EU-All About (Evropska Unija-Dogadaji)

[Grover]

[Grover]

Veliki dan za Evropu:


Cipras suzama ne veruje

http://www.advance.hr/vijesti/trenutak- ... ontinenta/

[fosna2014]

Veliki dan za Evropu:


Cipras suzama ne veruje

http://www.advance.hr/vijesti/trenutak- ... ontinenta/

Dan D za Grcku. Hoce li pobijediti Tzipras? Ili, sa koliko prednosti ce pobijediti?

[fosna2014]

Projekcije od juce pokazuju sljedeci raspored snaga:

1. Syriza 33%
2. DN 26%
3. PASOK 6%
4. GD 6%
5. TP 6%
6. KKE 5%
7. manje stranke ostatak

Ukupno se dijeli 300 zastupnickih klupa. 250 direktno i 50 ostalih ide kao bonus pobjedniku izbora. Izborni prag je na 3%.

[Grover]

On se obratio prisutnima u vjerskoj školi koja se nalazi u sastavu Islamske zajednice u Austriji.

Kurz je kazao da je islam dio Austrije, ali, kako je istakao, u ovoj zemlji nema mjesta za one koji vrše terorizam koristeći vjeru.

“Pogrešna je općenita sumnja prema muslimanima. U posljednjim događajima u Francuskoj, vidjeli smo da terorizam nema veze s vjerom. U napadu su poginuli i musliman i kršćanin i Jevrej i ateista. Islam je službeno u Austriji priznat 1912. godine kao vjera i u našoj zemlji vlada najveća vjerska sloboda. Ali, u našoj zemlji, svako ima svoje obaveze. Ukoliko sumnjate na nešto, prijavite to. Današnja radikalizacija, sutra može postati teroristički napad”, rekao je Kurz.

Šef austrijske diplomatije naglasio je kako želi da imami poznaju njemački jezik, kao i kulturu Austrije. Dodao je da vjerske skupine moraju finansirati sebe, uz riječi da nijedan imam ili sveštenik nije finansiran iz inostranstva.

Također je kazao da bi muslimani trebali osuđivati terorističke napade, umjesto da ih ignorišu.

“Ja sam katolik i ograničavam se od Krstaških ratova. To je jako jednostavno. Teroristi kažu da ubijaju u ime Allaha, pa bi muslimani trebali javno reći da se ne slažu s njima i da islam ne propovijeda ubijanje”, pojasnio je Kurz.
LINK

Ko ovo ignoriše?


U.S. Drones Targeted 41 People; Killed 1,147



http://theantimedia.org/u-s-drones-targ ... lled-1147/


The drone operator who said ‘No’

For almost five years, Brandon Bryant worked in America’s secret drone programme bombing targets in Afghanistan and elsewhere.

He was told that he helped to kill more than 1,600 people, but as time went by he felt uneasy with what he was doing. He found it hard to sleep and started dreaming in infra-red.

Brandon Bryant told Witness about his doubts and the mission that convinced him it was time to stop.
http://beforeitsnews.com/terrorism/2015 ... 52126.html

Killing 40 civilians in one go is “reasonable,” says Israel army ethicist

Since the Israeli army killed more than 2,200 Palestinians in the besieged Gaza Strip last summer, including more than 500 children, a dedicated army of official and unofficial whitewashers has been mobilized on a mission to rescue Israel’s bloodstained public image.

Such was the case on 4 December, when dozens of people, including this writer, filed into the Jewish Community Center (JCC) in Manhattan’s Upper West Side for a panel discussion titled, “Defense with a conscience: Exploring military ethics in Israel.”

Convened by the liberal Zionist New Israel Fund and moderated by Jane Eisner, editor-in-chief of the liberal The Jewish Daily Forward, the event was advertised as a discussion about “‘moral armies’ and the challenges of defensive wars in today’s new Middle East.”

Among the panelists were Israeli military “ethicists” Asa Kasher and Moshe Halbertal, as well as retired US Air Force Major-General Robert Latiff...

The ethicists

Appealing to right-wing Zionist sensibilities, Kasher dominated the discussion, arguing that Palestinian civilians—or as he calls them, “the neighbors of the terrorists”— had to die to protect the lives of Israeli combatants.

In an exclusive interview following the panel, Kasher’s extremism reached new heights. He told me that Givati Brigade commander Ofer Winter was right to carpet bomb the southern Gaza City of Rafah to prevent the capture of an Israeli soldier, an order that killed the soldier and 190 Palestinians in a matter of hours, though Kasher insisted that “only forty” were killed.

“Killing forty civilians” is “reasonable,” he told me...

http://electronicintifada.net/blogs/ran ... y-ethicist

[Grover]

Švedski standard:

Većina modernih kompanije diljem svijeta već godinama svojim zaposlenicima izdaju kartice kako bi se identificirali prilikom dolaska na posao i sjeli za svoje radno mjesto.

Međutim, u švedskom tehnološkom kompleksu 'Epicenter' otišli su korak dalje pa svojim zaposlenicima ugrađuju čipove ispod kože.

Felicio da Costa, čija kompanija posluje u okviru 'kompleksa, prilikom ulaska mora prisloniti svoju ruku pored čitača na ulaznim vratima koja se zatim otvaraju. Potom to mora ponoviti prilikom ulaska u svoj ured, ali i za korištenje fotokopirnog stroja i slično.

Čip RFID (radio identifikacijski čip) velik je poput zrna riže, a uskoro bi svih 700 zaposlenika kompanije dobiti priliku da se čipiraju.

Osim što otvara vrata zaposlenici koji ga ugrade uz pomoću njega će moći plaćati račune u kafićima i dućanima.

Čip se ugrađuje između palca i kažiprsta, a ubrizgava se posebnom injekcijom.



- Toliko nam je ova tehnologija već bliska da nam ovo nije ništa pretjerano. Nitko ne može bez mobitela, kartica i računala. Razlika je jedino što nam za uporabu ovog čipa ne trebaju nikakve šifre već samo prislanjanje ruke - rekao je da Costa.

Kao i uvijek kada je riječ o novoj tehnologiji mišljenja su podijeljena. Jedni ne vide ništa loše u njima, dok protivnici smatraju kako je ovaj spoj ljudi i tehnologije prebrz pa čak i jeziv.

Hannes Sjoblad, izumitej ovog čipa, smatra kako je ovo priprema za dan kada će 'nas drugi željeti čipirati'.

- Želimo razumjeti ovu tehnologiju prije nego što velike korporacije i vlade odluče da je vrijeme za to. ako dođe do toga mi ćemo već znati kako ti čipovi funkcioniraju - rekao je Sjoblad.
http://www.jutarnji.hr/video--cipiraju- ... -/1285782/

[Grover]

Vrijeme je da uživamo u civilizacijskim dostignućima Evropske Unije:




http://www.humanleather.co.uk/

[Grover]

Norveška nije članica EU, ali pripada kulturno-političkoj sferi Zapadne Evrope:



Zapadnu Evropu, posebno njene najrazvijenije države, mnogi neupućeni vide kao pravi raj. Zamišljaju da su to uređene države sa snažnim demokratskim tradicijama i zaštitom ljudskih prava. Ispod takve površine kriju se, međutim, stvari koje nikada u istoriji normalnim ljudima nisu bile pojmljive.

Ruskinja Irina Berset 2005. godine se udala za norveškog državljanina i preselila u Norvešku, zajedno sa svojim maloletnim sinom iz prethodnog braka. Za novinski portal zavtra.ru kasnije je ispričala: „Moj sin je tada imao 7 godina. Otišli smo da živimo u komunu Aurskog-Hekland, u naselje Aurskog. Tada još nisam znala da je do pre pola veka Norveška bila država koja se po stepenu civilizacije mogla uporediti sa državama Centralne Afrike."

U međuvremenu su Norvežani našli naftu u moru i postali jedna od najbogatijih i najsrećnijih nacija Evrope.

Irini su predložili da radi kao učiteljica u susednoj Fet komuni, u seoskoj školi novog tipa - po progresivnom danskom obrascu po imenu "Riddersand", što u prevodu znači "škola vitezova". Od prvog do sedmog razreda je osnovna škola. Zadatak državnog programa je naučiti abecedu do 13. godine i da se deca nauče brojanju - da mogu da čitaju cene u trgovinama!?

U razredu se ne sme čitati naglas zato što je to "sramota". Specijalni učitelj izvodi dete u hodnik i tamo sluša mališu kako on čita da ga ne sramoti pred drugovima, ako ne zna da čita. Učitelj ima pravo razraditi s decom dva primera iz matematike dnevno, a ako đaci ne usvoje materijal, onda se kroz tri dana ponovo trudi da im objasni pređeno gradivo. Domaći zadatak nedeljno je pet reči na engleskom ili osam, po odluci deteta.

Norveška škola je primer potpune degradacije obrazovanja, tvrdi Irina. Književnosti nema, nema istorije, fizike, hemije, nema prirodnih nauka. Ima poznavanje prirode, zove se "Pregled". Deca izučavaju svet oko sebe u opštim crtama. Ona znaju da je bio Drugi svetski rat. Sve ostale pojedinosti - to se smatra nasiljem nad detetom i njegovom psihom.

Šest godina posle dolaska počinju Irinine muke. Do tada nije znala da u Norveškoj postoji „Barnevarn", svemogući „zaštitnik dece".

U martu 2011. godine njen mlađi sin, rođen u u međuvremenu razvedenom braku sa Norvežaninom, požalio joj se da su mu prilikom nedavne posete stričevi i strine, rođaci njegovog oca, nanosili bol u ustima i guzi. Irina nije mogla da poveruje u ono što joj je sin ispričao. Slučaj je prijavila policiji.

Već sledećeg dana socijalni centar za decu, odnosno „Barnevarn", joj je oduzeo oba deteta. Irini su objasnili: "Situacija je takva, vi govorite o nasilju nad decom. Vas mora da pregleda lekar i da kaže da ste zdravi."

Kada joj se stariji sin Saša javio telefonom da joj saopšti kako ih vode u hraniteljsku porodicu Irini je došlo da zaplače. Nije se usudila da to učini, jer se plakanje u Norveškoj smatra nezdravim i socijana služba je mogla da je pošalje na prisilno psihijatrijsko lečenje.

U smislu krađe dece od roditelja, Norveška prednjači pred celim svetom - tamo je to državni projekat. Naslov u norveškim novinama glasi: "Jedna petina dece u Norveškoj već je spašena od roditelja". Novčano pokriće koje prijemna porodica dobija u Norveškoj je oko 240.000 evra godišnje. Ako je dete invalid, dobija se još više dotacija. Što više trauma, to bolje za prijemni dom, koji postaje ništa drugo do zatvor porodičnog tipa.

Ni u Švedskoj, tvrdi Irina, situacija nije drugačija. Po jednom dokumentu koji joj je dostavljen u toj skandinavskoj zemlji je preko 300.000 dece oduzeto od roditelja. To je cela jedna generacija.

Hraniteljske porodice mogu same da biraju, čak naručuju kakvo dete žele da imaju. Na najvišoj ceni su deca ruskih roditelja.

Ministarstvo za decu u Norveškoj zove se bukvalno „Ministarstvo za dečja pitanja i ravnopravnost svih oblika seksualne raznolikosti". Seksualne manjine u Norveškoj - to više uopšte nisu manjine. Normalni ljudi su tamo manjina. Materijali sociologa koji su dostupni svedoče: do 2050. godine Norveška će biti 90 odsto gay država.

Na Zapadu je ozakonjeno najmanje trideset vidova netradicionalog braka. "Najnaprednija" po tom pitanju je Norveška, tamo su "muškarac" i "žena" - pojmovi koji nestaju. I nije čudno da u Norveškoj nema mogućnosti da se zaštiti dete rođeno u prirodnoj porodici

U Norveškoj se otvoreno govori o tome da su roditelji obavezni, zajedno s lekarima i odgajivačima u vrtiću, da uče decu "raznim vidovima ljubavi".

A posebno odeljenje tog opšteevropskog seksualnog standarda objašnjava zašto evropsku decu roditelji i vaspitači treba da uče masturbaciji strogo do 4 godine i nikako kasnije. Na 46. strani jednog zvaničnog dokumenta, u koji je Irina imala uvid, ukazuje se da novorođenče treba da spozna svoj "rodni identitet".

Obaveznim seksualnim obrazovanjem dete treba već u trenutku rođenja da se opredeli je li ono: gej, lezbejka, biseksualno, transvestit ili transseksualno. A pošto su pojmovi "muškarac" i "žena" isključeni iz poimanja ravnopravnosti polova, zaključite sami šta dete može da postane. Ako vaše dete ipak ne izabere "rod", u tome će mu pomoći svemoguća norveška Barnevarn ili finska Lastensuoelu, nemački Jugendamt...

Lisbaken, norveški ministar za pitanja dece, ne stideći se, govori: "Ja sam homoseksualac. Ja hoću da sva deca u zemlji budu ovakva kakav sam i ja." On je zato započeo državni program koji treba da sprovede sledeći eksperiment: u vrtićima je bila uzeta sva literatura tipa" Pepeljuga ", sve bajke braće Grim. Umesto toga je napisana druga književnost, polna, kao što su: "Kralj i kralj" ili "Gay-deca". Tamo se princ zaljubljuje u kralja ili princa, a princeza mašta da se uda za kraljicu. Po zakonu su deci već u vrtiću vaspitači dužni da čitaju takve bajke i pokazuju slike.

Norveška je jedna od prvih zemalja sveta koja je otvorila naučno - istraživački institut pri Univerzitetu u Oslu, koji proučava samoubistva dece od 0 do 7 godina. Sa tačke gledišta običnog čoveka to je jako čudno. Kako novorođenče može da izvrši samoubistvo? Ali sa tačke gledišta Barnevarna, to je prirodno. Ako deca posle sadističkih orgija umru, onda se to službeno može podvesti pod "samoubistvo" i - niko nije kriv.

U norveškim novinama su opisali slučaj jednog dečaka koga su uzeli od majke u dečjem uzrastu i silovali ga u svim hraniteljskim porodicama. Kada je napunio 18 godina kupio je oružje, došao "kući" i ubio hraniteljske "roditelje".

Drugog norveškog dečaka su uzeli od majke - on je plakao, hteo je nazad majci. Lekari su rekli da je to paranoja. Onda su ga su nakljukali lekovima i od njega napravili stvar. Posle napada medija, vratili su ga majci u invalidskim kolicima. Tada već nije mogao govoriti, spao je na 13-15kg. To je bila distrofija, pošli su nepovratni procesi.

Ovo je redak slučaj intervencije medija, jer se u skandinavskim zemljama zabranjuje javno iznošenje ovakvih slučajeva, radi navodne zaštite prava deteta na intimnost.

Irina i njen sin su imali sreću. Jedan Poljak, koji je imao organizaciju za spasavanje dece i roditelja uspeo je da ih u poslednjem trenutku prebaci nazad u Rusiju. Saša je već bio napisao majci oproštajno pismo tvrdeći da će radije da se ubije nego da nastavi da živi u nemogućim uslovima „hraniteljske porodice". Od tada je Irina svoj život posvetila borbi za spas dece stranih državljana, koja su na posebnoj ceni u Skandinaviji, iz kandži Barnevarna i sličnih državnih organizacija.

Svakih pet godina Bernevarn pravi izveštaj o doseljenicima čija deca se najviše oduzimaju. Top-listu predvodi Avganistan, zatim Eritreja, onda Irak. Kod bele dece Rusija je na prvom mestu, u opštem popisu država - na četvrtom. Ukupno je oduzeto 200.000 dece u Norveškoj, 300.000 u Švedskoj, a 250.000 u Finskoj. To su čitava pokoljenja, moderni danak u krvi.

A: Kreativni seks za elitu

Jedna druga ruska državljanka, Irina S. je 18 godina živela u Engleskoj. Tamo je imala momka. Rodila je ćerku. Jednom je Irina slučajno saznala da je njen prijatelj član sadomazohističkog kluba. Njena djevojčica je jednom gledala gde na TV pokazuju mesnog vozača. Ćerka kaže: "Mama, a taj čika je dolazio da se sa mnom igra doktora. A ta teta se sa mnom kupala u kadi "

Irina je otišla kod engleskog dečjeg psihologa, koji joj je rekao: "Draga, vi ste ludi, vi ste paranoični. To nije izopačeništvo - to je kreativni seks za elitu! "Ona je ućutala i polako počela da sprema stvari i priprema se za povratak u Rusiju.

Ruski turisti su pošli u Novi Zeland sa kratkoročnom vizom za odmor. Mama, tata i dete. Jesu li roditelji viknuli na dete ili je dete glasno plakalo ne zna se, ali iz kafea ili hotela su pozvali službu za zaštitu dece. Došao je odred "spasilaca" i dete oduzeo, "spasao" od "roditelja-sadista". Ruska diplomatija se borila više od godinu dana da to dete puste da se viđa sa roditeljima.

U Norveškoj zakon propisuje da biološki roditelji oduzetu decu mogu da viđaju jednom u pola godine, na dva sata.

Link

Link

[pirmin]

Ako je pola od ovog istinito...

[insomnia78]

[fantabox]

Ako je pola od ovog istinito...

Ma kak'i pola, sve ziva istina!

[Grover]

Trećina Nijemaca tvrdi da je kapitalizam kriv za siromaštvo





Gotovo trećina Nijemaca vjeruje da je kapitalizam uzrok siromaštva i gladi, a većina njih smatra da stvarna demokracija nije moguća s postojećim gospodarskim sustavom, pokazuje istraživanje objavljeno u utorak. Čak 59 posto stanovnika bivšeg komunističkog istoka Njemačke smatra da su komunističke i socijalističke ideje dobre za društvo

BERLIN Gotovo trećina Nijemaca vjeruje da je kapitalizam uzrok siromaštva i gladi, a većina njih smatra da stvarna demokracija nije moguća s postojećim gospodarskim sustavom, pokazuje istraživanje objavljeno u utorak, što ga je za berlinsko Slobodno sveučilište proveo institut Emnid.

Istraživanje provedeno na 1.400 ispitanika pokazalo je da 59 posto stanovnika bivšeg komunističkog istoka Njemačke smatra da su komunističke i socijalističke ideje dobre za društvo. Na zapadu zemlje, toga je mišljenja 37 posto građana.

Radikalna stranka Ljevice i dalje je jaka politička snaga na istoku zemlje, 25 godina nakon pada Berlinskog zida i ponovnog ujedinjenja zemlje.

Istraživanje je pokazalo da više od 60 posto Nijemaca vjeruje da u njihovoj zemlji nema prave demokracije jer industrija ima previše političkog utjecaja i da glas birača ima samo podređenu ulogu u političkom odlučivanju.

http://www.novilist.hr/Vijesti/Svijet/T ... siromastvo

[pirmin]

Ako je pola od ovog istinito...

Ma kak'i pola, sve ziva istina!

Sistemsko zlostavljanje djece i mrtvih.

http://www.krone.at/Welt/Schock-Bericht ... ory-441109

[Danguba]

Trećina Nijemaca tvrdi da je kapitalizam kriv za siromaštvo

Ma jok ba. Sta znaju Nijemci.
Za to su krive klimatske promjene.

Broj milijardera u svijetu raste: Kod koga je novac?

Svijet je u 2014. g dobio 155 novih milijardera, čime je ukupan broj porastao na 2.325 na svjetskom nivou, prema najnovijem izvještaju Wealth-X and UBS fonda, što je ujedno i najveći broj zabilježen ikada. Ovo predstavlja porast od 7% u odnosu na 2013. prenosi money.cnn.




http://tuzla.danas.info/2015/02/17/broj ... -je-novac/

[fantabox]

http://www.jutarnji.hr/hrvatska-ce-zbog ... -/1303457/

[Grover]

Who is the Naked Boy Escaping Buckingham Palace?



Saturday, February 28, 2015

It appears to show a man climbing down from a window before falling spectacularly.
The incident was captured by bystanders standing over the road from the royal residence. It is not known whether the man was injured in the fall.

Is he trying to escape? If so is he being held prisoner? If so WHY? and WHY Buckingham Palace?



Buckingham Palace naked man: Watch shocking clip of nude man appearing to climb out of royal residence window.

The bizarre clip was posted on YouTube earlier today, and shows a man falling after trying to climb down from a window – but is it a hoax?

This extraordinary video clip appears to show a man scaling Buckingham Palace – completely nude.

The shocking clip was posted on YouTube earlier today and has so far been watched by more than 500 people.

http://beforeitsnews.com/conspiracy-the ... 68380.html

[Grover]

Nisu silovali samo vojnici Crvene armije

U knjizi „Kada su došli vojnici“ Mirjam Gebhart govori o silovanjima Nemica posle Drugog svetskog rata za koja se uglavnom okrivljuju vojnici Crvene armije. Međutim, to su činili i Amerikanci, Francuzi, Britanci...





Dojče vele: Od kraja Drugog svetskog rata prošlo je 70 godina. Možemo li danas govoriti o nemačkim žrtvama ili je tema – silovanja nemačkih žena – i dalje tabu?

Mirijam Gebhart: Ne bih rekla da se radi o nekoj zabrani, već pre o činjenici da društvo nije pokazalo saosećanje, odnosno sažaljenje prema žrtvama. Mislim da je čak i za pogođene žene ta tema bila povezana sa sramotom. Takođe, postojala je jedna faza u kojoj je bilo politički nezamislivo govoriti o nemačkim žrtvama – prvo zato što je bilo važno baviti se zločinima nacista i Vermahta, i s druge strane, iz političke lojalnosti prema saveznicima, u Saveznoj Republici Nemačkoj prema zapadnim saveznicima, u DDR-u prema Sovjetskom Savezu.

U kolektivnom pamćenju sve do danas je urezano sledeće: Nemice su silovali vojnici Crvene armije, dok su im američki vojnici poklanjali cveće i čokoladu. Šta je istina?

To je zaista pogrešna slika koja se održala do danas. Ona se zasniva na činjenici da je nacistička ratna propaganda, još pre kraja rata, Nemice pripremila na to da će ih sovjetski vojnici silovati. To se očekivalo, i to se i desilo. Za te zločine već je postojao jezik. Međutim, nije se ostvarilo očekivanje da zapadni vojnici tako nešto neće raditi. Oni su takođe silovali. Dokaze za to sam našla, ali postoji samo nekoliko svedočanstva samih žena koje su prijavile silovanje od strane zapadnih vojnika.
Deutschland USA Amerikanische GIs beim Tanz mit deutschen Frauen, Nachkriegszeit

Kliše: žene su sa američkim vojnicima plesale i svojevoljno se zabavljale

Nije dakle istina da je većina slučajeva silovanja počinjena u sovjetskoj okupacionoj zoni?

Ne, to je ipak bilo tako. Ali, to ima veze i sa tokom rata. Ono što me je zaista zapanjilo jeste da su se i zapadni vojnici ponašali po istoj šemi: silovanjima su uglavnom prethodile pljačke. Vojnici bi provalili u kuće, prvo uzimali dragocenosti, krali bicikle, civilima skidali satove sa ruku i onda se bacali na žene, obično u grupama. Po meni, skoro da nema razlike između Crvene armije i vojske SAD, u celom tom procesu i nasilju prilikom silovanja.

Vi govorite o 860.000 silovanih Nemica. To je mnogo manje nego neke ranije procene: govorilo se čak o nekih dva miliona silovanih žena, samo od strane vojnika Crvene armije. Kako ste došli do tog broja?

Do sada su postojale samo procene broja žrtava silovanja Crvene armije i one se kreću između jednog i dva miliona. Te brojke zasnovane su na slučajnom uzorku evidencije jedne jedine bolnice u Berlinu. Ja sam išla sasvim drugačijim putem. Saznala sam koliko ima takozvane 'dece okupacije', jer su podaci o njima precizni. Mi tačno znamo da je pet odsto te dece začeto činom nasilja. Pod pretpostavkom da je svako deseto silovanje dovelo do trudnoće i da je svaka deseta trudnoća iznesena do kraja, dolazimo do sledeće jednačine: posle svakog stotog silovanja, rođeno je jedno dete.

Još jedna predrasuda: silovane su uglavnom mlade žene. Da li je to istina?

Tokom istraživanja sam nailazila na slučajeve vrlo mladih devojaka koje nisu bile seksualno aktivne, pa to mora da je za njih bilo strašno iskustvo. Ali, bilo je silovanja i starijih žena, i dečaka i muškaraca. Jedna priča je posebno tužna: jedna 50-godišnja žena, koju su u oblasti Frajburga silovala petorica francuskih vojnika, i pritom je teže povredili, prebačena je u bolnicu, a kasnije smeštena na psihijatriju. Žena je svaku noć zapomagala, zvala u pomoć. Niko nije znao šta sa njom nije u redu. Tek posle mnogo godina, prilikom ponovnog boravka na psihijatriji, lekari i psihijatri počeli su da njeno ponašanje povezuju sa preživljenim silovanjem.
Als die Soldaten kamen. Die Vergewaltigung deutscher Frauen am Ende des Zweiten Weltkriegs (Buchcover)

Naslovna strana knjige „Kada su došli vojnici“

Šta ste saznali o motivima počinilaca? Kakva je bila uloga osvete?

I Crvena armija i američka vojska silovali su još na putu za Nemačku. Dakle, jasno je da to nije bila samo demonstracija osvete ili moći nad poraženim protivnikom.

Da li je postojalo naređenje da se siluju Nemice?

Ne. Dugo vremena su postojale glasine da je Crvena armija pozivala na silovanja, ali je to izgleda bila ratna propaganda Nemaca. Moguće je da bilo neke vrste ratne propagande kod Sovjeta i kod Amerikanaca, koja je Nemice predstavljala kao seksualno „lakše“, pristupačnije, nego žene u domovini.

Da li su silovanja bila kažnjavana?

Ne od strane nemačkih vlasti. Nemački policajac nije mogao pravno da goni američke ili sovjetske vojnike. Ali obe vojske su imale vrlo oštre propise prema svojim vojnicima, neki su čak osuđeni na smrtnu kaznu. Ima primera spontanih pogubljenja vojnika uhvaćenih da siluju nemačke civile. Ako nije izvršeno pogubljenje, onda bi definitivno usledila kazna od više godina zatvora ili prinudnog rada.

Da je taj deo istorije dovoljno obrađen?

Ne, mislim da smo zaista na početku. Pitanje je, da li danas žrtvama možemo da damo neki oblik javnog priznanja. I onda, naravno, sledeći korak je da se razmisli o strukturi moći i nasilja u odnosu među polovima. Jer, na kraju krajeva, to je suština problema. Konačno, masovna silovanja su nažalost još uvek aktuelna u mnogim konfliktnim i ratnim zonama. Pomislimo samo terorističke organizacije, ISIS i Boko Haram.

http://www.dw.de/nisu-silovali-samo-voj ... d-3307-rdf

[Grover]

OTAVA - Britanski vojnici koji se obučavaju u Kanadi uskoro će svoje umeće pokazivati gađajući mete koje se zovu "Bosanac RPG" i "Somalac AK47".

U dokumentu kanadske vlade o nabavci meta s ljudskim likom navodi se da su za njih upotrebljavani nacionalni nazivi Bosanac i Somalac. Kad su kanadski mediji, pre svih Global njuz, otkrili tu priču, vojska je brzo uklonila sporne nazive, ali je zadržala inicijale "BM" i "SM" (Bosnian-Somalian Male).

Tako su mete s ljudskim likom "krštene", ali još nisu kupljene. Pa ipak, članovi bosanske i somalske zajednice u Kanadi izrazili su zabrinutost što se mete za vežbe vojske dizajniraju kako bi "ličile" na njih.

"Ovo je sramotno. Većina ljudi u bosansko-hercegovskoj zajednici došla je u Kanadu za vrjeme rata. Mnogi su prošli kroz logore, a u Kanadi su pronašli svoj mir", rekao je Midhat Ćehajić iz Bosansko-kanadske asocijacije.

Mete proizvodi kompanija Strategic Operations iz Kalifornije. Njihov portparol kaže da u ponudi nemaju ni "Bosance" ni "Somalce", ali da klijenti mogu da ih naruče.



http://www.kurir.rs/planeta/sramna-obuk ... ak-1695054

[eifel]

Evo šta je tačno u svom govoru rekao Paddy Ashdown: Nikad Bosna neće u Evropsku uniju, jer…
Evo šta je tačno u svom govoru rekao Paddy Ashdown: Nikad Bosna neće u Evropsku uniju, jer…

Posted by: Nermin Ožujak 4, 2015 in BiH, Magazin Leave a comment

Dijalog BiH2.0 donosi kompletan prijevod Ashdownovog govora koji bolno potvrđuje da je Bosna i Hercegovina već sada potpuno propala zemlja, za čiji spas je potrebno puno više od onoga što nudi međunarodna zajednica…

Lord Paddy Ashdown bio je visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu i specijalni predstavnik Evropske Unije u BiH od 27.maja 2002. do 31.januara 2006. godine. Kao iznimno dobar poznavalac prilika u ovoj haotičnoj državi, on je na nedavno održanoj konferenciji SEESOX (South East European Studies at Oxford) i pratećem seminaru naslovljenom „Novo međunarodno promišljanje“ iznio razarajuću analizu neučinkovitosti međunarodne zajednice u BiH tokom dvije decenije pogrešnih pokušaja da ovdje načini funkcionalnu zemlju.
Dijalog BiH2.0 donosi kompletan prijevod Ashdownovog govora koji bolno potvrđuje da je Bosna i Hercegovina već sada potpuno propala zemlja, za čiji spas je potrebno puno više od onoga što nudi međunarodna zajednica…

Hvala vam što ste me danas pozvali…

Oprostite mi ako, u onom što kažem, budem dosta otvoren. Ali sam sve više zabrinut zbog Bosne i Hercegovine a u teškim vremenima treba biti iskren.

Pročitao sam zaključke sa SEESOX konferencije. Slažem se s nekim od njih, ali bojim se ne sa svima.

Naziv vašeg seminara je “Novo međunarodno promišljanje”. Ali u Bosni se ne traži novo promišljanje nego nova volja i obnovljena odluka da se insistira na reformi u zemlji, umjesto zadovoljstva sa zastojem – ili nečim što je tome veoma blizu.

Nisu ideje nedostajale međunarodnoj zajednici ovih posljednjih 10 godina, otkako je Bosna počela da nazaduje. To je politička volja, koordinacija i sposobnost da se zajednički i efikasno koriste poluge koje imamo.

Kad sam radio u OHR-u, imali smo poslovicu: “Ako nisi spreman da ubiješ zmaja, ne možeš spasiti djevu!”

Zmaj u BiH predstavlja nefunkcionalnu državu – i one koji, 20 godina poslije Dejtona, i dalje koriste tu nefunkcionalnost da povedu zemlju ka podjeli.

Zbog nefunkcionalnosti Bosna je toliko opterećena mnogostrukim nivoima politike i političara da ne može naći novac kako bi obezbijedila svojim građanima ono što im treba.
• Poslove;
• Sigurno okruženje;
• Vladavinu prava;
• Pristojnu zdravstvenu zaštitu;
• Moderno obrazovanje.



I kako je obezbjeđenje tih stvari jedini način da se stvori privrženost državi, to što politika Bosne i oni privrženi ostaju u blatu etničke podjele i zavisnosti, ponekad je podržano opasnim apelima na vjerski antagonizam.



Kad sam radio u OHR-u, imali smo poslovicu: “Ako nisi spreman da ubiješ zmaja, ne možeš spasiti djevu!”

Zbog nefunkcionalnosti Bosna ne može osigurati jedinu budućnost koja će joj dati sigurnost i prosperitet – budućnost kao punopravna članica EU i NATO.

Pa zašto, onda, stalno bježimo od toga da se prihvatimo bosanskog zmaja nefunkcionalne države i umjesto toga tražimo sve više razrađenih načina da se zvijer odvrati sa manjim ponudama – kao ekonomska reforma – u nadi da neće primijetiti šta radimo?

Ovo ne znači da ekonomska reforma nije potrebna. Naravno da jeste. Ali radije treba istaći da, iako je ekonomska reforma potrebna, to nije dovoljno – osim ako je dio toga – a ne zamjena – za funkcionalnu reformu. Ako toga nema, svaka ekonomska reforma će neizbježno biti srušena – kao toliko puta u prošlosti – od strane onih kojima je u interesu da zadrže status quo, jer na taj način čuvaju svoju moć i pune svoje džepove.

Čak i kad dođe do paketa ekonomskih reformi o čemu se sada diskutuje, Evropa je podijeljena. Na jednoj strani neke države svjesno žele da zatvore ekonomsku reformu u uslovljenost IMF-a. Druge bježe od ovog zbog mogućeg rizika većih nereda, socijalnog kolapsa i političkog pomjeranja – pretpostavljam na osnovu toga da je jedna Grčka više nego dovoljna.

Treba da nas podsjetim da poslije više od decenije stvarnog napretka prema državotvornosti i stabilnosti, Bosna je počela da nazaduje prije skoro 10 godina. I sada gazi sve većom brzinom prema raskidu ili sumnjivom statusu da bude najdublja i najupornija crna rupa u Evropi.

Treba da nas podsjetim da se ovo događa u zemlji u kojoj EU ima više instrumenata poluge nego i u jednoj drugoj na svijetu – opširan program pomoći; tešku misiju; program velike policijske reforme; EUFOR; značajnu snagu poluge na akcije susjednih zemalja; specijalnog predstavnika EU i pristup visokom predstavniku koji još uvijek ima dejtonske ovlasti.



Svaka ekonomska reforma će neizbježno biti srušena – kao toliko puta u prošlosti – od strane onih kojima je u interesu da zadrže status quo, jer na taj način čuvaju svoju moć i pune svoje džepove

To ne znači da mi nemamo polugu da zaustavimo nazadovanje Bosne. Mi nismo, ovih posljednjih deset godina, našli volju da to iskoristimo.

Treba da nas podsjetim i sljedeće, da uprkos snažnim saopštenjima poslije prošlogodišnjih izbora da će međunarodna zajednica ovaj put insistirati da stvari budu drukčije, one uopšte nisu drukčije.

I pet mjeseci nakon izbora vlada je i dalje nefunkcionalna i na federalnom i na državnom nivou.

U međuvremenu su nam otišla tri duga mučna mjeseca teškog pritiska da se napokon uspije u pregovorima za bosanski potpis na komadu papira.

Možda će to i uspjeti. Zaista se tako nadam.

Ali nemojte zadržati dah… Istorija je posljednjih deset godina posuta komadima papira koji su nuđeni sa jednakom nadom i fanfarama, ali koji su završili u smeću zbog nedostatka međunarodne volje da učini da dobiju na značaju.

Treba da nas podsjetim da efekti zastoja koji su zgrabili Bosnu ove posljednje decenije nisu ograničeni samo na Bosnu.

Prošle subote u Beogradu održan je veliki skup u prisustvu patrijarha i srbijanskog predsjednika da proslave osnivanje ne Bosne, nego Republike Srpske.



Uprkos snažnim saopštenjima poslije prošlogodišnjih izbora da će međunarodna zajednica ovaj put insistirati da stvari budu drukčije, one uopšte nisu drukčije

U Zagrebu predsjednik hrvatskog HDZ-a izrazio je podršku obnovljenim pozivima bosanskih Hrvata za treći entitet.

Na Bliskom istoku sada je 330 mladića iz Bosne u Siriji i Iraku pod parolom ISIS, i to iz zemlje sa manje od četiri miliona stanovnika, veličine Velsa.

I, naravno, Moskva nastavlja da igra ukrajinsku podvalu sa bosanskom nestabilnošću gdje god može.

Tokom 1990-ih svijet je morao da nauči bolnu i krvavu lekciju da ignorisanje nestabilnosti u Bosni može imati regionalne, čak globalne posljedice. Da li zaista moramo to da naučimo iznova, četvrt vijeka poslije?

Žao mi je što sam tako grub.

Ali bojim se da je tokom ovih posljednjih deset godina međunarodna zajednica u Bosni i Hercegovini bila zaključana u neku vrstu diplomatskog valcera iz Dana mrmota. Upadamo u isti stari ples zajedno, u pratnji istih starih riječi nade i odlučnosti, samo da bi se našli opet na syom starom mjestu, za koje onda izjavimo da je to nešto sasvim novo.

Mi stalno – i sada izgleda da ćemo iznova – zamjenjujemo ubijanje zmaja nefunkcionalnosti Bosne ponudama niza različitih reformi malih razmjera, u uzaludnoj nadi da, dok zvijer gleda u drugom pravcu, možemo uskočiti i spasiti djevu za njenu pravu sudbinu – brak u EU i NATO.

To se nije desilo. I neće se desiti.

Sada neki čak predlažu da, ustvari, to ne mora uopšte da se desi. Biće dovoljno dobro za nas da se samo pretvaramo da se dešava. Onda će nekim trikom Brisela, nereformisana Bosna tiho skliznuti u status kandidata.



Zamjenjujemo ubijanje zmaja nefunkcionalnosti Bosne ponudama niza različitih reformi malih razmjera, u uzaludnoj nadi da, dok zvijer gleda u drugom pravcu, možemo uskočiti i spasiti djevu za njenu pravu sudbinu – brak u EU i NATO

To izgleda kao privlačna kratica. Iako znamo da kratice rijetko uspijevaju – kao što smo vidjeli sa drugim zemljama EU.

Ali to nije kratica. To je mit.

Jer iza toga nazirem spremnost nekih zemalja EU da proglase uspjeh pozdravljajući status Bosne kandidata. I onda je ostavljajući tamo – u limbu – zauvijek.
• I dalje crna rupa nefunkcionalnosti i korupcije.
• I dalje upropaštena podjelom i opstrukcijom.
• I dalje izvor regruta za ISIS.
Ali sada napola sigurno stavljena u imaginarnu zemlju na rubu Evrope, gdje može napraviti minimum štete. Mjesto koje mi u međunarodnoj zajednici nikad ne možemo pokrenuti naprijed. I iz kog se nikad ne možemo izvući.

Reinhardt Priebe, izuzetni službenik Evropske unije koji je radio sa mnom kad sam bio visoki predstavnik, znao je reći da Evropa nije samo spoj ideala nego i spoj standarda.

Upravo tako!

A jedan od tih standarda svakako je funkcionalnost. Zar ne postoji minimalni standard funkcionalnosti koji se traži za članstvo u EU?

Naravno da postoji.

Pa zašto i dalje okolišamo oko tog pitanja u Bosni?

Zašto smo poslije tako izuzetnog napretka prema funkcionalnoj bosanskoj državi prvih deset godina, poslije Dejtona, napustili taj trud ovih posljednjih deset godina?

Niko ne govori o centralizovanoj Bosni.

Niko ne govori ni o tome da se treba vratiti bonskim ovlastima da bi se stvari pokrenule – iako ih treba čuvati u slučaju da stvari krenu opasno unazad, jer neki destruktivni elementi traže da se radije podrži podjela nego jedinstvo.



I dalje crna rupa nefunkcionalnosti i korupcije… I dalje upropaštena podjelom i opstrukcijom…. I dalje izvor regruta za ISIS!

Niko ne predlaže ni ukidanje entiteta.

Funkcionalna Bosna će izgledati i biti sličnija visoko decentralizovanoj Belgiji nego centralizovanoj Britaniji.

Ali mora biti funkcionalna – ne može stalno biti talac onih koji žele da propadne.

Ono što je sada traži od međunarodne zajednice – a posebno od Brisela – nije novo promišljanje nego prije nova hrabrost da se suoči sa separatistima i ometačima u Bosni i nova volja da se upotrijebi, na zajednički i koherentan način, ogromna poluga da se pokrenu naprijed stvari koje mi možemo mobilisati, i u zemlji i u regionu.

Ako sam želio da se stvari urade u moje vrijeme u Bosni, nisam se samo obraćao Briselu, nego i Zagrebu i Beogradu. Nikakva politika za Bosnu neće uspjeti ako se ne uklopi unutar cjelokupne politike za region.

Moje drugo ključno iskustvo u Bosni bilo je da ništa ne mogu postići ako međunarodna zajednica oklijeva, okreće glavu od rizika i ako je podijeljena.

Ali ako je ujedinjena i odlučna, ne postoji ništa što se ne može postići.

Prije deset godina, nakon decenije izuzetnog napretka u Bosni, međunarodna zajednica – posebno Brisel – podigli su nogu sa akceleratora i skrenuli pogled sa ceste.

Ono što nam je sada potrebno je promjena uređaja i pravca.

Ili možemo nastaviti dalje kao sada.

Nadajući se da ćemo odvratiti Bosnu od zadatka funkcionalne reforme, ali u stvarnosti odvraćajući sebe.


Nikakva politika za Bosnu neće uspjeti ako se ne uklopi unutar cjelokupne politike za region

Nadajući se boljoj budućnosti, i pored suprotnog iskustva iz prošlosti.

Potapajući centralno pitanje funkcionalnosti jer smo dozvolili lokalnim igračima da nas zastraše i odvrate od toga.

I bacajući se u drugu deceniju u kojoj Bosna tone sve dublje i dublje u crnu rupu, dok mi u Evropi i međunarodna zajednica ostajemo sve dalje i dalje od misije na koju smo stavili ruku prije dvadeset godina. Pomažući Bosni samo prema miru i napretku koji može da ima kao punopravna, funkcionalna i ponosna članica euroatlantskih briselskih institucija.
Govor je objavljen na DialogueBiH.net uz dozvolu autora (Dijalog BiH2.0 prevod)
Odgovornost za informacije i gledišta iznesena u ovom članku, isključivo leži na autoru i nužno ne odražavaju mišljenje urednika Dialogue – BiH2.0 – Dijalog, njegovog savjetodavnog odbora, Tufts univerziteta, partnera, pobornika i donatora.


** No links **/ExYugoslavija.com

[Grover]

Demonstranti su se okupili na Trgu Bastille na poziv udruženja Koordinacija protiv islamofobije i rasizma (CRI) s ciljem slanje jasne poruke da su protiv islamofobije u ovoj zemlji.

Okupljeni demonstranti nosili su transparente na kojima su pisale poruke poput “Mi smo francuski muslimani“, “Islamofobija ubija“ i “Islamofobija je zločin“ tokom šetnje od Trga Bastille do Trga Nation.

Život muslimana sve teži

Jedna od učesnica protesta Samira Al Ziya (35) u izjavi za Anadoliju kazala je kako je život francuskih muslimana sve teži, nakon napada na redakciju magazina satiričnog lista Charlie Hebdo.

Ona je istakla da je Francuska sekularna zemlja, dodavši da je jedan od osnovnih principa sekularizma poštovanje vjerskih načela građana.

Fatima Nassila je izjavila da je Vlada Francuske ima vrlo osjetljiv odnos prema antisemitizmu, dok se ista osjetljivost ne može primijetiti kada je u pitanju islam.

Protesti, koji su održani u više od deset gradova Francuske, završeni su bez incidenata.

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/gr ... lamofobije

[insomnia78]

Stvarno je tesko biti musliman u Francuskoj
Drzava se bori sammo protiv antisemitizma
Usporedbe radi u Francuskoj je u zadnje tri godine ubijeno osam jevreja, u vjerski motivisanim napadima, od toga troje djece osnovnoskolskog uzrasta
Kamaru napada na sinagoge, sad ih cuva vojska, i na jevrejska groblja
Prije mozda mjesec osteceno je tristotinjak spomenika na jevrejskom groblju
Stvarno je tesko biti musliman u Francuskoj

Covjek koji je pucao na dzamiju, ovdje gdje zivim, poslije atentata u Parizu, uhvacen je u roku od par dana i za mjesec dana osudjen na godinu dana zatvora iako se radi o poremecenom alkoholicaru koji ima 69 godina

[pirmin]

"Ti uzivas
dok ja placem
placem
i tugujem
oooo
placem i tugujem"

https://www.youtube.com/watch?v=tr_mjs-6qq8

...i stedim do besvjesti



https://twitter.com/ParisMatch/status/5 ... 28/photo/1

Vazno je samo sirotinju naloziti da izguraju buducih 30 godina patnje.
Bice im lakse kasnije kad ostare.

[Grover]

Riga: Parada nacističkih veterana




Riga -- Veterani iz Letonije koji su se borili na strani nacističke Nemačke protiv Sovjeta u Drugom svetskom ratu održali su kontroverznu paradu u Rigi.

Parada veterana održana je povodom obeležavanja godišnjice bitke iz 1944. godine.

Oko 1.500 ljudi učestvovalo je u paradi u Starom gradu u Rigi uz prisustvo velikog broja policajaca, izjavio je zamenik šefa policije Artis Vels.

Antifašističke grupe treba da održe svoje demonstracije posle završetka parade, u skladu sa dogovorom koji su postigli sa policijom, prenosi AFP.

Veterani Letonske legije održavali su paradu u Rigi svakog 16. marta od okončanja sovjetske vladavine 1991. Tog datuma se obeležava neuspela bitka iz 1944. godine protiv sovjetske Crvene armije, što je omogućilo skoro pola veka sovjetske okupacije u Letoniji.



Kako prenosi "Raša tudej" letonska vlada je zabranila svojim ministrima da učestvuju u paradi.

Letonski premijer Laidota Straujuma već je otpustio ministra za ekologiju Einarsa Cilinskisa iz desničarske Nacionalne alijanse, koji je ignorisao naredbu vlade i u petak objavio da će prisustvovati na paradi, piše "Raša tudej".

Sa druge strane, veterani tvrde da su pokušavali da odbrane svoju malu domovinu od sovjetske okupacije. Jevrejske organizacije, Moskva i velika ruska zajednica u Letoniji, koji čine četvrtinu od dva miliona stanovnika te zemlje, smatraju ovu paradu veličanjem nacizma zato što je Legijom, koja je osnovana 1943. godine, komandovao nemački Vafen S S (borbeni S S odred).

Efraim Zurof iz Simon Vizental centra rekao je da je parada "jedna velika laž" i "izvrtanje istorije".

"U Letonskoj legiji je bilo ljudi koji su učestvovali u masovnom ubijanju Jevreja. I oni su heroji nove Letonije?", zapitao se Zurof.

http://www.b92.net/info/vesti/index.php ... _id=969102

[Grover]

Sokrat Danske:



Gostujući na danskoj javnoj televiziji DR, Graugard, koji je profesor na Alborg Univerzitetu, rekao je da bi se prikazivanjem pornografijskog sadržaja u školi podstakla debata o ovoj industriji, te samim tim pomoglo tinejdžerima da naprave razliku između pornografije i pravog seksualnog odnosa.

- To bi bilo mnogo bolje od časova seksualnog obrazovanja koji su dosadni i tehnički, na kojima navlačite kondom na krastavac - naveo je on, prenosi Gardian.

Danski naučnik je istakao da njegov predlog predstavlja sasvim razuman način da se tinejdžerima objasni da pornografija nije isto što i pravi seks.

- Predlažem da se sa 15-godišnjacima (koji su u Danskoj zakonski sposobni za stupanje u dobrovoljne seksualne odnose) i 16-godišnjacima raspravlja o pornografiji u okviru osmišljene didaktičke strategije, koju će sprovoditi obučeni nastavnici - objasnio je on.

- Iz istraživanja znamo da je velika većina tinejdžera videla pornografske sadržaje u najranijem detinjstvu. Dakle, nije ovde reč o uvođenju mladih u pornografiju - istakao je danski naučnik.

Prema jednom istraživanju, 99 odsto dečaka i 86 odsto devojčica u skandinavskim zemljama je već videlo neki pornografski film pre svoje 16. godine.

Ono na čemu Graugard insistira jeste da tinejdžeri steknu "neophodna znanja kako bi mogli konstruktivno da gledaju pornografiju".

- Trebalo bi da ih učinimo sposobnima da razlikuju prikazivanje tela i seksa u medijima od svakodnevnog života prosečnog tinejdžera. Da im pomognemo da postanu svesni i kritički konzumenti - naveo je on.

- Naš posao nije da plašimo tinejdžere, već da ih ohrabrujemo da istražuju radosti seksualnosti na siguran način i u skladu sa njihovom ličnošću, umesto da im okrećemo leđa - zaključio je Graugard.

Seksualno obrazovanje je u Danskoj obavezno od 1970. godine, i to je prva zemlja u svetu koja je još 1967. ukinula zabranu pornografije.

http://beta.informer.rs/vesti/svet/6692 ... -u-skolama

[fosna2014]

Novo izdanje njemackog "Der Spiegel". Inace najcitaniji i najobjektivniji njemacki sedmicni kulturolosko-politicki magazin.