Fasizam jos nije porazen

[zonbirile]

Tacan je broj, ne valja ti broj pripadnika jedne divizije

-------------------------------------------------
bogami i to našao,cca 10 000,kada su domaći u pitanju.Hanđar i sl,onda i manje.

[madner]

Navedi izvor.
Handzar je sredinom 1943 imao puno ljudstvo, 26000. Usljed dezertiranja i gubitaka taj broj se naravno smanjio, ali ovdje govorimo o friskim Njemackim divizijama koje su bile potpuno popunjene prije slanja u Afriku.

[argyle]

Doboj: Za vrijeme sabah-namaza kamenom razbijen prozor džamije



Nepoznata osoba ili više njih jutros oko pet sati, u vrijeme jutarnje molitve, kamenom su razbili prozor na Donjoj džamiji u Doboju. Niko nije povrijeđen, ali je vjernike u dobojskom kraju ovo uznemirilo.

Prema mišljenju glavnog imama Medžlisa Islamske zajednice u Doboju Bajre ef. Džafića, ovaj, 12. napad na Donju džamiju u Doboju, može se dovesti u vezu sa, kako je kazao, konstantnom političkom zloupotrebom javnosti u Republici Srpskoj, javlja FTV.

Iz Medžlisa su pozvali nadležne institucije u RS-u da privedu pravdi odgovorne za ovaj napad. Uviđaj su izvršili pripadnici Centra javne bezbjednosti Doboj, a bit će pregledani i snimci sa videonadzora kojim je džamija opremljena.

(24sata.info)

Srbima sa Ozrena smeta zastava BiH koju su Bošnjaci postavili u Kotorskom

Bošnjaci iz Kotorskog kod Doboja postavili su dvije zastave BiH na ulazu u selo sa magistralnog puta Doboj - Derventa.

Srbi izbjegli sa Ozrena u naseljima Trnovo jedan i Trnovo dva, koja dijele magistralni put sa naseljem gdje žive povratnici Bošnjaci, tvrde da su zbog ovoga, "uznemireni" i da ovaj čin doživljavaju kao "provokaciju".

Zbog "vjerodostojnosti ove uznemirenosti" novinska agencija iz RS je dodala da su "Srbi iz Kotorskog izloženi provokacijama od kako su se u ovo naselje vratili Bošnjaci".

protestuju oni cija su naselja napravljena na otetom zemljistu Bosnjaka iz Kotorskog.

[ljubav_aha]

Majda Balić: Smrt fašizmu! I tebi sine...

66 godina nakon što smo pobijedili fašizam…

Stara dama Evropa je čet’res’ pete bila uvjerena u „nikad više“. Njemačka je kapitulirala, Hitler se ubio, a Nürnberg je trijumfalno presudio onima živima. Evropa nije uprljala svoje prste zračenjima američke atomske bombe nad „malima žutima“, a i dobila je Italiju koja se pokolebala malo prije samoga kraja i odabrala „pravu stranu“ skidajući sa sebe musolinijevski fašizam i prigrlivši Bandiera rossu. Evropa je očišćena od zla, spremna da živi u prosperitetu i jedinstvu, najavili su nam. Napaćeni živi Jevreji dobili su zadovoljštinu osnivanjem države Izrael na drugome kontinentu – Evropa nikako nije znala kako da im se iskupi osim da ih skloni dalje od sebe, kako je ne bi podsjećali na ružne stvari koje je dopustila da im se dese…

„Nikad više“ je pobjednički odjekivalo Evropom. No, da se to nije odnosilo baš na cijeli kontinent, saznali smo tek nekoliko dekada kasnije. „Cijeli Balkan ne vrijedi kostiju jednoga pomeranskoga grenadira.“ - rekao je Željezni kancelar, Otto von Bismarck, jednom davno. Izgleda da je demokratska Evropa dijelila njegov stav početkom devedesetih kada je riječ o eks YU prostorima.



66 godina je prošlo od savezničkog oslobađanja Berlina i zatiranja njemačkog nacističkog neprijatelja. Malo više od pola stoljeća nakon toga, najmoćniju polugu Evropske Unije čine baš dva nekadašnja najveća neprijatelja, Njemačka i Francuska. „Naučili smo lekciju“, poručuju svijetu, stvarajući jaku nadnacionalnu državu spremnu da lagano postane konkurentna velikom, moćnom, demokratskom SAD-u. Evropa se monetarno i geografski ujedinjuje, spremna na vječiti mir i blagostanje.

No, je li baš sve tako sjajno? Da li je fašizam zaista mrtav? Ili još „trza nogama“?

Pođimo od Austrije, domovine najopakijeg soboslikara­/Firera prošloga stoljeća. Austrijskim biračima su se otvarile mogućnost da na predsjedničkim izborima prošle godine, 25. aprila, daju glas kandidatu – nacističkog poimanja. Oni malo ciničniji bi primijetili da u Austriji sve i počinje. Slobodarska partija, stranka ekstremno desne orijentacije, imenovala je tako svog kandidata – pedesetogodišnju „majku nacije“ Barbaru Rosenkranz, odbornika i člana pokrajinske vlade u Donjoj Austriji. Do tada je uspješno levitirala sa svojim stavovima, latentno se zalažući za toleranciju (neo)nacističke propagande. Tek prošle godine u obraćanju naciji kao predsjednički kandidat, naglasila je neophodnost revizije zakona o zabrani nacističke propagande. Po njenom mišljenju, zakon je u suprotnosti sa odredbama austrijskog Zakona o slobodi mišljenja i izražavanja. Sve lijepo i demokratski. Sa slobodom govora i glasanja.

Gospođa je ličnim primjerom dala podsticaj na odbranu od „infiltracije tuđinske krvi“ u vene nacije. U braku sa istaknutim funkcionerom zabranjene nacističke stranke NDP, rodila je šest kćerki i četiri sina – krsteći ih u duhu Hitlerovih učenja – imenima iz germanskog epa Nibelungen: Heda, Ute, Alvine, Zonhild, Hildrun, Mehthild, Arne, Folker, Horst i, naravno, Volf. Rosenkrantzova je dobila „tek“ 15.62%, no treba li nas brinuti to “tek” kada shvatimo da iz godine u godinu raste i nacional-patriotizam te vrste u cijeloj Evropi?!

Arijel Muzikant, čelnik Izraelskog kulturnog centra u Beču komentira događanja u Austriji: „Nominacija Rosenkranzove, naciste iz potaje… nikako nije prihvatljiva – ravno je ruganju žrtvama holokausta u Austriji, ukupno 65.000 ovdašnjih Jevreja.“ Kada je za vrijeme prdsjedničke utrke upitana o gasnim komorama i koncentracijskim kampovima – Rosenkrantzova je izjavila da je išla u školu između ’64 i ’76 i da ne planira mijenjati svoja viđenja povijesti koju su je tada naučili. Naime, u to vrijeme, Austrija je u potpunosti izbacila Drugi svjetski rat iz historijskih knjiga. Zvuči li vam poznato?

Zbog ovakvog načina ophođenja gospođa Rosenkrantz je svrstana je u red „nacista iz potaje“, mada pravi izraz “Kellernazis” u bukvalnom prevodu znači “nacisti iz podruma”. Sve jako podsjeća na slučaj nekadašnjeg predsjednika te drževe i generalnog sekretara Ujedinjenih nacija od 1972. do 1981., Kurta Waldheima, kome je dvije decenije bio zabranjen ulazak u SAD, nakon što se saznalo da je bio član njemačke jedinice koja je počinila mnoge zločine u tadašnjoj Jugoslaviji tokom Drugog svjetskog rata. Noviji primjer je slučaj pokojnog austrijskog desničara, lidera Saveza za budućnost Austrije Joerga Haidera, koji je hvalio aspekte Hitlerove politike rada i izdavao anti – semitska saopćenja. Ružno je reći da je Gospođa Evropa odahnula, ali nakon tragične saobraćajke u kojoj je 2008. godine poginuo premijer vlade Austije, Joerg Haider, nekako su svi u anitfašističkoj Evropi disali lakše.

Malo službene statistike iz Trećeg Rajha nije naodmet: Austrija je sačinjavala samo 11% od ukupnog stanovništva Hitlerovog Trećeg Rajha. Od ukupnog broja članova Hitlerove Nacional – socijalističke partije, čak njih 40% su bili iz Austrije.

Mnogi se slažu da trenutno raspoloženje u demokratskoj majčici Evropi prema imigrantima jako nalikuje onom antisemitskom raspoloženju između dva svjetska rata u Vajmarskoj Republici Njemačkoj. Za sve probleme vezane za nezaposlenost, nestabilno stanje u državi i narastajuće netrepeljivosti, tada su bili krivi Jevreji. Da li će Evropa ovaj put elegantnije pronaći krivce za recesiju?

U novembru 2005. godine se u Francuskoj pobunio najniži društveni sloj. Pobuna je trajala oko dvije sedmice. Grupe mladih ljudi širom Francuske, uglavnom Sjevernoafrikanci ili potomci crnih Afrikanaca, palili su automobile i bacali kamenje na policiju. Francuska je zemlja univerzalnih vrijednosti, u kojoj diskriminacija ne može postojati jer svako može dobiti državljanstvo ako se integrira. Stvarnost je da je u Francuskoj u posljednjih četrdesetak godina, najveći broj imigranata iz Sjeverne Afrike, a velike su imigracije crnih Afrikanaca i Kineza iz bivše francuske Indokine. Ovi su ljudi getoizirani, uglavnom nezaposleni, nedovoljno obrazovani – imaju malo šansi za zaposlenje i poboljšanje društvenog i ekonomskog položaja. Pravi Francuzi ih preziru, boje ih se, a konzervativne stranke potpiruju njihove strahove. Sasvim demokratski. Još ukoliko su muslimani koji se bore za prava nošenja nikaba, tek će osjetiti francusku demokraciju – od 11. aprila je kažnjivo nositi nikab, a svima koji se ne povinuju slijedi kazna od 150 eura. Za početak. Udruženja za zaštitu ljudskih prava organizovanjem demonstracija u Parizu najoštrije su osudili poteze francuske vlade protiv muslimana u ovoj zemlji – čiji se broj kreće između pet i sedam miliona. Dominik Vilpen, bivši premijer Francuske, je također kritikovao vladu zbog održavanja rasističkih konferencija.



“Od Finske do Crnog mora, naprijed, naprijed, Fireru, naredi – mi te slijedimo”, ovu su pjesmu pjevali njemački vojnici 1941. godine tokom pohoda na Moskvu. Nakon Staljingrada, ove pjesme više nije bilo. No, ipak, ova danas naizgled zabranjena pjesma još uvijek odzvanja iz nekih podruma – pjevaju je mladi neonacisti. Dok su njihovi djedovi sanjali o osvajanu Evrope i svijeta, neonacisti su fokusirani na navodno “oslobađanje” Njemačke od stranaca. Omiljene parole su im “Auslaender Raus” – stranci van, i “Deutschland den Deutschen” – Njemačka Nijemcima.

Možda bi trebalo obratiti pažnju i na Izrael i njihovu legalizovanu formu cionizma, koju mnogi često smatraju inačicom nacizma. Svijet se već “pomirio” sa tim da na svako kritiziranje izraelske politike bude optužen za antisemitizam.

U našoj nam domovini, stvari isto idu nabolje. “Miješani” brakovi i ljubavne veze između onih različitih nacionalnosti (i vjeroispovijesti) samo mogu da dovedu u nevolje sa obiteljima “sa obje strane”. Jer, pobogu, “ima toliko boljih naših” – najčešće je opravdanje onih sa obje strane nevidljive crte.

Kako mi u BiH volimo da smo moderni i da se ugledamo na majčicu Evropu, zar treba da čudi stanje istreniranog nacionalizma u kojemu živimo? Više nije problem reći unučiću da je pradedo bio „malo ustaša“, „malo pripadnik handžar divizije“, a odjednom ponosno isplivavaju nacističke veze među obiteljima i na poslovnome planu.

Evropom se u posljednje vrijeme širi talas ekstremno – desnih i populističkih partija (koje se zajednički nazivaju Euronacionalizam), a ove su partije društveno prihvaćene i učestvuju u političkom životu, ali se smatra da imaju bliske veze sa neonacističkim grupacijama. Za neke od takvih partija smatraju se: Front National (Francuska), British National Party (V. Britanija), Freiheitliche Partei Österreichs ili FPÖ (Austrija), Alleanza Nazionale (Italija) i mnoge druge.

Svijet, koliko god dvoličan bio – slaže se u jednom: ovih dana nije baš najpopularnije biti imigrant, a posebno musliman imigrant. Možda se konačno skine svjetski bijes na tu vjersku skupinu nakon “sklanjanja” Bin Ladena, poslije njega možda i pukovnika Gadafija, ali samo možemo pretpostavljati ko će to imati čast nositi žutu traku poslije njih.

Za kraj, u mome je susjedstvu godinama kolao vic o podobnima. Pitala učiteljica malog prvačića na času historije ko su to bili partizani. “Partizani su bili fini ljudi koji su nas branili od ustaša, četnika…” – ispali mali kao iz topa. “Dobro”, kaže učiteljica zadovoljna odgovorom: “A ko su bili četnici i ustaše?”. Mali se počeše po glavi, promisli još jednom, i sav ponosan krene: “Dedo, babo, adže, dajo…

Eto, sretan vam 9. maj, Dan pobjede nad fašizmom, zemljaci! Na vrijeme ispitajte svoje susjedstvo i provjerite stepen demokracije! Sve me nešto strah da kada idući put uskliknemo: „Smrt fašizmu!“, ne dobijemo tragično – komični odgovor: „I tebi, sine…“

Novinar Com Ba

tekst je odlican,ali se ne slazem sa naursavanjam ljudskih prava i nosenjem burke /fotka/

[bh.tornjak]

Koliko ja znam državi Srbiji niko trenutno više niko ne sudi za fašizam i genocid.

Srbija ima razloga da bude ponosna na svoju višedecenijsku antifašističku tradiciju.

Ima Srbija razloga da bude ponosna na antifašističku tradiciju, ali se ne ponosi tom tradicijom ima tome već 20 i kusur godina, baš negde od onog trenutka kad nam je zvanična politika postala četništvo, praćeno crkvenim orgijanjem.
Od tog momenta kad su "vojvode" počele da nam kroje kapu, odosmo u propast, u zločin i u sramotu.
Meni je stvarno mučno da se partizana danas sećamo samo kad nas Putin pritisne iz Moskve, na dan oslobođenja Beograda. Ostalim danima valjda verujemo da su nas oslobodili četnici.
Ali ono što mene stvarno boli, to je što tu kod vas, na području RS-a, uopšte ne vidim neku želju da ljudi priznaju šta su učinili u periodu 1992-1995. To ludačko poricanje onolikog zla, to sprdanje sa žrtvama, to ruganje zdravom razumu i poštenju, to će nauka valjda jednom uspeti da objasni. Ne znam kad, ali verujem da će se i to desiti. Kad ih podsetiš na zločin, na onoliku krv, kažu - provociraš. Pa, gde to ima da ubicama ne smeš da kažeš da su ubice? Da pljačkašima ne smeš da kažeš da su kriminalci? Gde se to još sa pažnjom odnosi prema zločincima?!
Čitam o onim stražarima iz Omarske. To sve pušteno na slobodu odavno. Odem na telefonski imenik Prijedora, svi su tamo - Miroslav Kvočka, Dragoljub Prcać, Milojica Kos...idila. Sve dok je na snazi ta četnička ideologija, tu ništa dobro biti neće. Tu je samo mrak, jeza, nož i strah.
Pa, ljudi moji, kad gledam snimke iz Bosne, s početka rata, april-maj 1992. godine, zemlja lepa, sve procvetalo, rađa voće, prosto ta slika sa ekrana miriše. Pa, koliki manijak treba da budeš da u takvoj lepoti smišljaš i činiš zlo?! Pre neki dan čitam, identifikovana tromesečna beba, ubijena u Bratuncu u maju 1992. Pucali joj u glavu. Čitam tri puta - pucali u glavu tromesečnoj bebi. Tu staje razum, tu sve staje.
Evo dok ovo pišem, Dodik na TV B92, puna mu usta demokratije i srpskog naroda. Pa, reci Milorade narodu - evo, dobili smo RS jer smo tog 10. maja 1992. u Bratuncu pucali u glavu Adini Hajdarević, od oca Vahida, rođenoj 22. januara 1992. godine. Jel može iko da bude srećan u toj zemlji? Kako se živi posle toga? Ima li života?
Izvinite, odužio sam, pogode me ove stvari, a znam da niko ne voli da čita duge postove.

sta reci....bravo,bravo i jos jednom bravo.....
@citaoce.....naklon do poda.....

[argyle]

Press na Ravnoj Gori: S verom u boga, za Dražu i prasetinu

Vašar - Skupilo se otprilike 2.000 četnika i „četnika", vrtelo se meso na ražnju, pevale se patriotske pesme, pila „Čičina" rakija, a ideologija se kupovala na kilo i metar



Parada pijanstva, maloprivrede, kiča i tek ponešto ideologije - u to bi se dao svesti jučerašnji sabor SPO na Ravnoj gori.

Ponajmanje je krivice u Vuku Draškoviću zbog toga, ali se ideologija četničkog pokreta umnogome svela na puko vašarište i idealan izgovor da se pod kapom nacionalizma, patriotizma (po)četnici dobrano zarakijaju i natovare janjetinom pod šatrama, s obaveznim prefiksom „Čičina" u nazivu.

Ljuljaj, mala, mešaj za četnike, breeeeee, zaurlava junačina na razuzdano devojče koje po taktu gerilskog evergrina cupka na stolu.

Koridor maloprivrednika

- Znate li zbog čega je današnji skup naročit - sprovodimo mini-anketu, pokušavajući da se provučemo kroz špalir šatri, tezgi i improvizovanih „STR", ka platou gde su podignuti crkva i spomenik đeneralu.

- Zato što su iskopali Dražu - odgovara samouvereno grmalj za ražnjem.

- Ne, već zato što se danas, tj. juče navršilo 70 godina otkad je Čiča sa grupom oficira izdigao ovde i poveo ustanak - odgovaramo već nezainteresovanom ispitaniku, koji se živo zainteresovao za termičku obradu praseta koje je zorom palo za „kralja i otadžbinu".

Na tezgama svega što preduzimljivi Kinezi i još preduzimljiviji Srbi prave, tj. pokušavaju da prodaju kao deo obavezne četničke ikonografije: „Čičina kafa", „Čičine vuvuzele", „Čičin boš alat", „Čičin Sunđer Bob jastučić", „Čičin kaubojski šešir sa kokardom", „Čičine pljeskavice" i još plejada svetlucavih sitnica, manje ili više povezana sa herojem planine.

Prolaskom koridora maloprivrednika, završava se tek prvi deo agonije, na koju se nadovezuje žalosno mali broj posetilaca, koje je Ravna gora u godinama svog nacionalnog vaskrsnuća brojala desetinama hiljada. Danas ih je pod spomenikom prvom gerilcu porobljene Evrope i barjacima Srbije i SPO tek 2000.

Zna put... Poruka Vuka Draškovića
Srbija da ulaže u selo

Lider SPO Vuk Drašković je poručio da je Srbiji sada, kao i tada, mesto na zapadu, a da je spas za državu ulaganje u selo i poljoprivredne proizvođače. On je rekao da je pre sedam decenija sa Ravne Gore Draža Mihailović, prvi u tada okupiranoj Evropi, pozvao na ustanak protiv nacističkog i fašističkog okupatora, ali i protiv, kako se izrazio, nacističkog okupatora - ustaša u zemlji. Naveo je da je posle stvaranja tog prvog antifašističkog i antinacističkog gerilskog pokreta u tadašnjoj državi formiran i drugi isti takav pokret, predvođen komunističkim vođom Titom.

Istakao je da priznanja i odlikovanja zaslužuju pripadnici oba pokreta za svaki kuršum ispaljen u okupatora, ustaše i balije, ali i da pripadnici ni jednog, ni drugog pokreta ne treba da dobijaju priznanje za kuršume koje su ispaljivali jedni u druge, jer su time doveli do uništenja dela srpskog naroda.

Nad crkvom, iz šatre biju zvuci nerazumljivih „patriotskih" nota. Pijane đuvegije skandiraju Srbiji.

- Uaaaaaaaa! Je.o mater onom i ko te pozvao, majmune - prolama se planinom na pozdravne reči Srđana Milivojevića, gosta iz DS i deklarisanog poštovaoca ravnogorske misli.

- Vaš je izbor kako ćete nekoga pozdraviti, za to sam se i borio sve ove godine da svako ima neporecivo pravo da slobodno iskaže nezadovoljstvo! Došao sam da vas pozdravim i zahvalim vam se što ste sve ove godine čuvali i sačuvali ravnogorsku ideju - jedva čujno govori, dok okupljeni ni posle ovih reči ne prestaju sa zvižducima.



Nešto mira doneo je prekor Vuka Draškovića da se u duhu najlepše srpske tradicije gost mora pozdraviti i poštovati.

- Pa, kako, Vuče, kad zbog takvih kao on, i stranke u kojoj je, nas danas ovde ima koliko i na uranku u Košutnjaku - dobacuje gospođa sa šajkačom.

Masa skandira predsedniku SPO, pozivajući ga da uzme reč. - Maši našem Vuku, sine - bodri otac mališana da digne tri prsta.


Prašina i ideologija

Da ga nisu uniformisali kao iz posleratnih udžbenika za istoriju, još bi bilo i lepo videti dete kako odrasta u duhu zdrave nacionalne svesti, ali...

- Nije loše, mada je ranijih godina bilo neuporedivo bolje! Od ovog dana, mogli smo da živimo pola godine - poverava nam se prevrtljivi ugostitelj, samo što nam je tri kafe i kisele vode naplatio 500 dinara.

Rešio je pošto-poto da i od ovog dana preživi narednih šest meseci, baš kao i inkasanti koji pod izgovorom očuvanja ravnogorske flore i faune prodaju nešto nalik bedževima za 300 dinara. Kokarde na kapama su im tek deo radne uniforme. Detalj koji odlično prodaje maglu i prašinu ideologije od koje bi đeneral okrenuo glavu, samo da na trenutak vaskrsne.

[prljavi Hare]

Izvinjenje moderaciji što ću postati ovo ovdje,mada lično mislim da je pravo mjesto!



Želio bih ovim putem da svojim saborcima iz brigade čestitam praznik,dan osnivanja naše brigade!!!


SRETAN TI ROĐENDAN!!!!!108/215 VTMBR ARBiH Brčko!!!!







Armija BiH
Armija Republike Bosne i Hercegovine je iznikla u vremenu velikog iskusenja, jednog od najtezih u hiljadugodisnjoj tradiciji BiH.U proteklom, izuzetno teskom periodu ona je predstavljala odgovor ljudi u BiH na nevidjenu agresiju koja je prijetila potpunim unistenjem naroda i zemlje Bosne i Hercegovine. U ovom periodu bosanski covjek je prvi put bio u bosansko hercegovackoj armiji i prvi put se borio za odbranu svoje domovine, svojih naroda i svojih interesa. Ova cinjenica je bila podsticaj gradjanima BiH da se, bez obzira na godine starosti, pol, naciju, religioznu pripadnost ukljuce u redove Armije RBiH i na taj nacin brane cast, porodicu, svoj grad i selo i svoju domovinu. Zbog ovog, uspomene i tradiciju vezane za ovaj period treba njegovati i cuvati, jer one predstavljaju i predstavljat ce neprocjenjivu vrijednost u istoriji nase drzave i vrijednosti za prosperitet BiH

Brcanski Sehidi
Iako su nespremni docekali agresiju,bosanski orijentisane patriote Brckog pokazale su da imaju snage, duha i pozrtvovanosti da brane svoje pravo na zivot. Od nenaoruzanih bosanskih patriota Brckog nastala je 108./ 215 brcanska Brigada Armije BiH koja je na jednom od najsurovijih ratista u BiH odbranila ideju Brckog kao multietnickog grada.U odbrani tog prava na zivot,prava na opstanak na ovim prostorima,prava na ocuvanje drzave BiH dalo je svoj zivot 556 pripadnika 108./215 brigade Armije BiH Ova stranica je spomen na njih koji su svoju smrt ugradili u nas zivot. Stoga ne recimo nikad oni nisu,oni su mrtvi Oni jesu,oni su najljepsi miris bosanskih Ljiljana, najljepsi dio nas samih i sveti zalog nase buducnost!






Želim vam da to danas sve lijepo proslavite,da se sjetite svih kojih treba!!!Žao mi je pa ne mogu biti
sa vama,a ionako iza 23:00h nećete znati ni što ste se sastali!!!!

Zajebajite se,proslavite lijepo,ali NIKADA NE ZABORAVITE!!!!






Dragi moj Hame,ne prođe ni jedan dan a da te se ne sjetimo i ne spomenemo te!!Brate moj!!!
I tako će biti sve dok smo i mi živi!!

I NIKADA FAŠISTIMA NEĆEMO DOPUSTITI DA PONOVE IŠTA SLIČNO!!!

[argyle]

SLIJEDEĆI LOGIKU GOVORA PATRIJARHA IRINEJA U FOČI: Ispada da su Srbi, pobivši preko 2.000 Bošnjaka, i spalivši najstariju džamiju, učinili to kao 'stradalnici za istinu i pravdu'

Zašto patrijarh upravo u Foči, koja je bila pravo mjesto za takav gest, nije iskazao kajanje zbog sramotne uloge Srpske pravoslavne crkve u Miloševićevom ratu za "veliku Srbiju"?



Piše: Gojko Berić

Dobrovoljačka ulica u Sarajevu i naselje Brčanska Malta u Tuzli jedina su mjesta u Bosni i Hercegovini na kojima Bošnjaci obilježavaju svoju pobjedu, a Srbi svoje stradanje. Ovi događaji s početka rata još nisu dobili sudski epilog. Svaka strana, što uostalom važi za čitav rat, ima svoju istinu i nikakvi argumenti i sudske presude neće promijeniti ničije kolektivno pamćenje - Bošnjaci će glorificirati značaj ovih ratnih zbivanja za odbranu zemlje, a Srbi će pogibiju oficira i vojnika bivše JNA doživljavati kao ratni zločin. U svakom slučaju, rodbina stradalih ima elementarno ljudsko pravo da na tim mjestima iskaže pijetet prema mrtvima. Ali, ako su "suze svake majke iste", onda bi srpske majke, metaforički rečeno, trebalo da puste suzu i za žrtvama svojih muževa, braće i sinova. Međutim, od žena koje su u Dobrovoljačkoj ulici zapalile svijeće i položile cvijeće nismo vidjeli ni čuli ništa slično. Nijedna od njih nije ni aluzivno pomenula Srebrenicu i druga bošnjačka stratišta. Umjesto toga, sestra jednog poginulog mladića je pred TV kamerama veličala JNA, srpski narod i Milorada Dodika! To i ne čudi ako se ima u vidu da se već godinama s političkih i s oltarskih govornica podgrijava mit o Srbima kao "stradalničkom narodu", uz obilno falsifikovanje historije i negiranje vlastitih zločina.

Taj izmanipulirani svijet umrijeće u uvjerenju da govori istinu i da je i sam Bog na njegovoj strani. Tuđe žrtve su najčešće ionako predmet kolektivne ravnodušnosti, a ponekad i prezira, jer su "zaslužile" da plate račun. Takva je psihologija ratom frustrirane gomile. Ankete ukazuju na visok stepen religioznosti na ovim prostorima. Pa ako je već tako, logično je očekivati da se vjerski lideri, i svi ostali službenici vjere, posvete liječenju ljudskih duša od selektivnog odnosa prema žrtvama proteklog rata. Nažalost, nema mnogo dokaza da oni to čine.

U Foči je prošlog četvrtka boravio patrijarh srpski Irinej. Blagosiljajući početak radova na rekonstrukciji zgrade Bogoslovskog fakulteta, on je u prisustvu nekoliko hiljada vjernika rekao: "Mnogi su u proteklom ratu na ovim prostorima stradali u strašnim mukama samo zato što su bili pravoslavne vere." Ne postoji niko ozbiljan ko bi poricao zločine nad Srbima. Ali, zašto patrijarh Irinej u svom lamentu nije, kao pouku, istakao pogubnost velikosrpske politike, koja je unesrećila srpski i druge narode i čijim je akterima suđeno u Haagu? Zašto patrijarh upravo u Foči, koja je bila pravo mjesto za takav gest, nije iskazao kajanje zbog sramotne uloge Srpske pravoslavne crkve u Miloševićevom ratu za "veliku Srbiju"? Njen je novi poglavar, isto tako, mogao reći da je u Sarajevu stradalo više Srba od Karadžićevih granata i snajperista, nego što su ih pobile lokalne bande.

Istina, Srbi su stradali, često samo zato što su bili pravoslavne vjere. Ali, oni su najbrutalnijim sredstvima posezali za tuđim teritorijama i vršili etničko čišćenje, uz masovne likvidacije zarobljenih civila. Bošnjaci su stradali od srpske ruke neuporedivo više, uz neviđene brutalnosti, poput spaljivanja više od stotinu živih ljudi, žena i djece u jednoj kući u Višegradu, koje je izvršeno po naređenju ratnog zločinca Milana Lukića. U ovom je ratu zatirano sve što je muslimansko, kada su cijele porodice prestale postojati, kada su muslimanske žene silovane, a najljepše džamije, poput Aladža-džamije u toj istoj Foči, spaljene i sravnjene sa zemljom. Ništa od toga patrijarhu Irineju nije zasmetalo da u Foči kaže kako "Srbi mogu da budu ponosni jer su stradalni narod, ali narod koji je stradao za istinu i pravdu, što je neiscrpno bogatstvo pred narodom i Bogom"!? Učiniti strašne zločine nad svojim komšijama samo zato što su bili muslimani ili katolici i njihovo ubijanje nazvati srpskim "stradalništvom za istinu i pravdu", čak i "neiscrpnim bogatstvom pred narodom i Bogom" - licemjerno je i van svakog razuma.

Slijedeći logiku patrijarhovog lamenta, ispada da su Srbi, početkom minulog rata, pobivši u svega desetak dana više od 2.000 Bošnjaka, spalivši jezgro muslimanske Foče i njenu najstariju džamiju, učinili to kao "stradalnici za istinu i pravdu". Baš kao što su to, pola stoljeća ranije, po naređenju Draže Mihailovića učinili crnogorski četnici pod komandom Pavla Đurišića. Ako je Srebrenica simbol genocida nad Bošnjacima, Foča je simbol "ponavljanja historije" na tlu Bosne i Hercegovine. Ona je godinama po završetku posljednjeg rata predstavljala najmračnije mjesto u zemlji, koje su svi zaobilazili, leglo grupe lokalnih ratnih zločinaca sa haške liste. Možda patrijarh srpski Irinej nema s tim nikakve veze, ali Crkva kojoj je na čelu i te kako ima. Uzgred budi rečeno, patrijarh Irinej je svojim prvim medijskim istupom, krajem januara prošle godine u Nišu, izazvao skandal. Govoreći o muslimanima, on je tada rekao kako je filozofija i psihologija islama takva da muslimani, kada su u manjem broju, "umeju da se ponašaju i da budu korektni, ali da kad postanu nadmoćni i superiorni, čine pritisak". Nakon oštrog reagovanja Islamske zajednice Srbije, patrijarh srpski se izvinio.

Nakon rata, srpske vlasti su Foču preimenovale u Srbinje i tako po drugi put putpucale u mrtve Bošnjake, ali je odlukom visokog predstavnika ovo prekrštavanje poništeno. Osnovan je i Bogoslovski fakultet, koji valjda ima biti duhovni pokrovitelj nove, na zločinima oblikovane fočanske stvarnosti. U opštini Foča prije rata je živjelo više od 20 hiljada Bošnjaka, koji su činili preko 51 procenat stanovništva. Danas u staroj jezgri Foče ne živi ni jedan Bošnjak. Jedna ulica u tom gradu nosi naziv "Ulica đenerala Draže". Načelnik Opštine Zdravko Krsmanović objašnjava to ovako: "Četnici nisu bili ono što smo učili u bivšem režimu." Krsmanović je, inače, osnivač i predsjednik Nove socijalističke partije i ne smeta mu što je Foča najjače uporište Ravnogorskog četničkog pokreta u Bosni i Hercegovini.

Oslobođenje/** No links ** PORTAL/a.k.

[Bosnolog]

Urinej je duhovno i ljudsko fasisticko smece sakrivena ispod vjerske mantije,.....
Velikosrpbizam je politicko ideoloska bolest a SPC je duh kojim se to zlo generacijama,aminuje i blagosilja,.... http://sh.wikipedia.org/wiki/Pokolj_mus ... _Fo%C4%8De





Dvonog fasistcko genocodno pseto krepalo u zemlji Smrdiji odakle je sjeme Velikosrpbizma uvijek svoje korijenje i sjeme sirilo po BiH,.

[tbv]

Djaba nama naklapati i arhive stvarati o fasizmu dok pola Bosne zivi i opstaje kroz ideje fasizma. Fasizam se ne moze poraziti politikom i kompromisom, nego samo vojnom akcijom.

[tbv]

Velikosrpska politika zla koja vlada Bosnom zadnjih dvadeset godina je nepozeljna za normalan i zdrav razvoj drustva. Narod i politika koja bastini fasizam, i uziva u plodovima istog, je nista drugo nego pobjeda fasizma.

Kako iskorjeniti fasizam i odbraniti drzavu?

Mislim da je dvadeset godina dovoljno da se shvati da se taj velikosrpski fasizam jedino moze iskorjeniti vojnim akcijama, odnosno silom, kao i svaki drugi fasizam. Mislim da je krajnje vrijeme da neko od probosankih politicara pokrene ovu opciju kao neophodnu, jer vladavina prava i suverinitet BiH se ugrozava svakodnevno.

Najnoviji primjer:

28.05.2011. Borci Podrinja i Birča ogorčeni su načinom na koji je rukovodstvo Srbije uhapsilo generala Ratka Mladića, izjavio je danas u Zvorniku predsjednik Regionalnog odbora Boračke organizacije Podrinja i Birča Dragan Milošević.

On je poručio rukovodstvu Srbije, a posebno predsjedniku Borisu Tadiću, da nema pravo da likuje i tvrdi da je hapšenjem Mladića sprao ljagu sa srpskog naroda zapadno od Drine.

"Ako ljaga i postoji, mi smo dužni da je speremo", rekao je Milošević, koji je i član Predsjedništva Boračke organizacije Republike Srpske. Milošević je poručio Tadiću da nije dobrodošao i da nema pravo da u ovom segmentu predstavlja Srbe sa lijeve obale Drine.

UDAR NA VLADAVINU PRAVA

"Ukoliko bi Tadić namjeravao da 11. jula dođe u Potočare, borci Podrinja i Birča će mu sigurno blokirati put i onemogućiti ga u njegovoj namjeri", upozorio je Milošević.

Prema njegovim riječima, ako je Srbija morala da uhapsi generala Mladića, zvanično rukovodstvo nije moralo bar da likuje i da se ponaša onako kako se ponašalo, jer je time vrijeđalo osjećanja srpskog naroda i onih kojima je general Mladić bio komandant.

"Tadić je hapšenjem Mladića uhapsio sam sebe i svrstao se tamo gdje je mjesto svih onih koji su kroz istoriju izdali interese srpskog naroda", rekao je Milošević.

UDAR NA SUVERINITET DRZAVE

Milošević je najavio da će u ponedjeljak, 30. maja, u Zvorniku biti održano postrojavanje svih patriotskih snaga, kao podrška uhapšenom generalu Mladiću.

[flyawayll]

Smrt fasizmu

[Komrad]

Velikosrpska politika zla koja vlada Bosnom zadnjih dvadeset godina je nepozeljna za normalan i zdrav razvoj drustva. Narod i politika koja bastini fasizam, i uziva u plodovima istog, je nista drugo nego pobjeda fasizma.

Kako iskorjeniti fasizam i odbraniti drzavu?

Mislim da je dvadeset godina dovoljno da se shvati da se taj velikosrpski fasizam jedino moze iskorjeniti vojnim akcijama, odnosno silom, kao i svaki drugi fasizam. Mislim da je krajnje vrijeme da neko od probosankih politicara pokrene ovu opciju kao neophodnu, jer vladavina prava i suverinitet BiH se ugrozava svakodnevno.

Jel to i ti iz dijaspore pozivas na rat? Koji su to probosanski politicari i po cemu?

[tbv]

Teme su spojene. @tbv, ti možeš reći šta misliš ali ne možeš huškati na rat. Zbog toga si OPOMENUT.

sa svim postovanjem,

ja imam pravo reci da se fasizam samo moze iskorjeniti vojnom akcijom, sto mislim da bi i zadovoljilo svu ovozemaljsku pravdu. Ti ako zelis da me banujes zbog toga onda ne vidim razlog ove teme. Ja ne mrzim nikoga, ali zbog 2 do 5 procenata bosanskih srba koji zele suzivot i koji su normalni ja moram da pijem pilule izjadnacenja, kako u svakom narodu ima fasista i kako su su svi stradali u ratu. Ma daj molim te, zna se ko je stradao a koje stradao nanoseci stradanja.

p.s. zamolio bih te da nebrises moje postove, ako ti se nesvidjaju slobodno me banuj ali post ostavi da se zna zbog cega sam banovan, hvala i pozdrav.

[tbv]

Velikosrpska politika zla koja vlada Bosnom zadnjih dvadeset godina je nepozeljna za normalan i zdrav razvoj drustva. Narod i politika koja bastini fasizam, i uziva u plodovima istog, je nista drugo nego pobjeda fasizma.

Kako iskorjeniti fasizam i odbraniti drzavu?

Mislim da je dvadeset godina dovoljno da se shvati da se taj velikosrpski fasizam jedino moze iskorjeniti vojnim akcijama, odnosno silom, kao i svaki drugi fasizam. Mislim da je krajnje vrijeme da neko od probosankih politicara pokrene ovu opciju kao neophodnu, jer vladavina prava i suverinitet BiH se ugrozava svakodnevno.

Jel to i ti iz dijaspore pozivas na rat? Koji su to probosanski politicari i po cemu?

Ma goni se u pizdu materinu i ti i dijaspora.

[Komrad]

Teme su spojene. @tbv, ti možeš reći šta misliš ali ne možeš huškati na rat. Zbog toga si OPOMENUT.

sa svim postovanjem,

ja imam pravo reci da se fasizam samo moze iskorjeniti vojnom akcijom, sto mislim da bi i zadovoljilo svu ovozemaljsku pravdu. Ti ako zelis da me banujes zbog toga onda ne vidim razlog ove teme. Ja ne mrzim nikoga, ali zbog 2 do 5 procenata bosanskih srba koji zele suzivot i koji su normalni ja moram da pijem pilule izjadnacenja, kako u svakom narodu ima fasista i kako su su svi stradali u ratu. Ma daj molim te, zna se ko je stradao a koje stradao nanoseci stradanja.

p.s. zamolio bih te da nebrises moje postove, ako ti se nesvidjaju slobodno me banuj ali post ostavi da se zna zbog cega sam banovan, hvala i pozdrav.

Bujrum brate svi se lijepo pokupite... vratite se u vasa predratna mjesta stanovanja... i tako dokazete velikosrbima da nisu uspjeli ono sto su naumili

[tbv]

Teme su spojene. @tbv, ti možeš reći šta misliš ali ne možeš huškati na rat. Zbog toga si OPOMENUT.

sa svim postovanjem,

ja imam pravo reci da se fasizam samo moze iskorjeniti vojnom akcijom, sto mislim da bi i zadovoljilo svu ovozemaljsku pravdu. Ti ako zelis da me banujes zbog toga onda ne vidim razlog ove teme. Ja ne mrzim nikoga, ali zbog 2 do 5 procenata bosanskih srba koji zele suzivot i koji su normalni ja moram da pijem pilule izjadnacenja, kako u svakom narodu ima fasista i kako su su svi stradali u ratu. Ma daj molim te, zna se ko je stradao a koje stradao nanoseci stradanja.

p.s. zamolio bih te da nebrises moje postove, ako ti se nesvidjaju slobodno me banuj ali post ostavi da se zna zbog cega sam banovan, hvala i pozdrav.

Bujrum brate svi se lijepo pokupite... vratite se u vasa predratna mjesta stanovanja... i tako dokazete velikosrbima da nisu uspjeli ono sto su naumili

eto ti sjedi sa njima i vodi politiku pomirenja pa se mi nikad necemo ni vratiti... da li si ti prespavao zadnjih 16 godina? vidis da se sa njima ne moze voditi politika pomirenja, svi su haman isti, u pet deka...

[Hemel]

Milošević je najavio da će u ponedjeljak, 30. maja, u Zvorniku biti održano postrojavanje svih patriotskih snaga, kao podrška uhapšenom generalu Mladiću.

samo se vi postrojte da i mi znamo koliko vas jos ima...
a i @prljavi hare jedva ceka da vas arhivira...

[Skijash]

Bujrum brate svi se lijepo pokupite... vratite se u vasa predratna mjesta stanovanja... i tako dokazete velikosrbima da nisu uspjeli ono sto su naumili

Četnici nisu postigli svoj cilj. Njihov je plan bio stvaranje Velike Srbije, a ne nekakve administrativne jedinice unutar BiH. A i ta administrativna jedinica polako ali sigurno kopni. Četnici su u živom blatu, što se više koprcaju, brže tonu. Primjer za to je i ova frka sa pravosuđem, hoće Dodik da ukine Sud BiH, a na to se odgovara slanjem Stefana Fulea da nam kaže kako nam treba još i Vrhovni sud.

Tako da ne vidim šta su to četnici uspjeli. Preko JNA su dobili kontrolu nad 70 % teritorije, niti jednu bitku nisu muški dobili i sve im se svelo na pijanke i rokanje po civilima. Ako išta, to što ti smatraš uspjehom je breme genocida koje svakom presudom postaje sve teže. Da nisu ubijali i protjerivali civile u ovom obimu, mogli su sebi naći još 20 Abdića, jednog u Foči, drugog u Zvorniku itd i to bi samo zakomplikovalo situaciju sa Sarajevo. Ali nisu, nego su poput slijepaca srljali opijeni svom silom JNA arsenala.

Kada pogledam tadašnji odnos snaga na terenu, stvarno ne znam šta je to uspjeh četnika. Pa zabrljali su gdje su god mogli.

1. Svaki pametan oficir bi odmah početkom maja na dio Sarajeva od Maršalke do Doma Armije poslao 30 tenkova i 5000 ljudi, kako bi se zauzelo simbole države i dvije preostale enklave stjerale u pregovore o predaji. Četnici to nisu uradili, nego su organizovali jednu kilavu ofanzivnu akciju i onda tri godine gledali kako Sarajevo u medijima širom svijeta postaje simbol.

2. Svaki pametan političar bi pokušao vrbovati Bošnjake Prijedora, Zvornika, Foče itd, dajući im da igraju neku lafo bitnu ulogu u lokalnoj upravi, medijima i vojsci, omekšavajući tako stanovništvo Tešnja, Olova i Gradačca za eventualnu saradnju ili autonomiju poput Abdićeve. Ali ne, morali su oni ubijati i protjerivati sve redom, što je kod Bošnjaka stvorilo očajničku spremnost za borbu. Jer ako se redom ubija i siluje žene, onda tu nema izbora.

Dadneš nekom arsenal JNA, ostalima nametneš embargo, blokiraš granice i zatvoriš oči na tri duge godine kako ne bi vidio šta se dešava. I kad otvoriš oči a ono četnici zabrljali gdje su god mogli zabrljati. Na kraju se sva ta sila svela na ove propalitete koji se okupljaju odjeveni u crne uniforme. Tačno je, nisu još poraženi, ali četničkoj je zvijeri pogođena arterija. Može još malo ranjena tumarati po šumi, ali pobjeći ne može. Nema žurbe

[prljavi Hare]

Milošević je najavio da će u ponedjeljak, 30. maja, u Zvorniku biti održano postrojavanje svih patriotskih snaga, kao podrška uhapšenom generalu Mladiću.

samo se vi postrojte da i mi znamo koliko vas jos ima...
a i @prljavi hare jedva ceka da vas arhivira...

Naravno,jedva čekam slike!!!!!
Što više slika,to bolje!Samo se vi postrojavajte,još kad bih mogao organizatora "postrojavanja patriotskih
snaga" ljudski zamoliti da se poredaju po visini,bio bih mu jako zahvalan!!!
I onda lijepo Hare sve te fotografije prebaci u folder "Četnici"!

Kako mi je palo napamet da prikupljam slike ovih "patriota"?
Prije par mjeseci na RTRS je bila emisija u kojoj su novinari tog Dodikovog medija posjećivali zlikovce koji
izdržavaju kazne za ratne zločine po zatvorima širom BiH,praveći intervjue sa njima!
Naravno da se radi "o sve i jednom nedužnom i nevinom čovjeku" ,i naravno da su ovi iz RTRS-a se
sturili da sugestivnim pitanjima tim zlikovcima stvore sliku kako se stvarno radi o nevinim ljudima!
Oni nedužni,do suda je,ne valja sud,samo Srbe ganja!

Jedan slučaj je bio poseban!Radilo se o četniku koji je po noći upadao u kuće nena i starica koje su živjele
same,ubijao ih a onda pljačkao ono što su jadne nesretnice imale!Koliko sam zapamtio zlikovac je ovo radio
negdje po Ključu i okolnim mjestima i dobio za ovo oko 12 godina.Treba li napomenuti da je osuđen od onog
istog mrskog i nametnutog Suda BiH!!!
E slučaj je specifičan,riječ je o zamjeni identiteta!!!
Kaže zlikovac da je tačno da se to sve desilo ali da je to uradio njegov prvi rođak a ne on Kaže još da se
oni isto zovu i prezivaju,samo su im imena očeva različita,klasična zamjena identiteta!!!
Na pitanje one oblajhane četnikulje a šta je sa dvoje svjedoka koji su ga vidjeli kako ulazi u kuću jedne od
žrtvava,zločinac nudi jedinstveno objašnjenje:"Bila je noć,nisu oni mene tako dobro mogli vidjeti!"

I eto nedužan leži 12 godina,uvali ga rođo!!!Zamislite o kakvom se ljudskom dnu radi?Pored svega što je uradio,
pokušava da uvali prvog rođaka a možda taj čovjek nije ni komarca ubio!!!
E sada u ovom informatičkom dobu otvaraju se mogućnosti da takve nedoumice otvaranjem ovakvih foldera
sa slikama potpuno izbjegnemo!!!

Pa ako jednoga dana dođe ponovo do belaja,mogućnosti greške ili ovako "tragičnih zamjena identiteta" biće
svedena na minimum!

ZATO.........SAMO SE SLIKAJTE I SNIMAJTE BRAĆO ČETNICI!!!!IMA MEMORIJE ZA SVE!!!


Evo primjera jednog patriote!!!



U slučaju ponovnog belaja,hipotetički gledano,desi se da ti ovakav "patriota" padne u ruke!Moj stav je da sam
protiv bilo kakvih oblika zločina a što sam i dokazao svo vrijeme proteklog rata!!Civila nikada ni pogledao nisam,
ni podigao glasa na nekoga bespomoćnog i nenaoružanog!I nikada ni neću!!
Ali desi li se da mi ubuduće ovakav" patriota" padne šaka,Hare će zaboraviti i na Ženevu i na njene konvencije!
Naravno,nije moje da sudim ovakvima i sličnima,to će Bog raditi!!!Moje je samo da im obezbjedim sastanak,
HITAN,URGENTAN!!!

A možda to neće biti Hare,možda će će samo biti riječ o zamjeni identiteta!!

[argyle]

Milošević je najavio da će u ponedjeljak, 30. maja, u Zvorniku biti održano postrojavanje svih patriotskih snaga, kao podrška uhapšenom generalu Mladiću.

samo se vi postrojte da i mi znamo koliko vas jos ima...
a i @prljavi hare jedva ceka da vas arhivira...

Naravno,jedva čekam slike!!!!!
Što više slika,to bolje!Samo se vi postrojavajte,još kad bih mogao organizatora "postrojavanja patriotskih
snaga" ljudski zamoliti da se poredaju po visini,bio bih mu jako zahvalan!!!
I onda lijepo Hare sve te fotografije prebaci u folder "Četnici"!

Najbolje ti je prati facebook, ali nabavi prvo 2-3 vanjska Hard Diska po 1 TB.

tu ces vidjeti od djede do unuka cijele porodice cetnika.

[argyle]

Odbojkaš Perišić predvodio kolonu na Palama



Do prije godinu Dušan Perišić, koji javno podržava Ratka Mladića, bio bh. reprezentativac

Nije nikakva tajna da je ratni zločinac Ratko Mladić, dok je bio u bijegu, imao podršku raznih službi i pojedinaca, pa, između ostalih, i sportista. Nažalost, i nakon što je krvnik uhapšen neki mladi sportisti iz Republike Srpske, koji su čak nosili i dres bh. reprezentacije, ne libe se na protestima podržati ovog krvoloka.

Tako je i jedan naš čitalac iz Sarajeva na jučerašnjoj naslovnici "Dnevnog avaza", na fotografiji s prekjučerašnjih protesta na Palama, uočio na čelu kolone i sa zastavom u ruci bivšeg odbojkaškog reprezentativca Dušana Perišića, koji je rodom iz Gacka, a trenutno je član Odbojkaškog kluba Student s Pala.

- Budući da on već više od godinu nije član bh. reprezentacije, možda nije primjereno ni da o njemu razgovaramo. Međutim, smatram da sportistima, pogotovo aktivnim, koji su na taj način i društveno angažirani, nije mjesto na takvim manifestacijama.

Moram napomenuti i da nisam vidio sliku, jer sam cijeli dan angažiran na poslovima u vezi s turnirom, pa zato ne mogu ni potvrditi je li uistinu riječ o njemu. Samo sam provjerio da nije više član reprezentacije - kazao nam je jučer predsjednik Odbojkaškog saveza BiH Luka Jurić iz Odžaka.

[prljavi Hare]

Naravno,jedva čekam slike!!!!!
Što više slika,to bolje!Samo se vi postrojavajte,još kad bih mogao organizatora "postrojavanja patriotskih
snaga" ljudski zamoliti da se poredaju po visini,bio bih mu jako zahvalan!!!
I onda lijepo Hare sve te fotografije prebaci u folder "Četnici"!

Najbolje ti je prati facebook, ali nabavi prvo 2-3 vanjska Hard Diska po 1 TB.

tu ces vidjeti od djede do unuka cijele porodice cetnika.

Djede ni unuci me ne zanimaju,interesuju me ovi koji su učestvovali u genocidu i ovi koji su u starosnoj dobi
dovoljnoj da to požele ponoviti!!!

FB mrzim,ionako daju lažne profile i slike pa to ne smatram mjerodavnim!!!
AHA!!!Ode i odbojkaš u folder!!!

[JoseMujica]

Hare samo slaži u arhivu:thumbup: ....zatrebaće

trebaš tri foldera četnici - ustaše - talibani

[mishic]

FAŠIZAM, FAŠISTI I FAŠISTIČKE TVOREVINE

Hapšenje Ratka Mladića još jednom je potvrdilo ono što svaki objektivan i dobronamjeran promatrač stanja i prilika na Balkanu zna i ponavlja: Fašizam na ovim prostorima nije poražen, on je u usponu i svakim danom uzima sve većeg maha. Pred ovom činjenicom i domaća javnost i subjekti međunarodne zajednice zatvaraju oči. Onaj ko se drzne da progovori i pokuša da ukaže na više nego jasne činjenice koje vode ka tome, rizikuje da ga se proglasi huškačem, da bude optužen za destabiliziranje prilika na ovim prostorima, da ga optuže za podrivanje dejtonskih tekovina i da ga izjednače sa onim ko uporno i otvoreno niječe genocid, blokira sve procese i otvoreno prijeti referendumom, secesijom, ultimatumima...
Događa se zapravo nevjerovatan nonsens, da onaj ko je bahat, ko je drzak i bezobrazan, ko radi šta hoće, kršeći sve moguće domaće i međunarodne zakone i propise, ko se oglušuje i o pravne i o moralne norme, postaje zaštićen, a svatko onaj ko ukazuje na tu bahatost, ko se osvrne na nevjerovatno drsko i bezobrazno kršenje svih mogućih obzira i normi, biva okrivljen. Događa se i ponavlja da onaj ko zateže pa popusti, za to popuštanje biva nagrađen, a onaj ko je kooperativan, prisiljen na stalno popuštanje. Srbija koja se šesnaest godina poigrava svojim međunarodnim obavezama umjesto osude, pritisaka i izolacije doživljava salve pohvala i obećanja da će biti nagrađena za „ napredak, pomake i kooperativnost“ isto kao i Dodik koji je postao zaštićen i skoro ga se ni spomenuti nesmije kako ga se ne bi izazivalo. Takav odnos i popustljivost prema takvoj politici i jeste ključni razlog što velika većina naroda koji stoji iza onih koji vode tu politiku iz dana u dan postaje sve radikalniji, sve je privrženiji toj politici i sve čvršće stoji iza takvih političara. Silne reakcije na hapšenje Ratka Mladića i u Srbiji i u Republici Srpskoj; na kojima se masovno i otvoreno veliča zločin i zločinci, na kojima pored nevjerovatno velikog broja mladih učestvuje i ogroman broj javnih ličnosti, zvaničnika i oficijelnih predstavnika i vlasti i političkih partija i organa i organizacija koje participiraju u krojenju javnog mnijenja; pokazuju samo jedno, svi oni su prepoznali politiku koja prolazi, koja je nagrađena i u kojoj su složni kao jedan, i javnost i zvaničnici, i pozicija i opozicija, i Srbija i Republika Srpska.
Zapravo, mora se jasno i glasno reći, mora se priznati i biti svjestan da je ovo logičan slijed koraka koji od dejtonskog sporazuma do danas vode u ćorsokak, već i zbog same činjenice da je prvi korak napravljen u pogrešnom smijeru, pa samim tim i svaki naredni korak vodi sve dublje u krizu i dalje od riješenja. Dejtonom je nagrađena agresija i genocid. Njihov rezultat je Republika Srpska. Agresija i genocid su temelji Republike Srpske. Očuvanje Republike Srpske nije moguće bez zaštite i učvršćenja temelja na kojima ona počiva. Ti temelji se mogu braniti samo politikom kojom su oni i uspostavljeni. To je ona politika koja se od samog početka pokazala efikasnom. Ona je dobitna kombinacija. I s toga je ona neupitna. Oko nje nema dileme. Na toj politici postiže se jedinstvo, ona je platforma. Na noj se temelji nacionalni i svaki drugi interes i cilj srpskog naroda. Ona se brani i politikom i vojskom i policijom i sudovima i memorandumima. Od nje ne odstupaju ni građani, ni intelektualci, ni omladina ni političari. Ta politika je jedini put i jedino efikasno sredstvo da se stigne do cilja i usreći nacija. To je čisti fašizam. Fašizam koji iz dana u dan jača. Fašizam koji je sve neupitniji. Fašizam iza koga je sve veći procenat pristalica. Fašizam iza koga stoji, na kojem se odgaja i kojem baš onako čvrsto, fašistički, kliče sve veći broj omladine koja stoji iza svoga generala.
Teoretičari genocita davno su raspravljali o neophodnosti pacifikacije, denacifikacije,katarze, i kažnjavanju zločina, kao preduvijeta za suzbijanje i neponavljanje zločina. Nagrađivanje genocida označeno je prvim korakom ka novom zločinu. Nijekanje genocida već je zločin. Zločin koji je sam po sebi kažnjiv. Ovo su općeprihvaćeni principi koji važe svuda u svijetu ali ne važe na Balkanu, ili preciznije, ne odnose se na sve podjednako na Balkanu. Ovdje ima onih koji moraju sve i onih koji ne moraju ništa. Ovdje su takvi standardi međunarodnog prava i principi pravičnosti.
Višemjesečne prijetnje i ucjene referendumom kao izravnim atakom na dejtonski sporazum ne samo da su ostale ne sankcionirane nego su rezultirale i pohvalama što se odustalo (sic!) od referenduma. A uzrok i razlog tih prijetnji je nezadovoljstvo tužilaštvom i sudstvom (!) osobe protiv koje je bilo desetine razloga da bude optužena i procesuirana od tog istog tužilaštva i suda. Prijetnja koju, samim svojim postojanjem, predstavljaju te državne institucije, proizvela je reakcije koje već godinama, ne samo da ugrožavaju njihovu neovisnost, nego ih izravno priječe da rade svoj posao a kamo li da se pozabave prije svega onim ko ih proziva. A za to je bilo i ima puno razloga. Štiteći na taj način prije svega sebe od eventualnih optužnica i procesuiranja dotični gospodin se dosjetio kako obezbijediti i širu podršku javnosti te tako zaštititi i svoju politiku, prozivanjem tužilaštva i suda za nejednak tretman naroda u procesuiranju ratnih zločina. Cilj takve optužbe nije više samo zaštita lika i djela Milorada Dodika i negove fašistoidne politike nego i izjednačavanje odgovornosti i krivice i u ratnom i poratnom periodu po već dugo ponavljanoj formuli o „tri strane u sukobu“ i podjednakoj odgovornosti sve tri strane za sve što se događalo i događa na ovim prostorima. Ta formula obezbijedila je Dodiku podršku i onih snaga u Republici Srpskoj koje su svjesne pogubnosti njegove politike i koje bi ga najradije razapele. On je tu njihovu podršku i njihovu saglasnost pred međunarodnom zajednicom kapitalizirao kroz prijetnje referendumom od čijeg odustajanja očekuje nagradu kroz predstojeće ustupke u razgovorima o reformi sudova i tužilaštava. Tako je Dodik ne samo trajno zaštićen od bilo kakve odgovornosti nego mu tu zaštitu obezbjeđuju i najljući neprijatelji u RS-u i međunarodna zajednica kojoj je u principu, na silu, drskost i bahatost, lakše odgovoriti određenim ustupcima nego adekvatnim pritiskom, silom i zasluženom mjerom. I baš to, ta popustljivost i podrška i međunarodne zajednice i snaga u RS-u idu u prilog fireru iza koga stoji nacija zahvalna njemu i njegovim prethodnicima, utemeljiteljima te politike, bez koje bi i opstanak nacije bio upitan. Progurati i ozvaničiti formulu o tri strane u sukobu, podijeliti i ujednačiti na taj način njihovu odgovornost za sve što se događalo u proteklom periodu, pohapsiti i suditi jednakom broju Bošnjaka, Srba i Hrvata, cilj je koji bi toj politici olakšao breme, umanjio odgovornost i obezbijedio još više prostora za nove nepravde. Novu bahatost. Relativizirao bi više puta ponovljenu tezu predstavnika međunarodne zajednice da je u ukupnoj količini zločina na ovim prostorima 70% počinila srpska strana, 20% hrvatska i 10% bošnjačka. Suditi jednakom broju Bošnjaka, Srba i Hrvata, i po mogućnosti dosuditi približno jednak broj godina robije, bila bi ne samo još jedna dobitna kombinacija srpske politike nego i definitivna amnestija za odgovornost ali i skidanje hipoteke sa zločinačke tvorevine nastale na tom zločinu. Bilo bi to konačno redigovanje historije koje bi obezbijedilo legitimitet i dugoročnost fašizmu, fašistima i fašističkim tvorevinama na ovim prostorima. A koji bi to Srbin smio biti protiv politike koja bi legalizirala i legitimizirala ova postignuća. Politike koja bi i pored Brisela, Haga i Vašingtona amnestirala Srbiju, Srbe i Republiku Srpsku. Politike koja bi sve ovo evropeizirala.
Tako je zapravo na ovim prostorima fašizam preživio, nagrađen, odnjegovan, raste, razvija se, dobija na snazi, širi se i uživa podršku i onih koji se zaklinju da su svim silama protiv njega. Tako se i oni koji su svjesni svega toga drže po strani i šute kako nebi bili okrivljeni da oni provociraju, dolijevaju ulje na vatru... Tako je praktično fašizam savladao i pobijedio sve svoje protivnike na ovim prostorima i nesmetano raste, razvija se i širi.
Ranih devedeseti kada je ova ista politika, na istim prostorima i uz istu ovakvu podršku prvi puta dizala glavu većina nas je vjerovala da nije moguće ono što će se kasnije pokazati da jeste. Većina nas je polagala nadu u međunarodnu zajednicu da neće dopustiti ono što je dopustila. Većina nas je olahko prelazila preko blagonaklonosti međunarodne zajednice koja je previđala i dopuštala neke nedopustive poteze. Većina nas nije prezala od različitih aršina koje je ta međunarodna zajednica koristila u sviđanju računa na Balkanu. Većina nas se ponašala kao i danas kada se neke stvari doslovno ponavljaju. Većina nas opet vjeruje da neke stvari nisu moguće kao što smo vjerovali i prije dvadesetak godina. Opet čekamo, spavamo... Bojim se da se kasno ne probudimo.
Nezadovoljni smo i razočarani „našim“ političarima. Zapravo ih i nemamo. Dali smo glasove i izabrali neke tipove da se otimaju za fotelje žureći da ostvare svoje ambicije i naplate svoje mandate. Plaćamo dvije vlasti. I staru i novu. I u jednoj i u drugoj ih ima toliko kao da smo tri puta veća država nego što jesmo i kao da nam je privreda šest puta jača nego što jeste. A efikasnost te vlasti čista nula. A o bošnjačkoj politici da i ne govorimo. Ona ne postoji.
Priče o krivcima i krivici, o odgovornosti i odgovornima ne riješavaju ništa ako dođu kasno. Pitanje je hoćemo li o ovima sada i njihovoj krivici govoriti kao što govorimo o krivici onih iz devedesetih ili ćemo konačno shvatiti da smo i sami krivi. Hoćemo li i dalje šutiti, čekati i nadati se, ili ćemo konačno dići svoj glas odmah i sada? Hoćemo li konačno shvatiti da je meni najveći krivac moj predstavnik kome sam dao glas, moja stranka koja me izdala i moja šutnja što im dopuštam da tako zloupotrijebe moje pravo da imam svog predstavnika koji će jasno i glasno, otvoreno i javno, zastupati mene i moje pravo da se oduprem svakoj prijetnji i svakom nadolazećem zlu. Zar su vanredni izbori skuplji od ove cijene koju danas plaćamo?!
Ko je i gdje je onaj ko je dužan da u moje ime stane na put nadolazećem fašizmu i fašistima. Ko je i gdje je onaj ko je dužan da u moje ime stane na put dvostrukim aršinima i pasivnosti međunarodne zajednice koja će ponovo po sistemu „mir, mir, niko nije kriv“ nekim novim dejtoniranjem prati svoju savjest onda kada ona bude smatrala da je dosta. Ko je i gdje je onaj kome sam ja dao glas a koji je zaboravio i mene i moj glas a debelo naplaćuje to što je dobio od mene. Do mene je što dopuštam da se neko na taj način igra mojim pravom i mojom sudbinom. Do mene je što svojom pasivnošću dovodim u pitanje pored svoje sudbine i sudbinu svoje djece. Do mene je... I do moje šutnje... A četnici rahat mitinguju... Danas brane svoga generala, a sutra...?! Sutra svoga firera...