Forum Klix.ba

neka ba Fortuna polako..josh cu se zaljubiti..

Dobro neću više....

bolje nastavi... da ne zacatavam bolje je ...

Odlući se već jednom, hoču li ili neću....
A dok se ti ne odlučiš evo ti jedna....

Ostala sam zabrinuta.
Rekao mi je:
Ne želim završiti u ludnici.
Nisam rekla ništa pametno
Ništa utješno
Ništa značajno
A trebala sam
Od vlastitog ludila nas ne može spasiti ni
Ludnica
Od strasti
Zbrke erotike, ljubavi i straha
Grčevi u stomaku
Grčevi u glavi
Grčevi u srcu
Nisam mu rekla ništa pametno
Ništa utješno
Ništa značajno
A trebala sam.
Kada od jauka iz vlastite utrobe
Ne čujem njegove jauke
Koji su strašniji
Kada od vlastitog bola ne razumijem
Njegov bol
Koji je jači
Nisam mu rekla ništa pametno
Ništa utješno
Ništa značajno
A trebala sam
Spomenula sam toplinu Lorkine naranče
On je narandžu stavljao u svaku pjesmu,
A ja sam htjela miris narandže položiti na njegovo srce
Pa ipak
Nisam rekla ništa pametno
Ništa utješno
Ništa značajno
A trebala sam.

naravno odlucio sam se davno..pisi a sa ovom si me prilicno potrefila..


Prodirem u podsvijest

Tvojih zelenih očiju

Trazim cvijet u pupoljku tvoga osmijeha

I leptira šarenog

U nuju svjetlice tvoga pogleda

čuješ da me bije

glas hladnog ratnika ljubavi

a znaš da ratnik u oklopu hoda

ispod je tijelo-na tijelu rane

pod ranama nada udara u čakmak srca

u pendzer duše

ne stoj-ratnik se hrabrošću osvaja

i njegov se oklop probiti moze

kad se s obje strane slozno udara....

Čekam da padnem u vremenksu rupu
Rekli su mi da ona postoji
I ja strpljivo čekam.
Na licu cvjetaju nove bore,
Pišu se novi propali dani,
Odlaze oni koje sam mogla voljeti,
A nisam,
Dolaze oni koje mogu voljeti,
A neću,
I ja strpljivo čekam.

Izvadila sam par likova iz filmova
I sa njima koračam ulicama
Oni ne postoje, a ja postojim,
I to stvara mali jaz između nas.
Ali prevazit ću ga,
Jer sam strpljiva.

Prosječni ljudi su mi se napričali
Priča koje su jezive čak za odrasle,
A kako neće biti za razigrano dijete
Koje preskače oblak po oblak,
I piše ukrasna slova u blatu.
Ponadam se svaki put da će neko
Dok korača, primjeti slova i pročitati,
Ali pljas!
Gruba čizma ih udubi u zemlju.
To nije lijepo.
Ni pristojno.
Gaziti tuđa slova…
Sram ih bilo.

Kad me usisa vremenska rupa,
Pisat ću vam.
Obećavam.
Zato vas molim
Da pazite kuda idete
I šta gazite.

Ja se nađem u dosta tvojih...

Žrtvujem nož i na oltar

odanosti polažem

oči zelene od besna

lice uvehlo od bdijenja

usne modre od stiskanja

straha da te tama ne odnese

tamo kuda rijeke teku

A bojim se da kažem o svemu

Još iskrenost nije pokidala sve niti laži

Još hrabrost nije rastjerala strah

Mada znaš

Dao sam ti da vidiš

Koji me međaši priječe

Koje klisure sijeku boju pogleda

Strahu moje ljubavi

Razlog ima

I stid

I crvenjenje obraza

Koje će me od tebe odvesti

Ne pogledaš li me dovoljno čvrsto

Ne daš li mi nade

I ne pokažeš li puta.........

Htjela bih, da sam čisto jezero jutra,
A ti sunce, koje se u njemu ogleda.

Htjela bih, da sam izvor na kraju livade,
A ti cvijet, koji se smiješi njemu.

Htjela bih, da sam zelen trn u grmu,
A ti ruža, koja ga obasjava rumenilom.

Htjela bih, da sam maleno zrno pjeska,
A ti ptica, koja ga brzo pronalazi

stvarno vam se divim kad ovliko pjesmica mozete pisati.

Ispod naslaga bezbroj
u tišini
tik do mnoštva
Ti
i snovi
što neodsanjani
tek za Vrijeme
šute



Fortuna....

Moja ženska čednost
izbija iz mojih vrhova prstiju
i ispod pazuha.
Ustajem znojava ujutru u 6
da se istuširam i
saperem sa sebe svu
tu sentimentalnost.
Kupam se sama i dodirujem
nožne palce, grudi
i obraze
i razmišljam kako je neko
možda izvrnula nogu sinoć,
kako pjesnik
pokušava uskladiti
psihoanalizu i par stihova
koji ga već dugo muče.
A taj idealni trostih
taj idealni kamen temeljac
moga kupanja
ujutro u 6
stalno se ponavlja.
Ima stvari koje voda ne sapire.

Ja Black...

....a imaš i tijelo
već prečesto
zaboravljeno,
i korak taj
što te nosi,
na cesti toj
vlažnoj
korak si svoj
postajala,
i bila si tiha,
i bila je noć,
i zvijezde si
želila,
tvoj je korak
misao postajala,
i ti si,
svoja tada bila......

.... ...hmm...

Previše tražim
presvete mrvice
ispod stola
što nemarno odbačene
leže.

Previše pitam
tek ostatak prelomljenog
šutnjom.

Previše tražim
dio sna
za sebe
mira.

Što sad hm....

Ovo jutro
osvježen
you are refresh
for my soul
dodir lica
i usana
smješak naš
i mir
spokoj
nemir taj
uzbuđujući
bez teksta
ni imena
izmjenjenih
naš je ovo
život
ti si ovo
jutro
ovdje kraj mora
this is the
place
where I can live....

Kako da zarobim
Trenutak
Da vječnost i vrijeme
Prevarim
Nisam se oslobodio prokletstva
Sadašnjosti
Na znače mi ništa obećanja
Budučnosti.

Kako da skrenem
Rijeku
Varljivu vodu u kalup da
Upregnem
Njene tvrdoglavosti se riješim
Zauvijek
I drugima ostavim
Mogućnosti.

Kako da se popnem na najveću
Planinu
Da se prepustim
Samoćama
I tuzi planinskih
Vrhova.....

jesi li ikad sanjala kako letiš
dok život primiče ti svoj kraj
jesi li ikad bila na toplom i sigurnom mjestu
dok strava hara oko nas
mi smo samo jedan otok,
otok na olujnom moru,
bijesni valovi života razbijaju se o naše hridi,
svaki od njih oskvrnjuje nas,
našu mladost,
ono što smo živjeli
svaki val nosi djelić uspomene,
djelić života,
crpi nam radost i pokleklih duša
i ostavlja šareni mrak tuge
izražamo je licima, preplanulim od sunca,
izražavamo je očima, bolesnim od umora,
izražavamo je rukama punim žuljeva......

Zadržala bih te u ruci
kao buket
svježeg proljetnog cvijeća
upijajući tvoj
očaravajući miris
što smućuje razum
i razbuktava maštu..
Zadržala bih te
u sebi
kao krv vruću i strašnu
da kola mojim venama
i stvara oluju u duši...
Zadržat ćeš se
u meni
u bljesku mojih očiju
na spomen tvog imena
U plavom odsjaju
predubokih sjećanja
i kradom obrisanoj
suzi negdje u kutu
mojih nadanja....

Black...

Tu sam,
u neko popodnevno doba,
dok kiša ispire ulice grada
gledam sarenice tvojih očiju,
smijesim se......

Fortuna...

Svu ti svoju radost poklanjam
nježnim pokretom ruke,
otvaram ti dlan.
Usnama te mamim u odaje svoje.
Sve ti dajem, sve je tvoje.

Zvjezdane noći miluju ti obraz,
mjesec reflektira odsanjane snove.
Smješiš se .
Sve ti dajem , sve je tvoje.

Oblutke od sapunice i morsku pjenu.
Zlaćanu.
Snenu.

Vidiš li ?
Tvoja sam i ti si u svemu.

Samo u tuge ne diraj.
Ne dam ti blizu.
Ne želim te u njima.

Pola , strgati će bijesno more.
Pola
zauvjek ostaje moje.

Black...

Ponekad, znaš li, uhvatim se u mislima
kako našim jedinstvom možemo remetiti pravila svemira.
Mijenjati krivulje prostora.
Varati gardu vremena.
Znaš li?
Posjeo bih te na tirkiz valova
i nježno brisao pjenu na tvojim leđima.
Probao so sa kože.
Tražio zaboravljeni dah na vratu.
Brao orošene poljupce na žuđenim bedrima...

Fortuna...

Jedan za drugim poljupci nasmiješeni
dolijeću nečujno do tvog uzglavlja...
vidiš ih kako svijetle u mraku...

Možda uspiješ dozvati miris mene
i s njime ispod kapaka zaspati...
pa zaploviti nekim divljim vodama
spretno.

Black...

U budnoj noći punog sna, vrelog sna.
Pratio sam je.
Pratio sam je u kolibu iznad oblaka.

Na čistini misli,
u bistrom potoku osjećaja.
Zamislio sam.
Ona je ja, ja sam ona.
Druge oči, iste boje....

Fortuna..

Nije mi dano da biram boju svojih očiju
Samo sam se jednoga dana rodila ... ovakva,
S ova dva tamna jezera u glavi.
I takvu me znaš...
Ni tebe nisam birala,
Stupio si mi čvrstim korakom u san i ostao.
A ja; niti te mogu niti te želim istjerati.
Prvi put mogu birati i sada te ne želim
istjerati...
Znam,
i da su mi jezera još svjetlija otkad se ti u
njima kupaš...
pod slapovima mojih sjećanja o vremenu u
kome mi nije dano da biram
pod koje ću drveće poleći svoja jezera...
i koje će boje biti voda u njima...

Black...

Već sam bio tamo gdje šapati nestaju u vrisku.
Gdje na kraju balade grlim bešćutne sjene.Bojim se daljine.
Trebam zagrljaj.Trebam miris kože.
Dajem samo sebe.
Postoji gomila izbora.
U dječjem zanosu mislim da si ona mrva sreće koju hvatamo dlanovima.
I poželim da ne odrastem nikada.

Fortuna...

Večeras ćemo sanjati dodire...
koža na koži i ugodna vrućina
pod prstima
uvuć će se u naš san

I sanjat ćemo kako može biti
lijepo slušati pjev vjetra
s pogledom u pogledu
jedno u drugom kao u ogledalu

Večeras ćemo sanjati nas dvoje
i možda nakratko biti sretni
u snovima
gdje živimo oboje...

Black...