Forum Klix.ba

Bosnolog wrote:

Volim ovu novu bosansku umjetnost.

PipiDugaDevetka wrote:

Callahan44 wrote: tako je!
sta misle srbi, ili njihovi sponzori po svijetu uopce nije bitno, bitne su jedino pouke koje iz srebrenice bosnjaci mogu izvuci
neke od najvaznijih jest da

NIKAD ne dopuste da ih iko razoruza pod bilo kojom izlikom i da se ne uzdaju u zapad

s druge strane, isto tako treba biti izuzetno oprezan s pretjerivanjem, jer se bosnjacima moze desiti da poput srba ili zidova svoje stradanje sutra koriste da opravdaju vlastite zlocine protiv drugih, da Allah sacuva takvog stanja

srebrenicu se ne smije zaboraviti, ali to nije dovoljno ako se iz nje ne izvuku prave pouke, jer je to mozda bila posljednja prilika jednom narodu da izvuce bilo kakvu pouku
potrebna je samo mala promjena odnosa na svjetskoj sceni i bosnjaci kao narod mogu zauvijek nestati, a da se niko i ne pocese
dodik to zna i zato se tako ponasa, a srpska pravoslavna crkva i zvanicna srbija na celu s tadicem ga u tome podrzavaju

Ponedjeljak, 25. Juli 2011.

U Afganistan će danas sa sarajevskog aerodroma biti otpremljeno prvih osam haubica kalibra 122 milimetra, koje su donacija bh. vlasti afganistanskoj nacionalnoj armiji.

U Afganistan će, inače, u narednom periodu biti otpremljeno ukupno 60 haubica. One su obnovljene po osnovu ugovora kojim je američka vlada dala 5,4 miliona dolara za tu namjenu, a posao je povjeren domaćim firmama BNT iz Novog Travnika i TRZ iz Hadžića.

Ovim su se povodom novinarima na aerodromu obratili zamjenica ministra odbrane BiH Marina Pendeš i američki ambasador u našoj zemlji, Patrick Moon.

Još od ukidanja regruta i obaveznog služenja vojnog roka u ARBiH, ja ne spavam mirno. ''Žetva'' uspijeva samo u FBiH! Ovo doniranje haubica Afganistanu mi liči na ''Odluku Predsjedništva SFRJ o smještanju oružja TO u kasarne JNA'' pred sam rat.

E, kad se samo sjetim pokušaja da se pokrene tema o odbrambenim sposobnostima bošnjačkog naroda...

Nele9 wrote:E, kad se samo sjetim pokušaja da se pokrene tema o odbrambenim sposobnostima bošnjačkog naroda...

Odbrambene kapacitete treba graditi u okviru državnih institucija, a nikako u okviru pojedinačnih naroda ili vjerskih grupa.

Skijaš wrote:

Nele9 wrote:E, kad se samo sjetim pokušaja da se pokrene tema o odbrambenim sposobnostima bošnjačkog naroda...

Odbrambene kapacitete treba graditi u okviru državnih institucija, a nikako u okviru pojedinačnih naroda ili vjerskih grupa.

Dobro, opet ja...Odbrana Bosne, Bošnjaka i svih patriota ove zemlje.
A,možemo to gledati i s ove strane...Bošnjake je guja ne ujela već izujedala pa nas samo na infuziji drže.
Znam da su i Posavski Hrvati doživjeli genocid, ali njihovi vrli ˝predstavnici˝ ne imaju na umu da bi možda trebali nešto učiniti po tom pitanju.
S druge strane, država (ovde moram duboko uzdahnuti) se trebala pobrinuti da se i o ovim zločinima zna i da se procesuiraju odgovorni.

da ti kazem, ja samo u Boga imam povjerenja

a dobre bosnje se ponasaju ko da ovdje rata nikad nije bilo
obijest i pasjaluk na sve strane, na vlasti su oni koji je ne zasluzuju, sirotinja rovi po kontejnerima, djeca shehida i poginulih boraca nezaposlena, nepravda i korupcija na sve strane, oni koji su davali dijelove tijela i zivote i imetke u ratu sad su gradjani drugog reda...
sve to skupa ne mirise na dobro buraz, ne plasim se ja fasista, nego se plasim da nam se silna nepravda ne vrati u liku jos vece nepravde

Rimad wrote:

Callahan44 wrote:tako je!
sta misle srbi, ili njihovi sponzori po svijetu uopce nije bitno, bitne su jedino pouke koje iz srebrenice bosnjaci mogu izvuci
neke od najvaznijih jest da NIKAD ne dopuste da ih iko razoruza pod bilo kojom izlikom i da se ne uzdaju u zapad
s druge strane, isto tako treba biti izuzetno oprezan s pretjerivanjem, jer se bosnjacima moze desiti da poput srba ili zidova svoje stradanje sutra koriste da opravdaju vlastite zlocine protiv drugih, da Allah sacuva takvog stanja

srebrenicu se ne smije zaboraviti, ali to nije dovoljno ako se iz nje ne izvuku prave pouke, jer je to mozda bila posljednja prilika jednom narodu da izvuce bilo kakvu pouku
potrebna je samo mala promjena odnosa na svjetskoj sceni i bosnjaci kao narod mogu zauvijek nestati, a da se niko i ne pocese
dodik to zna i zato se tako ponasa, a srpska pravoslavna crkva i zvanicna srbija na celu s tadicem ga u tome podrzavaju

Ne bih se baš složio sa boldiranim. Ne znam da li se sjećaš 92-e. Upravo je bila ovakva situacija, pa nismo nestali.

Ako se opet dogodi 92-a, Bošnjaci neće biti nespremni i neće nestati iz Bosne. Jedini koji će nestati su sluge velikosrpske politike.

Imaj malo povjerenja u nas.

Nele9 wrote:

Skijaš wrote:

Nele9 wrote:E, kad se samo sjetim pokušaja da se pokrene tema o odbrambenim sposobnostima bošnjačkog naroda...

Odbrambene kapacitete treba graditi u okviru državnih institucija, a nikako u okviru pojedinačnih naroda ili vjerskih grupa.

Dobro, opet ja...Odbrana Bosne, Bošnjaka i svih patriota ove zemlje.
A,možemo to gledati i s ove strane...Bošnjake je guja ne ujela već izujedala pa nas samo na infuziji drže.
Znam da su i Posavski Hrvati doživjeli genocid, ali njihovi vrli ˝predstavnici˝ ne imaju na umu da bi možda trebali nešto učiniti po tom pitanju.
S druge strane, država (ovde moram duboko uzdahnuti) se trebala pobrinuti da se i o ovim zločinima zna i da se procesuiraju odgovorni.

Upravo sam završio čitanje Divjakovog ratnog dnevnika. Iskreno, divim se tom čovjeku i još iskrenije, ne znam da li bih izdržao pritiske koje je on izdržao za vrijeme agresije na BiH.
Mislim da bi se trebali malo više bazirati na ono državotvorno, bosansko. Iako nisam islamske vjeroispovjesti, a nisam ni Bošnjak po narodnosti, smatram da je izvršen genocid nad mojim narodom, mojim sestrama i braćom.
Rezultat agresije je trebao biti nestanak BiH i svih pojedinaca koji vole ovu državu, bez obzira kako se oni izjašnjavaju.
Ježim se od floskula tipa „hvala vam što ste ostali sa nama kada je bilo najteže“. Kada bi se ponovo desilo s.anje, ostao bih ovdje zato što smatram BiH svojom jedinom domovinom, zato što je istinski volim, zato što se jedino ovdje, pored svakodnevnih shizofrenih nebuloza, osjećam kao svoj na svome.

Izvinjavam se ako je post neprikladan za ovu temu.

pemanapemani wrote:

Nele9 wrote:

Nele9 wrote:E, kad se samo sjetim pokušaja da se pokrene tema o odbrambenim sposobnostima bošnjačkog naroda...

Skijaš wrote:
Odbrambene kapacitete treba graditi u okviru državnih institucija, a nikako u okviru pojedinačnih naroda ili vjerskih grupa.

Dobro, opet ja...Odbrana Bosne, Bošnjaka i svih patriota ove zemlje.
A,možemo to gledati i s ove strane...Bošnjake je guja ne ujela već izujedala pa nas samo na infuziji drže.
Znam da su i Posavski Hrvati doživjeli genocid, ali njihovi vrli ˝predstavnici˝ ne imaju na umu da bi možda trebali nešto učiniti po tom pitanju.
S druge strane, država (ovde moram duboko uzdahnuti) se trebala pobrinuti da se i o ovim zločinima zna i da se procesuiraju odgovorni.

Upravo sam završio čitanje Divjakovog ratnog dnevnika. Iskreno, divim se tom čovjeku i još iskrenije, ne znam da li bih izdržao pritiske koje je on izdržao za vrijeme agresije na BiH.
Mislim da bi se trebali malo više bazirati na ono državotvorno, bosansko. Iako nisam islamske vjeroispovjesti, a nisam ni Bošnjak po narodnosti, smatram da je izvršen genocid nad mojim narodom, mojim sestrama i braćom.
Rezultat agresije je trebao biti nestanak BiH i svih pojedinaca koji vole ovu državu, bez obzira kako se oni izjašnjavaju.
Ježim se od floskula tipa „hvala vam što ste ostali sa nama kada je bilo najteže“. Kada bi se ponovo desilo s.anje, ostao bih ovdje zato što smatram BiH svojom jedinom domovinom, zato što je istinski volim, zato što se jedino ovdje, pored svakodnevnih shizofrenih nebuloza, osjećam kao svoj na svome.

Izvinjavam se ako je post neprikladan za ovu temu.

------------------
drzava iznad svega, pomirenje naroda sa jasnim osudama zlih ideologija, zatvaranje onih koji zlo jos uvijek propagiraju i koji dijele narod po torovima za radi lakseg manipuliranja, raditi na tome da se drzava ujedini i da se ukinu entiteti, jer oni su zlocinacko djelo koje ne pripada zdravom i civilizacijskom demokratskom drustvu...

tbv wrote:------------------
drzava iznad svega, pomirenje naroda sa jasnim osudama zlih ideologija, zatvaranje onih koji zlo jos uvijek propagiraju i koji dijele narod po torovima za radi lakseg manipuliranja, raditi na tome da se drzava ujedini i da se ukinu entiteti, jer oni su zlocinacko djelo koje ne pripada zdravom i civilizacijskom demokratskom drustvu...

ako nije necija ideologija se pomirila jos od 1389-e pa nece ni u buducnosti prema tome iluzije i nade je uzalud gajiti
Lijep pozdrav Svima

Ahmmed wrote:Razgovarao sam prije nekoliko dana, sa jednim dobrim poznanikom, Srbinom,o genocidu počinjenom nad Bošnjacima u Srebrenici. Riječ je o vrlo kvalitetnoj osobi koja stvari uvijek naziva pravim imenom i zbog toga me iznenadila jedna njegova konstatacija, koja otprilike,glasi ovako: " Bošnjaci bi morali, zbog budućnosti ove zemlje, manje govoriti o genocidu u Srebrenici. Ta priča sve više i više frustrira Srbe i frustrirat će ih u budućnosti. Morat ćete naći neki način, da Srbi tu priču ne doživljavaju kao stalno nabijanje na nos onoga što je u Srebrenici učinjeno.Mislim da je najbolje ne potencirati priču o genocidu, svesti je u istorijski okvir, bez stalnog, skoro svakodnevnog podsjećanja na to.Čak i meni, koji genocid priznajem, zbog kojeg se osjećam odgovornim, raste , sve više i više, nelagoda, dok o tome stalno čitam u novinama, gledam na TV, slušam u tramvaju, u komšiluku...."

Rekao sam mu da jedino jesam protiv dnevnopolitičke zlouporabe genocida u Srebrenici, ali da mi je potpuno neprihvatljivo njegovo promišljanje, u kontekstu srpske frustracije....kao i da se svih ovih godina pitam - jer tu frustraciju osjećam- zbog čega se ona ne usmjeri na one koji su genocid planirali i izveli, kao i na one koji ljubomorno čuvaju tekovine genocida počinjenog u Srebrenici, na one koji ga negiraju i na one koji ga opravdavaju.

Njegov odgovor je bio ovakav: " Vjerovatno bi Srbi, vremenom, to učinili, ukoliko bi Bošnjaci smanjili intenzitet priče o genocidu. "

Razgovor smo, vrlo brzo, okončali. I naš susret završili sa prilično gorčine. Barem sa moje strane.

Dragi moj Ahmmede,

Kad bi se covjek mogao 'odmaci' od perspektive iz koje svako od nas dolazi i sjesti na nekakav oblak, pa odozgo to malo promatrati, kao neutralni posmatrac, dosao bi mozda do kakvog pametnog zakljucka. Ovako je to uvijek poprilicno tesko, jer svako od nas sjedi u svojoj osobnoj emotivnoj perspektivi. Mi, kako kolektivisticke kulture, sjedimo u nasoj osobnoj emotivnoj perspektivi uvijek iz perspektive nase 'koletkivne sudbine' i kolektivne mitologije, a sprski narod se u svojoj perspektivi ustolicio davno i jos uvijek bere plodove nemogucnosti da se odmaknu od nje.
Njihova perspektiva je perspektiva vjekovne zrtve koja se probudila prije jedno 150 godina i pocela raditi na svom opstanku.

Jedna od prica koja je uzasno iritirala nepravslavne Bosance - je prica o odgovornosti domicilnog muslimanskog i katolickog stanovnistva za stradanja pravoslavnog stanovnistva pod Turcima, pa onda u 2. svj ratu. Nepobitno je da su Srbi stradali, isto kao sto je nepobitno da se za to stradanje svete od Balkanskih ratova naovamo. Ono s cim se srpski kolektiv jos nije rascistio je istorijska i kolektivna odgovornost za taj dio svoje istorije koji oni smatraju 'oslobodilackim'. Isto kao sto bosnjacki i hrvatski kolektiv imaju svoja objasnjenja i svoje probleme sa prihvatanjem odgovornosti za svoja istorijska nedjela u 2. svj ratu. Na kraju se sve svede na pitanje ko je prvi poceo, ko ima pravo na istorijsku 'pravdu', a ko je nema, ciji je deda klao ili bio zaklan, i ko je prvi stigao na Balkan, gdje se zavrsava sva prica. Svaka prica ovog tipa nosi sa sobom duboke emocije i samim tim je uvijek iracionalna, koliko god covjek pokusavao biti objektivan.

Srebrenica je prvi primjer u toj istoriji gdje je Srbima jasno i glasno receno da je vrijeme da shvate da istorijsko stradanje ne opravdava masovni zlocin danas. Prvi i osnovni impuls svake osobe optuzene za zlocin je da se opravda svojim individualnim razlozima. Kad je ta osoba odgojena u 'strahu' od drugoga i prici o svom stradanju, taj pomak je poprilicno tezak i zahtijeva veliku individualnu i kolektivnu zrelost. Onim osobama u tom kolektivu koje se nisu direktno ogrijesile, taj korak moze biti lak ili tezak ovisno o tome s kakvom su pricom odgojeni. Jednom sam to ovdje vec napisala, i sad cu ponoviti -- tezak je put djeteta od kojeg se trazi da prizna i preuzme odgovornost za to da mu je tata zlocinac.

Cinjenica je da postoji generacija ljudi koji nisu direktno ucestvovali u zlocinu kojima se svakodnevno spocitava da im je tata zlocinac i od kojih se trazi da za taj zlocin preuzmu odgovornost. Isto tako postoji generacija ljudi koji su direktno pogodjeni zlocinom i koji traze od svakog Srbina da se osjeca odgovornim za zlocin. Kao sto rekoh, pitanje je kolektivne zrelosti kako se iznijeti s tako velikim emotivnim problemom dva kolektiva ljudi. Kao pojedinac, svaki covjek mora imati sposobnost saosjecanja da bi uopste bio u stanju shvatiti drugu stranu. Kolektivi rijetko posjeduju sposobnost empatije jer to zahtijeva pomak od 'kolektivne istine' koja formira sustinu njihovog identiteta.

Ja bih rekla da je ono sto ti je tvoj prijatelj rekao pokusaj da se objasni jedan nacin na koji on vidi rjesenje ovog problema, i nista vise od toga. Svaka strana ima svoju psiholosku istinu, i on ti je predstavio psiholosku istinu svoga kolektiva i kako on vidi nacin da se ta psiholoska istina polako mijenja. On, koliko sam shvatila, ne pobija cinjenice i ima realan pogled na stvari. Put ka nekom zajednickom rjesenju mora biti baziran na razumijevanju psiholoske istine/realnost obje strane. Dakle, taj covjek ne pobija cinjenicu srebrenickog zlocina, ali ti je rekao da on ne vidi put ka medjusobnom razumijevanju koji pocinje i zavrsava recenicom 'vi ste svi zlocinci i vi ste svi odgovorni za zlocin', svakoga dana svake sedmice njegovog zivota.

Sa psiholoskog stanovista, to je razumljivo, da meni neko svakodnevno govori 'ti si zla i odvratna, i ja cu zivjeti s tobom samo ako prihvatis da si zla i odvratna i za to mi se izvines svaki put kad se sretnemo i najmanje jednom na dan', ja bih ga poslala u tri PM i otisla svojim putem.

Ja licno mislim da se Srebrenica danas, nazalost, upotrebljava i gdje treba i gdje ne treba, da se koristi kao 'dzoker' koji se izvuce svako pet minuta, da ne postoji niti jedan razgovor izmedju Bosnjaka i Srbina koji se nje ne dotakne i ne zavrsi na isti nacin - svako na svojoj poziciji. I jedni i drugi moraju odluciti da pocnu voditi razgovore oko obicnih stvari i da se oko njih sloze, a da se Srebrenice doticu u kontekstu u kojem je to primjereno i da lagano rade na izgradnji atmosfere u kojoj ce se o Srebrenici moci razgovarati za jednim stolom, a ne sa dvije strane brda, svako izvikujuci svoju parolu u svrhu nadglasavanja. Mislim da je to ono sto ti je tvoj poznanik pokusao objasniti. Svaki COVJEK razumije Srebrenicu. Svaki COVJEK razumije Jasenovac. Svaki COVJEK razumije Ausvic.

Imam nekoliko prijatelja Srba u Sarajevu, koji su tu citav svoj zivot, koji mi u zadnjih nekoliko godina govore da se nikad u zivotu nisu osjecali 'Srbima', a da se sad sve vise i vise pocinju osjecati tako, jer im je dosta ideologiziranja i demonizacije -- iako sjede tu gdje sjede, i tu su odvijek sjedili. Ne treba zaboraviti da su upravo Srbi usli u ovaj rat iz psiholoske pozicije 'zrtve' 2. svj rata tako sto su tu svoju poziciju najvece zrtve i stradalnika nabijali ostatku Jugoslavije na nos i prevodili to u svoje ekskluzivno istorijsko pravo na Jugoslaviju i sve sto je jugoslovensko, i na svoje ekskluzivno pravo da se 'brane'. I svi znamo kako se to zavrsilo. Ne kaze se dzaba istorija je uciteljica zivota. Drugim rijecima, istjerivanje istorijske pravde zahtijeva, izmedju ostalog, i malo mudrosti i zrelosti. Srebrenicu citav svijet prihvata kao genocid i zlocin. Holokaust citav svijet prihvata kao genocid i zlocin. Ali ....

Gledala sam prije koju godinu jedan dokumentarac u kojem su intervjuisali strazare i komandire njmackih logora i razne prezivjele SS oficire. Interesantna stvar je bila ta da su oni svi priznavali kolektivni zlocin, ali nisu nalazili nacina da prihvate svoju ulogu 'negativca' kao izvrsioce tog zlocina. Kroz svaki intervju se ponavljala ista nit -- u tom trenutku, u toj situaciji, ja sam radio ono sto mi je naredjeno i vjerovao u to jer je kompletna drzavna propaganda i nacin na koji je ta 'borba' predstavljena cinili da se osjecam kao covjek koji radi ispravnu stvar za svoj narod. Generacije Nijemaca imaju slican odnos prema Holokaustu kakav imaju i odrastajuce generacije Srba.

Evo jedan interesantan clanak na tu temu, ako citate engleski. Govori o tome kako mladi Nijemci imaju saosjecanje za zrtve vijetnamskog rata, zrtve u Ruandi, itd, ali imaju problem kad ih pitas da li saosjecaju sa Jevrejima kao zrtvama Holokausta.

http://www.pbs.org/wgbh/pages/frontline ... howdo.html

Taj problem je prilicno univerzalan, dakle, i nije samo svojstvo 'zlih i genocidnih Srba'. U svakoj od tih situacija uvijek ima svijetlih tacaka -- Oskara Sindlera i Jova Divjaka, a takve ljude obicno odlikuje visoka inidividualna zrelost i sirina. Kolektiv je malo tezi slucaj i zahtijeva dug period tabirenja kolektivnih istina i osjecanja. Mislim da je poenta onog tvog prvog posta da ste obojica krenuli sa iste pozicije o Srebrenici, a opet ste zavrsili na razlicitim stranama na kraju razgovora. To je vrijedno promisljanja.

Mislim da borba protiv fasizma stoji s jedne strane kao univerzalni imperativ, ali ona se nikada nece zavrsiti, ne samo ovdje, kod nas, nego bilo gdje ... i mislim da je to tuzna istina. Gradjenje svijesti pojedinca kao clana jednog, univerzalnog ljudskog roda je teska lekcija za covjecanstvo.

Mislim da se to sve nepotrebno komplikuje. Stvar je jednostavna, dok je svijeta i vijeka, biće budala koji će pljačkati granape, voziti puno brže nego što je dozvoljeno, gledati kako da prevare na tenderu, širiti međuetničku mržnju i negirati tuđe stradanje. Što je oštriji zakon kojim se to kažnjava, biće manje takvih i to je jedini put naprijed. Ne pomaže tu poziv na introspekciju.

piupiu wrote:
Sa psiholoskog stanovista, to je razumljivo, da meni neko svakodnevno govori 'ti si zla i odvratna, i ja cu zivjeti s tobom samo ako prihvatis da si zla i odvratna i za to mi se izvines svaki put kad se sretnemo i najmanje jednom na dan', ja bih ga poslala u tri PM i otisla svojim putem.

Taj problem je prilicno univerzalan, dakle, i nije samo svojstvo 'zlih i genocidnih Srba'.

Mislim da borba protiv fasizma stoji s jedne strane kao univerzalni imperativ, ali ona se nikada nece zavrsiti, ne samo ovdje, kod nas, nego bilo gdje ... i mislim da je to tuzna istina. Gradjenje svijesti pojedinca kao clana jednog, univerzalnog ljudskog roda je teska lekcija za covjecanstvo.

O psihološkim detaljima iz uvodnog posta razmišljao sam i prije pokretanja ove teme.
Za mene je ISPOVIJED u crkvi dobro osmišljen i zamišljen metod psihološke potpore pokajniku.
S druge strane, govoriti: Ti si lopov i nikad to nećeš prestati biti, Ti si nevaljao i bit ćeš čitav život takav – osobi kojoj se to govori i ne preostaje ništa drugo nego da ostane i dalje lopov ili nevaljao ( drogeraš ili nešto slično). Potpora okoline igra veliku ulogu u mogućoj rehabilitaciji psihološkog stanja, jačanju volje da se krene pravim putem, i uklopi u društvo.
U ovom slučaju, i Ahmed, i njegov sugovornik, razmišljaju kako prevazići psihološke „Rubikone“ i krenuti pravim putem. „Obični smrtnici“ nisu u stanju ni razumjeti tu problematiku, niti su u stanju osmisliti medode, sredstva i puteve za ostvarivanje željenog cilja.
@Piupiu, hvala na trudu i javnom predočavanju tvog razmišljanja. To treba cijeniti.

piupiu wrote:

Ahmmed wrote:Razgovarao sam prije nekoliko dana, sa jednim dobrim poznanikom, Srbinom,o genocidu počinjenom nad Bošnjacima u Srebrenici. Riječ je o vrlo kvalitetnoj osobi koja stvari uvijek naziva pravim imenom i zbog toga me iznenadila jedna njegova konstatacija, koja otprilike,glasi ovako: " Bošnjaci bi morali, zbog budućnosti ove zemlje, manje govoriti o genocidu u Srebrenici. Ta priča sve više i više frustrira Srbe i frustrirat će ih u budućnosti. Morat ćete naći neki način, da Srbi tu priču ne doživljavaju kao stalno nabijanje na nos onoga što je u Srebrenici učinjeno.Mislim da je najbolje ne potencirati priču o genocidu, svesti je u istorijski okvir, bez stalnog, skoro svakodnevnog podsjećanja na to.Čak i meni, koji genocid priznajem, zbog kojeg se osjećam odgovornim, raste , sve više i više, nelagoda, dok o tome stalno čitam u novinama, gledam na TV, slušam u tramvaju, u komšiluku...."

Rekao sam mu da jedino jesam protiv dnevnopolitičke zlouporabe genocida u Srebrenici, ali da mi je potpuno neprihvatljivo njegovo promišljanje, u kontekstu srpske frustracije....kao i da se svih ovih godina pitam - jer tu frustraciju osjećam- zbog čega se ona ne usmjeri na one koji su genocid planirali i izveli, kao i na one koji ljubomorno čuvaju tekovine genocida počinjenog u Srebrenici, na one koji ga negiraju i na one koji ga opravdavaju.

Njegov odgovor je bio ovakav: " Vjerovatno bi Srbi, vremenom, to učinili, ukoliko bi Bošnjaci smanjili intenzitet priče o genocidu. "

Razgovor smo, vrlo brzo, okončali. I naš susret završili sa prilično gorčine. Barem sa moje strane.

Dragi moj Ahmmede,

Kad bi se covjek mogao 'odmaci' od perspektive iz koje svako od nas dolazi i sjesti na nekakav oblak, pa odozgo to malo promatrati, kao neutralni posmatrac, dosao bi mozda do kakvog pametnog zakljucka. Ovako je to uvijek poprilicno tesko, jer svako od nas sjedi u svojoj osobnoj emotivnoj perspektivi. Mi, kako kolektivisticke kulture, sjedimo u nasoj osobnoj emotivnoj perspektivi uvijek iz perspektive nase 'koletkivne sudbine' i kolektivne mitologije, a sprski narod se u svojoj perspektivi ustolicio davno i jos uvijek bere plodove nemogucnosti da se odmaknu od nje.
Njihova perspektiva je perspektiva vjekovne zrtve koja se probudila prije jedno 150 godina i pocela raditi na svom opstanku.

Jedna od prica koja je uzasno iritirala nepravslavne Bosance - je prica o odgovornosti domicilnog muslimanskog i katolickog stanovnistva za stradanja pravoslavnog stanovnistva pod Turcima, pa onda u 2. svj ratu. Nepobitno je da su Srbi stradali, isto kao sto je nepobitno da se za to stradanje svete od Balkanskih ratova naovamo. Ono s cim se srpski kolektiv jos nije rascistio je istorijska i kolektivna odgovornost za taj dio svoje istorije koji oni smatraju 'oslobodilackim'. Isto kao sto bosnjacki i hrvatski kolektiv imaju svoja objasnjenja i svoje probleme sa prihvatanjem odgovornosti za svoja istorijska nedjela u 2. svj ratu. Na kraju se sve svede na pitanje ko je prvi poceo, ko ima pravo na istorijsku 'pravdu', a ko je nema, ciji je deda klao ili bio zaklan, i ko je prvi stigao na Balkan, gdje se zavrsava sva prica. Svaka prica ovog tipa nosi sa sobom duboke emocije i samim tim je uvijek iracionalna, koliko god covjek pokusavao biti objektivan.

Srebrenica je prvi primjer u toj istoriji gdje je Srbima jasno i glasno receno da je vrijeme da shvate da istorijsko stradanje ne opravdava masovni zlocin danas. Prvi i osnovni impuls svake osobe optuzene za zlocin je da se opravda svojim individualnim razlozima. Kad je ta osoba odgojena u 'strahu' od drugoga i prici o svom stradanju, taj pomak je poprilicno tezak i zahtijeva veliku individualnu i kolektivnu zrelost. Onim osobama u tom kolektivu koje se nisu direktno ogrijesile, taj korak moze biti lak ili tezak ovisno o tome s kakvom su pricom odgojeni. Jednom sam to ovdje vec napisala, i sad cu ponoviti -- tezak je put djeteta od kojeg se trazi da prizna i preuzme odgovornost za to da mu je tata zlocinac.

Cinjenica je da postoji generacija ljudi koji nisu direktno ucestvovali u zlocinu kojima se svakodnevno spocitava da im je tata zlocinac i od kojih se trazi da za taj zlocin preuzmu odgovornost. Isto tako postoji generacija ljudi koji su direktno pogodjeni zlocinom i koji traze od svakog Srbina da se osjeca odgovornim za zlocin. Kao sto rekoh, pitanje je kolektivne zrelosti kako se iznijeti s tako velikim emotivnim problemom dva kolektiva ljudi. Kao pojedinac, svaki covjek mora imati sposobnost saosjecanja da bi uopste bio u stanju shvatiti drugu stranu. Kolektivi rijetko posjeduju sposobnost empatije jer to zahtijeva pomak od 'kolektivne istine' koja formira sustinu njihovog identiteta.

Ja bih rekla da je ono sto ti je tvoj prijatelj rekao pokusaj da se objasni jedan nacin na koji on vidi rjesenje ovog problema, i nista vise od toga. Svaka strana ima svoju psiholosku istinu, i on ti je predstavio psiholosku istinu svoga kolektiva i kako on vidi nacin da se ta psiholoska istina polako mijenja. On, koliko sam shvatila, ne pobija cinjenice i ima realan pogled na stvari. Put ka nekom zajednickom rjesenju mora biti baziran na razumijevanju psiholoske istine/realnost obje strane. Dakle, taj covjek ne pobija cinjenicu srebrenickog zlocina, ali ti je rekao da on ne vidi put ka medjusobnom razumijevanju koji pocinje i zavrsava recenicom 'vi ste svi zlocinci i vi ste svi odgovorni za zlocin', svakoga dana svake sedmice njegovog zivota.

Sa psiholoskog stanovista, to je razumljivo, da meni neko svakodnevno govori 'ti si zla i odvratna, i ja cu zivjeti s tobom samo ako prihvatis da si zla i odvratna i za to mi se izvines svaki put kad se sretnemo i najmanje jednom na dan', ja bih ga poslala u tri PM i otisla svojim putem.

Ja licno mislim da se Srebrenica danas, nazalost, upotrebljava i gdje treba i gdje ne treba, da se koristi kao 'dzoker' koji se izvuce svako pet minuta, da ne postoji niti jedan razgovor izmedju Bosnjaka i Srbina koji se nje ne dotakne i ne zavrsi na isti nacin - svako na svojoj poziciji. I jedni i drugi moraju odluciti da pocnu voditi razgovore oko obicnih stvari i da se oko njih sloze, a da se Srebrenice doticu u kontekstu u kojem je to primjereno i da lagano rade na izgradnji atmosfere u kojoj ce se o Srebrenici moci razgovarati za jednim stolom, a ne sa dvije strane brda, svako izvikujuci svoju parolu u svrhu nadglasavanja. Mislim da je to ono sto ti je tvoj poznanik pokusao objasniti. Svaki COVJEK razumije Srebrenicu. Svaki COVJEK razumije Jasenovac. Svaki COVJEK razumije Ausvic.

Imam nekoliko prijatelja Srba u Sarajevu, koji su tu citav svoj zivot, koji mi u zadnjih nekoliko godina govore da se nikad u zivotu nisu osjecali 'Srbima', a da se sad sve vise i vise pocinju osjecati tako, jer im je dosta ideologiziranja i demonizacije -- iako sjede tu gdje sjede, i tu su odvijek sjedili. Ne treba zaboraviti da su upravo Srbi usli u ovaj rat iz psiholoske pozicije 'zrtve' 2. svj rata tako sto su tu svoju poziciju najvece zrtve i stradalnika nabijali ostatku Jugoslavije na nos i prevodili to u svoje ekskluzivno istorijsko pravo na Jugoslaviju i sve sto je jugoslovensko, i na svoje ekskluzivno pravo da se 'brane'. I svi znamo kako se to zavrsilo. Ne kaze se dzaba istorija je uciteljica zivota. Drugim rijecima, istjerivanje istorijske pravde zahtijeva, izmedju ostalog, i malo mudrosti i zrelosti. Srebrenicu citav svijet prihvata kao genocid i zlocin. Holokaust citav svijet prihvata kao genocid i zlocin. Ali ....

Gledala sam prije koju godinu jedan dokumentarac u kojem su intervjuisali strazare i komandire njmackih logora i razne prezivjele SS oficire. Interesantna stvar je bila ta da su oni svi priznavali kolektivni zlocin, ali nisu nalazili nacina da prihvate svoju ulogu 'negativca' kao izvrsioce tog zlocina. Kroz svaki intervju se ponavljala ista nit -- u tom trenutku, u toj situaciji, ja sam radio ono sto mi je naredjeno i vjerovao u to jer je kompletna drzavna propaganda i nacin na koji je ta 'borba' predstavljena cinili da se osjecam kao covjek koji radi ispravnu stvar za svoj narod. Generacije Nijemaca imaju slican odnos prema Holokaustu kakav imaju i odrastajuce generacije Srba.

Evo jedan interesantan clanak na tu temu, ako citate engleski. Govori o tome kako mladi Nijemci imaju saosjecanje za zrtve vijetnamskog rata, zrtve u Ruandi, itd, ali imaju problem kad ih pitas da li saosjecaju sa Jevrejima kao zrtvama Holokausta.

http://www.pbs.org/wgbh/pages/frontline ... howdo.html

Taj problem je prilicno univerzalan, dakle, i nije samo svojstvo 'zlih i genocidnih Srba'. U svakoj od tih situacija uvijek ima svijetlih tacaka -- Oskara Sindlera i Jova Divjaka, a takve ljude obicno odlikuje visoka inidividualna zrelost i sirina. Kolektiv je malo tezi slucaj i zahtijeva dug period tabirenja kolektivnih istina i osjecanja. Mislim da je poenta onog tvog prvog posta da ste obojica krenuli sa iste pozicije o Srebrenici, a opet ste zavrsili na razlicitim stranama na kraju razgovora. To je vrijedno promisljanja.

Mislim da borba protiv fasizma stoji s jedne strane kao univerzalni imperativ, ali ona se nikada nece zavrsiti, ne samo ovdje, kod nas, nego bilo gdje ... i mislim da je to tuzna istina. Gradjenje svijesti pojedinca kao clana jednog, univerzalnog ljudskog roda je teska lekcija za covjecanstvo.

piupiu,o tome sam bas pisala,ima mnogo genocida koji nisu spomenuti u skolama ili nisu imali doboljnu paznju tokom tranzicionih perioda iste geo oblasti

ja sam protiv uvođenja bilo kakvog zakona o sankcionisanju negiranja genocida ...
jedan zakon nemože sankcionisat moralnu, kulturnu i ljudsku bijedu i kaljužu u kojoj se srbi nalaze ...
s tim valja živjet, a onaj ko hoče da zna šta se dešavalo u bosni ima načina da to i sazna radi vlastite informiranosti ...
deklaracije koje su usvojili parlamenti širom civilizovanog svijeta jasno i nedvosmisleno govori da svijet itekako zna šta se po bosni dešavalo, a to što se srbima to nesviđa jasno pokazuje da nisu dio tog svijeta i jasno pokazuje ko su i šta su ...
prikazama je uvijek krivo ogledalo ....

Ne!!!!!

Ja se budim i idem na pocinak sa mislima usmjerenim ka Srebrenici. Nema zaborava, nema oprosta!

Mrzite me, pljujte me, nazivajte pogrdnim imenima. Radite sta hocete. Ali, oprosta i zaborava nema.

Ne interesuje me 21. vijek. Ne interesuje me ni Evropa i njihova unija. Ne interesuju me ni UN i niti sve ostale medjunarodne organizacije.

Ne interesuje me ni multikulturalnost, niti dobrosusjedski odnosi.

Nema oprosta, nema zaborava!

Ko ce mi vratiti oca?????? Ko ce mi nadoknaditi prolivenu krv??????

Nisam mrzio. O ratu nisam ni pomisljao.

Glup sam. Nacrtajte mi na papir kako da zaboravim i oprostim

Genocid i frustracija. O cemu pisemo na ovom forumu?!?!?!?!?

"Braco srbi, ovo vam je jedinstvena prilika, iskoristite je!", bile su rijeci njihovog generala izrecene 11.07.1995. godine.

I iskoristise je.......

Pogledajmo se u oci.

Nema oprosta, nema zaborava.

Gotovo je. Prica je zavrsena.

Zavrsena je 11.07.1995. godine.

Sve ostalo je samo naglabanje i rasprava. Nema zaborava, nema oprosta.

Svake godine 11.07. uz stotine tabuta se samo podsjecamo price, ali ona je zavrsena 11.07.1995. godine.

Tog dana je sve stalo.

Osmijeh je nestao sa lica. Oci su izgubile sjaj.

Nema oprosta, nema zaborava, ma koliko vas to frustriralo.

piupiu wrote:

Ahmmed wrote:Razgovarao sam prije nekoliko dana, sa jednim dobrim poznanikom, Srbinom,o genocidu počinjenom nad Bošnjacima u Srebrenici. Riječ je o vrlo kvalitetnoj osobi koja stvari uvijek naziva pravim imenom i zbog toga me iznenadila jedna njegova konstatacija, koja otprilike,glasi ovako: " Bošnjaci bi morali, zbog budućnosti ove zemlje, manje govoriti o genocidu u Srebrenici. Ta priča sve više i više frustrira Srbe i frustrirat će ih u budućnosti. Morat ćete naći neki način, da Srbi tu priču ne doživljavaju kao stalno nabijanje na nos onoga što je u Srebrenici učinjeno.Mislim da je najbolje ne potencirati priču o genocidu, svesti je u istorijski okvir, bez stalnog, skoro svakodnevnog podsjećanja na to.Čak i meni, koji genocid priznajem, zbog kojeg se osjećam odgovornim, raste , sve više i više, nelagoda, dok o tome stalno čitam u novinama, gledam na TV, slušam u tramvaju, u komšiluku...."

Rekao sam mu da jedino jesam protiv dnevnopolitičke zlouporabe genocida u Srebrenici, ali da mi je potpuno neprihvatljivo njegovo promišljanje, u kontekstu srpske frustracije....kao i da se svih ovih godina pitam - jer tu frustraciju osjećam- zbog čega se ona ne usmjeri na one koji su genocid planirali i izveli, kao i na one koji ljubomorno čuvaju tekovine genocida počinjenog u Srebrenici, na one koji ga negiraju i na one koji ga opravdavaju.

Njegov odgovor je bio ovakav: " Vjerovatno bi Srbi, vremenom, to učinili, ukoliko bi Bošnjaci smanjili intenzitet priče o genocidu. "

Razgovor smo, vrlo brzo, okončali. I naš susret završili sa prilično gorčine. Barem sa moje strane.

Dragi moj Ahmmede,

Kad bi se covjek mogao 'odmaci' od perspektive iz koje svako od nas dolazi i sjesti na nekakav oblak, pa odozgo to malo promatrati, kao neutralni posmatrac, dosao bi mozda do kakvog pametnog zakljucka. Ovako je to uvijek poprilicno tesko, jer svako od nas sjedi u svojoj osobnoj emotivnoj perspektivi. Mi, kako kolektivisticke kulture, sjedimo u nasoj osobnoj emotivnoj perspektivi uvijek iz perspektive nase 'koletkivne sudbine' i kolektivne mitologije, a sprski narod se u svojoj perspektivi ustolicio davno i jos uvijek bere plodove nemogucnosti da se odmaknu od nje.
Njihova perspektiva je perspektiva vjekovne zrtve koja se probudila prije jedno 150 godina i pocela raditi na svom opstanku.

Jedna od prica koja je uzasno iritirala nepravslavne Bosance - je prica o odgovornosti domicilnog muslimanskog i katolickog stanovnistva za stradanja pravoslavnog stanovnistva pod Turcima, pa onda u 2. svj ratu. Nepobitno je da su Srbi stradali, isto kao sto je nepobitno da se za to stradanje svete od Balkanskih ratova naovamo. Ono s cim se srpski kolektiv jos nije rascistio je istorijska i kolektivna odgovornost za taj dio svoje istorije koji oni smatraju 'oslobodilackim'. Isto kao sto bosnjacki i hrvatski kolektiv imaju svoja objasnjenja i svoje probleme sa prihvatanjem odgovornosti za svoja istorijska nedjela u 2. svj ratu. Na kraju se sve svede na pitanje ko je prvi poceo, ko ima pravo na istorijsku 'pravdu', a ko je nema, ciji je deda klao ili bio zaklan, i ko je prvi stigao na Balkan, gdje se zavrsava sva prica. Svaka prica ovog tipa nosi sa sobom duboke emocije i samim tim je uvijek iracionalna, koliko god covjek pokusavao biti objektivan.

Srebrenica je prvi primjer u toj istoriji gdje je Srbima jasno i glasno receno da je vrijeme da shvate da istorijsko stradanje ne opravdava masovni zlocin danas. Prvi i osnovni impuls svake osobe optuzene za zlocin je da se opravda svojim individualnim razlozima. Kad je ta osoba odgojena u 'strahu' od drugoga i prici o svom stradanju, taj pomak je poprilicno tezak i zahtijeva veliku individualnu i kolektivnu zrelost. Onim osobama u tom kolektivu koje se nisu direktno ogrijesile, taj korak moze biti lak ili tezak ovisno o tome s kakvom su pricom odgojeni. Jednom sam to ovdje vec napisala, i sad cu ponoviti -- tezak je put djeteta od kojeg se trazi da prizna i preuzme odgovornost za to da mu je tata zlocinac.

Cinjenica je da postoji generacija ljudi koji nisu direktno ucestvovali u zlocinu kojima se svakodnevno spocitava da im je tata zlocinac i od kojih se trazi da za taj zlocin preuzmu odgovornost. Isto tako postoji generacija ljudi koji su direktno pogodjeni zlocinom i koji traze od svakog Srbina da se osjeca odgovornim za zlocin. Kao sto rekoh, pitanje je kolektivne zrelosti kako se iznijeti s tako velikim emotivnim problemom dva kolektiva ljudi. Kao pojedinac, svaki covjek mora imati sposobnost saosjecanja da bi uopste bio u stanju shvatiti drugu stranu. Kolektivi rijetko posjeduju sposobnost empatije jer to zahtijeva pomak od 'kolektivne istine' koja formira sustinu njihovog identiteta.

Ja bih rekla da je ono sto ti je tvoj prijatelj rekao pokusaj da se objasni jedan nacin na koji on vidi rjesenje ovog problema, i nista vise od toga. Svaka strana ima svoju psiholosku istinu, i on ti je predstavio psiholosku istinu svoga kolektiva i kako on vidi nacin da se ta psiholoska istina polako mijenja. On, koliko sam shvatila, ne pobija cinjenice i ima realan pogled na stvari. Put ka nekom zajednickom rjesenju mora biti baziran na razumijevanju psiholoske istine/realnost obje strane. Dakle, taj covjek ne pobija cinjenicu srebrenickog zlocina, ali ti je rekao da on ne vidi put ka medjusobnom razumijevanju koji pocinje i zavrsava recenicom 'vi ste svi zlocinci i vi ste svi odgovorni za zlocin', svakoga dana svake sedmice njegovog zivota.

Sa psiholoskog stanovista, to je razumljivo, da meni neko svakodnevno govori 'ti si zla i odvratna, i ja cu zivjeti s tobom samo ako prihvatis da si zla i odvratna i za to mi se izvines svaki put kad se sretnemo i najmanje jednom na dan', ja bih ga poslala u tri PM i otisla svojim putem.

Ja licno mislim da se Srebrenica danas, nazalost, upotrebljava i gdje treba i gdje ne treba, da se koristi kao 'dzoker' koji se izvuce svako pet minuta, da ne postoji niti jedan razgovor izmedju Bosnjaka i Srbina koji se nje ne dotakne i ne zavrsi na isti nacin - svako na svojoj poziciji. I jedni i drugi moraju odluciti da pocnu voditi razgovore oko obicnih stvari i da se oko njih sloze, a da se Srebrenice doticu u kontekstu u kojem je to primjereno i da lagano rade na izgradnji atmosfere u kojoj ce se o Srebrenici moci razgovarati za jednim stolom, a ne sa dvije strane brda, svako izvikujuci svoju parolu u svrhu nadglasavanja. Mislim da je to ono sto ti je tvoj poznanik pokusao objasniti. Svaki COVJEK razumije Srebrenicu. Svaki COVJEK razumije Jasenovac. Svaki COVJEK razumije Ausvic.

Imam nekoliko prijatelja Srba u Sarajevu, koji su tu citav svoj zivot, koji mi u zadnjih nekoliko godina govore da se nikad u zivotu nisu osjecali 'Srbima', a da se sad sve vise i vise pocinju osjecati tako, jer im je dosta ideologiziranja i demonizacije -- iako sjede tu gdje sjede, i tu su odvijek sjedili. Ne treba zaboraviti da su upravo Srbi usli u ovaj rat iz psiholoske pozicije 'zrtve' 2. svj rata tako sto su tu svoju poziciju najvece zrtve i stradalnika nabijali ostatku Jugoslavije na nos i prevodili to u svoje ekskluzivno istorijsko pravo na Jugoslaviju i sve sto je jugoslovensko, i na svoje ekskluzivno pravo da se 'brane'. I svi znamo kako se to zavrsilo. Ne kaze se dzaba istorija je uciteljica zivota. Drugim rijecima, istjerivanje istorijske pravde zahtijeva, izmedju ostalog, i malo mudrosti i zrelosti. Srebrenicu citav svijet prihvata kao genocid i zlocin. Holokaust citav svijet prihvata kao genocid i zlocin. Ali ....

Gledala sam prije koju godinu jedan dokumentarac u kojem su intervjuisali strazare i komandire njmackih logora i razne prezivjele SS oficire. Interesantna stvar je bila ta da su oni svi priznavali kolektivni zlocin, ali nisu nalazili nacina da prihvate svoju ulogu 'negativca' kao izvrsioce tog zlocina. Kroz svaki intervju se ponavljala ista nit -- u tom trenutku, u toj situaciji, ja sam radio ono sto mi je naredjeno i vjerovao u to jer je kompletna drzavna propaganda i nacin na koji je ta 'borba' predstavljena cinili da se osjecam kao covjek koji radi ispravnu stvar za svoj narod. Generacije Nijemaca imaju slican odnos prema Holokaustu kakav imaju i odrastajuce generacije Srba.

Evo jedan interesantan clanak na tu temu, ako citate engleski. Govori o tome kako mladi Nijemci imaju saosjecanje za zrtve vijetnamskog rata, zrtve u Ruandi, itd, ali imaju problem kad ih pitas da li saosjecaju sa Jevrejima kao zrtvama Holokausta.

http://www.pbs.org/wgbh/pages/frontline ... howdo.html

Taj problem je prilicno univerzalan, dakle, i nije samo svojstvo 'zlih i genocidnih Srba'. U svakoj od tih situacija uvijek ima svijetlih tacaka -- Oskara Sindlera i Jova Divjaka, a takve ljude obicno odlikuje visoka inidividualna zrelost i sirina. Kolektiv je malo tezi slucaj i zahtijeva dug period tabirenja kolektivnih istina i osjecanja. Mislim da je poenta onog tvog prvog posta da ste obojica krenuli sa iste pozicije o Srebrenici, a opet ste zavrsili na razlicitim stranama na kraju razgovora. To je vrijedno promisljanja.

Mislim da borba protiv fasizma stoji s jedne strane kao univerzalni imperativ, ali ona se nikada nece zavrsiti, ne samo ovdje, kod nas, nego bilo gdje ... i mislim da je to tuzna istina. Gradjenje svijesti pojedinca kao clana jednog, univerzalnog ljudskog roda je teska lekcija za covjecanstvo.

Svaka čast za post...

Sanjao sam, kao LDP Čeda postao predsjednik Srbije i pristigao u Konjević polje, pa pred fotoreporterima i kamermanima kleknuo i ljubi noge nani Fati Orlović.

Dozirati Srebrebrenicu vele? Dozirati Srebrenicu? Da bi se neko osjecao manje isfrustriranim???? Neki ovdje, kako citam, pozdravljaju tu i takvu ideju iz ovih ili onih razloga.....
A kako to treba biti dozirana Srebrenica i prica o njoj molit cu? Koja vaga ce odrediti dozu- mjeru iz koje bi Srebrenica bila prihvatljiva?
Prestati pricati o Srebrenici kada zadnja kost bude eskumirana? Posljednji tabut bude spusten u zemlju? Kada politicari nadju neke druge adute za svoje politicke poene? Kada umru majke, sestre i zene onih za kojima se traga?
Kada i u ime koga i cijih frustracija?

Po mnogima prica o Srebrenici bi bila zavrsena jos polovinom 90tih. Po nekima ona jos ne bi ni zapocela...
I mene licno ne interesuje ko i pod kojim imenom poziva na doziranje. Je li ta ideja u imenu Zorana ili Zvonke, Mehmeda ili Jelene. Sve dok porijeklo covjeka bude odredjivalo "dozu" pravde i istine, mi ne da nismo na pocetku svijesti, vec nemamo nacina izaci iz mraka.

I nije Ahmede samo tvoj poznanik ( Srbin?) taj koji bi pricu o Srebrenici minimalizirao jer misli to sto misli. I mnogi drugi bi da se ta prica zauvijek privede kraju. Bili smo i ostajemo svjedoci ( evo i na primjeru ove teme) da mnogi ne samo da zagovaraju kraj price o Srebrenici nego su nerijetko bucni u svojim malogradjanskim poklicima u kojima nam zele naglasiti kako Srebrenica nije nista do okoristavanje/profiterstvo, prenapuhana prica iz koje se majke/zene/sestre i ostale bogate, dok nas hvataju na sentiment.

Koliko je meni poznato, prica o Srebrenici tek je zapocela. Svi koji tvrde drukcije ili nisu pratili Srebrenicu od 95e pa na ovamo ili ne zele da vide. A cinilo se i cini mnogo toga, da prica o Srebrenici bude zataskana, minimalizirana, svedena na 11 juli. Hocemo li se prisjecati silnih dogadjaja koji nam iz dana u dan pokazuju koliki je trud zataskavanja Srebrenice?
Nije li dovoljno reci da 15 godina poslije jos uvijek sve kosti nisu pronadjene? Da se informacije o masovnim grobnicama jos uvijek taje ( kao ove posljednje od strane holandskih vlasti)? Da pocinioci slobodno i bez bojazni rade u istim zgradama gdje i zrtve? Da pomenemo raporte, kao onaj od Trifunovica? Ili tuzbu o genocidu?
Koliko je truda utroseno kako bi se tragovi masovnog ubijanja zatrli? Jesmo li zaboravili, ne znamo ili nismo informisani?
Primjera o zataskavanju Srebrenice je vise no mnogo, iako neki i ovdje sumanuto tvrde, da ne samo da su svi pocinioci zatvoreni u Hagu, vec i da zrtve dobivaju odstetu!!? Polovicne, povrsne i netacne informacije su dio javnog misljenja.

No treba naglasiti jedno. Pricu o Srebrenici ne moze niko zaustaviti niti dozirati. Prica o Srebrenici, bez obzira na svu inferiornost drustva ( i ostatka svijeta onda i sada) - se prica sama. Svaki puta kada ljudi pomisle da je prica uoblicena i skoro pa zavrsena, svjetlost dana ugledaju snimci ubijanja, nove informacije, nove cinjenice, koje nas iznova podsjecaju na velicinu ovog strasnog zlocina.
I stoga ne mozete sve i da hocete, reci , dovoljno je bilo 15 godina da pricamo o Srebrenici. Zrtve govore same bez obzira sto je svjest o pravdi i istini rijetka i nezrela, uoblicena imenom i porijeklom.

Ja Ahmede ovdje ne zagovaram taboe o Srebrenici u kojem ce vladati samo jedna slika - zal i tisina. Tebi Ahmede mislim da to ne moram objasnjavati. Ali i ja sam krajnje isfrustrirana ovakvim pricama tvoga poznanika i svim onima koji pod plastom nekakvog razvoja ekonomije i prosperiteta ( !??!) zagovaraju doziranje Srebrenice.

Srbi svoje frustracije vezane za Srebrenicu trebaju rjesavati na pravi nacin.
Ne zabadati glavu u pjesak pred velikosrpskim tumacenjem onoga sto se desilo u Srebrenici,nego se posteno suociti sa cinjenicama.

Time bi Srbi stvorili predpostavke za normalan zivot na ovim prostorima i odvojili zito od kukolja.

tempora wrote:Dozirati Srebrebrenicu vele? Dozirati Srebrenicu? Da bi se neko osjecao manje isfrustriranim???? Neki ovdje, kako citam, pozdravljaju tu i takvu ideju iz ovih ili onih razloga.....
A kako to treba biti dozirana Srebrenica i prica o njoj molit cu? Koja vaga ce odrediti dozu- mjeru iz koje bi Srebrenica bila prihvatljiva?
Prestati pricati o Srebrenici kada zadnja kost bude eskumirana? Posljednji tabut bude spusten u zemlju? Kada politicari nadju neke druge adute za svoje politicke poene? Kada umru majke, sestre i zene onih za kojima se traga?
Kada i u ime koga i cijih frustracija?

Po mnogima prica o Srebrenici bi bila zavrsena jos polovinom 90tih. Po nekima ona jos ne bi ni zapocela...
I mene licno ne interesuje ko i pod kojim imenom poziva na doziranje. Je li ta ideja u imenu Zorana ili Zvonke, Mehmeda ili Jelene. Sve dok porijeklo covjeka bude odredjivalo "dozu" pravde i istine, mi ne da nismo na pocetku svijesti, vec nemamo nacina izaci iz mraka.

I nije Ahmede samo tvoj poznanik ( Srbin?) taj koji bi pricu o Srebrenici minimalizirao jer misli to sto misli. I mnogi drugi bi da se ta prica zauvijek privede kraju. Bili smo i ostajemo svjedoci ( evo i na primjeru ove teme) da mnogi ne samo da zagovaraju kraj price o Srebrenici nego su nerijetko bucni u svojim malogradjanskim poklicima u kojima nam zele naglasiti kako Srebrenica nije nista do okoristavanje/profiterstvo, prenapuhana prica iz koje se majke/zene/sestre i ostale bogate, dok nas hvataju na sentiment.

Koliko je meni poznato, prica o Srebrenici tek je zapocela. Svi koji tvrde drukcije ili nisu pratili Srebrenicu od 95e pa na ovamo ili ne zele da vide. A cinilo se i cini mnogo toga, da prica o Srebrenici bude zataskana, minimalizirana, svedena na 11 juli. Hocemo li se prisjecati silnih dogadjaja koji nam iz dana u dan pokazuju koliki je trud zataskavanja Srebrenice?
Nije li dovoljno reci da 15 godina poslije jos uvijek sve kosti nisu pronadjene? Da se informacije o masovnim grobnicama jos uvijek taje ( kao ove posljednje od strane holandskih vlasti)? Da pocinioci slobodno i bez bojazni rade u istim zgradama gdje i zrtve? Da pomenemo raporte, kao onaj od Trifunovica? Ili tuzbu o genocidu?
Koliko je truda utroseno kako bi se tragovi masovnog ubijanja zatrli? Jesmo li zaboravili, ne znamo ili nismo informisani?
Primjera o zataskavanju Srebrenice je vise no mnogo, iako neki i ovdje sumanuto tvrde, da ne samo da su svi pocinioci zatvoreni u Hagu, vec i da zrtve dobivaju odstetu!!? Polovicne, povrsne i netacne informacije su dio javnog misljenja.

No treba naglasiti jedno. Pricu o Srebrenici ne moze niko zaustaviti niti dozirati. Prica o Srebrenici, bez obzira na svu inferiornost drustva ( i ostatka svijeta onda i sada) - se prica sama. Svaki puta kada ljudi pomisle da je prica uoblicena i skoro pa zavrsena, svjetlost dana ugledaju snimci ubijanja, nove informacije, nove cinjenice, koje nas iznova podsjecaju na velicinu ovog strasnog zlocina.
I stoga ne mozete sve i da hocete, reci , dovoljno je bilo 15 godina da pricamo o Srebrenici. Zrtve govore same bez obzira sto je svjest o pravdi i istini rijetka i nezrela, uoblicena imenom i porijeklom.

Ja Ahmede ovdje ne zagovaram taboe o Srebrenici u kojem ce vladati samo jedna slika - zal i tisina. Tebi Ahmede mislim da to ne moram objasnjavati. Ali i ja sam krajnje isfrustrirana ovakvim pricama tvoga poznanika i svim onima koji pod plastom nekakvog razvoja ekonomije i prosperiteta ( !??!) zagovaraju doziranje Srebrenice.

Ova diskusija bi trebala da zainteresira redakciju Portala Sa-x!

tempora wrote:A kako to treba biti dozirana Srebrenica i prica o njoj molit cu? Koja vaga ce odrediti dozu- mjeru iz koje bi Srebrenica bila prihvatljiva?
Prestati pricati o Srebrenici kada zadnja kost bude eskumirana? Posljednji tabut bude spusten u zemlju? Kada politicari nadju neke druge adute za svoje politicke poene? Kada umru majke, sestre i zene onih za kojima se traga?
Kada i u ime koga i cijih frustracija?

@Amede,
Reci svom poznaniku ono što je izjavio ministar Suljagić djelimično citirajući dušmanina Bećkovića:

Najteža srpska riječ nije više Kosovo, nego je najteža srpska riječ: SREBRENICA!

piupiu wrote:

Ahmmed wrote:Razgovarao sam prije nekoliko dana, sa jednim dobrim poznanikom, Srbinom,o genocidu počinjenom nad Bošnjacima u Srebrenici. Riječ je o vrlo kvalitetnoj osobi koja stvari uvijek naziva pravim imenom i zbog toga me iznenadila jedna njegova konstatacija, koja otprilike,glasi ovako: " Bošnjaci bi morali, zbog budućnosti ove zemlje, manje govoriti o genocidu u Srebrenici. Ta priča sve više i više frustrira Srbe i frustrirat će ih u budućnosti. Morat ćete naći neki način, da Srbi tu priču ne doživljavaju kao stalno nabijanje na nos onoga što je u Srebrenici učinjeno.Mislim da je najbolje ne potencirati priču o genocidu, svesti je u istorijski okvir, bez stalnog, skoro svakodnevnog podsjećanja na to.Čak i meni, koji genocid priznajem, zbog kojeg se osjećam odgovornim, raste , sve više i više, nelagoda, dok o tome stalno čitam u novinama, gledam na TV, slušam u tramvaju, u komšiluku...."

Rekao sam mu da jedino jesam protiv dnevnopolitičke zlouporabe genocida u Srebrenici, ali da mi je potpuno neprihvatljivo njegovo promišljanje, u kontekstu srpske frustracije....kao i da se svih ovih godina pitam - jer tu frustraciju osjećam- zbog čega se ona ne usmjeri na one koji su genocid planirali i izveli, kao i na one koji ljubomorno čuvaju tekovine genocida počinjenog u Srebrenici, na one koji ga negiraju i na one koji ga opravdavaju.

Njegov odgovor je bio ovakav: " Vjerovatno bi Srbi, vremenom, to učinili, ukoliko bi Bošnjaci smanjili intenzitet priče o genocidu. "

Razgovor smo, vrlo brzo, okončali. I naš susret završili sa prilično gorčine. Barem sa moje strane.

Dragi moj Ahmmede,

Kad bi se covjek mogao 'odmaci' od perspektive iz koje svako od nas dolazi i sjesti na nekakav oblak, pa odozgo to malo promatrati, kao neutralni posmatrac, dosao bi mozda do kakvog pametnog zakljucka. Ovako je to uvijek poprilicno tesko, jer svako od nas sjedi u svojoj osobnoj emotivnoj perspektivi. Mi, kako kolektivisticke kulture, sjedimo u nasoj osobnoj emotivnoj perspektivi uvijek iz perspektive nase 'koletkivne sudbine' i kolektivne mitologije, a sprski narod se u svojoj perspektivi ustolicio davno i jos uvijek bere plodove nemogucnosti da se odmaknu od nje.
Njihova perspektiva je perspektiva vjekovne zrtve koja se probudila prije jedno 150 godina i pocela raditi na svom opstanku.

Jedna od prica koja je uzasno iritirala nepravslavne Bosance - je prica o odgovornosti domicilnog muslimanskog i katolickog stanovnistva za stradanja pravoslavnog stanovnistva pod Turcima, pa onda u 2. svj ratu. Nepobitno je da su Srbi stradali, isto kao sto je nepobitno da se za to stradanje svete od Balkanskih ratova naovamo. Ono s cim se srpski kolektiv jos nije rascistio je istorijska i kolektivna odgovornost za taj dio svoje istorije koji oni smatraju 'oslobodilackim'. Isto kao sto bosnjacki i hrvatski kolektiv imaju svoja objasnjenja i svoje probleme sa prihvatanjem odgovornosti za svoja istorijska nedjela u 2. svj ratu. Na kraju se sve svede na pitanje ko je prvi poceo, ko ima pravo na istorijsku 'pravdu', a ko je nema, ciji je deda klao ili bio zaklan, i ko je prvi stigao na Balkan, gdje se zavrsava sva prica. Svaka prica ovog tipa nosi sa sobom duboke emocije i samim tim je uvijek iracionalna, koliko god covjek pokusavao biti objektivan.

Srebrenica je prvi primjer u toj istoriji gdje je Srbima jasno i glasno receno da je vrijeme da shvate da istorijsko stradanje ne opravdava masovni zlocin danas. Prvi i osnovni impuls svake osobe optuzene za zlocin je da se opravda svojim individualnim razlozima. Kad je ta osoba odgojena u 'strahu' od drugoga i prici o svom stradanju, taj pomak je poprilicno tezak i zahtijeva veliku individualnu i kolektivnu zrelost. Onim osobama u tom kolektivu koje se nisu direktno ogrijesile, taj korak moze biti lak ili tezak ovisno o tome s kakvom su pricom odgojeni. Jednom sam to ovdje vec napisala, i sad cu ponoviti -- tezak je put djeteta od kojeg se trazi da prizna i preuzme odgovornost za to da mu je tata zlocinac.

Cinjenica je da postoji generacija ljudi koji nisu direktno ucestvovali u zlocinu kojima se svakodnevno spocitava da im je tata zlocinac i od kojih se trazi da za taj zlocin preuzmu odgovornost. Isto tako postoji generacija ljudi koji su direktno pogodjeni zlocinom i koji traze od svakog Srbina da se osjeca odgovornim za zlocin. Kao sto rekoh, pitanje je kolektivne zrelosti kako se iznijeti s tako velikim emotivnim problemom dva kolektiva ljudi. Kao pojedinac, svaki covjek mora imati sposobnost saosjecanja da bi uopste bio u stanju shvatiti drugu stranu. Kolektivi rijetko posjeduju sposobnost empatije jer to zahtijeva pomak od 'kolektivne istine' koja formira sustinu njihovog identiteta.

Ja bih rekla da je ono sto ti je tvoj prijatelj rekao pokusaj da se objasni jedan nacin na koji on vidi rjesenje ovog problema, i nista vise od toga. Svaka strana ima svoju psiholosku istinu, i on ti je predstavio psiholosku istinu svoga kolektiva i kako on vidi nacin da se ta psiholoska istina polako mijenja. On, koliko sam shvatila, ne pobija cinjenice i ima realan pogled na stvari. Put ka nekom zajednickom rjesenju mora biti baziran na razumijevanju psiholoske istine/realnost obje strane. Dakle, taj covjek ne pobija cinjenicu srebrenickog zlocina, ali ti je rekao da on ne vidi put ka medjusobnom razumijevanju koji pocinje i zavrsava recenicom 'vi ste svi zlocinci i vi ste svi odgovorni za zlocin', svakoga dana svake sedmice njegovog zivota.

Sa psiholoskog stanovista, to je razumljivo, da meni neko svakodnevno govori 'ti si zla i odvratna, i ja cu zivjeti s tobom samo ako prihvatis da si zla i odvratna i za to mi se izvines svaki put kad se sretnemo i najmanje jednom na dan', ja bih ga poslala u tri PM i otisla svojim putem.

Sve zavisi od dvije stvari. Zavisi od toga da li si "ti" stvarno odvratna i zla i zavisi od toga da li se "ti" identifikujes sa zlom. @Ahmmedov poznanik zna da nije zao i zbog toga mu negativni pridjevi neodgovaraju ali @Ahmmedov poznanik se istovremeno identifikuje sa (veliko)srpstvom i samim tim on je rob velikosrpske ideologije. Slicna stvar se desava i forumasu @Draganu-BL. On bi zelio da se Srebrenica nikad nije desila ali bi istovremeno zadrzao pc. E pa ne mogu i jare i pare. I @Ahmmedov poznanik i @DraganBL moraju odvojiti velikosrpstvo od srpstva. To nije jedno te isto i ne smiju dozvoliti Cosicu, Tadicu i Dodiku da im diktiraju sta je srpstvo. Ako im je srpstvo to sto ce podrzavati genocid i etnicko ciscenje onda neka trpe uvrede a ako se ne slazu s tim neka se njih dvojica bore protiv velikosrpstva. Neka kazu da je genocid neljudski - da je genocid NESRPSKI! Tek kada rasciste to sa sobom oni ce naci mir i niko ih nece uznemiravati pominjanjem Srebrenice.

piupiu wrote:Ja licno mislim da se Srebrenica danas, nazalost, upotrebljava i gdje treba i gdje ne treba, da se koristi kao 'dzoker' koji se izvuce svako pet minuta, da ne postoji niti jedan razgovor izmedju Bosnjaka i Srbina koji se nje ne dotakne i ne zavrsi na isti nacin - svako na svojoj poziciji. I jedni i drugi moraju odluciti da pocnu voditi razgovore oko obicnih stvari i da se oko njih sloze, a da se Srebrenice doticu u kontekstu u kojem je to primjereno i da lagano rade na izgradnji atmosfere u kojoj ce se o Srebrenici moci razgovarati za jednim stolom, a ne sa dvije strane brda, svako izvikujuci svoju parolu u svrhu nadglasavanja. Mislim da je to ono sto ti je tvoj poznanik pokusao objasniti. Svaki COVJEK razumije Srebrenicu. Svaki COVJEK razumije Jasenovac. Svaki COVJEK razumije Ausvic.

Sta hoces s ovim da kazes?

piupiu wrote:Imam nekoliko prijatelja Srba u Sarajevu, koji su tu citav svoj zivot, koji mi u zadnjih nekoliko godina govore da se nikad u zivotu nisu osjecali 'Srbima', a da se sad sve vise i vise pocinju osjecati tako, jer im je dosta ideologiziranja i demonizacije -- iako sjede tu gdje sjede, i tu su odvijek sjedili. Ne treba zaboraviti da su upravo Srbi usli u ovaj rat iz psiholoske pozicije 'zrtve' 2. svj rata tako sto su tu svoju poziciju najvece zrtve i stradalnika nabijali ostatku Jugoslavije na nos i prevodili to u svoje ekskluzivno istorijsko pravo na Jugoslaviju i sve sto je jugoslovensko, i na svoje ekskluzivno pravo da se 'brane'. I svi znamo kako se to zavrsilo. Ne kaze se dzaba istorija je uciteljica zivota. Drugim rijecima, istjerivanje istorijske pravde zahtijeva, izmedju ostalog, i malo mudrosti i zrelosti. Srebrenicu citav svijet prihvata kao genocid i zlocin. Holokaust citav svijet prihvata kao genocid i zlocin. Ali ....

Gledala sam prije koju godinu jedan dokumentarac u kojem su intervjuisali strazare i komandire njmackih logora i razne prezivjele SS oficire. Interesantna stvar je bila ta da su oni svi priznavali kolektivni zlocin, ali nisu nalazili nacina da prihvate svoju ulogu 'negativca' kao izvrsioce tog zlocina. Kroz svaki intervju se ponavljala ista nit -- u tom trenutku, u toj situaciji, ja sam radio ono sto mi je naredjeno i vjerovao u to jer je kompletna drzavna propaganda i nacin na koji je ta 'borba' predstavljena cinili da se osjecam kao covjek koji radi ispravnu stvar za svoj narod. Generacije Nijemaca imaju slican odnos prema Holokaustu kakav imaju i odrastajuce generacije Srba.

Evo jedan interesantan clanak na tu temu, ako citate engleski. Govori o tome kako mladi Nijemci imaju saosjecanje za zrtve vijetnamskog rata, zrtve u Ruandi, itd, ali imaju problem kad ih pitas da li saosjecaju sa Jevrejima kao zrtvama Holokausta.

http://www.pbs.org/wgbh/pages/frontline ... howdo.html

Taj problem je prilicno univerzalan, dakle, i nije samo svojstvo 'zlih i genocidnih Srba'. U svakoj od tih situacija uvijek ima svijetlih tacaka -- Oskara Sindlera i Jova Divjaka, a takve ljude obicno odlikuje visoka inidividualna zrelost i sirina. Kolektiv je malo tezi slucaj i zahtijeva dug period tabirenja kolektivnih istina i osjecanja. Mislim da je poenta onog tvog prvog posta da ste obojica krenuli sa iste pozicije o Srebrenici, a opet ste zavrsili na razlicitim stranama na kraju razgovora. To je vrijedno promisljanja.

Mislim da borba protiv fasizma stoji s jedne strane kao univerzalni imperativ, ali ona se nikada nece zavrsiti, ne samo ovdje, kod nas, nego bilo gdje ... i mislim da je to tuzna istina. Gradjenje svijesti pojedinca kao clana jednog, univerzalnog ljudskog roda je teska lekcija za covjecanstvo.

Najtužnije je što, gotovo uvijek, najdeblji kraj izvuku oni koji nisu ništa krivi. Posljedice negiranja genocida sutra može osjetiti povratnik u Modriču, kada mu neki zaluđeni neonacist pokuca na vrata, ili osoba srpske narodnosti u Zenici, kada neki veteran "pukne" i počne liječiti frustracije na komšiji.

Čuj pripadnici srpskog naroda isfrustrirani pomenom zločina i GENOCIDA, počinjenih od velike većine srpskog naroda i podržanih isto tako od velike većine srpskog naroda, koji i 16 godina od završetka rata nisu imali vremena da priznaju, pokaju se i traže iskreni oproštaj.

Kako i nebi kad su oni naučili da se ranije počinjeni zločini zataškaju da se o njima ne priča radi mira i suživota. Kad je žrtva imala kompleks što je žrtva i što preživi strašne torture.

Ovo je po prvi put u istoriji srpskog naroda da su za sva vremena zabilježeni zločini činjeni od velikog broja njihovih pripadnika i da se o njima javno govori.

Na suprot tome velika većina srpskog naroda još uvijek pokušava da minimalizira, zataška, negira pa čak i da opravda počinjene zločine. Čak šta više pojedinci ih slave.

Skijaš wrote:Mislim da se to sve nepotrebno komplikuje. Stvar je jednostavna, dok je svijeta i vijeka, biće budala koji će pljačkati granape, voziti puno brže nego što je dozvoljeno, gledati kako da prevare na tenderu, širiti međuetničku mržnju i negirati tuđe stradanje. Što je oštriji zakon kojim se to kažnjava, biće manje takvih i to je jedini put naprijed. Ne pomaže tu poziv na introspekciju.

S ovim se mogu samo djelomično složiti.
I žrtva i narod iz kojeg je potekao veliki zločin mogu da se preispitaju.

Žrtva može da kaže ˝jadni mi, po koji nas ovo puta ubijaju? Džaba bio genocid u Sandžaku izmedju 2 svjetska rata. Džaba bila Foča i Višegrad u II svjetskom ratu pa komunisti zabraniše pomen na ove zločine. Neko će već zabraniti i pomen na Srebrenicu, a Bošnjaci i dobri ljudi utonuti u mrak amnezije.˝
Ili ova ista žrtva može da obeća samoj sebi da im se genocid više nikada neće moći dogoditi pa kada bi morali ratovati protiv cijelog svijeta i izginuti braneći svoje živote. U medjuprostoru bi mogli forsirati obrazovanje, zločince i svijet stalno podsjećati na njihove zločine, graditi kvalitetno obrazovanje, graditi institucije, jačati vojsku, itd.

Narod iz kojeg je zločin potekao i u čije ime je izvršen (i neka me niko ni ne pokušava ubijediti da bih ovo trebao drugačije definirati, sjetite se Njemačke) može nastaviti sa podržavanjem zločinačke politike i žaliti za neostvarenim ciljevima, što je trenutna politika neVelike Srbije prema Bosni i Kosovu, ili može da traži iskreni oprost. Može da zatraži od parlamenta da usvoji zakon kojim nijedan srpski gradjanin ne može negirati genocid u Bosni i da više nikada nijedan gradjanin Srbije ne može zaratovati u Bosni bez žestoke zatvorske sankcije. Da se Srbija ne smije uplesti ni u kakav sukob u Bosni i ne smije davati nikakvu vrstu podrške nikome, nikada.

I jedni i drugi imaju izbor.

Nele9 wrote:

Skijaš wrote:Mislim da se to sve nepotrebno komplikuje. Stvar je jednostavna, dok je svijeta i vijeka, biće budala koji će pljačkati granape, voziti puno brže nego što je dozvoljeno, gledati kako da prevare na tenderu, širiti međuetničku mržnju i negirati tuđe stradanje. Što je oštriji zakon kojim se to kažnjava, biće manje takvih i to je jedini put naprijed. Ne pomaže tu poziv na introspekciju.

S ovim se mogu samo djelomično složiti.
I žrtva i narod iz kojeg je potekao veliki zločin mogu da se preispitaju.

Uvijek je bilo lakše rušiti nego graditi. Tako je za izgradnju povjerenja potrebno napora i muke a za rušenje tog povjerenja jedna laž. I sve dok se može lagati bez zakonom definisanih posljedica, pomaka ne može biti jer su oni koji šire mržnju u prednosti već u startu.

Abacija wrote: Sve zavisi od dvije stvari. Zavisi od toga da li si "ti" stvarno odvratna i zla i zavisi od toga da li se "ti" identifikujes sa zlom. @Ahmmedov poznanik zna da nije zao i zbog toga mu negativni pridjevi neodgovaraju ali @Ahmmedov poznanik se istovremeno identifikuje sa (veliko)srpstvom i samim tim on je rob velikosrpske ideologije.

Ne slazem se s tobom. Ja ne vidim da je Ahmmed bilo gdje rekao da se njegov prijatelj 'identifikuje' sa velikosrpskom ideologijom, jer bi u protivnom za njega Srebrenica bila herojski nacionalni cin.

Abacija wrote: Slicna stvar se desava i forumasu @Draganu-BL. On bi zelio da se Srebrenica nikad nije desila ali bi istovremeno zadrzao pc. E pa ne mogu i jare i pare. I @Ahmmedov poznanik i @DraganBL moraju odvojiti velikosrpstvo od srpstva. To nije jedno te isto i ne smiju dozvoliti Cosicu, Tadicu i Dodiku da im diktiraju sta je srpstvo. Ako im je srpstvo to sto ce podrzavati genocid i etnicko ciscenje onda neka trpe uvrede a ako se ne slazu s tim neka se njih dvojica bore protiv velikosrpstva. Neka kazu da je genocid neljudski - da je genocid NESRPSKI! Tek kada rasciste to sa sobom oni ce naci mir i niko ih nece uznemiravati pominjanjem Srebrenice.

Nisam pratila Dragana-BL i ne znam kakvi su njegovi stavovi. Slazem se s tobom da treba jasno i glasno ustati i reci 'genocid je neljudski, nesrpski i zbog toga se stidim djela svoga zabludjelog naroda kojeg treba vratiti na pravi put'. Apsolutno se slazem!

Samo ti govorim da se nikada jos u ljudskoj istoriji nije desilo da se niti generaciju nakon zlocina jedan narod kolektivno 'prosvijetli', dodje tobe i okaje svoje grijehe.

Prije svega, treba reci da je politka kurva, i to licemjerna kurva, jer da nije, Srebrenica se na kraju 20.og vijeka nikome i nikada ne bi dogodila, Palestina bi danas imala drzavu, a Izrael bi mozda imao Njemacku s jedne a Poljsku s druge strane svojih granica. Taj Dragan-Bl se ne moze odreci PC-a i da hoce, jer ista ima medjunarodni mandat postojanja, te postoji, a i on u njoj. Ja citav post napisah o 150-ogodisnjoj ideologiji 'oslobodjenja' i o tome da je nerealno ocekivati da se ta ideoloska matrica promijeni preko noci - i to vrijedi i za masu i za pojedinca. Zato ti ne treba biti cudno sto neko moze osudjivati Srebrenicu, i u isto vrijeme htjeti Republiku Srpsku. Ti bi htio individualno i koletkivno prosvjetljenje ovdje i sad, a za to jos nije bilo istorijskog presedana, bilo je samo mazanja ociju.

Imam prijatelja Poljaka, normalnih ljudi u svakom smislu koji se stide Ausvica, a koji vrlo ozbiljno, danas, u 21.om vijeku, kazu da se Jevrejima ne bi desilo sta im se desilo da su bili hrabriji. U smislu, ko im je branio da dignu revoluciju u varsavskom getu? I koji nalaze razloge i izgovore za cinjenicu da Jevreja u Poljskoj danas bas i nema puno. U Poljskoj anti-semitizam nije iskorijenjen, a odgovornost ne postoji u izvornom smislu ni 66 godina nakon 2 svj. rata. Kazu treba najmanje dvije generacije da se rode i umru prije nego se vidi neka ozbiljna promjena u jednom drustvu.

Ti imas puno primjera don-kihotovskih glasova po Srbiji i citavu jednu generaciju mladih ljudi koji jasno i glasno kazu 'u moje ime niko nije smio ciniti genocid i stidim se sto sam dio kolektiva koji za to snosi odgovornost', ali ti ljudi nisu ni priblizno glasni ni medijski eksponirani da bi ih se primijetilo, osim toga, guse se u ostatku glasnije mase. Ako ocekujes od raznih Tadica i Dodika da preko noci postanu Vili Brantovi, oni to postati nece, a ako ocekujes da se tamo najednom pojavi kakav Vili Brant i povuce srpski narod za sobom, onda ne pratis politiku ni u svojoj avliji - populizam je osnovno sredstvo politickog oportunizma i osnovni postulat demokratije, a demokratija nikad nije bila podilazenje progresivnoj manjini, nego uvijek i samo podilazenje 'kolektivnoj emociji' mase. Silom se nijedna emocija ne mijenja, posebno ne preko noci.

Pojedinacna borba u takvom kolektivu nece proizvesti rezultate koje ti ocekujes DANAS i OVDJE. Dragan BL ili neki peti prije svega pripada svojoj familiji i kontekstu u kojem je rodjen, to je njegov primarni identitet, i u tom identitetu Srebrenica moze biti genocid, a Republika Srpska ce jos uvijek za njega postojati kao legitiman dio njegovog primarnog identiteta jer on u njoj zivi, ti to ne mozes promijeniti. To ne znaci da takav covjek zaista ne osudjuje Srebrenicu, i da je se ne stidi i za istu ne osjeca odgovornim. Ovo su puke cinjenice o obicnom covjeku. A ti ako kakvog Gandija trazis, taj se u Indiji rodio, a ne na Balkanu, a i inace se urijetko radja.

Abacija wrote:

piupiu wrote: Svaki COVJEK razumije Srebrenicu. Svaki COVJEK razumije Jasenovac. Svaki COVJEK razumije Ausvic.

Sta hoces s ovim da kazes?

Ne razumijem sta je nejasno? Svako ljudsko bice koje ima ma i zrnce humanosti i suosjecanja za drugog covjeka ne postavlja pitanje o tome sta je to Srebrenica/Jasenovac/Ausvic, nego place.