalno 5 ljudi koji su DIREKTNO i KOMANDNO odgovorni zasto 2. Korpus nista nije ucinio i eto bujrum i izvoite da se zapitate.

Alija Izetbegovic

Rasim Delic

Sead Delic

Dalje mozete sici na komandante divizija i eventualno brigada ali oni su samo pijuni.

Zanimljivo kod ove trojice da ih se tretira kao ljude skloni KOS-u i ljude Fikreta Muslimovica, najveceg zlocinca bosnjackog naroda.

Samo ne znam zašto ti i drugi uopće krećete sa polazišta da 2. Korpus "ništa nije učinio" kad je padala Srebrenica, kad to uopće nije tačno.

Sead Delić naređuje 24. Diviziji da poduzme sve što može jer su se Srebreničani uputili upravo na prostor u Z/0 te divizije, je li tako?

I Naser Orić sam uvijek hvali 24. Diviziju i njenog komadanta Saliha Malkića da je pokazao veliko razumjevanje i da je ta divizija uradila sve što je mogla, je li tako?

Poslije nekoliko dana priključuju se i manevarske snage iz ostalih divizija, npr. dio 211. Osl. brigade, je li tako?



Ako je sve ovo tačno, a vrlo lahko se može provjeriti da jeste, o čemu mi onda zapravo pričamo? O motivima Nasera i ostalih iz podrinjske enklave za širenje ovakvih priča moglo bi se pričati, no velikosrbi i obični teoretičari zavjera šire ovu priču jer im se završeno odgovara u njihove smutnje i teorije.

Naime, kad oni kažu kako "2. Korpus ništa nije uradio za Srebreničane", oni to ne kažu zbog toga da bi oljagali 2. Korpus(iako velikosrbima i to dobro dođe, sumnjam da im je najači korpus oružanih snaga BiH pretjerano drag) već je to dio šire teorije kako je "Srebrenica prodata", odnosno želi se stvoriti smutnja da je politički i vojni vrh BiH namjerno "dozvolio"(šta god to značilo) genocid u Srebrenici radi nekih svojih interesa. U tu zamku čini se i ti si upao.

[Smail Aga Cengic]

Sto se tice mirovanja 2. Korpusa, da jte ljudi, upalite mozdane vijuge i zamislite se ko je imao komandnu odgovornost i postavite sebi pitanje zasto to nisu ucinili.

Rat je bio, komandna odgovornost postoji, naredbe se izvrsavaju. Brigada ima iznad sebe diviziju, divizija korpus, a korpus Armiju a iznad Armije je predsjednik RBiH kao vrhovni komandant.

Znaci umjesto sto se medjusbono pljujemo i dijelimo po gradovima i glupostima, imas maksimalno 5 ljudi koji su DIREKTNO i KOMANDNO odgovorni zasto 2. Korpus nista nije ucinio i eto bujrum i izvoite da se zapitate.

Alija Izetbegovic

Rasim Delic

Sead Delic

Dalje mozete sici na komandante divizija i eventualno brigada ali oni su samo pijuni.

Zanimljivo kod ove trojice da ih se tretira kao ljude skloni KOS-u i ljude Fikreta Muslimovica, najveceg zlocinca bosnjackog naroda.

Samo ne znam zašto ti i drugi uopće krećete sa polazišta da 2. Korpus "ništa nije učinio" kad je padala Srebrenica, kad to uopće nije tačno.

Sead Delić naređuje 24. Diviziji da poduzme sve što može jer su se Srebreničani uputili upravo na prostor u Z/0 te divizije, je li tako?

I Naser Orić sam uvijek hvali 24. Diviziju i njenog komadanta Saliha Malkića da je pokazao veliko razumjevanje i da je ta divizija uradila sve što je mogla, je li tako?

Poslije nekoliko dana priključuju se i manevarske snage iz ostalih divizija, npr. dio 211. Osl. brigade, je li tako?



Ako je sve ovo tačno, a vrlo lahko se može provjeriti da jeste, o čemu mi onda zapravo pričamo? O motivima Nasera i ostalih iz podrinjske enklave za širenje ovakvih priča moglo bi se pričati, no velikosrbi i obični teoretičari zavjera šire ovu priču jer im se završeno odgovara u njihove smutnje i teorije.

Naime, kad oni kažu kako "2. Korpus ništa nije uradio za Srebreničane", oni to ne kažu zbog toga da bi oljagali 2. Korpus(iako velikosrbima i to dobro dođe, sumnjam da im je najači korpus oružanih snaga BiH pretjerano drag) već je to dio šire teorije kako je "Srebrenica prodata", odnosno želi se stvoriti smutnja da je politički i vojni vrh BiH namjerno "dozvolio"(šta god to značilo) genocid u Srebrenici radi nekih svojih interesa. U tu zamku čini se i ti si upao.

Druze, komsija, brate!

Ako si ti naivan, nismo mi svi, jer:

1. Ovi KOS-ovci koje sam nabrojao nisu nimalo naivni, prirodno su lukavi i spremni na sve a obrazovno su spremni i poduceni svemu, vidi im zvanja i cinove

2. Od 49000 vojnika 2. Korpusa ARBiH Delic salje 24. Diviziju na ispomoc, a gdje su ostale? Gdje je 25. Divizija? Znamo da VRS nije imala brojcano mnogo vojnika na Srebrenici, da je Delic stvarno htio da reaguje, a ne samo reda radi da bi izbjegao ovakva pitanja on bi udario svom silom.

3. Prvo pitanje, koje vi naivni sebi nikad ne podsjecate, je: zasto je kompletno rukovodstvo 25. Divizije izvadjeno iz Srebrenice jos u aprilu 1995. godine?

4. Drugo pitanje, za naivne, je: Zasto je Alija na Bosnjackom kongresu 1993. godine vec tada predlagao zamjenu Srebrenice za Vogoscu?

5. Trece pitanje za naive: Zasto je morao da pogine Avdo Palic? Zasto nije izvucen kao Naser?


Srbi su nama samo sporedni neprijatelji, oni su samo orudje koje nas ubija, kao puska u necijoj ruci, ruka i organizam koji nas ubijaju su nasi unutrasnji neprijatelji, salafisti, islamisti, koji zele drzavu za sebe.

[SkyLimit]

Druze, komsija, brate!

Ako si ti naivan, nismo mi svi, jer:

1. Ovi KOS-ovci koje sam nabrojao nisu nimalo naivni, prirodno su lukavi i spremni na sve a obrazovno su spremni i poduceni svemu, vidi im zvanja i cinove

2. Od 49000 vojnika 2. Korpusa ARBiH Delic salje 24. Diviziju na ispomoc, a gdje su ostale? Gdje je 25. Divizija? Znamo da VRS nije imala brojcano mnogo vojnika na Srebrenici, da je Delic stvarno htio da reaguje, a ne samo reda radi da bi izbjegao ovakva pitanja on bi udario svom silom.

3. Prvo pitanje, koje vi naivni sebi nikad ne podsjecate, je: zasto je kompletno rukovodstvo 25. Divizije izvadjeno iz Srebrenice jos u aprilu 1995. godine?

4. Drugo pitanje, za naivne, je: Zasto je Alija na Bosnjackom kongresu 1993. godine vec tada predlagao zamjenu Srebrenice za Vogoscu?

5. Trece pitanje za naive: Zasto je morao da pogine Avdo Palic? Zasto nije izvucen kao Naser?


Srbi su nama samo sporedni neprijatelji, oni su samo orudje koje nas ubija, kao puska u necijoj ruci, ruka i organizam koji nas ubijaju su nasi unutrasnji neprijatelji, salafisti, islamisti, koji zele drzavu za sebe.

Bez ovrede, ali ovo su klasične teorije zavjere koje sam spominjao. Zaista bi trebalo puno vremena za objašnjavati stavku po stavku a ja žurim u Tuzlu , no hajde samo u vezi te famozne priče da je cijela komanda 28. divizije izvučena iz Srebrenice prije pada.

Postavljano je na ovom forumu šta je Rasim Delić rekao o tome, kakva cijela komanda, svi komadanti brigada su bili u Srebrenici za vrijeme napada, na slobodnu teritoriju da se školuju su dovedeni niži oficiri. Ramiz Bećirović koji je tad bio prvo ime 28. divizije je također bio u Srebrenici za vrijeme napada.

Ja više nemam namjeru ispravljati krive Drine, nek svako vjeruje u šta hoće, pozdrav.

[Smail Aga Cengic]

Druze, komsija, brate!

Ako si ti naivan, nismo mi svi, jer:

1. Ovi KOS-ovci koje sam nabrojao nisu nimalo naivni, prirodno su lukavi i spremni na sve a obrazovno su spremni i poduceni svemu, vidi im zvanja i cinove

2. Od 49000 vojnika 2. Korpusa ARBiH Delic salje 24. Diviziju na ispomoc, a gdje su ostale? Gdje je 25. Divizija? Znamo da VRS nije imala brojcano mnogo vojnika na Srebrenici, da je Delic stvarno htio da reaguje, a ne samo reda radi da bi izbjegao ovakva pitanja on bi udario svom silom.

3. Prvo pitanje, koje vi naivni sebi nikad ne podsjecate, je: zasto je kompletno rukovodstvo 25. Divizije izvadjeno iz Srebrenice jos u aprilu 1995. godine?

4. Drugo pitanje, za naivne, je: Zasto je Alija na Bosnjackom kongresu 1993. godine vec tada predlagao zamjenu Srebrenice za Vogoscu?

5. Trece pitanje za naive: Zasto je morao da pogine Avdo Palic? Zasto nije izvucen kao Naser?


Srbi su nama samo sporedni neprijatelji, oni su samo orudje koje nas ubija, kao puska u necijoj ruci, ruka i organizam koji nas ubijaju su nasi unutrasnji neprijatelji, salafisti, islamisti, koji zele drzavu za sebe.

Bez ovrede, ali ovo su klasične teorije zavjere koje sam spominjao. Zaista bi trebalo puno vremena za objašnjavati stavku po stavku a ja žurim u Tuzlu , no hajde samo u vezi te famozne priče da je cijela komanda 28. divizije izvučena iz Srebrenice prije pada.

Postavljano je na ovom forumu šta je Rasim Delić rekao o tome, kakva cijela komanda, svi komadanti brigada su bili u Srebrenici za vrijeme napada, na slobodnu teritoriju da se školuju su dovedeni niži oficiri. Ramiz Bećirović koji je tad bio prvo ime 28. divizije je također bio u Srebrenici za vrijeme napada.

Ja više nemam namjeru ispravljati krive Drine, nek svako vjeruje u šta hoće, pozdrav.

Bili su likovi ko Tursun i slicni, ali je Naser bio vani a Naserov nadredjeni od 50000 vojnika za srebrenicu salje 1000 vojnika iako u tom trenu NEMA nikakvih drugih ofanziva iz razloga da VRS nema vojnika na raspolaganju.

I jos jednom, moja pitanja mozes nazvati kako hoces, ne samo teorijom zavjere ali to su veoma jednostavna pitanja 100% bazirana na cinjenicama.

Da li je teorija zavjere da je prvi kontakt Rasima Delica sa TOBiH bio u svojstvu zarobljenika? Da li je teorija zavjere da su svi bezbjednjaci oko Alije dosli 91. i 92. godine iz BG za Sarajevo i dobili odmah najvise pozicije, neki cak i u maju 1992?

Meni je najveca misterija i teorija zavjere neukost Bosnjaka....kod nas bolje mu opsuj sve po spisku nego da mu kazes da se bavi naukom, da cita, izucava....

[SkyLimit]

Kažem ti, bez uvrede, ali ja zaista nemam namjeru spuštati se na nivo rasprave: "Generali Armije radili za KOS", "Alija prodo Srebrenicu" i slično, ti vjerovatno puno čitaš i slušaš Halilovića starijeg i mlađeg jer oni vole tako da šire te priče a ja nisam adekvatan sugovornik za to.

[Comanche]

iz onog sto sam cuo, 2. korpus nije mrdnuo ni kad je posavina padala u oktobru 92.
tako ovi hrvati kazu koji se optuzuju da su prodali posavinu.
koliko su mogli tehnicki? mozda ne puno ali tamo neki hrvatski generali kazu da su mogli nesto a nisu nista.]

Jel to ti ozbiljno?

na sta konkretno mislis?
da, kukamo da su hrvati i tudjman prodali/predali posavinu. moguce, ali gdje smo mi u svemu tome i tuzla kao najblizi i najveci centar pod nasom kontrolom?

Ti nisi normalan. Tuzlanske brigade su citav rat provele tamo, valjda je dosad shvaceno, ali ako nije rado ponavljam, Brcaci su vecinom utekli, taj prostor je morao neko drugi da drzi.

Kad su Hrvati pustili liniju i povukli se, tad je ostala, ja mislim 1. Tuzlanska u okruzenju, tad su isle sve slobodne tuzlanske jedinice da probiju obruc i da ih izvuku.

Hrvati su mogli puno, ali kao i svako pametan, prodali su tudju teritoriju (Posavinu) za svoju (Dubrovnik). To sto smo mi levati, to je nas problem.

Sto se tice Tuzle, komunisticke Tuzle, kako se rado kaze, to je bila najveca slobodna teritorija u BiH, koju predsjednik drzave nije zelio da posjeti dok mu Beslagic nije poslao otvoreno pismo u oktobru 92. godine. Ono sto jadni Selim nije konto tada je da opstanak Tuzle se nije uklapao u planove, kao i Srebrenica, ali Srebrenicu su odradili 95. godine, Tuzlu nisu mogli. Takvi ti komunisti tuzlanski su oslobadjali gradove kao Kalesiju, SDA uporiste, koje ni partizani nisu zauzeli, uporiste bosnjastva i islama, oni su uspjeli izgubiti. Ali o tome se ne prica.

Knjige, djeco, i ucite, manite se facebooka i ostalih magija kojima vam okupiraju mozak.

Šta jadan ti ponavljaš, gdje su to Brcaci pobjegli a Tuzlaci branili Brcansku opstinu. Od početka rata tu je 108. legendarna, kasnije 215 viteška.

Jeste da su na ispomoć dolazili Tuzlaci i momci iz Živinica, I još nekih drugih mjesta i na tome im VELIKO hvala. To je zato što je oko Brckog bilo uvjek nekoliko njihovih najboljih brigada iz krajine uz domaće posavske/brcansku.

Osim toga Brcaci su isto išli na ispomoć u Celic, na Ozren i Vozucu.

Da su Tuzlanske brigade bile kao 108.gdje bi nam bio kraj. Ali razumijem ja da nije isto kad je držiš liniju a familija je kilometar dva iz linije ili kad te pošalju na Brcko ili Gradacac a familija ti je 50 kilometara iza na sigurnom.

[Smail Aga Cengic]

iz onog sto sam cuo, 2. korpus nije mrdnuo ni kad je posavina padala u oktobru 92.
tako ovi hrvati kazu koji se optuzuju da su prodali posavinu.
koliko su mogli tehnicki? mozda ne puno ali tamo neki hrvatski generali kazu da su mogli nesto a nisu nista.]

Jel to ti ozbiljno?

na sta konkretno mislis?
da, kukamo da su hrvati i tudjman prodali/predali posavinu. moguce, ali gdje smo mi u svemu tome i tuzla kao najblizi i najveci centar pod nasom kontrolom?

Ti nisi normalan. Tuzlanske brigade su citav rat provele tamo, valjda je dosad shvaceno, ali ako nije rado ponavljam, Brcaci su vecinom utekli, taj prostor je morao neko drugi da drzi.

Kad su Hrvati pustili liniju i povukli se, tad je ostala, ja mislim 1. Tuzlanska u okruzenju, tad su isle sve slobodne tuzlanske jedinice da probiju obruc i da ih izvuku.

Hrvati su mogli puno, ali kao i svako pametan, prodali su tudju teritoriju (Posavinu) za svoju (Dubrovnik). To sto smo mi levati, to je nas problem.

Sto se tice Tuzle, komunisticke Tuzle, kako se rado kaze, to je bila najveca slobodna teritorija u BiH, koju predsjednik drzave nije zelio da posjeti dok mu Beslagic nije poslao otvoreno pismo u oktobru 92. godine. Ono sto jadni Selim nije konto tada je da opstanak Tuzle se nije uklapao u planove, kao i Srebrenica, ali Srebrenicu su odradili 95. godine, Tuzlu nisu mogli. Takvi ti komunisti tuzlanski su oslobadjali gradove kao Kalesiju, SDA uporiste, koje ni partizani nisu zauzeli, uporiste bosnjastva i islama, oni su uspjeli izgubiti. Ali o tome se ne prica.

Knjige, djeco, i ucite, manite se facebooka i ostalih magija kojima vam okupiraju mozak.

Šta jadan ti ponavljaš, gdje su to Brcaci pobjegli a Tuzlaci branili Brcansku opstinu. Od početka rata tu je 108. legendarna, kasnije 215 viteška.

Jeste da su na ispomoć dolazili Tuzlaci i momci iz Živinica, I još nekih drugih mjesta i na tome im VELIKO hvala. To je zato što je oko Brckog bilo uvjek nekoliko njihovih najboljih brigada iz krajine uz domaće posavske/brcansku.

Osim toga Brcaci su isto išli na ispomoć u Celic, na Ozren i Vozucu.

Da su Tuzlanske brigade bile kao 108.gdje bi nam bio kraj. Ali razumijem ja da nije isto kad je držiš liniju a familija je kilometar dva iz linije ili kad te pošalju na Brcko ili Gradacac a familija ti je 50 kilometara iza na sigurnom.

Hajde ba ne blmiraj se ja sam bio citav rat tu i znam.kako je bilo a ako si iz brckog znas i sam koliko ih je uteklo.

Meni je opet draze da smo kucu branili u brckom nego na sickom

[archi_a]

Još neki dan napisah odgovor što se Brčkog tiče, pa izbrisah.... Reko da ne talasam, da ne blatim borbu u z/o drugog korpusa, ali ne mogu prešutiti.
Nemoj molim te o Brčkom. Nevalja ti to.
I opet ću se ujesti za jezik o "gostovanju" tuzlaka na brčanskom i gradačačkom ratištu i neću o tome.
Samo jednu stvar imaj u vidu. Kroz Brčko je morao proći put za Banjaluku. Sve njihove brigade su na to bile skoncetrisane.

[Comanche]

iz onog sto sam cuo, 2. korpus nije mrdnuo ni kad je posavina padala u oktobru 92.
tako ovi hrvati kazu koji se optuzuju da su prodali posavinu.
koliko su mogli tehnicki? mozda ne puno ali tamo neki hrvatski generali kazu da su mogli nesto a nisu nista.]

Jel to ti ozbiljno?

na sta konkretno mislis?
da, kukamo da su hrvati i tudjman prodali/predali posavinu. moguce, ali gdje smo mi u svemu tome i tuzla kao najblizi i najveci centar pod nasom kontrolom?

Ti nisi normalan. Tuzlanske brigade su citav rat provele tamo, valjda je dosad shvaceno, ali ako nije rado ponavljam, Brcaci su vecinom utekli, taj prostor je morao neko drugi da drzi.

Kad su Hrvati pustili liniju i povukli se, tad je ostala, ja mislim 1. Tuzlanska u okruzenju, tad su isle sve slobodne tuzlanske jedinice da probiju obruc i da ih izvuku.

Hrvati su mogli puno, ali kao i svako pametan, prodali su tudju teritoriju (Posavinu) za svoju (Dubrovnik). To sto smo mi levati, to je nas problem.

Sto se tice Tuzle, komunisticke Tuzle, kako se rado kaze, to je bila najveca slobodna teritorija u BiH, koju predsjednik drzave nije zelio da posjeti dok mu Beslagic nije poslao otvoreno pismo u oktobru 92. godine. Ono sto jadni Selim nije konto tada je da opstanak Tuzle se nije uklapao u planove, kao i Srebrenica, ali Srebrenicu su odradili 95. godine, Tuzlu nisu mogli. Takvi ti komunisti tuzlanski su oslobadjali gradove kao Kalesiju, SDA uporiste, koje ni partizani nisu zauzeli, uporiste bosnjastva i islama, oni su uspjeli izgubiti. Ali o tome se ne prica.

Knjige, djeco, i ucite, manite se facebooka i ostalih magija kojima vam okupiraju mozak.

Šta jadan ti ponavljaš, gdje su to Brcaci pobjegli a Tuzlaci branili Brcansku opstinu. Od početka rata tu je 108. legendarna, kasnije 215 viteška.

Jeste da su na ispomoć dolazili Tuzlaci i momci iz Živinica, I još nekih drugih mjesta i na tome im VELIKO hvala. To je zato što je oko Brckog bilo uvjek nekoliko njihovih najboljih brigada iz krajine uz domaće posavske/brcansku.

Osim toga Brcaci su isto išli na ispomoć u Celic, na Ozren i Vozucu.

Da su Tuzlanske brigade bile kao 108.gdje bi nam bio kraj. Ali razumijem ja da nije isto kad je držiš liniju a familija je kilometar dva iz linije ili kad te pošalju na Brcko ili Gradacac a familija ti je 50 kilometara iza na sigurnom.

Hajde ba ne blmiraj se ja sam bio citav rat tu i znam.kako je bilo a ako si iz brckog znas i sam koliko ih je uteklo.

Meni je opet draze da smo kucu branili u brckom nego na sickom

Pobjeglo je i protjerano dosta svijeta kao i u ostalim gradovima koji su bili okupirani ali 108. Je bila jedna od većih brigada u 2. Korpusu a vjerovatno i među najboljima (subjektivno mišljenje). Nemozes porediti Tuzlu gdje je svako osto u svojoj kući sa gradovima gdje su ljudi protjerani i poubijani.

Ovako, volio bih čuti mišljenje ostalih boraca iz 2. Korpusa koji su bili na Brcanskom ratištu ili na terenu sa 108/215 brigadom.

Ja sam malo subjektivan pa bujrum da čujem koju pametnu.

[Smail Aga Cengic]

Ta je brigada bila dobra to se ne spori samo mene je zvijek bolilo i bokice do predavanje gradovasrbima od strane velikih muslimana, sda-ovaca i patriota, citaj podrinje, semberija, posavina, ist. Hercegovina...

[SkyLimit]

Momci, nije uredu prigovarati nekome da si ti "dolazio da ih braniš" željeći imputirati da nisi morao, to je lokalno, domobransko razmišljanje i srećom da ga pripadnici 2. Korpusa uglavnom nisu pokazavali. Na svakom pedlju teritorije se branila Republika BiH i na koncu i vlastiti životi, a luksuz je a ne mana kada to dvoje možeš braniti daleko od svoje kuće.

Imamo tu i suprotan primjer, recimo komentari obično nekih sa strane koji ne razumiju 2. Korpus(ali se nimalo ne ustručavaju da ga komentarišu) koji pljucnu po Korpusu u globalu pa onda ipak dodaju: "samo svaka čast onima iz Teočaka, Brčkog, Gradačca..." ne shvatajući da su jedinice iz čitavog Korpusa dale značajan doprinos na tim ratištima. To naravno ni najmanje ne umanjuje herojsku borbu lokalnih jedinica, koje uostalom i jesu iznijele najveći teret odbrane na tim prostorima a kada bi postojali uslovi za to i sami odlazili na ostala ratišta u Z/O 2. Korpusa.

U dnevniku "Na istočnom bedemu Bosne IV" K. Duraković govoreći o neprijateljskoj ofanzivi iz 1995. godine(poznatoj kao "Spreča 95" ili "Čekić i nakovanj") na Teočak i slobodne zvorničke teritorije Sapne na samo jednoj stranici koja govori o događajima iz jednog ili dva dana spominje ogroman broj različitih jedinica 2. Korpusa.



Iz samo te jedne stranice vidimo da su tu osim lokalne 255. br. Teočak te 246. i 242. zvorničke brigade i pripadnici ovih jedinica:

- 210. brigada "Nesib Malkić" Živinice

- 253. brigada Tuzla

- 244. brigada Kladanj

- Crni Vukovi Kalesija

- Živiničke Ose

- 241. brigada Kalesija

- 222. brigada Gračanica - Lukavac - Doboj Istok



A na ostalim stranicama koje govore o toj istoj ofanzivi spominje se još i veći broj jedinica. I opet nisu oni tu zajedno sa lokalnim jedinicama odbranili samo Teočak i slobodne zvorničke teritorije već su odbranili i svoje kuće, jer kao što se vidi iz plana te operacije VRS bi nakon okupacije tih prostora nastavila i dalje. Uostalom, to i jesu bile zone odgovornosti formiranih 24. i 25. divizije, ali bilo je tu i ostalih jedinica 2. Korpusa.


A evo šta je u vezi učešća ostalih jedinica osim lokalnih na brčanskom ratištu rekao Kemal Hindić, komadant OG 1 "Bosanska Posavina":





Da ne spominjem Gradačac, koji je vjerovatno primjer najvećeg zajedničkog djelovanja jedinica iz čitavog Korpusa. Kasnije Olovo odakle će i sami reći da je to područje odbranjeno zahvaljujući tome što ga je 2. Korpus uzeo pod svoje. U vezi Olova najčešće se spominju Ž. Ose i ono što su oni uradili tu, ali ne treba zaboraviti da su i mnoge druge jedinice 2. Korpusa korištene na tom ratištu. I tu je potrebno gledati širu sliku, ne bi pad Olova pogodio samo lokalce već je ta velika ofanziva na Olovo krajem 1993. i početkom 1994. godine
https://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9E%D ... 0%BD%D0%B0

upravo imala za cilj da spajanjem položaja VRS na Romaniji preko Olova sa položajima VRS na Vozući i Ozrenu u potpunosti odsječe 2. Korpus od ostatka slobodnih teritorija.



I umjesto da mi pričamo o herojstvu naših boraca, a za Armiju RBiH u globalu važi da po vojnoj teoriji nije trebala ni da se uopće bori a kamoli da je imala šanse da ne bude poražena, stalno neka zlobni komentari, prozivanja, omaložavanja...čini mi se da je bilo više sloge i poštovanja u ratu nego u miru.

[Boletus edulis]

Opet o ratu tumaci osoba koja je u pomenuto vrijeme igrala ringe ringe raja

[SkyLimit]

Opet o ratu tumaci osoba koja je u pomenuto vrijeme igrala ringe ringe raja

Je li ovaj tvoj post cijeli doprinos ovoj temi? Da ga ubacimo u "post godine"? Imaš li još šta napisati, s obzirom da očito imam čast da razovaram sa junakom 1001 akcije?

Većinu ratova koji su se desili u historiji čovječanstva uglavnom tumače oni koji nisu u njima učestovali, znaš. Prvenstveno iz razloga jer ih uglavnom tumače naredne generacije od one koja je zapravo učestovala u njima.

Ja se trudim saznati što više o 2. Korpusu i Armiji RBiH u globalu, pokušavam doći do što više materijala, nešto od toga sam postavio i na ovoj temi, i jedino što ti imaš reći je "Opet o ratu tumaci osoba koja je u pomenuto vrijeme igrala ringe ringe raja". Stidi se, nesrećniče.

[SkyLimit]

Nenad Cvjetković: "Bitka za Vozuću", str. 88. - 94., poglavlje pod naslovom "Ataci Drugog korpusa":, odnosi se na 1993. godinu

Bez obzira što je tokom ljeta došlo do oružanog sukoba između musli­manskih i hrvatskih snaga u srednjoj Bosni, koji su 24. juna zahvatili Žepče, Zavidoviće i Maglaj, vozućko ratište se nije smirivalo. Popustio je pritisak Trećeg (zeničkog) korpusa na zapadnom dijelu vatrene linije zbog angažovanosti zavidovićkih brigada protiv novog neprijatelja, sna­ga 111. brigade HVO u rejonu Žepča. Komanda OG „Bosna“ prinuđena je da usmjeri dio 318. brdske brigade na lijevu stranu rijeke Bosne, gdje su se vodile žestoke borbe za teritoriju, koje su potrajale do kraja 1993. godi­ ne. Pošto je HVO preuzeo kontrolu nad komunikacijom prema Zenici, grad Zavidovići je bio blokiran, i jedini izlaz je imao dolinom Gostovića, pa potom makadamskim putem preko Ponijera prema Kaknju, što je svaka­ko uticalo na slabljenje morala muslimanskih jedinica. Zbog lošeg puta UNPROFOR je obustavio dopremanje humanitarne pomoći, pa je u gradskom području zavladala oskudica. Tako su se našli u istoj situaciji u kakvoj se područje Vozuće i Lozne nalazilo već punu godinu. Međutim, za branioce Vozuće nije bilo predaha. Drugi korpus je poja­čao aktivnosti kako bi osujetio strateške srpske planove probijanja „re­zervnog koridora“. Bojazan da bi VRS u dolini Krivaje mogla da pokrene veću ofanzivu, i krene u pravcu Olova, i tako rat u BiH privede kraju, na­tjerala je tuzlanski korpus da na ovo područje uputi velike snage u ljudstvu i tehnici, preuzme inicijativu, i uvede permanentnu fazu povećane borbene gotovosti.

Američki vojni stručnjaci u knjizi „Balkan battleground“ ne kriju da je VRS sredinom 1993. propustila veliku priliku da u dolini Krivaje rije­ši pitanje pobjednika BiH rata, dok su u dolini rijeke Bosne vođene bor­be između HVO i muslimanskih jedinica. Umjesto Vozuće, VRS je bila anga­žovana u dolini Drine i rejonu Bihaća. Komanda Drugog (tuzlanskog) muslimanskog korpusa prvih junskih dana pokreće opsežnu ofanzivu na „vozućki džep“ u rejonu utvrđenih objekata na krajnjem jugoistočnom dijelu: Meteriz-Krst-Borikovac-Carine-Papra­tanj-Bradinj. Prevashodni cilj je bio zauzeti srpske položaje sa kojih se kontroliše putna komunikacija Banovići-Ribnica-Vareš, razbiti voz­ućki teritorij na dva dijela a potom pokušati sa juga potisnuti vojsku i
stanovništvo prema Ozrenu. Prema šifrovanim šemama koje su pronađe­ ne kod ubijenih komandira, jedan od pravaca udara je bio od Krsta preko
Jelčića i Miljevića do Stošnoce gdje bi došlo do spoja sa snagama koje su trebale da napreduju iz pravca Glavice. Za izvršenje ovog zadatka, u dužem vremenskom periodu, upotrebljeno je više jedinica iz zone odgovornosti Operativne grupe 6, među kojima: 119. banovićka brdska brigada pod komandom majora Nihada Šehovića, Prva muslimanska podrinjska brigada pod komandom majora Bećira Mekanića, dijelovi zvorničke 206. brdske brigade i Kladanjske brigade, te nekoliko izviđačko-diverzantskih jedinica: „Drinski zmajevi“, “Crni vukovi“, Dža­mijski golubovi“ „Janjičari“ i „Živiničke ose“. Ukupno oko 3.000 boraca.

Krenuli su u početni napad bučno, sa uzvicima : “Džihad“ i „Alahu ek­ber“!

Bio je to pakleni period za branioce Vozuće koji su nadljudskim na­porima, i uz velike gubitke od 27 poginulih boraca i civila, i 50 teže i lakše ranjenih boraca, odolijevali mjesec i po. Prednje linije su punih 45 dana bile izložene svakodnevnim snažnim udarima pješadijskog oru­žja, artiljerije i minobacača, a na uži dio Vozuće dnevno je padalo deseti­ne razornih artiljerijskih projektila. Odmah na početku, 27. maja, jedna izviđačko - diverzantska grupa prošla je kroz srpsku odbranu u rejonu Carine, i likvidirala dva borca, Ljubana (Luke) Pašalića (1937) i Miloša (Ilije) Dostanića (1936) sa Lipe. Oba su bili terenski građevinski radnici. Potom su se niz Plavušnicu sputili ka vodi Vozućici, ostavili prijeteće poruke na manastirskom zidu, i sutradan naveče u selu Jelčići opljačkali i zapalili nekoliko stambenih objekata, a u kući broj 180 zaklali domaćicu Ranku (Miloša) Pavlović (1928), i na Orašju takođe zaklali koviljku Pašalić (rođena Ristić, 1936), suprugu Nestorovu, inače kćerku solunskog dobrovoljca Petra Ristića iz Gostovića. Rankin suprug, penzioner Gosto Pavlović je zarobljen, odveden u Tuzlu i živ razmijenjen nakon dvadesetak dana ispitivanja i mučenja.

Drugog juna 1993. uspješno je odbijen muslimanski napad na objekat Krst, kojom prilikom su ranjeni Stjepo Mrkaljević-Četnik i komandant Udarnog ba­taljona Zoran Blagojević-Zoka. Na području Lozne poginuo je Boro (Branka) ložnjaković (1935). Sutradan su teški okršaji vođeni za odbranu Bradinja (kota 656), u kojima ginu četvorica srpskih boraca: građevinski tehničar Brano (Rade) Spasojević (1956) sa Prisjeke, vozač ‘’Litvatrans’’ autobusa Boro (Rajka) Mrkaljević (1949) iz Jasikovca, koji je posmrtno odlikovan Medaljom zasluga za narod, Petko (Ilije) Dabić (1963) iz gostovićkog Priluka, i mladić Radovan (Nede) Pejić(1970), svršeni elek­trotehničar iz isto­imenog sela, koji je takođe odlikovan Me­daljom zasluga za na­rod. U bliskim, višed­nevnim borbama za Bradinj 3-10 juna poginula su trojica napadača: Sulejman Hadžić, Sulejman Duraković iz Banovića i Šahim Goletić (1973) iz Đurđevika. Almir Omerbegović iz Borogova, Dževad Tučić iz Tuzle i komandir voda Za­hid Tahirović iz Šahića (Đurđevik) teže su ranjeni, za šta će sva trojica dobiti ratna odlikovanja „Zlatni ljiljan“.

U očekivanju da bi sa zapada mogle napasti zavidovićke muslimanske formacije, nadležna komanda VRS polovinom juna na oslabljenu odbram­benu liniju u rejon Svinjašnice raspoređuje Vučijačku brigadu iz Pod­novlja, jedinicu velikog ratnog iskustva sa posavskog ratišta, na čelu sa kapetanom Vladetom Živkovićem. U toj zoni odgovornosti Vučijačka brigada će ostati tačno godinu dana. Zvonko (Dušana) Teofilović (1952) i Ranko (Milorada) Todorović (1943), borci iz Podnovlja, bili su prve žrtve ove brigade u bici za Vozuću.

Nakon nekoliko neuspješnih pokušaja da se ovlada operativno-taktički važnim Bradinjom, polovinom juna rasplamsavaju se borbe na drugoj strani Krivaje, u rejonu kota Krš (tt 577) i Omar, gdje se pored domicilnih brani­laca Vozuće nalazio bataljon VRS iz Broda i IDV Krnjinske brigade, kojim je komandovao Čedo Kuzmić. Sa ciljem potiskivanja srpske odbrane sa ovog značajnog objekta zajedničkim snagama akciju izvode muslimanske jedinice „Živiničke ose“, 4. bataljon banovićke 119. brigade, dijelovi 210. brigade, dio satnije HVO Banovići, i „Tigrovi“. Ukupno je angažovano 550 boraca. To­kom borbi i unakrsne razmjene vatre, koja je trajala tri dana, u rejonu Omara 11. juna, smrtno su pogođeni Stevo (Slavka) Božičković (1959), iz Potkoča­rina, koji je radio u Sloveniji, i tenkista Dragutin (Save) Đurić-Kuštro(1960) iz Vozuće, na Krdžama. Dragutin je teško ranjen, pružena mu je prva pomoć, ali je preminuo prilikom transporta za bolnicu u Tumare. U tom periodu na Vijencu su izgubili živote Drago (Mirka) Gavrić (1953), iz Gornjih Jarušaka, otac dvije kćerke, prije rata zaposlen kao bravar u rudniku krečnjaka „Vijenac“, i Perica (Steve) Todorović (1955) iz maglajskih Ošava. Na Podsjelovu je pao Vasilije (Pavla) Arsić (1954), “Krivajin“ tesar iz Karačića. Todor (Branka) Marković-Toša (1933) prognanik iz Banovića, penzi­ onisani bravar, poginuo je 22. juna na Carini, gdje se, planski, prenosi glavnina muslimanskog udara, kako bi se „razvukla“ odbrana VRS i ugro­zio Papratanj kao glavni cilj.

Tridesetog juna u akciju stupa muslimanski diverzantski Odred „Crni Vukovi“ iz Kalesije, brojnosti oko sto pripadnika. Odred potiskuje sr­psku odbranu u rejonu Krsta, spušta se u grupama niz Plavušnicu i progo­ni iznenađeno stanovništvo gornjeg dijela sliva Vozućice u privremeno izbjeglištvo. I ovu neprijateljsku formaciju predvode dobri poznavao­ci tog terena. Paljenjem velikog gazdinstva Vojina Ilića, koji sa sinom uspijeva pobjeći kroz prozor, nestalo je veliko materijalno bogatstvo, stado ovaca, veća suma deviznog novca i nekoliko tona pčelinjeg meda. Potom su zapaljene dvije kuće Dostanića pored rijeke, imanje Nestora Pa­šalića i polovina domova u Orašju i Jelčićima. Počinjen je ponovo zlo­čin nad starijim civilima. Dio ugroženog stanovništva se povukao u pravcu Miljevića, ali oni koji zbog tereta godina i slabog zdravlja nisu imali snage da bježe ustrijeljeni su vatrenim oružjem, zatečene u krugu domaćinstva: nemoćne starice Jovana-Joka Pavlović (1921) i Žarkova supruga Milja Pavlović (1935) sa Orašja, čija je kuća takođe zapaljena. Tek što je stigao iz tuz­lanskog zatvora starina Gosto Pavlović iz Jelčića, da bi izbjegao drugo zarobljavanje, tog popodneva je zauvijek napustio kućni prag, koji je ubr­zo nestao u vatrenoj stihiji. Ispred neprijateljskih cijevi Dragana Ilić (rođ. Popović) u naručju je iznijela Krstinu iz majčine kuće u Jelčićima.

Komandant Udarnog bataljona Zoran Blagojević-Zoka zapisao je u svojim Ratnim bilješkama:

„...Dio snaga Udarnog bataljona sa zamjenikom k-danta Perom Lukićem (Kolačev vod) nalazi se urejonu Lokve, a drugi dio sa Crvenim beretkama predvodim na Glavicu. Stižemo u pravi čas, prihvatamo borbu „prsa u prsa“. Muslimanski borci ne stižu da izvade osigurače iz bombi, bacaju iste i ne aktiviraju se. Povici „Alahu egber, zalomi lijevo krilo, Alahu egber!“ U dvosatnom okršaju potiskujemo ih na početne položaje, dobro
okrvavljene. U nesebičnoj borbi gine pripadnik ‘’Crvenih beretki’’ Ostoja (ilije) Jelisić-Čiča (1971) iz Baščice. Nije bio oženjen. Posmrtno je odlikovan Medaljom zasluga za narod. Stiže kratka naredba majora Mišića: „Hitno u centar veze!“. Tu, u Osnovnoj školi u Vozući, saznajemo da su muslimanske snage na drugoj strani udara napredovale preko Krsta i stigle do Jelčića. Pale selo. Prekinuta je telefonska veza sa mini hidro-elektranom kod Vojina Ilića. Pometnja. Šta činiti? Borci koji su na desnoj strani rijeke Krivaje gledaju kako im kuće gore. Ostati na liniji, ili napustiti rovove i krenuti u pomoć. Upravo tu se pokazala pribranost Mladena Božičkovića i Steve Savića koji su iz svakog rova pozvali po jednog borca i krenuli prema Jelčićima. Na Lipi, prilikom zaustavljanja muslimanskih snaga, pogođen je Blagoje (Marka) Dostanić (1925), penzionisani vozač. Pero Lukić i Kolačevi prave zasjedu na Vranovini. Doprinos samohotke 57 mm (,,Strave,,) Duška Todorovića je ogroman. Sa ,,beretkama,, i oklopnim transporterom krećem prema Plavušnici da neprijatelju zadamo udarac s boka. Opet nema spavanja. Mora se pretresti kompletan teren, i ponovo ovladati kotom Krst. Noć traje kao vječnost...“

Samo je okrilje noći spasilo neprijatelja potisnutog kontranapadom srpskih oružanih snaga, od potpunog uništenja.

Poginula su dva napadača iz Kladnja: Baki Šalja (1963) i Elvedin Kladanjčić (1974), Hasan Potoković (1964) iz Teočaka, Sadil Hrustić (1974) iz Srebrenika, Hamdija Halilović (1944) iz Sapne, te sedam napadača sa područja zvorničke opštine: Sena­hid Memić (1966) i Mehmedalija Purković (1957) iz Kozluka, Nedžad Karić (1970), Nedžad Imširović (1971), Džemal Mehmedović (1967), Salkan Karabe­gović (1971) i Derviš Avdić (1992). Među poginulima nalazila se Razija Merić (1974) iz Miljanovaca kod Kalesije koja je posthumno opjevana i od­likovana najvišim armijskim priznanjem „Zlatnim ljiljanom“.Prema iz­vorima iz knjige „Na istočnom bedemu Bosne“ autora Kemala Durakovića, u ovoj operaciji su ranjeni: Mirsad Terzić, Nail Mustafić, Rahmo Okano­vić, Muriz Ibrahimović, Ibro Omerović, Ibrahim Hadžiefendić, Osman Krupinac, Senahid i Džemil Fejzić, svi iz istočne Bosne. Među braniocima koji su prihvatili blisku borbu na nepristupačnom i šumovitom terenu, pored pomenutih, poginuli su: Žarko (Milana) Pavlović (1933), posmrtno odlikovan Medaljom zasluga za narod, Sreto (Stojana) Pašalić, zvani Kriza (1947) iz istoimenog sela, zaposlen kao tesar u sarajevskoj „Hidrogradnji“ i na Hajdukovcu Danilo (Davida) Matičić (1935) iz Janjila, tesar zaposlen u Sloveniji, posmrtno odlikovan Me­daljom zasluga za narod. Član Kolačove grupe, Ilija (Đoke) Đokić (1972) iz Miljevića, stradao je prilikom noćnog povlačenja dijelova razbijene muslimanske grupe ka lokalitetu Carina. Nije bio oženjen. Odlikovan je Medaljom majora Milana Tepića. Komandir specijalne jedinice ‘’Crvenih beretki’’ Milan (Drage) Božić-Terzija (1965) iz Stoga, otac dvije kćerke od kojih je mlađa tek bila rođena, podlegao je ranama zadobijenim u rejonu Žednog Vrha, 9 jula. Kra­sili su ga mnogi epiteti: omiljen, lucidan, društven i pouzdan. Posmrt­no je odlikovan za iskazanu hrabrost Ordenom Miloša Obilića. Nepozna­ta pjesnička duša, u času nadahnuća ostavila je u zavještanje potresne stihove o Terziji, koji je nadimak „Krojač“ dobio po zanimanju njegovih predaka.

„...Što Papratanj bolno ječi, rane previja
život dade za slobodu Milan Terzija.
Tukao je džihadlije, junak, delija
sa „Crvenim beretkama“ Milan Terzija.
Nije bilo ljutog boja, ni diverzije,
bez učešća div-junaka Milan Terzije.
Dok Krivaja bude tekla, sunce dok sija,
pamtiće se srpski heroj Milan Terzija... “


Nakon Terzijine pogibije komandu nad “Crvenim be­retkama” preuzima Brano Panić-Brancola, koji je takođe ranjavan. Početkom jula „proradila“ je ponovo suprotna strana ra­tišta, u rejonu Klupa, kojom prilikom su, braneći napadnu­ te položaje, stradali: Jovan (Manojla) Pejanović (1960), zidar Branko (Radovana) Blagojević (1943), otac troje dje­ce iz Lozne, i Drago (Ranka) Mijatović (1968), koji je po­smrtno odlikovan Medaljom majora Milana Tepića. Dragin brat Radenko je poginuo godinu ranije na Prijevoru, pa se tuga udvostručila u ovoj ožalošćenoj porodici. Vojin (Radenka) Nenić (1961) iz G. Brijesnice pao je u rejonu Podcje­lova, automehaničar Dragan (Mirka) Đurić (1965) u rejonu Vijenca.

Desetog jula branioci Vozuće ostaju bez dva borca. Ponovo muslimanski napadači izvode borbene aktivnosti u širem rejonu Bradinja, u pokušaju da na ovom objektu ugroze srpsku odbranu. Tom prilikom ginu: Dragoljub (Stanoja) Nedaković (1950) iz Gostovića, i od granate Duško (Boška) Pavlović (1957). Obojica su posmrtno odlikovani Medaljom zasluga za narod. U tom periodu vozućko ratište i popaljeno selo Jelčiće posjećuju na­ rodni poslanici Skupštine Republike Srpske iz Doboja, Milan Ninković, Miodrag Joldić i Mladenko Vasiljević. Krajem jula kada je stradao Radenko (Sajke) Lukić (1958) iz Janjila, „Krivajin“ mašinbravar (posmrtno odlikovan Medaljom zasluga za narod), završen je jedan izuzetno težak i krvav period u dolini Krivaje. Ljetna ofanziva Drugog korpusa je konačno slomljena, a linija odbrane sačuvana.

A na strani 101. iste knjige kaže:

Početkom novembra branioce Vozuće je obradovala vijest da je VRS po­čela stratešku ofanzivu šifrovanog naziva „Drina 93“ kojom je u prvoj fazi trebalo ovladati teritorijom Olova, presjeći jedinu komunikaciju Tuzla-Zenica, a potom napredovati 20 kilometara u pravcu zapada i spoji­ti sa srpskim snagama Vozuće i Ozrena. Pored toga, na području planine Zvijezda bila je dodirna tačka tri muslimanska korpusa, pa je to bila prilika da se jednim potezom zada završni udarac jezgru muslimanske Ar­mije. Tuzla i sjeveroistočna Bosna bili bi odsječeni od Zenice i centralne Bosne, i stvorene pretpostavke da se naredni prijedlog Mirovnog ugovora sačini pod srpskim uslovima. Međutim, nakon tri mjeseca teških borbi za„rezervni koridor“, u izuzetno nepovoljnim vremenskim uslovima operacija je završena neu­spješno, a glavnini muslimasnkih snaga nije nanešen odlučujući poraz.

[SkyLimit]

Ponovno Nenad Cvjetković i knjiga "Bitka za Vozuću", u cijelom jednom poglavlju koje nosi naziv "Pad Vijenca, srpske tvrđave"(1994. godina) u ključnom dijelu(str. 110. - 113.) kaže:

Alija Izetbegović je početkom maja postavio zadatak generalu Hazimu Šadiću da se konačno mora zauzeti Vijenac, kako bi se učinio ratni pre­okret. To je Šadić 3. maja prenio komandantima 111, 117, 119, 212. brigade na sastanku u upravnoj zgradi „Borca“ u Banovićima. Za nosioca akcije kojom je rukovodio zamjenik komandanta Drugog korpusa pukovnik Ramiz Šuvalić (inače oženjen Srpkinjom), određena je 212. brigada. Pripreme su tekle sedam dana, a formirana je i posebna Taktička grupa. Plan os­vajanja Vijenca pravio je Osman Puškar, komandant „OG 2“ punih osam mje­seci. Sam ili u dogovoru sa nekim na srpskoj strani, još je nepoznanica. Neposredno iza Đurđevdana, 11. maja, dobro naoružane i detaljno pri­premane, ovaj put odlučne u namjeri, muslimanske vojne formacije uspje­le su, uz angažovanje tenkova i jake muzike sa razglasa, zauzeti „srpsku tvrđavu“, zapaliti okolna srpska sela, Gornje Jaruške, Ristiće, Stike, Mihajloviće i Gavriće, a njihovo stanovništvo otjerati u izbjeglištvo. Iznenađenje je bilo potpuno i obostrano, jer je malo ko vjerovao da se tako nešto može dogoditi.

Napad je izveden iz dva pravca. Prvi, direktno od Odmarališta preko Jezera ka Upravnoj zugradi na Vijencu i najviši vrh Kapu, a drugi od Gradine prema Jaruškama, i dalje ka rijeci Turiji u cilju odsijecanja objekta od ozrenskog zaleđa i eliminisanja moguće pomoći. Pripadnici „udarne pesnice“ 212. oslobo­dilačke zvani „bobovci“ na čelu sa domaćim borcima iz Jaruški, pojačani sa 117. brdskom iz Lukavca (komandant rezervni major Ismet Arapčić) napredovali su od Mihajlovića, pravcem lijevo od barutnog magacina Fabri­ke sode Lukavac i desno od Sipine. Pripad­nici 119. muslimanske brigade iz Banovića, banovićki „Tigrovi“ i „Živiničke ose“ ne­što kasnije su probili liniju srpske odbrane na relaciji selo Ristići- kota 452, i oko podne spojili se sa 212. u rejonu škole u G. Jaruškama. Vijenac je bio odsječen od Ozrena. Branioci Mihajlovića su poslednji ućutkani direktnim tenkovskim projektilima. Podijeljeni u grupe, sr­pski borci pokušavaju izvlačenje, što nekima i uspijeva.

Borbama u du­bini, likvidirano je 52, a 48 boraca Krnjinske brigade VRS zarobljeno i odvedeno u Tuzlu.

Najviše poginulih, 17, bilo je iz sela Cerovica kod Doboja: Nedeljko (Boška) Božić (1953), Veseljko (Žarka) Bosić (1960), Radojica (Milana) Jotić (1971), Stojan (Mitra) Kovačević (1954), Todor (Boška ) Kovačević (1946), Jovan (Mitra) Keser (1941), Bojan (Drage) Milivojević (1974), Mitar (Riste) Milivojević (1972), Vid (Ilije) Milivojević (1950), Duško (Pavla) Planinčić (1959), Boško (Petka) Petković (1943), Savo (Boška) Petković (1960), Momčilo (Branka) Radetić (1946), Ranko (Jelisije) Čikojević (1951), Dragutin (Jove) Čikojević (1951) i Novak (Sime) Čolić (1972).

Osam poginulih rođeno je u selu Ljeb: Vojko (Marinka) Marić (1953), Ratko (Velimira) Marić (1966), Bogdan (Stojana) Marić (1962) Željko (Ljubomira) Marić (1963), Nedeljko (Milenka) Marić (1957), Mirko (Nikole) Gavrić (1968), Veseljko (Mirka) Smiljanić (1957) i Dragan (Tome) Šućur (1971). Djeda Mitar nije dočekao svadbu unuka Slavka (Mirka) Jotića (1971). Dosta poginulih bilo je rodom iz Stanara: Vojko (Stojke) Zelenović (1956), Milivoje (Stojana) Jović (1966), Momir (Stanoja) Mitrović (1961), Milorad (Save) Malić (1966), Bogdan (Rade) Popović (1955) i Teodor (Mirka) Savić (1944).

Pored boraca iz Cerovice, Ljeba i Stanara, na Vijencu su život izgubili: Boro (Milutina) Danilović (1954), Niko (Dragoljuba) Danilović (1954
i Vinko (Stanka) Rauković (1965) sva trojica iz Jelanjske, Slobodan (Sime) Drljić (1969), Simo (Todora) Drljić (1950) i Boško (Ilije) Drljić (1945) sva trojica iz Brestova, Živorad (Davida) Ilić (1964) iz Radnje, Zoran (Vasilja) Kovačević (1970) iz M. Bukovi­ce, Stanoje (Rade) Lakić (1958) iz Opsine, Stanko (Miloja) Mišić (1949) iz Pločnika kod Doboja, Vlado (Ljube) Ostojić (1966) iz Opsine, Dragan (Marinka) Pijetlović (1973) iz Ljeskovih Voda, Miodrag (Stojana) Ristić (1962) iz Radnje, Mirko (Veselina) Smiljanić (1957), Radivoje (Sime) Subotić (1965) iz sela Osredak, Vojin (Ostoje) Subotić (1958) iz sela Os­redak, Jovo (Stojke) Šarić (1947) iz Ostružnje, Predrag (Davida) Tomić (1967) iz Doboja, te Vlajko (Milana) Rakić (1958), Miodrag (Nede) Lazić (1972) i Vojislav (Gligora) Lazić (1952), sva trojica iz Raškovca.

Zarobljeni su: Slavoljub Božić, Dragan Božić, Dragan Bosić, Zlato­mir Bajić, Željko Danilović, Njegoslav Drljić, Zoran Lazić, Duško La­zić, Milanko Lazić, Jovo Đekanović, Đorđo Todorić, Jovo Jerinić, Sre­to Jerinić, Bogoljub Janković, Dragutin Gostimirović, Aleksandar Gajić, Rade Đekanović, Radovan Đekanović, Milenko Mikerević, Boro Mikere­vić, Milovan Čolić, Goran Čikojević, Mladen Miljević, Goran Rauković, Milovan Rauković, Rajko Radić, Miodrag Ristić, Goran Ranković, Obrad Kršić, Miroslav Kozarević, Vojin Legenović, Duško Legenović, Petar Popović, Milorad Pejčić, Zoran Pobrić, Savo Marić, Veseljko Mišurić, Radovan Todorić, Nenad Dostanić, Slobodan Ilić, Tatomir Lazarević, Branko Samac, Drago Stančić, Vitomir Simaković, Radosav Svetozarević, Radovan Šarčević i Milan Šljivić.

Boro Mikerević iz Bukovačkih Čivčija i teško ranjeni Ljubo Neda­ković iz Gostovića (zarobljen na Glavici kod Vozuće) su uspjeli pobjeći iz zarobljeništva 27. marta 1995. iskoristivši nebudnost muslimanske straže na Majevici, gdje su kopali tranšeje, a Vitomir (Ilije) Simaković (1967) iz Tisovca i nikola (Drage) Dostanić, rođen 1956. u Doboju, su ubijeni prilikom utvrđivanja muslimanskih rovova na posavskom ratiš­tu. Preostali zatvoreni borci Krnjinske brigade VRS, razmijenjeni su i stigli na slobodu nakon 19 mjeseci tamnovanja (24. decembra 1995. godi­ne), teškog fizičkog rada, i različitih obika iživljavanja i torture. Razmjena je izvršena na mostu u Sočkovcu.

Na Vijencu su muslimanske snage zarobile impozantan ratni plijen: tenk T-34, šest minobacača, četiri topa „Zisa“, četiri bestrzajna topa, dva topa tipa „bofors“, jedan broving, protivoklopna sredstva. . .

Među napadačima su, između ostalih, poginuli: Mujko Kulović iz Đurđevika, Mešan Abadžić iz Bašigovaca, Hazim Dahalić iz Snagova kod
Zvornika, Dževad Semić, Nedžad Mešković (načelnik artiljerije u 212. bri­gadi), Dževad Djedović, Almir Đulić, Mustafa Mujkić komandir u 117. iz
Lukavca... Pet boraca 212. brigade je nagrađeno „Zlatnim ljiljanom“.

Koliko je Vijenac bio značajan vojni objekat govori još jedan podatak. U dvogodišnjem opsjedanju ove tvrđave izginulo je, između ostalog, 18 bo­raca iz najbližeg muslimanskog sela Gornjih Jarušaka. Od toga njih sedam je dobilo najveće vojno priznanje „Zlatni ljiljan“: Mehmedalija Hodžić,
Meho Hidanović, Rahman Mahovkić i Senaid Alibašić, a posthumno Sead Hodžić, Hasan Sinanović Habe i Mersudin Hidanović-Keša.

Srpska odbrana je stabilizovana na lijevim obalama rijeka Seone i Turije.

Ubrzo je novoosvojene položaje na Vijencu posjetio general Rasim De­lić, pohvalio akciju i rekao: “Značaj ove pobjede je višestruk, jer ona predstavlja prekretnicu u ratu za oslobađanje BiH u smislu preuzimanja inicijative od strane naše Armije. Dugo vremena smo našu taktiku bazirali na odbrani. Sada kada se na tom planu uspostavlja ravnoteža, počeli smo sa stvaranjem jedinica ofanzivnog karaktera, i ovom prilikom bih istakao učešće 212. oslobodilačke, jer su njeni dosadašnji rezultati najbolja potvrda ispravnosti tog opredjeljenja“...

Čini se da vojni stratezi na srpskoj strani nisu dobro proučili ove riječi, niti su ovu izgubljenu bitku tada smatrali „prelomnom“. Padom strateškog objekta Vijenac pod muslimansku kontrolu, slomlje­no je desno krilo vozućke odbrane i unesen nespokoj među branioce Čet­vrte ozrenske brigade, sa crnim slutnjama da bi mogli pasti u totalno okruženje. Kako letjeti na krilima pobjede, kada su oba krila slomljena? Bojazan se pojačava u junu, nakon pada Lazendićke rudine (Svinjašni­ca), još jednog značajnog odbrambenog objekta na čeonom dijelu odbrane.

Polovinom maja, posjetom vozućkom ratištu, dodatno su ohrabrili i motivisali branioce predsjednik Republike Srpske dr Radovan Karadžić i komandant Glavnog štaba VRS general Ratko Mladić. U razgovoru sa koman­dantima stacioniranih brigada i domaćinom Srpske opštine Zavidovići inž. Stojkom Blagojevićem, potvrdili su značaj odbrane Vozuće i uvjerili se na licu mjesta u težak položaj civilnog stanovništva. To su potvrdili Karadžićevom izjavom za medije da se „ovdje brani Moskva“!

Znači Krnjinska brigada VRS je u jednom danu i u jednoj akciji Drugog korpusa imala 52 poginula(na stranu 48 zarobljenih)? Da nije podatak iznešen od srpskog izvora i to sa navedenim imenima poginulih, ne bih povjerovao. Upravo je taj Vijenac bio preduslov da bi se oslobodila Vozuća.

[junior3]

Bogumi tačan podatak o poginulima, iz Cerovice ih je dosta i na Vozući poginulo a dio ih se i danas vodi kao nestao.
Nisu imali sreće na tom Ozrenu.
Ali da nije bilo te posade tenka, da ne krenuše niz brdo pješke, auuh.

Nego ako je neko lično učestvovao u ovim borbama imao bih da ga pitam nešto oko jednog rova na Vijencu.
Ostao je sam borac Krnjinske u njemu da ga brani sa 84kom, ko je bio blizu zna o čemu pričam, neki detalji me zanimaju.

[Alfons Kauders]

Bogumi tačan podatak o poginulima, iz Cerovice ih je dosta i na Vozući poginulo a dio ih se i danas vodi kao nestao.
Nisu imali sreće na tom Ozrenu.
Ali da nije bilo te posade tenka, da ne krenuše niz brdo pješke, auuh.

Nego ako je neko lično učestvovao u ovim borbama imao bih da ga pitam nešto oko jednog rova na Vijencu.
Ostao je sam borac Krnjinske u njemu da ga brani sa 84kom, ko je bio blizu zna o čemu pričam, neki detalji me zanimaju.

Ja sam cuo slicnu pricu od covjeka koji je bio na Ozrenu u to vrijeme, ali cini mi se za Vozucu, ne Vijenac... Da je ostao jedan polozaj odakle se otvarala vatra i da su dvaput zvali artiljeriju i minobacace da deru po zemunici, da bi tek poslije skontali da je na polozaju ostao samo jedan lik...

Da li je bio nafuran radi gubitaka svoje jedinice, ili je ostao tu odsjecen pa se odlucio boriti umjesto predati, ili je bio nagudran (cuo sam tu varijantu), pojma nemam

[junior3]

Alfons, znam za to.
Bio je to borac Prnjavorske brigade i iz toga rova je ubijen neki od glavnih mudžahedina, mislim da je maj mjesec ili je jul, nisam siguran jebiga.

Uglavnom, ovo što sam ja pitao bilo je sigurno na Vijencu, no nema veze, da ne spamam više.

[SkyLimit]

A o čemu se ovdje radilo pa je toliko pripadnika VRS sa područja Doboja poginulo? Čini se da se odnosi na ljeto(možda juli) 1993. godine.

[log78]

A o čemu se ovdje radilo pa je toliko pripadnika VRS sa područja Doboja poginulo? Čini se da se odnosi na ljeto(možda juli) 1993. godine.

Image
Prvo pozdrav. Sto se tice navedenih podataka za poginule pripadnike VRS iz Doboja, poginuli su prilikom smjene ili preuzimanja linija koliko mi se cini i sjecanje sluzi,Ta smjene je nekako traljavo odrađena. To se dogodilo na potezu Modriča-Tramošnica-Gradačac.
Inače u toku rata sam bio angazovan u pozadinskim jedinicama 1. Krajiškog Korpusa., tako da nemam nekog neposrednog iskustva sa prve linije. Sticajem okolnosti više puta sam učestvovao u logističkim zadacima vezanim za borbe protiv 2. Korpusa ARBiH.
Na ovoj forum sam se prijavio zato što me tema Vozuće jako interesuje. Nekoliko puta sam bio na Vozući i Ozrenu u toku 1993,1994 i 1995 godine. Mišljenja sam da su borbe na Vozući po obostranoj upornosti, žestini, dugotrajnosti i svemu ostalom najžešće u toku ratova na prostoru bivše Jugoslavije.
Da su kojim slučajem u njima učestvovale umjesto VRS i ARBiH Amerikanci, Britanci ili Rusi do sad bi bar 10 filmova i 3 serije bile snimljene o njoj, a ovako lagano tone u zaborav.
Ako nekoga interesuje odrežene informacije i ako budem imao saynanja o njima ja ću ih pružiti, s tim da napominjem da nemam mnogo neposrednog borbenog iskustva a ne želim da prićam lovačke priče.
Za ostale forumaše imam jedno pitanje a to sdse odnosi na dio linije fronta prema sadašnjoj opštini Petrovo u RS. Naime koliko ynam taj dio se nije pomjerao od početka do kraja rata a 90% poginulih sa Petrova je poginuo na i u okolini Vozuće., pa me interesuje jel ima neki razlog sa vaše strane zašto nisu preduzimane neke veće akcije prema toj teritoriji.

[insomnia78]

Pa da. VRS imala jacu i vecu logistiku od Amerike. Sve sami kuhar, vozac i magacioner

[doboj71]

petrovo selo je na drugoj obali sprece ,u podnozju ozrena .Da bis neka veca akci ja napravila ,moras forsirati rijeku sprecu ,pa onda polje,i tu si kao na dlanu .Zato se nikad nije pokusalo .

A ovi poginuli u ljeto 1993 su izginuli kada smo vracali selo Stanic rijeka .Tada je idv 109 brigade ,gazeci rijeku sprecu dosao iza ledja cetnicima.Bilo je to potpuno iznenadjenje .

[log78]

U priblizno isto vrijeme je bilo nekih vecih gubitaka na podrucju koje sam naveo,
Otprilike je i moje neko razmisljenje u vezi toga zasto nije bilo vecih akcija prema Petrovom selu bilo na tragu toga, konfiguracija terena , minska polja i slično.
A sto se tice cinizma ya logistiku, pa nismo imali jaču logistiku od Amerike. Sto se tice rata , najbolja je ja sa organizaijom logistike bila HV.
I KK je naslijedio formacijsku strukturu nekadašnjeg 5. Korpusa JNA tako da je stvarno dosta pozadinskog osoblja bilo.Sad sto je tu dosta bilo i onih koji su se izvlačili sa linije o tom potom., a pri tom dodaj tu da je u Banjaluci bila i glavnina RV i PVO, zatim da se obavljao i remont tehnike , da je bilo ukupno 7 kasarni na području Banjaluke. pa veličinu Z/O tako da ti je taj broj stvarno povelik. Imaš na wikipediji organizaciju Korpusa pa pogledaj
Interesuje me situacija u Gračanici u toku rata u samom gradu, iz razloga što su mi posle rata prvi kontakti vezani poslom u federaciji bili sa Gračanicom i uopšte se nije osjećala tenzija kao recimo kad kontaktiraš sa Zavidovićima ili Travnikom u tom periodu. 98, 99, 2000