jefferson wrote:Ali inace, dijasporci koji na sav glas zale za BiH su mi najgori, jer nikad se nece vratiti u BiH.
jefferson wrote:Ali inace, dijasporci koji na sav glas zale za BiH su mi najgori, jer nikad se nece vratiti u BiH.
Pa i nije bas istina da se niko ne vrati. Nekoliko meni poznatih primjera.
- Rodica se vratila s muzom i cetvoro dijece iz Kanade prije par godina. U Kanadu su otisli krajem 80-tih. Vratili su se u Bosnu prije par godina. Vratili se u rodno selo njenog muza. Jugoistocna Bosna. Bave se poljoprivredom i razvili ogroman biznis. I prije su imali ogroman posjed ali sada su kupili nova imanja a neka iznajmljuju. Ni sami nisu pomisljali da ce imati toliki uspjeh.
- Cura iz Sarajeva koja je studirala sa mnom. Nakon studija se vratila u Sarajevo i zaposlila u Coca Coli.
- Par s djetetom koji se vratio iz Nizozemske i otvorio ugostiteljski objekat u Sarajevu. Vratili se pocetkom 2000-tih. Zadovoljni.
- Prijeteljica koja je sa mnom isla u osnovnu u Bosni. Tokom rata kao izbjeglica dospjela u Svedsku. Tu se udala za naseg covjeka. 2007 se vratili u Sarajevo. Zaposleni obadvoje. Lijepo zive.
- Par iz Kljuca koji se vratio iz Belgije u Kljuc. Imaju dvoje dijece. Oni se nisu snasli i moze se reci prilicno lose zive. Nisu visokoobrazovani a covjek je prezivio logor Manjaca i danas ima zdravstevenih problema i nema snage za neke teze fizicke poslove.
- Prijateljica iz Istocne Bosne koja se bila udala za naseg covjeka iz Francuske. On stigao tamo tokom rata. Zivjeli 3 godina i ona nije mogla da se navikne pa se oboje vratili u Bosnu.
- Imam poznanika koji je rodom iz Prijedora. Isto bivsi logoras. Danas sofer u EU. Zena mu rodom iz Modrice.
Trenutno sreduje restoran u Prijedoru. Namjera mu je da se vrati iduceg ljeta i pocne baviti ugostiteljstvom. Imaju dvoje dijece.
To su meni poznati primjeri. A citao sam o nekim i u novinama. Kao o onom srebrenicanu sto se vratio iz Njemacke u Srebrenicu. Ali to nije nista cudno. Ljudi su uvijek odlazili i dolazili. Covjek nije drvo pa da ga posadis na jedno mijesto i da tu ostane dok se ne osusi. Neko ode, neko dode, neko se vrati neko ne. Sve je to zivot. No da nije bilo srpske agresije, ne bi bilo ni ovoliko ljudi izvan Bosne.
Sto se tice tvog osobnog slucaja. Ako ozenis tu djevojku iz Filipina i budes imao dijecu s njom. Oni ce svakako biti amerikanci. To je izvjesno. Unuk ce u najboljem slucaju znati da mu je dedo negdje iz Europe i to je to. Pokrstit ce se a mozda se ukljuce i u americku vojsku i pocnu ganjati pravdu po svijetu. U SAD je asimilacija izuzetno jaka. Mnogo vise nego u Europi.
Sad to je nekom vazno a nekom ne.
Meni osobno je. Izuetno mi je bitno da mogu pricati na bosanskom, sopstvenoj dijeci. Da znaju da su Bosnjaci. Da odrzavaju vezu sa rodbinom, s Bosnom.