Dalija_T wrote:Nisam citala sve, ali dovoljno da bih ostala bez teksta zbog cinjenice da bi toliko raje ostavilo voljenu osobu zbog novca... Ovako: muz ne radi, ja jedina radim i jedva izguramo mjesec jer imamo malu bebu, a uz to mi je muz u medjuvremenu obolio od MS. Ali: nikad i ni za sto na svijetu ga ne bih ostavila, pa makar mi nudili svo bogatstvo ovog svijeta! Jer sta bi to govorilo o meni i kakav bi to bio zivot? U svakom slucaju, ovakav kakav jeste je daleko vrijedniji od zivota bez njega... Naravno da bi nam zivot bio bolji da imamo novca, ali zivot uz novac i bez njega ne bi bio vrijedan zivljenja... Znam da zvucim pateticno, ali to je moje misljenje i moj odgovor na postavljeno pitanje.

Pozdrav svima!

A bi li otisla da ti se nudi super posao, i postoji mogucnost da i on i malecka beba idu sa tobom? tamo plata ne znam, 4000 dolara, ovdje ni milju, recimo.
Zasto se ovdje uporno govori o ostavljanju?
To sto je u doticnom uvodnom primjeru solucija takva kakva jeste, ne znaci da je svaka situacija identicna.
Postoje i oni koji ne zele, "ne mogu bez raje, bez Bosne, ne mogu ja tamo gdje ne znam nikog, gdje nema kafe sa komsinicom, pive s rajom", i tako sputavaju voljenu osobu. Ko da na Mars treba ici, ko da tamo ne zive ljudi. Posebno nas Bosanaca ima u svakom kutku svijeta, ako ti je do raje, naci ces nekoga.
Moj bliski rodjak radi (silom prilika) na zapadu, toliko daleko da mora avionom ici kuci, eto tako da objasnim... ima tu zenu, dijete, ali morao je otici. Vidjaju se jednom u pola godine, sedam, deset dana.
Od have se ne zivi.