Forum Klix.ba

¶1. (SBU) SUMMARY. Haris Silajdzic officially returned to the
Bosnian political scene on Sunday May 21st, when he succeeded
Safet Halilovic as the Chairman of the Party for Bosnia and
Herzegovina (SBiH). Silajdzic was unanimously elected by the
delegates in attendance at the second SBiH party congress in
Sarajevo. Following the party congress, Silajdzic confirmed
that he will run as the SBiH candidate for the Bosniak seat
of Bosnia and Herzegovina's (BiH) tripresidency in the
October national elections. With Silajdzic's official
return, SBiH will likely have a much stronger showing in
October and will present a significant challenge to SDA head
and current Bosniak Presidency member Sulejman Tihic.
END SUMMARY.

¶2. (SBU) SBiH held its second party cngress in Sarajevo on
Sunday May 21st. Close to700 delegates attended the
session, called specilly to facilitate Silajdzic's election.
Not surprisingly, delegates unanimously voted for Silajdzic
to succeed Safet Halilovic as SBiH's new chairma (a position
from which Silajdzic resigned in 2001). Silajdzic ran
unopposed. Although Silajdzic has not been involved in
Bosnian politics in an official capacity for a few years now,
he has exercised a great deal of influence over SBiH in
recent months, particularly in the party's rejection of the
constitutional reform package in the BiH House of
Representatives.

¶3. (SBU) In public statements, Silajdzic claimed that party
members "asked him to return" to fight against the concept of
a divided Bosnia and Herzegovina. He denied that SBiH is an
obstacle to constitutional reform, saying instead that the
party will launch radical reforms that will bring Bosnia's
institutions in line with Europe. Silajdzic hopes to present
himself to the public as a moderate fighting for a unified
Bosnia and Herzegovina, but he is unquestionably positioning
himself as the candidate who will fight for the interests of
the Bosniaks -- his core constituency.

¶4. (C) COMMENT. Silajdzic's return to official politics is a
calculated move to raise his own and SBiH's profile in the
run-up to national elections. Without what many voters see
as Silajdzic's charismatic leadership, the party probably
would not garner enough support to be an effective player on
the national scene. Silajdzic's return means that SBiH will
be a much more significant electoral force, especially in the
race against Sulejman Tihic's increasingly divided Party for
Democratic Action (SDA).

¶5. (C) COMMENT CONTINUED. While Silajdzic uses pro-reform
statements to appeal to the voters who want to see BiH join
Europe, he relies on an overall Bosniak nationalist subtext
to ensure support. After years of standing in the wings,
directing SBiH parliamentarians and ministers from the
sidelines, Silajdzic has returned to deliver the party's
message himself. His real goal -- election to the BiH
presidency -- made his opposition to constitutional reform
inevitable; the changes to the method of electing the
presidency would have doomed his chances. We can expect him
to continue running a campaign directed at Bosniak voters --
and against the backers of constitutional reform, including
the international community, and more specifically the U.S.
END COMMENT
MCELHANEY

Control panel wrote:evo hare dosao da nas jope spase kao i prije par godina. toliko nas je spasio da jos osjecamo posljedice spasavanja. a kada cemo se oporaviti od spasavanja boga pitaj.

VjecitiStudent wrote:

hercegovac_pravi wrote:Aprilski paket je bio "hurac od ovce" i nije donosi ništa već betonirao entitetsku podjelu za duuug vakat. Ah da, u njemu je bilo ugrađeno i nekoliko mehanizama koji su u potpunosti pretvarali federaciju u ISKLJUČIVO Bošnjački entitet tako da bi zabetonirana entitetska podjela suštinski bila konfederacija Bošnjaka i Srba..
Pa ljudi dragi imate već temu o "aprilcu" gdje je sve ovo izneseno u vidu neoborivih činjenica...ne razumijem čemu ponovo isti cirkus...
A vi što "sanjate" aprilac... sanjate istu stvar koju sanja Dodik. Pa zašto mislite da je Dodik bezuslovno prihvatio aprilac? ...nastavite sanjati jer ga nikada nećete dobiti.

Dodik ga ne sanja, Dodik se na TV javno zahvalio Silajdzicu za rusenje aprilskog paketa.

Nagradno je pitanje, koliko je SBiH tada kapnula Zilicu da glasa protiv?

On je pojasnio na koji način je došlo do potkupljivanja i obezbjeđivanja podrške za rušenje aprilskog paketa:

"Zlatko Hadžidedić, pomoćnik ministra civilnih poslova Safeta Halilovića iz SBiH, koordinisao je udružene napore SBiH, HDZ 1990 i različitih radikalnih elemenata. Hadžidedić je svoje napore i novac fokusirao na dobijanje dva dodatna glasa protiv paketa. Našao ih je, ne među Srbima, nego među Bošnjacima.

Mnogi ovdje vjeruju da je barem jedan od dva bošnjačka glasa bukvalno kupljen i plaćen od strane SBiH. Oko 48 sati prije, ali i tokom debate, Mehmed Žilić, prebjeg iz SDA, činio se čovjekom spremnim da bude taj koji će glasati tako ako mu plate", piše McElhaney.

On navodi da su svi pokušaji njegovih prijatelja, uključujući čak i reisa Mustafu Cerića, za kojeg sam McElhaney kaže da ga je lično zamolio da utiče na njega, da ga nagovore da ne glasa protiv paketa, propali.

Drugi ključni element za pad paketa McElhaney vidi u Katoličkoj crkvi i kardinalu Vinku Puljiću, za koje on kaže da su direktno uticali na formiranje HDZ 1990, okretanje protiv Čovića i na njihovo odbacivanje paketa.

Za HDZ 1990 i SBiH kaže da su kroz podmićivanje i uz podršku Katoličke crkve vodili kampanju "spržene zemlje" da sruše amandmane i kupe veliku medijsku zastupljenost.

Međutim, za RS bi mnogo intrigantniji i zanimljiviji mogli biti detalji iz američkog plana podrške aprilskom paketu.

McElhaney piše da je aprilski paket trebalo samo da bude "prva faza" ustavnih promjena, iza koje bi došlo do "preispitivanja" entitetskih struktura vlasti.

McElhaney je Washingtonu prepričao sadržaj razgovora sa Berizom Belkićem, članom SBiH, za kojeg kaže da je bio voljan da prihvati paket, ali da nije mogao nadjačati svog šefa Silajdžića. McElhaney kaže da je obećao Belkiću podršku za "drugu fazu", koja bi uslijedila nakon implementacije "prve faze", odnosno implementacije aprilskog paketa.

"Belkić nam je rekao da mu je potreban signal američke vlade i Srba koji bi mogao koristiti unutar svoje partije, koji bi osigurao da 'druga faza' obuhvati pitanja uloge entiteta. Ambasada je naglasila našu jasnu podršku da se bavi svim potrebnim pitanjima u sljedećoj fazi pregovora", pisao je McElhaney.

Druge faze, niti ponavljanja prve, vise nikada nije bilo, tada su Amerikanci konacno digli ruke od nas.

heckler wrote:Ja cu samo reci da pored sve mrznje prema lopovima i nesposobnjakovicima iz SZBiH, ako bih birao izmedju Hareta i Bakira, ja bih i danas radje Hareta gledao u predsjednistvu.

ibizza wrote:

heckler wrote:Ja cu samo reci da pored sve mrznje prema lopovima i nesposobnjakovicima iz SZBiH, ako bih birao izmedju Hareta i Bakira, ja bih i danas radje Hareta gledao u predsjednistvu.

Lik je bar dogovarao investicije.

pemanapemani wrote:

ibizza wrote:

heckler wrote:Ja cu samo reci da pored sve mrznje prema lopovima i nesposobnjakovicima iz SZBiH, ako bih birao izmedju Hareta i Bakira, ja bih i danas radje Hareta gledao u predsjednistvu.

Lik je bar dogovarao investicije.

Investicije koje je dogovorio?
Prodao je željezaru u Zenici za 1KM najgorem kapitalističkom ološu.

pemanapemani wrote:

ibizza wrote:

heckler wrote:Ja cu samo reci da pored sve mrznje prema lopovima i nesposobnjakovicima iz SZBiH, ako bih birao izmedju Hareta i Bakira, ja bih i danas radje Hareta gledao u predsjednistvu.

Lik je bar dogovarao investicije.

Investicije koje je dogovorio?
Prodao je željezaru u Zenici za 1KM najgorem kapitalističkom ološu.

pemanapemani wrote:
Lik je bar dogovarao investicije.

pemanapemani wrote:

ibizza wrote:

heckler wrote:Ja cu samo reci da pored sve mrznje prema lopovima i nesposobnjakovicima iz SZBiH, ako bih birao izmedju Hareta i Bakira, ja bih i danas radje Hareta gledao u predsjednistvu.

Lik je bar dogovarao investicije.

Investicije koje je dogovorio?
Prodao je željezaru u Zenici za 1KM najgorem kapitalističkom ološu.

MON, 25 JAN 1999 13:47:48 GMT

Ekonomija BiH na startu godine

Domaca dezintegracija motiv mezunarodne integracije

AIM, 25.01.99. Sarajevo Dok su prvi dan 1999. godine zvanicnici u 11 drzava Evropske unije sampanjcem zalijevali uvodjenje u obracun jedinstvene monete, eura, te simbolicno najavili nadolazece godine sa jednom valutom na jedinstvenom trzistu, dotle je ova godina u BiH pocela sa tendencijama suprotnim od evropskih - sa trzistem jos uvijek razbijenim po entitetskim granicama i sa upotrebom cetiri valute: konvertibilnom i njemackom markom, YU-dinarom (Republika Srpska)i hrvatskom kunom (nekadasnja takozvana Herceg-bosna). Bosanskohercegovacki zvanicnici su se, medjutim, upravo prvih dana godine trudili da javnost upoznaju sa cinjenicom da ce BiH uskoro postati clanicom Vijeca Evrope(!?), sto bi bio pocetak njenih integracionih tokova ka pristupu evropskim institucijama.

Koliko god ovaj optimizam zracio nadom o suradnji entiteta i ubrazanju zazivljavanja zajednickih drzavnih organa, trendovi u ekonomijama oba entiteta ukazuju da su u njima prisutne tendencije suprotne evropskim. Kako, uostalom, objasniti nekoliko dogadjaja iz prvog mjeseca u ovoj godini koji bi mogli imati presudan uticaj na ekonomiju u narednom periodu poput dezintegracionih procesa u rudnicima uglja u Federaciji BiH. Naime, oko 15.000 rudara su se odusevljeno razduzivali jedni od drugih, nadajuci se da ce kao patuljasti i samostalni rudnici moci uspjesnije poslovati nego u proteklih pet godina, koliko su i zvanicno u F BiH postojala dva preduzeca rudnika uglja - "Rudnici uglja" Tuzla i "Srednja Bosna" Kakanj. Vecina njih, nezadovoljna, prije svega, materijalnim statusom, malim i zakasnjelim platama, velikom nelikvidnoscu i zastarjelom tehnologijom, odlucila se na izdvajanje iz jedinstvenog preduzeca. Prvo su to najavili rudari rudnika Banovici odvojivsi se prvog januara od Tuzle, a koji dan poslije njih to su ucinila i sva cetiri rudnika "Srednje Bosne" - Zenica, Breza, Kakanj i Gracanica. Tim potezom, prakticno, rudnici uglja u F BiH sada nemaju nista zajednicko, vec posluju samostalno, na opstinskom nivou.

Jednostavno rezonujuci, po sistemu radim-prodam-zaradim, rudari smatraju da u vecem poslovnom sistemu samo gube, nazaduju i tehnoloski i materijalno, a buducnost vide u "solo privredjivanju", Nelogicnost i anahronizam ovih poteza vjerovatno ce se potvrditi uskoro, u radu, jer dok se velike svjetske korporacije, radi cuvanja pozicije na globalnom trzistu, udruzuju sa svojim konkurentima, u BiH se dakle desavaju suprotni procesi. Teske i pesimisticne nadolazece dane, ali i udaljavanje od evropskih trendova, najavljuju zaposleni i u drugim privrednim granama. Umjesto da veliki sistemi pomazu jedni drugima u osvajanju i jacanju pozicije na svjetskom trzistu, oni medjusobno, po logici "cistih racuna", saplicu noge jedni drugima. Moze li za ovu tvrdnju biti bolje iluistracije od slucaja tuzlanskog "Polihema"?! Ovoj firmi je "Elektroprivreda BiH" prvih dana nove godine iskljucila dotok elektricne energije sto je "Polihem" onemogucilo u realizaciji izvoznog aranzmana. Razlog ovog "Elektroprivredinog" poteza je neplacanje potrosene elektricne energije. Istina jeste da cio svijet pociva na ekonomskim principima redovnog izmirenja dugova, ali se za ovaj slucaj moglo naci obostrano zadovoljavajuce rjesenje kako bi "Polihem" mogao stranom partneru na vrijeme isporuciti dogovorenu robu. Uz to, kao sto obicno biva u sporovima, cesto strada neduzni - prilikom iskljucenja elektricne energije "Polihemu", i tuzlanska "Dita", takodje izvoznik, ostala je bez struje, iako nije duznik, i to zbog tehnoloske povezanosti u napajanju. Na ovaj nacin je "Elektroprivreda BiH", prakticno, zavrnula ventile dotoka deviza u BiH, I to u trenutku kada je izvoz bh. preduzeca nuznost, prvenstveno zbog obezbjedjivanja deviza za otplatu inostranog duga i zbog nemogucnosti plasmana roba na domacem trzistu.

U pomenutom i slicnim poslovnim odnosima, pogotovo zbog nedostatka sistemske stimulacije izvoznika, nemoguce je izaci na "svjetsku pijacu". Nuznost ubrzanog rasta izvoznih aranzmana fokusirao je ovih dana u svojoj najavi mjera ekonomske politike za 1999. godinu, i premijer F BiH, Edhem Bicakcic, isticuci potrebu njihovog udvostrucenja. Brojcano iskazano, domet bh. ekonomije iznosio bi u 1999. godini nekih 300 miliona dolara izvoza. No, mogu li se nasi "patuljci", u dezintegracionim procesima i "soliranju" u privredjivanju na stranom trzistu, briti protiv divovskih korporacija? Naravno da ne mogu, kao sto je nemoguce u ovakvom ekonomskom okruzenju preci na samoodrzivi razvoj koji nam preporucuje medjunarodna zajednica.

Da F BiH i Republika Srpska tesko mogu cak i uz svesrdnu pomoc medjunarodne zajednice, stici do samoodrzivog razvoja, potvrdjuju i statisticki pokazatelji o uspjesnosti njihovih poslovanja u 1998. godini. Primjera radi, planirani rast industrijske proizvodnje u F BiH je - umjesto zacrtanih 30 osto, sto bi bilo tek trecina prijeratnog nivoa- dostigao oko 23 odsto.

Ima, medjutim, i ohrabrujucih najava u ovoj godini. To je, prije svega, vece ulaganje stranog kapitala u ovdasnja preduzeca, Kuvajtska investiciona agencija (KIA) uplatila je 60 miliona dolara za Zeljezaru Zenica, odnosno novoosnovanu zajednicku firmu "BH Steel Company". Taj kapital u ovom momentu ima visestruke efekte - pokrece proizvodnju u Zenici, ali i, preko proizvodnje celika, ozivljava niz privrednih grana u drzavi: Rudnik zeljezne rude u Prijedoru, Rudnik kreca u Doboju, Zeljeznice, sarajevske metalopreradjivace Unis, Energoinvest i Zicu, Armature iz Stoca, Novotravnicko Bratstvo, ect. Bice to, na izvjestan nacin, put ka integraciji ukupne privrede i trzista u oba entiteta. No, ostaje nerijesen problem velikog broja radnika koji nisu usli u izbor zaposlenika nove firme, a koji ovih dana svoje nezadovoljstvo pokazuju demonstrativnim lupanjem stakala na zenickoj Zeljezari. Naime, problem nezaposlenosti predstavlja mogucu "socijalnu bombu" u oba bh. entiteta. Prema podacima F BiH, decembar prosle godine docekalo je 252.500 ljudi bez posla, 71.000 ih je bilo na takozvanom cekanju, a 406.000 je moglo reci da ima posao ali sa veoma niski i neredovnim placama.

Naznake moguce integracije bosanskohercegovacke privrede sredinom januara mjeseca najavila je i Asocijacija evropskih privrednih komora, sa sjedistem u Briselu, organizujuci u Sarajevu dvodnevno savjetovanje o perspektivama razvoja privrednih komora u BiH. Predlaganjem nacina organizovanja lokalnih, entitetskih i "kisobran" komora, Evropljani zele da nasu ekonomiju, u naredne tri godine, uvedu u evroske tokove.

Ocito, u ekonomiji BiH prisutna su dva jasno razgranicena procesa - integracije, koje forsira medjunarodna zajednica, i dezintegracije, koje dolaze od nerijesenih sistemskih i medjusobnih odnosa unutar proizvodnih grana i preduzeca. Od toga koji ce od ovih procesa zauzeti dominantnu poziciju, a to odredjuju i privrednici i ekonomisti, ali i politicari, zavisice i buducnost ovdasnje ekonomije.

Raif CEHAJIC AIM Sarajevo

21.
Juni
2002.
Kemal, četrdesetogodišnji radnik na čekanju bosansko-kuvajtske željezare BH Steel, već godinama preživljava preprodavajući cigarete na lokalnoj pijaci. Povremeno, pogleda prema ulaznim kapijama gradske tržnice. Tek je izašao sa izdržavanja dvodnevne zatvorske kazne u zeničkoj kaznioni i strahuje. Povremeno, u crno obučeni specijalci kantonalne policije pojave se na kapijama. Stražari donesu velike lance i lokote, zatvarajući kapije tržnice. Onda inspektori krenu, a više se nema gdje pobjeći. Tako je i Kemal uhvaćen sa cekerom cigareta. Kad je izašao pred sudiju, uzviknuo je: "Ovo je genocid nad mojom djecom!" "Nemoj tako", odgovorila je sutkinja i izrekla mu kaznu od 100 maraka. Umjesto novčane kazne, izabrao je dvodnevni zatvor. "Ja znam da ta sutkinja koja me poslala u zatvor, zarađuje 2.500 maraka, ali nisam joj ja dao te pare. Ja i dalje mislim da je ovo genocid, nego šta", kaže Kemal, čije djevojčice tek idu u osnovnu školu. "Ne očekujemo ništa. Ovaj grad umire. Mi smo odavno izgubili svaku nadu", objašnjava vlastitu ravnodušnost prema događajima u zeničkoj željezari, gdje je na čekanju još od 1992. godine.

Četrdeset maraka nade Prvo je stavljen na transfer-listu i pozajmljen kao dobar majstor jednoj drugoj fabrici kojoj je tokom rata trebao za namjensku proizvodnju. Kada je demobilisan, vratio se u željezaru. Rekli su mu da nema posla i da čeka. Od 1999. nalazi se na popisu radnika na čekanju novog preduzeća, u kome su suvlasnici Federalna vlada i Kuvajtska investiciona agencija (KIA). Preživio je sva nadanja da će sa novim suvlasnikom i novim kreditima biti nekadašnjeg posla. Ostaje vezan za BH Steel, mada mjesečno prima svega 40 maraka pomoći. Iako se više ne nada povratku na posao, očekuje da ipak privatizira stan u kome živi sa porodicom i dobije otpremninu. Želio bi da nastavi da se bavi prodajom cigareta, ali na legalan način.

"Ima, istina, dio radnika koji se nisu snašli i zaista teško žive. Većina radnika na čekanju je našla drugi posao. U BH Steelu su ostali zbog plaćanja zdravstvene zaštite i penzionog, te očekivanja otpremnine. Oko 2.500 radnika na čekanju godišnje košta BH Steel više od šest miliona maraka", kažu u upravi zeničke željezare.

Nakon što je Kuvajtska investiciona agencija uložila 60 miliona dolara, nekadašnja Željezara Zenica je podijeljena na dva preduzeća. Svi proizvodni dijelovi stare željezare su postali dijelom novog preduzeća BH Steel. Imovina je procijenjena na 180 miliona dolara, a suvlasnicima je priznato po 50 posto vlasničkog udjela. Uz 60 miliona dolara uloženog zdravog novca, Kuvajtskom suvlasniku je priznat kao vlasnički udio 30 miliona dolara predratnog dugovanja BiH prema ovoj bogatoj zaljevskoj zemlji. U BH Steelu je zaposleno oko 5.000 radnika, ali stvarno radi tek svaki drugi. Preostalima se isplaćuje mjesečna naknada od 40 maraka.

Nezakonita varijanta U Željezari Zenica, kao preduzeću koje okuplja preostale, uslužne dijelove nekadašnje željezare, ostalo je 1.500 radnika. "Dok u BH Steelu jedan radnik radi a jedan je na čekanju, u Željezari jedan radi a dva su na čekanju", kaže Safet Berbić, direktor Željezare Zenica.

Problem je samo u tome što su prošle dvije godine poslije zakonskog ukidanja statusa radnika na čekanju. Od 5. maja 2000. godine Zakon o radu ne poznaje status "radnika na čekanju". Tog trenutka, u Zeničko-dobojskom kantonu je bilo 12.000, a u Federaciji BiH oko 53.000 radnika na čekanju. U roku od šest mjeseci trebalo je ili podijeliti otkaze, uz otpremnine, ili vratiti radnike na posao. Vlasti, sindikati i poslodavci su izabrali treću, nezakonitu varijantu: zakonski privremeni prekid posla pretvoren je u novo utočište radnika na čekanju.

"Radnici se sada osjećaju kao zrele kruške koje poslodavac drži unutar ograde i, kad mu zatreba, bira koju će krušku uzeti, a koju ne", kaže jedan sindikalni aktivista. Sindikat se odlučio da se za status radnika izbori najavom generalnog štrajka. Zatražili su i poštivanje radnog zakonodavstva, kao što je plaćeno bolovanje do 42 dana ili plaćeni godišnji odmor. Inspektori rada su rekli da svaki zaposleni ima pravo na takve zakonske povlastice, ali Uprava se čudi kako može radnika koji ne radi poslati na plaćeni godišnji odmor. Ili kako može nekog poslati na neplaćeno čekanje ako on može da uzme plaćeno bolovanje?

Zato uprava takve zahtjeve odbija, tvrdeći da jedna nezakonitost - toleriranje nezakonitog statusa radnika na čekanju - vodi u daljnje kršenje radnog zakonodavstva.

Ministar je rekao ne Sindikalisti kritikuju i vlast i poslodavce što saglasno toleriraju kršenje radnog zakonodavstva samo kad je to na štetu radnika. Uoči zakazanog štrajka 10. juna, održani su posljednji pregovori poslovodstva BH Steela i predstavnika Federalne vlade, kao jedne polovine vlasnika. Kuvajtski suvlasnici su bili odsutni. Najavili su da će u Bosnu stići 26. i 27. juna kako bi pregovarali sa federalnim vlastima i sindikatima. Sindikalisti su bili u prvoj postavi: predsjednik Samostalnog sindikata BiH Edhem Biber, predsjednik Sindikata metalaca Ismet Bajramović i predsjednik sindikata BH Steela Islam Imamović. Pregovori su se pretvorili u cjenkanje sa ministrom industrije Federalne vlade Hasanom Bećirovićem. Prvo je traženo da "radnici koji se nalaze na privremenom prekidu rada dobiju 50 posto plaće koju bi ostvarili da su radno angažovani, sve do rješavanja njihovog radnopravnog statusa". Ministar Bećirović je ponudio u ime Federalne vlade da se naknada sa postojećih 40 poveća na 80 maraka mjesečno. Sindikalisti su pokušali da izbore makar za 100 maraka, ali ministar je rekao "ne!". Sindikalisti su prihvatili ponudu.

Štrajkački odbor je zatražio "od poslovodstva i Vlade Federacije da do 1. septembra izradi konačan prijedlog Programa o zbrinjavanju viška radnika". Na pitanje odakle dolaze ove pare za povećanje naknade radnicima na čekanju, jedan član Upravnog odbora BH Steela objašnjava da u federalnom budžetu postoji transfer za razvojni podsticaj u industriji u iznosu od jedan milion maraka. Tako je novac za razvojni podsticaj preusmjeren za pomoć radnicima na čekanju. To je, naravno, privremena socijalna intervencija.

Jedan nevjerovatan poziv Višak radnika je i dalje ključni problem BH Steela. U ranijoj izjavi za Dane dr. Mithkal Sartawi je rekao da su Kuvajćani još 1999. bili svjesni da je 5.000 radnika previše za ovo preduzeće, ali su se nadali da će početi proizvodnja i prodaja proizvoda. "Za prve dvije godine potrošeno je 30 miliona dolara kuvajtskog uloga. I sada sindikalisti kažu kako je moguće da je tada bila bolja plata. Pa, eto, kako, pojeli su investiciju kroz veći standard i ulaganja u postrojenja od kojih se kasnije odustalo. Kuvajtsko ulaganje je shvaćeno kao jedan humanitarni fond u kome je bilo para i za veće plate, i za doprinose državi i za ulaganja od kojih se odustajalo", kažu u upravi BH Steela.

U proljeće 2000. godine dr. Sartawi je privremeno postavljen za direktora BH Steela, kako bi modernije i ekonomičnije organizirao ovo preduzeće. Sada ga, prilikom posjete Bosni, očekuje jedan nevjerovatan poziv, koji mu još niko nije smio saopćiti. Iz Poreske uprave su zatražili da dr. Sartawi, predstavnik i dalje najznačajnijeg stranog ulaganja u BiH, dođe u njihov ured i da izjavu pred poreznicima u Zenici.

Tokom ove godine, sindikalisti su već dva puta tražili povećanje plaća. Oba puta zahtjevi su odbijeni, jer bi se time povećali troškovi poslovanja preduzeća koje je ionako već 5 miliona maraka u gubitku. Ministar Bećirović je prvo objašnjavao sindikalistima da plate ulaze u trošak preduzeća i da se Federalna vlada time neće baviti. Potom je, za razliku od nekih ranijih pregovora, popustio pod pritiskom.

Višak 2.000 radnika U Upravnom odboru BH Steela tri člana imenuje Federalna vlada. Ministar Bećirović je potpisao da će "dati pozitivnu saglasnost predstavnicima državnog kapitala u Upravnom odboru BH Steela za povećanje plate". Predloženo je povećanje plate po kome će nova prosječna plata biti 375 maraka, umjesto aprilske 352 marke. Tako je odgođen štrajk. Na pitanje odakle dolaze pare za takvu povišicu plata, ekonomisti u upravi BH Steela objašnjavaju da će pare biti uzete iz obrtnih sredstava, nužnih za poslovanje preduzeća. "Time će biti manje para za kupovinu onoga što nam treba za proizvodnju. Takvim rješenjem jedemo sami sebe. Nemojte se iznenaditi ako zbog toga plate uskoro počnu da kasne i potom ih uopšte ni ne bude", upozorio je Seid Kapetanović, direktor BH Steela.

Tokom pregovora, sindikalisti su tražili od Kapetanovića da telefonom provjeri da li se kuvajtski investitor slaže sa Vladinom ponudom za povećanje plaća. Sindikalisti su najavili da će tražiti da se u BH Steelu napokon odredi većinski vlasnik kako bi znali s kim pregovaraju i ko odlučuje. Ovako su i odgovornost i obaveze podijeljene između dva vlasnika, koji se viđaju par puta godišnje. Sartawi dođe iz Kuvajta, Bičakčić ili Behmen ga podrže, ali nijedan problem se ne rješava zbog toga što je u ovoj zemlji sve preče od ekonomske reforme.

BH Steel je treći izvoznik u BiH, ali ipak posluje sa gubitkom. Domaći i strani ekonomisti kažu da je od početka napravljena greška što je polovina vlasništva data jednom stranom finansijskom investitoru, a ne nekom kupcu iz ove branše. "Problem je u tome što niti jedan veliki, strani kupac nije ni zainteresovan za kupovinu udjela u BH Steelu dok ova željezara ne počne raditi. Ona će početi da radi tek kada bude imala svoj čelik. BH Steel očekuje realizaciju kredita od 32 miliona eura za nabavku Danielijeve elektrolučne peći i modernizaciju proizvodnje. Sa takvim moderniziranjem, u BH Steelu bi bilo posla za 2.994 stalno angažirana radnika. Nakon rješavanja problema viška od 2.000 radnika, pokretanja proizvodnje i prodaje proizvoda, bilo bi para i za veće plate. Tek tada bi i strani kupci bili zainteresovani za kupovinu vlasničkog udjela ovdje", objašnjava Kapetanović, dodajući da je i sam dolazak Kuvajćana bio veliki uspjeh Harisa Silajdžića, koji se svojim ugledom kod vlasti u ovoj zemlji izborio za takvo kuvajtsko ulaganje.

"Do tada", kaže Ahmed, jedan od 2.000 prekobrojnih "radnika na čekanju", "ostaje svakom da se snađe kako zna. Valja preživjeti!" "Mi znamo da na nama puno zarade i oni koji nam dadnu posao na crno, ali ne želimo govoriti o njima. Nama je potreban svaki posao jer niko ne može da preživi ni od 40 niti od 80 maraka", dodaje Ahmed.

pemanapemani wrote:Odličan odgovor.

pemanapemani wrote:@miop - ne bih sad provjeravao za ostale, ali Bratstva i Žice više nema.
Kada jednog lijepog dana budemo usklađivali zakonodavstvo i propise sa EU standardima, Željezara će se morati promijeniti iz korijena ili zatvoriti. Došao kapitalist da truje BiH građane, ne pada mu na pamet da ulaže u filtere, sačuva rijeku Bosnu itd.
Vidimo koliko se privreda "oživila" i "integrisala" sa Silajdžićevim investicijama. Bolan, neki ljudi imaju povjerenja u ono što vide. Ne vjeruju baš svi najvećem ublehašu i lažovu kojeg je dala ova zemlja. Uostalom, to su pokazali i izbori.

VLADA FBIH: DAJTE PARE!
ZE-DO KANTON: NE DAMO!

Sudski spor sarajevske Hidrogradnje i zenicke Agencije za privatizaciju oko toga cija je Cementara Kakanj, nije nista drugo do prikriveni sukob kantonalnih vlasti u Zenici i Sarajevu ko ce kontrolirati prodaju i kome ce novac od prodaje Cementare. Problem ko ce biti "cuvar privatizacijskog novca" evidentan je i u slucaju BHSteela i maglajske Natronke. Postojanje takvih sukoba izmedju kantonalnih vlasti ali i Zenicko-dobojskog kantona i federalnih vlasti na problematican nacin oznacava pocetak velike privatizacije i strateskog nesporazuma drzave sa samom sobom: sta se zapravo hoce?



Pise: Esad Hecimovic




OBJAVLJIVANJEM NAJPOVOLJNIJE PONUDE ZA
kupovinu 51 posto kapitala u Tvorni ci cementa Kakanj, na javnoj prezentaciji Kantonalne agencije za privatizaciju u Zenici 15. marta, pocela je velika privatizacija u Federaciji BiH. Najmanje cetiri godine trajala je borba izmedju niza evropskih proizvodjaca cementa, razlicitih bosanskih firmi i politickih struktura od opcinskog do drzavnog nivoa za kontrolu nad Cementarom u Kaknju.

Komisija Kantonalne agencije za privatizaciju tek treba da konacno potvrdi kome ce biti prodan vecinski, kontrolni paket dionica kakanjske Cementare, ali kao najpovoljnija za sada je opisana ponuda njemacke kompanije Heidelberg Zement AG. U utrci su i francuska Lafarge SA, britanska RCM Group i svedska kompanija Plena. Tri potencijalna kupca su izrekli izuzetno pohvalne ocjene o angazmanu Kantonalne agencije u Zenici tokom ove prodaje, zahvaljujuci se pismenim putem njenom direktoru Edberu Hrnjicu "na rijetko efikasnom i visokoprofesionalno obavljenom poslu". Ali jedan od konkurenata koji zaostaje za njemackom kompanijom izgleda da zadrzava svoje rezerve, cekajuci na konacan ishod. Izmedju glavnih konkurenata izgleda da je presudio njihov razlicit odnos prema dva glavna kriterija – ponudjena cijena za kupovinu 51 posto ukupnog kapitala preduzeca i odnos prema 360 zaposlenih u Cementari. Ova dva kriterija su prilikom vrednovanja ponuda osiguravala po cetvrtinu ukupnog broja bodova.

Koncesija na Kamenolom
Kakanjska Cementara je dionicko drustvo u mjesovitoj svojini, u kome je drzava vlasnik 86,44 posto ukupnog kapitala koji iznosi oko 96,1 miliona KM (DM). Kantonalna agencija u Zenici se odlucila za kombinovani metod privatizacije, u kome se istovremeno trazi strateski strani partner putem prikupljanja tendera (zatvorenih ponuda) na javni poziv i javni upis dionica (certifikatska privatizacija). Javnim pozivom, koji je objavljen pocetkom januara ove godine, ponudjena je prodaja dijela drzavnog kapitala u Cementari u vrijednosti od 49.009.406,92 KM, sto odgovara iznosu od 51 posto ukupnog kapitala preduzeca.

Njemacka kompanija Heidelberg Zement AG ponudila je da ovaj vecinski, kontrolni paket dionica otkupi za – 55 miliona DM. Takvom eventualnom kupovinom ce se, ustvari, povecati i vrijednost preostalih dionica u Cementari koje su u vlasnistvu drzave (35,44 posto) i radnika (13,56 posto). Prodaja preostalog dijela drzavnog kapitala, koji je, prema pocetnom bilansu, utvrdjen u iznosu od 34,05 miliona KM ili 35 posto ukupnog kapitala preduzeca, izvrsit ce se "javnim upisom dionica, uz mogucnost ucesca svih domacih i stranih fizickih i pravnih lica".

Tako ce kakanjska Cementara u buducnosti imati jednog vecinskog, stranog i mnostvo malih vlasnika. Naravno, kakvi ce u buducnosti biti odnosi vecinskog i malih dionicara nije moguce predvidjeti. Njemacka kompanija Heidelberg Zement AG je ponudila 100 miliona maraka novih investicija, a teoretski je moguce da se i drugi, manji dionicari odluce na dodatne investicije. Nema sumnje da ce javni upis dionica kakanjske Cementare biti veoma privlacan i za brojna lokalna fizicka i pravna lica, koja ce u tome vidjeti sigurnije investiranje svojih certifikata. Ulaganje zdravog novca od strane vecinskog stranog vlasnika, tvrde privatizacijski strucnjaci, povecat ce vrijednost ulozenih sredstava lokalnih dionicara, bez obzira na broj ili procentualni omjer dionica u vlasnistvu vecinskog i malih dionicara.

Privatizacijski strucnjaci procjenjuju da ce ucinak ovakvog stranog ulaganja u Cementaru biti daleko veci od ranijeg kuvajtskog ucesca u formiranju BHSteela, kao zajednicke kompanije Zeljezare u Zenici i kuvajtske KIA-e. Nakon kupovine kakanjske Cementare, 55 miliona maraka ce preko racuna IKB banke i Kantonalne agencije za privatizaciju stici na poseban racun Zenicko--dobojskog kantona. Kantonalna vlada u ovom postupku ima jedino ulogu da osigura pravo koristenja – koncesiju na Kamenolom u blizini Cementare, na minimalno 25-30 godina, na temelju posebnog ugovora, kako bi buduci vecinski vlasnik mogao da koristi potrebne sirovine. Takva mogucnost je bila vazan preduslov prodaje strancima.

Guzva oko love
Novac dobiven prodajom Cementare trebao bi biti upotrijebljen za razvojne projekte u Zenicko-dobojskom kantonu. Ali, niti jedan kantonalni zvanicnik, pocev od premijera Kantonalne vlade Vehida Sahinovica (SDA, Visoko), nije do sada niti nagovijestio nacin na koji ce ovaj zdravi novac biti upotrijebljen. Nema sumnje da ce kantonalne vlasti, nakon uplate 55 miliona zdravog novca na njen racun, biti izlozene brojnim i suprotstavljenim zahtjevima. Opozicioni politicari, naprimjer, izrazavaju bojazan da ce novac otici za preuzete a neizmirene obaveze kantonalnih vlasti prema razlicitim socijalnim kategorijama. Drugi, pak, ocekuju pritiske lokalnih vlasti u Kaknju i iz drugih sredina da novac bude upotrijebljen za komunalne radove i slicno. Naravno, novac dobijen prodajom Cementare politicari sa vizijom bi koristili za promjenu privredne strukture u Kaknju i ovom industrijskom bazenu, koji je dugo bio u vrhu jugoslavenskih "zrtvovanih gradova" sa prljavom industrijom. Ali, poseban problem je sto u ovom kantonu nije uspostavljen investicioni fond koji bi usmjeravao ovaj zdravi novac u razvojne projekte, nego samo – poseban racun. Od nacina na koji ce vlast upotrijebiti novac dobijen u velikoj privatizaciji ovisi da li ce privatizacija omoguciti razvojni preporod ili ce to biti obicna rasprodaja drzavne imovine.

Upravo unutrasnji sukobi interesa, na razlicitim nivoima vlasti od opcine do drzave, predstavljali su glavnu prepreku u protekle cetiri godine potrage za strateskim, stranim ulagacem u kakanjsku Cementaru. Cementara je prestala sa radom u aprilu 1992. godine i tokom rata je bila poznata kao – prihvatni, izbjeglicki centar. U tvornickom naselju je zivjelo oko 450 izbjeglica. Ratna proizvodnja je pokrenuta krajem 1994. godine. U prvoj godini mira, sa obnavljanjem proizvodnje pocela je i potraga za stranim ulagacem u kakanjsku Cementaru. Nakon visemjesecnih kontakata i pregovora, u Dresdenu je 11. maja 1996. potpisan Osnovni ugovor za rekonstrukciju Tvornice cementa u Kaknju. Ugovor je predvidjao da "udruzena njemacka privreda" putem berlinske fime MAG GRIMMA kreditira ovu rekonstrukciju. Vrijednost potpisanog ugovora je bila 304 miliona maraka, a cilj takvog ulaganja je trebao biti "povecanje kapaciteta za novih 500.000 tona cementa godisnje i dostizanje ukupnog kapaciteta na jedan milion tona cementa godisnje". Instalirani kapacitet tvornice je 500.000 tona godisnje, a, prema sluzbenim podacima, "tvornica trenutno radi sa kapacitetom od 350.000 tona, za koji ima obezbijedjeno domace trziste".

Medjutim, lokalne vlasti u Kaknju, posebno Opcinski odbor SDA, reagirale su veoma ostro na takvu najavu. Postojala su najmanje dva razloga za tadasnje proteste. Jedan je cinjenica da su njemacki kreditori najavili duplo vecu proizvodnju, sto je protumaceno kao novo zrtvovanje Kaknja, bez obzira na sva uvjeravanja da ce biti postovani zapadni standardi zastite zivotne sredine. Drugi, politicki, razlog je, cini se, bio vazniji. Potpisivanju tadasnjeg ugovora u Dresdenu, na poziv organizatora, prisustvovao je dr. Haris Silajdzic, kao jedan od inicijatora projekta. Tada je samo Silajdzicevo pojavljivanje u Dresdenu bilo dovoljno za ostro protivljenje SDA cijelom projektu.

Potom je uslijedila zestoka medjukantonalna borba Zenice i Sarajeva za kontrolu privatizacije kakanjske Cementare. Posmatraci vjeruju da je sudski spor sarajevske Hidrogradnje i zenicke Agencije za privatizaciju oko toga cija je Cementara, ustvari, predstavljao od javnosti prikriveni sukob kantonalnih vlasti u Zenici i Sarajevu ko ce kontrolirati prodaju i kome ce novac od – prodaje Cementare. Postojanje takvog sukoba izmedju kantonalnih vlasti ali i Zenicko-dobojskog kantona i federalnih vlasti potvrdjuje upravo pocetak velike privatizacije.

Patron Natrona
Upravni odbor Federalne agencije za privatizaciju objavio je 29. februara javni poziv za prodaju "drzavnog udjela u kapitalu maglajske tvornice papira Natron u iznosu od 115 miliona 148 hiljada i 558 KM, sto odgovara iznosu od 70,4 posto ukupnog kapitala preduzeca". Federalna agencija se pozvala na clan 6. Zakona o Agenciji za privatizaciju, u kome se kaze da "u okviru svoje djelatnosti, u vezi s privatizacijom preduzeca i banaka, Agencija Federacije odobrava i sprovodi privatizaciju preduzeca koja imaju dijelove na podrucju vise kantona". U slucaju Natronke, zbog jednog njenog pogona u Citluku, koji je vec bio prijavljen za malu privatizaciju kod zenicke Agencije, Federalna agencija je preuzela vodjenje njene prodaje. Naravno, posmatraci objasnjavaju da u ovom sporu nije rijec o citluckom pogonu, nego o tome da li ce federalne ili kantonalne vlasti raspolagati sa 115 miliona maraka od eventualne prodaje drzavnog kapitala u Natronki.

Federalne vlasti su se odlucile na prodaju drzavnog kapitala u Natronki, nakon neuspjeha pregovora sa francuskom firmom Gascogne. Francuska kompanija je krajem januara objavila da odustaje od daljnjih pregovora oko Natrona zbog cijena drveta, manjkavosti bankarskog sistema i unutrasnje politike zemlje "u kojoj postoji opsjednutost ocuvanjem vlastite etnicke cjeline". U pregovorima Natrona i Gascognea je do tada trazena mogucnost stranog ulaganja kroz stvaranje novog, zajednickog preduzeca, a ne kroz privatizaciju. To je, u pravnom smislu, nacin na koji su osigurana strana ulaganja za BHSteel i preduzece Alba u Zenici. Svega sedam preduzeca u Zenicko-dobojskom kantonu kroz privatizaciju traga za stranim ulagacima. Osim Tvornice cementa u Kaknju, UNICO Filter, Pobjeda Tesanj, UNIS FAD Jelah, IGM Visoko, GIP Sretno Breza i neka gradjevinska preduzeca. Postojao je i interes za strana ulaganja u pojedine dijelove zavidovicke Krivaje i slicna preduzeca.

Nakon BHSteela (sa kuvajtskim ulaganjem od 90 miliona dolara, od cega je 60 miliona zdravi novac, a preostalih 30 miliona priznati dug BiH prema Kuvajtu, koji je prihvacen kao kuvajtsko ulaganje), primjer Tvornice cementa u Kaknju (sa 55 miliona maraka drzavi za kupovinu njenog kapitala u Cementari i 100 miliona maraka novih investicija u Cementaru) izgleda kao daleko uspjesniji primjer stranog ulaganja. Iako se ne mogu porediti, naprimjer, po tome kolika je bila knjigovodstvena vrijednost i ukupni prihod Cementare i Zeljezare, prodaja Cementare je privukla veci strani ulog u BiH. Mozda je cak i vaznija cinjenica da kuvajtsko ulaganje nije bilo dovoljno za pokretanje proizvodnje u Zeljezari, jer sada Federalna vlada traga za novim stranim, strateskim partnerom koji ce osigurati plasman proizvoda iz Zeljezare i uloziti nova sredstva. Na drugoj strani, Cementara u Kaknju je uspjela sama djelomicno obnoviti proizvodnju i ima osigurano trziste. Takvo poredjenje je osnov za tvrdnju analiticara da ce efekti privatizacije Cementare biti veci od efekata ulaganja u BHSteel.

Da li su federalne vlasti i same izvele takav zakljucak ili je presudila teznja za kontrolom novca dobijenog eventualnom prodajom Natrona, za sada nije moguce procijeniti. Kantonalnim vlastima u Zenici je, zbog pogona u Citluku i nakon uspjeha u Kaknju, oduzeta ova kontrola nad privatizacijom Natronke. Federalna agencija sada trazi ulagaca koji je spreman da plati 115 miliona maraka za otkup 70 posto ukupnog kapitala Natronke, koji je u vlasnistvu drzave, osigura jos 64 miliona maraka investicija i zaposlenost 900 radnika. Javno objavljivanje pet najbolje rangiranih ponuda je najavljeno za 28. april ove godine, u prostorijama Federalne agencije – u Sarajevu.

Objavljeno u broju 147 DANA, 24. mart / ozujak 2000.

pemanapemani wrote:@miop - ne bih sad provjeravao za ostale, ali Bratstva i Žice više nema.
Kada jednog lijepog dana budemo usklađivali zakonodavstvo i propise sa EU standardima, Željezara će se morati promijeniti iz korijena ili zatvoriti. Došao kapitalist da truje BiH građane, ne pada mu na pamet da ulaže u filtere, sačuva rijeku Bosnu itd.
Vidimo koliko se privreda "oživila" i "integrisala" sa Silajdžićevim investicijama. Bolan, neki ljudi imaju povjerenja u ono što vide. Ne vjeruju baš svi najvećem ublehašu i lažovu kojeg je dala ova zemlja. Uostalom, to su pokazali i izbori.

ibizza wrote:
Nije tacno!

hercegovac_pravi wrote:Pa i jok eto ja ga sanjam...Pa što ga je onda onako glatko prihvatio? Sigurno iz želje da pomogne jačanju države BiH...Zapamti da bi Dodik i danas prihvatio onakav "aprilac" bez da dvaput razmisli...
A wiki i kredibilan izvor informacija...okani me se živ bio..to ti je isto ko da koristiš wikpediu za pozitivan naučni rad prepun "kredibilnih" resursa..

asurbanipal wrote:A gdje im je "ugledni biznismen", Safet Oručević ???

Better Man wrote:

ibizza wrote:
Nije tacno!

Jeste tačno, prodao je željezaru za 1 KM!