heckler wrote:
Dakle nije vise toliko ni pitanje kako i sta, vec kako replicirati uspjeh ovakih projekata. Cisto nagadjam ali nebi me iznenadio da uspjeh ovakvih projekata uglavnom zavisi o fanaticnoj upornosti, energiji i sposobnosti jednog covjeka a u ovom PZ Dubrave projektu to bi mogao biti ovaj gospodin cije je ime na svim ovim impresivnim certifikatima, Asim Bilal.
Dakle cini se da je pitanje 1) moze li se ovaj model kopirati i primjenjivati i svugdje drugo ili je rezultat posebnih okolnosti i 2) ako moze, koji su to konkretni koraci od A - Z koji se moraju poduzeti da se taj model kopira.
Navedeni model nije rezultat posebnih okolnosti, vec nesto sto se standardno naukuje cak i na bosanskohercegovackim fakultetima, a bogme i praktikuje na pomenutoj visoravni, jos od vakta drevnih Ilira Daorsa, rimljana, Herceg Stjepana, Ali pase Rizvanbegovica, prof dr Osmana Pirije, pa do Bilala, Zele, Supljeglava, Badzaka, Zuje, Zadre i ostalih
Svakako da ovaj uspjeh nosi pecat pomenutog gospdina ali na istoj visoravni ima gospodinovih komsija, rodjaka i kolega po profesiji koji biljeze slicne rezultate.
U poluprecniku od 15 km oko zadruge o kojoj zborim ima jos nekoliko slicnih primjera koji razvijaju ili kopiraju slican model ili su umrezeni pa su "zajdno skupa"
-
ZZ Agroplod Gorica kod Stoca. Specijalzirani za ljekobilje; imaju destileriju za etericna ulja, pogon za preradu ljekobilja i pakovanje caja. Imaju certifikate nekoliko EU institucija izvoze za Veliku britaniju. Na celu zadruge iskusan dipl ing agr. Sin mu je vjerojatno vec zavrsio agronomiju u Sarajevu; nadam se da se vec vratio na ocevinu da nastavi biznis...
-
PZ Hodbina ..
manji su po obimu proizvodnje sa 50 kooperanata , ali su registrovan poreski obveznik.
Na Hodbini rastu najljepse rane tresnje u Hercegovini a bogme i u Bosni, razvijaju organic prodizvodnju, suse smokve, prave pekmez od smokava, uzgajaju tornjake i tako: ljudi cjede zivot iz hodbinskog kamena.
-ZZ "Tresnja product" Lakisevina kod Bune; takodje povratnici - iz Srbije. Nesto kasnije su krenuli od ostalih, ali ce njihovim stopama. Imaju kurentan proizvodni program ocit iz naziva. Direktor takodje strucan, kcerka zavrsava agronomiju, pa ce ocevim stopama. Zadrugari vrijedni i vicni vocu.
-ZZ "Sunce" Capljina u plodnoj neretljanskoj dolini. Agrumi i povrce. Nektarine izvoze za Norvesku. U grozdanu bobu ko i ostali
-ECO line d.oo Vrapcici nesto drukciji od ostalih, fokusirani na preradu. Na celu mlad agilan agronom sa zavidnim menadzerskim sposobnostima. Preadjuju smokvu i nar/sipak tradicionalnim tehnologijama
-"Jaffa comerc" d.o.o Blagaj. Privatna firma osnovana prije rata. Proizvodi voce povrce, rasadni materijal. Obradjuje oko 150 ha. Proizvedu godisnje oko 1000 tona voca i povrca, od toga oko 300 tona paradajza. Znacajn izvoznik.
U sezoni zaposljava haman ko jedan McDonalds u Seheru.
U dolini Neretve na jezerima ima nekoliko uzgajivaca i preradjivaca ribe"
Jedan od njih je Laks d.o.o Salakovac
Vlasnik i direktor firme je magistar nauka, vrhunski strucnjak i poduzetnik. Osim ribnjaka imaju preradjivacki kapacitet, ukupnih kapaciteta oko 400 tona ribe na godinu. Ovladali su HACCAP i SSOP. imaju sopstevi zaokruzen sistem (od ikre do filetirane ribe) Izvoze u EU, a ne uvoze brazilsku smrzotinu.
I na kraju" "biber po pilavu"
-
Agroneretva d.o.o selo Bacevici kod Mostara. Na celu bracni par, povratnici iz skandinavije, visokobrazovani, uporni. Vikinski bogovi i polarni vjetrovi im u ledja pusu pa sleperi i sleperi ranog povrca i voca iz doline Neretve i Bosne plove cak do sjevernog pola.
Ovo su samo primjeri koje dobro poznajem od kooperanata i vlasnika do nafake koju proizvode koje sam "gastronomisao".
Sto se tice konkretnih koraka koje treba poduzimati: ima pokucat na vrata svakom od pomenutih, fino se upitat za zdravlje i platit ljudima za nauk, a takodje to sve ima fino napisano u skriptama i citabima na starobosanskom jeziku.
Najveci problem svih pomenutih nije ni zemelja ni motika vec pristup kreditnim linijam, koje pod klucem drze mahom strane banke.
