Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Dr Edo Jaganjac: „Oni su bili naučeni da gađaju u zdjelicu (karlicu), jer kad pogodite u zdjelicu ne umrete odmah, nego tek nakon nekih tri dana, nakon pet operacija, nakon 60 doza krvi koje ste dobili, nakon toga što ste pola bolnice zauzeli, ali, jedan dan bira samo djevojčice do 10 godina, drugi dan samo muškarce sa plavim košuljama, treći dan... dok mi skontamo koga taj dan gađaju - prošlo vreme. Pa onda gađaju po tri... ali vi ne znate šta je kriterij. Ali znam da je najduži kriterij bio žene u zelenim bluzama, to je bio najčešći kriterij, to je najduže bilo, to je bilo svaki treći dan, na primer. Kako bi koga doveli sa snajperom mi bi gledali šta ima zajedničko s onim prošlim...“
Dr Edo Jaganjac rođen je u Sarajevu 1957. U svom rodnom gradu završio je osnovnu školu, gimnaziju i Medicinski fakultet. Nakon studija je radio u Brčkom, a specijalizaciju iz hirurgije završio je u Zenici. Tokom opsade Sarajeva radio je kao hirurg u vojnoj bolnici i kao oficir za vezu Ministarstva zdravlja BiH. Posle neuspelog pokušaja spašavanja života petogodišnje Irme Hadžimuratović odlazi u Prag gdje se ponovo nalazi sa porodicom. O ovom strašnom događaju, o kovitlacu apokalipse i sveprisutne smrti, koje su u godinama opsade priređivali veseli srpski zločinci i neljudi, a koje danas srećemo na ulici slobodne, i s posebnim akcentom na bezličnu i nehumanu administraciju UN u ratnom Sarajevu, Edo Jaganjac ostavio je svedočanstvo u svojoj do sada jedinoj knjizi „Sarajevska princeza“. O knjizi i onome što je prati govorio je za RTV Atlas u emisiji „Živa istina“ Darka Šukovića. Po komentarima ispod emisije uveravamo se po hiljaditi put da nacionalističko slepilo ostaje najtrajnije slepilo. Međutim, reči koje izgovara dr Edo Jaganjac upućene su onima koji nisu ubili čoveka u sebi i nisu spremni na ponavljanje zločina. Poslušajmo lekcije doktora koji je pre svega čovek, a to je najteže biti, u miru a posebno u ratu.
Tih godina rata, u nedostatku igracaka igrali smo se sa svacim, sa cijevi zolje kao na slici iznad i drvenim pistoljima igrali smo se ta-ta- valjda po uzoru na velike. Ono kad se djeca u normalnim uslovima igraju mame i tate... igrali smo se i cjevcica/ fiseka. Motali smo fiseke od papira i gadjali drugu djecu ispuhujuci ih kroz malu cjevcicu. Taj vreli avgustovski dan prije 22 godine mama ga je jedva pustila da ode drugu vratiti cjevcicu koju je zaboravio..pogodjen je snajperom u stomak. Nakon dva dana ga vise nije bilo. Jos fali kao prvog dana
Svi moramo biti malo ludi da bismo preživjeli je naziv pjesme od britanskog pjevača Sealea. Neko je uz ovu pjesmu smontirao snimke ratnih scena u Sarajevu. Sjećam se kada je prvi put prikazano negdje na samom kraju 1992. ili početkom 1993.
Seal - 'Crazy' (with lyrics); Newsreel SCARY images of Bosnian War (Unofficial Music Video) [HQ]
jefff wrote:Svi moramo biti malo ludi da bismo preživjeli je naziv pjesme od britanskog pjevača Sealea. Neko je uz ovu pjesmu smontirao snimke ratnih scena u Sarajevu. Sjećam se kada je prvi put prikazano negdje na samom kraju 1992. ili početkom 1993.
Seal - 'Crazy' (with lyrics); Newsreel SCARY images of Bosnian War (Unofficial Music Video) [HQ]
mali_milojica wrote:Ima li negdje video covjeka koji je donio ranjenu kcerku na CUM i onda u izjavi novinarki kaze da bi volio vidjeti tog snajperistu i sa njim popiti kafu da vidi kakav to covjek moze pucati u dijete od, cini mi se, tri ili cetiri godine
mali_milojica wrote:Ima li negdje video covjeka koji je donio ranjenu kcerku na CUM i onda u izjavi novinarki kaze da bi volio vidjeti tog snajperistu i sa njim popiti kafu da vidi kakav to covjek moze pucati u dijete od, cini mi se, tri ili cetiri godine
Znate sta je bila najveca frka.Dodjes sa linije ziv a onda te po gradu strah hodat.Jednom pozvan na pitu halo pita umalo me kostala zivota jer me snajper zaganjo iso sam koritom miljacke a minus sve smrzlo samo cekas kad ces upast u vodu.Na kraju crnjak ovi zivili na 15 spratu normala lift neradi.Htjeo sam ostavit komad te pite za uspomenu mislim da skuplja nikad nece bit.
DZONPI wrote:Znate sta je bila najveca frka.Dodjes sa linije ziv a onda te po gradu strah hodat.Jednom pozvan na pitu halo pita umalo me kostala zivota jer me snajper zaganjo iso sam koritom miljacke a minus sve smrzlo samo cekas kad ces upast u vodu.Na kraju crnjak ovi zivili na 15 spratu normala lift neradi.Htjeo sam ostavit komad te pite za uspomenu mislim da skuplja nikad nece bit.
DZONPI wrote:Znate sta je bila najveca frka.Dodjes sa linije ziv a onda te po gradu strah hodat.Jednom pozvan na pitu halo pita umalo me kostala zivota jer me snajper zaganjo iso sam koritom miljacke a minus sve smrzlo samo cekas kad ces upast u vodu.Na kraju crnjak ovi zivili na 15 spratu normala lift neradi.Htjeo sam ostavit komad te pite za uspomenu mislim da skuplja nikad nece bit.
Jest dobro si ...
Vratis se iz akcije ziv i zdrav i onda iz pjehe s Gradjevinskog fakulteta do A.Polja......
Pa te ufati granatiranje oko Vojne bolnice ili na Malti ili da jos bude gore sjedis na Otoci dole na onom parkingu ispod onog doma zdravlja i gledas kako artiljerijom pretresaju Hrasno pa Aneks i odose do Svrakinog. A ti poveo malog rodjaka s Bjelava kod sebe par dana dok se ne vratis u bazu.
Sjedis i kontas sto mi je to trebalo ....izlazes dijete opasnosti ....sta da mu se nesto desi ...na sebe i ne kontas,