Forum Klix.ba

Evo par slika sa neta, mislim da su to iste koje imam kući, samo kao isječak iz novina





Ova zadnja se ne vidi najbolje, ali znam sigurno da imam taj članak, ova dva frajera razbijene glave i razbijeno auto ispod, pa eto skeniraću ga i postaviti, možda nekome evocira uspomene

Obuca9 wrote:Evo par slika sa neta, mislim da su to iste koje imam kući, samo kao isječak iz novina





Ova zadnja se ne vidi najbolje, ali znam sigurno da imam taj članak, ova dva frajera razbijene glave i razbijeno auto ispod, pa eto skeniraću ga i postaviti, možda nekome evocira uspomene

To kralju, mora da si trenutno najstariji na forumu Imash i dokumentaciju

Nije on tada bio ni u planu da se rodi .

Nego covjek je zaljubljenik.

Enciklopedija.

_Reds_ wrote:Nije on tada bio ni u planu da se rodi .

Nego covjek je zaljubljenik.

Al' baš ni u planu. Stari mi još u gimnaziji bio kad je ovo bilo

@mekaba
Dosta sam ja mlađi, ali znam sve što se desilo od '46 na ovamo, k'o da sam se '28 rodio i sve prošao

Kristalno se sjećam dana kada me je stari prvi put odveo na tekmu (Partizan, 1-1), vjerovatno u namjeri da me na vrijeme obrati na pravu vjeru. I uspio je, bila je to ljubav na prvi pogled...možda i zato što sam, iako sam tad bio mulac i nisam ništa razumio, tog dana na stadionu naprosto u zraku uhvatio i osjetio neobično jak (lokal)patriotski naboj.
Na tribinama se skandiralo Bosni, sa razglasa su se orile pjesme o Sarajevu; gotovo svi u školi, komšiluku i na ulici koje sam iole poznavao navijali su tad za Bg-Zg timove u čemu se nisam pronalazio, tako da sam tog dana na Koševu dobio ono što mi je trebalo, neku vrstu identiteta, ne znam kako bih to objasnio.
Baš nekako u to vrijeme potrefilo se međutim da klub nije nikad lošije stajao: u toj ali i sezonama koje su uslijedile konstantno je bio na rubu ispadanja u niži rang. Otac, koji je zasigurno vidio i mnogo bolje dane, dolazio je na tribine sve rjeđe, dok je mene nova strast umalo koštala ponavljanja razreda u školi. Liga je bila jaka a ekipa izrazito slaba, čak pomalo i divlja, ali je usprkos tome imala karakter i izvjestan gradski šarm.
Sve u svemu, neko je ranije tu dobro napisao da je jednostavno u to vrijeme klima bila takva da se doima kako si naprosto morao navijati za FKS.

-znaš onaj osjećaj kad Lede Muharemović zabija za pobjedu u Genku
-znaš onaj osjećaj protiv Sigme kad ih Buco pravi budalama,kad Krupi zabi odlučujući penal
-znaš onaj osjećaj revanš protiv Ekerena i navijanje u 2.pol
-znaš onaj osjećaj kad ga Cipelić zabi u lukavici
-znaš onaj osjećaj kad vidiš suze starom u očima (od radosti) kad ga Nuki zabi na grbavici
-znaš onaj osjećaj kad padne go',nije bitno Genk,Sigma,Levski ili Zvijezda,Rudar,Posušje tebi srce ko Čaršija
-znaš onaj osjećaj kad poslije derbija dođeš a stara,buraz i sestra(inače ograjisali)pripremaju piće i meze za nas dvojicu,jer smo ih natamburali u derbiju
Kao što je već neko napisao,ovaj klub doživljavam kao neki dio porodice,relativno sam mlad,al stari mi je pričao o Hasetu,Papetu,pokojnom Keliju i svim onim igračima koji su nekada igrali za FKS...
I da :"Hvala ti majko što si me rodila(iako si košpicarka)što si sa starim ljubav vodila,hvala ti što sam Hordaš postao ,a ne uskoprugaš debil i zaostao

Bez obzira što je živio čak ~250km od Koševa (Bosanska Gradiška) moj Rahmetli Amidža je bio vatreni navijač FKS, a kojeg na žalost nisam upoznao jer je preselio na Ahiret u svojoj 26.godini života - srčani bolesnik bio od rođenja! Logično da je i na mlađeg burazera (mog starog) prenio ljubav prema FKS! Radio je kao konobar i znao zadnji dinar od zarađenog novca sa još par havera (koje je također "povukao" sa sobom na Bordo stranu, mada je raja gore ugl. navijala za zagrebački Dinamo, partizan, borac i sl.) potrošiti posjećivanjem utakmica voljenog kluba, ne mareći za daleki i dugi put (bilo autobusom ili vozom nekada iz Banja Luke, gdje bi putovao barem 4 ili 5h) i kako stari redovno ponavlja "NIKADA ne žaleći se što je prevalio toliki put SAMO da odgleda tu jednu utakmicu FKS, bez obzira kako je ona završila...!" Također havera nagovorio da otvori kafić "Sarajevo" sa (pogađate) bordo inventarom, slikama igrača, grba i svega na temu FKS...ugl. sa takvom pričom u familiji, logično da sam mogao postati isključivo Pitar/Hordaš koji voli Sarajevo svim bićem ali da mogu Rahmetli Amidžu (pre)stići u tome...teško!

Meni glupo ime teme, ono zasto Sarajevo? Pa cuj zasto, zato sto me majka rodila pametnog.

Ferid Avdic wrote:-znaš onaj osjećaj kad Lede Muharemović zabija za pobjedu u Genku
-znaš onaj osjećaj protiv Sigme kad ih Buco pravi budalama,kad Krupi zabi odlučujući penal
-znaš onaj osjećaj revanš protiv Ekerena i navijanje u 2.pol
-znaš onaj osjećaj kad ga Cipelić zabi u lukavici
-znaš onaj osjećaj kad vidiš suze starom u očima (od radosti) kad ga Nuki zabi na grbavici
-znaš onaj osjećaj kad padne go',nije bitno Genk,Sigma,Levski ili Zvijezda,Rudar,Posušje tebi srce ko Čaršija
-znaš onaj osjećaj kad poslije derbija dođeš a stara,buraz i sestra(inače ograjisali)pripremaju piće i meze za nas dvojicu,jer smo ih natamburali u derbiju
Kao što je već neko napisao,ovaj klub doživljavam kao neki dio porodice,relativno sam mlad,al stari mi je pričao o Hasetu,Papetu,pokojnom Keliju i svim onim igračima koji su nekada igrali za FKS...
I da :"Hvala ti majko što si me rodila(iako si košpicarka)što si sa starim ljubav vodila,hvala ti što sam Hordaš postao ,a ne uskoprugaš debil i zaostao

Naježih se na ovaj tvoj post.

todd_smith wrote:Meni glupo ime teme, ono zasto Sarajevo? Pa cuj zasto, zato sto me majka rodila pametnog.

Znaš onu: "Navijati za Sarajevo nije stvar izbora već dobrog kućnog odgoja".

Logovan wrote:

Ferid Avdic wrote:-znaš onaj osjećaj kad Lede Muharemović zabija za pobjedu u Genku
-znaš onaj osjećaj protiv Sigme kad ih Buco pravi budalama,kad Krupi zabi odlučujući penal
-znaš onaj osjećaj revanš protiv Ekerena i navijanje u 2.pol
-znaš onaj osjećaj kad ga Cipelić zabi u lukavici
-znaš onaj osjećaj kad vidiš suze starom u očima (od radosti) kad ga Nuki zabi na grbavici
-znaš onaj osjećaj kad padne go',nije bitno Genk,Sigma,Levski ili Zvijezda,Rudar,Posušje tebi srce ko Čaršija
-znaš onaj osjećaj kad poslije derbija dođeš a stara,buraz i sestra(inače ograjisali)pripremaju piće i meze za nas dvojicu,jer smo ih natamburali u derbiju
Kao što je već neko napisao,ovaj klub doživljavam kao neki dio porodice,relativno sam mlad,al stari mi je pričao o Hasetu,Papetu,pokojnom Keliju i svim onim igračima koji su nekada igrali za FKS...
I da :"Hvala ti majko što si me rodila(iako si košpicarka)što si sa starim ljubav vodila,hvala ti što sam Hordaš postao ,a ne uskoprugaš debil i zaostao

Naježih se na ovaj tvoj post.

Jesil pišno ..

Zato što me je otac odgojio, isto kao ovog malca njegov.

To je to kad ima neko da te lijepo odgoji.

Za Sarajevo sam počeo navijati poslije rata (na početku rata sam imao 6 godina, tako da se i ne sjećam te stare lige). Razlog je bio banalan. U mahali smo bili nas četiri druga, moj mlađi burazer je navijao za Želju na prvom poslijeratnom derbiju, a ja sam navijao za Sarajevo. Jedan od drugova je također navijao za Želju, drugi za Sarajevo. Iako nismo živjeli u Sarajevu, taj rivalitet je i danas u našoj mahali prisutan. Kad pobjedimo Želju, obavezno nas dvojica idemo pod prozor ovom drugom, bacamo petarde, šprdamo se. Slična je situacija i kad je obrnuto. Ljubav prema FK Sarajevu je godinama usađena u dušu, te stvari te ne može niko naučiti, niti se to može nečim platiti. Uopšte sarajevski derbi je nešto posebno i ne bi valjalo da od jednog prilično prijateljskog derbija poslije kojeg se sjedne, pije i zajebava preraste u pizdarije tipa Zvezda-Partizan i tome slično.

Zato sto je to primjer lijepog odgoja.

Dajdža me učlanio u Sarajevo kad sam imala 7 mjeseci, mama vatrena pitarka koja nije propuštala nijednu utakmicu Sarajeva, bila je svjedok i prve i druge prijeratne titule i kao logičan slijed stvari i ja sam počela da navijam za Sarajevo. Moram priznati da do prekinute utakmice sa Dinamom nisam bila nešto pretjerano zainteresovana za fudbal, ali od te utakmice se sve mijenja. Poslije te utakmice pratim sve što se tiče Sarajeva i Hordi zla. Poslije rata prelazim na sjever, a i mama sa mnom . Usput rečeno otac rahmetli je navijao za Želju, ali me nije uspio prevest na njihovu stranu i jako sam sretna zbog toga .
DO ZADNJEG DANA ŽIVOTA MOG SAMO SARAJ'VO.

https://www.youtube.com/watch?v=1xA7_MB ... e=youtu.be

Ljubav za tebe mjere nema!

68 zlatnih godina ljubavi, ponosa, slave!

Ja sam prvu osobu koja navija za Želju upoznao kad sam imao možda 12 godina


pametnom dosta

PeppermintSA wrote:Ja sam prvu osobu koja navija za Želju upoznao kad sam imao možda 12 godina


pametnom dosta

hahahahah

samo prava raja je znala u cemu je fol

Asim Ferhatović Hase: "Ne mogu, brate ja, igrati za novac i slušati kako trebam igrati. Hvala im, bili su korektni i nisu mi pravili probleme. Rekao sam im da ja mogu samo u Sarajevu igrati."

ma nekako se rodis s tim... prvi derbi poslije rata, stari me odveo na zapad da gledamo takmu...jaraneeeee...niko sretniji od mene...poslije toga, samo sjever...

i prosle godine mi se rodi sin...na dan rodjenja je odmah dobio i clansku karticu i sve sto je bilo za bebe iz fan shopa prije je dobio clansku Sarajeva, nego jedinstveni maticni broj

od malena za sva vremena...

Leki mi te volimo

Zbog ovoga!!!

Otac me vodio na utakmice ovih majstora.

https://www.youtube.com/watch?v=DEs36718qro

Od vremena "Boška na dva čoška" i Spensera u sredini, pa sve do danas, FK Sarajevo je moj klub!

Nazalost, ja nemam tako cisto porodicno stablo ko neki. Braca, amidzici, bliza od moga djeda su navijali mahom za Sarajevo. E sad on je valjda namjerno navijao za Želju kako bi kontrirao ovim. Nakon toga su moje amidze navijale za Želju, a moj otac vjerovatno iz istih pobuda kao djed navijao za Sarajevo. I tako sad moji amidzici navijaju za Želju, čak i sestra, a ja sam za Sarajevo.