Budi ono što jesi ne znači da će vas neko radi toga kakvi jeste prihvatiti.
Iskren sam. Međutim kada me naljute onda sam brutalno iskren do te mjere da nerijetko povrijedim one koji su me naljutili. Međutim nema onih koji su radi toga samnom prestali biti prijatelji. Zašto? Zato što znaju da je sve što kažem ukorijenjeno u mojoj dobronamjenosti. Vole li ljudi iskrenost? Ne vole! Nema razlike između muškaraca i žena u tome.
Svi lažu kada kažu da vole totalno iskrene ljude, jer ih istina najčešče pokosi, malo ko je spreman prihvatiti je onakvom kakva ona jeste.
U muško-ženskim odnosima nikada ne znate šta donosi ono što govorite. Žene su nepredvidive, muškarci to znaju biti također. Zamislite jedan muško-ženski razgovor u kojem se dijalog odvija upotpunosti onako kako muškarci i žene razmišljaju u svojim glavama.
Zamislite momka koji priđe djevojci u lokalu nakon šmekanja i kaže joj "eto bilo me je strah da ćete se odbiti u upoznavanju, skupio sam nekako snage da ti priđem i pogled djevojke nakon toga" ili da joj kaže "prišao sam ti, zato što si super fizikala, lijepa si, kakvo dupe imaš, grudi, što bi se volio potucati sa tobom jer si prava bomba" i njen pogled nakon toga. Za prvog bi rekla on je slabić iako joj se na prvi pogled svidio, a za drugog da je kreten. Međutim rijetkima bi se i takvi svidjeli.
Istina ne privlači. Zato mnogi iskrenost pakuju u humor ne s ciljem da se podsmijavaju druge ili nekome naglašavaju mane, već da bi time pridobili nekoga, isto je tako i sa sitnim dodvaračkim lažima i pažnjom.
Šta bi svaka žena pomislila kada bi joj prišao momak i rekao: "Znaš ti nisi lijepa, od tebe ima ljepših boljih, ali mene si nečim privukla, znaš doimaš mi se privlačnom i zanimljivom i imam strašnu želju da te još bolje upoznam".
E to nemožemo uvijek znati, sto žena sto ćudi 200 sisa
