Forum Klix.ba

Potrudicu se da neke savjete primjenim. I ne znam vise sta da napisem.

Primila sam PP, sve OK

Nadji rijeku setaj pored ili Sjedi I gledaj rijeku. To ti je najbolji lijek za bilo koju psiho bolest.

Ovo bi ti samo dobri doktori preporucili.

Sretno

Ealhswitha wrote:Potrudicu se da neke savjete primjenim. I ne znam vise sta da napisem.

Drzi se Ti @vesna 555 od nje imash konkretnu podrshku (vecina ostalih )i obrati se nekom strucnom psiholog/psihijatar.

Ne obaziri se na uporedjivanja, svakom su njegovi problemi najveci, pa tako i Tebi tvoji.

Ne znam, kako pojedini potvrdjuju da je depresija u pitanju (nakon jednog posta napisanog i tvog mishljenja a ne strucne dijagnoze) I josh “savjetuju” shta/kako da radish

Vjerovatno “znaju" shta pishu.

pozz

haubica_i_to_teshka wrote:

Ealhswitha wrote:Potrudicu se da neke savjete primjenim. I ne znam vise sta da napisem.

Drzi se Ti @vesna 555 od nje imash konkretnu podrshku (vecina ostalih )i obrati se nekom strucnom psiholog/psihijatar.

Cura je pitala forumaše za savjet i ljudi su se potrudili da ga daju. Zato služi forum. Ako vesna555 ima konkretnu podršku i može joj pomoći da nađe posao, to je lijepo od vesne, no ne znači da su ostali savjeti jer ako nisi znao, u depresiji puno znači i razgovor i izmjena iskustava i to sve spada u itekako korisnu ( i konkretnu!) podršku. Uz to, spomenuo se honorarni posao, a šta poslije? Ta bi cura za godinu mogla ponovo da očajava čim joj se nešto u njenom životu ne uklapa u savršenstvo. S te strane, npr. post u kome joj forumaš kaže da su SVI tabanali iz grada noću nemajući za taksi, ili onaj gdje joj drugi forumaš kaže da i on nema grijanje baš u svakoj sobi, su izuzetno učinkoviti. Ona ne treba da se osjeća kao jedina, treba znati naličje našeg grada i države, jer na ulici, na faksu svi izgledaju sretno i nastoje ostaviti dojam da imaju novca, a kući možda nemaju grijanja, zidovi se raspadaju, a svađa k'o i kod njenih roditelja.

Meni se baš dopalo kako se Mahach prijavio samo da njoj da svoju ideju za smirivanje živaca i tuge. To je pozitivno u istoj mjeri. Ne mjeri se sve novcem. Ona može imati depresiju i ako se zaposli jer je očito sklona depresivnim epizodama u stresnim situacijama a njih će biti i na poslu. Budući da je mlada kod nje treba raditi i prevenciju, dakle, usmjeriti je da stvori svoj psihički oklop i da je ne pomete svaka životna nedaća ili bura. U njenim godinama tek se stvara taj oklop.
Ne moraš biti stručnjak da bi savjetovao depresivnu osobu ali oni što su isto prošli ( ili gore ) će joj dati najbolje savjete jer znaju tačno šta je to i šta djeluje a šta ne djeluje.

Ti si taj koji depresiju shvata neozbiljno, rekla bih. Depresiju osoba može i sama sebi dijagnosticirati, čak i izliječiti bez doktora. Postoje metode. Mnogo je onih koji se srame ići doktoru a i onih kojima je lakše govoriti anonimno. Neki opet žele da se sami izliječe, neće lijekove. No, ono što sa sigurnošću znam je da prije bilo kakve akcije osoba treba vratiti osnovno samopoštovanje i osmotriti svijet opuštenije, kada govorimo o samoliječenju. Inače je samo ''zaliječila'' problem. Ja sam pokušala da je usmjerim tako da joj npr. odjeća izgubi na važnosti, da shvati da je dobra cura i visoke vrijednosti i kad nema posla i novca. Ne smije joj samopoštovanje ovisiti o vanjskim, pogotovo materijalnim faktorima. Ako je to loše savjetovanje onda...

A to koji savjeti vrijede, a koji ne, ona sama nek procijeni. To ti zaista ne možeš znati. Takođe, forum čitaju i drugi depresivci. Njima će ( svaka čast vesni na ponudi ) možda više pomoći neki drugi savjet.

Kristijana, pogodila si u sridu
To je u suštini to. Svako pomogne kako zna, ja sam ponudila pomoć za posao, jedan forumas napisao kako on rješava problem depresije gledajući rijeku, drugi kako ni njemu nije sjajno kuci itd, pa da zna da nije sama... Svaki savjet je bitan ovdje i nijedan nije zanemariv! Meni razgovor puno pomaže kad sam loše, tako da nije ni to za odbaciti. Lakse ti je kad procitas da nisi jedina na svijetu s problemima.

Sve ti ovisi koliko si psihički stabilan. Zadnjih godinu dana su mi se takve stvari dogodile da bi se mogla i ja bacit sa avazovog tornja da gledam sve tako sivo. Ali ja u svemu nađem pozitivnu stvar

Ali meni kad je bilo tesko, meni su ljudi pomogli Tako i ja volim pomoci kad mogu. I ostala sam tako stabilna da me nikad moji nisu vidjeli da sam zaplakala. Ali ja sam toliko psihički stabilna i svjesna da je život pun ovakvih stvari, da meni ne pada na pamet da se bacam sa zgrade, ležim i plačem i tugujem nad sobom. Ja kazem dok god imam dvije ruke i dvije noge, nit ce meni sta faliti, niti mojoj porodici!
Ali, nisu svi isti. Nekoga ovakve stvari slome, a mene su ojačale i to je to.
Pozdrav

@Kristijana, ako drzish neko predavanje o depresiji, molim Te da me pozovesh, rado cu se odazvati.

Ako si pozvana :

http://www.iccp2011.com/invitation.php

mozda se sretnemo i upoznamo na nekoj od prezentacija ili workshop-ova.

lijep pozdrav

p.s. napisao sam “VECINA OSTALIH”

@Ealhswitha, za sada, drzi se @vesna555, ovo je samo forum i svako ima pravo da “savjetuje” pa tako i ja. , a sa @kristijana, ja cu se lako dogovoriti i usaglasiti kada se sretnemo na nekoj konferenciji/seminaru....

@haubica , ma znam ja da si rekao ''većina ostalih'' ali si s druge strane rekao: ''samo vesna konkretno'' što jest istina, ali samo za posao, neki su joj nudili šetnju, druženje, kafu, i to je prilično konkretno. A pošto je ovo anonimni forum, ja sam pretpostavila da cura pita samo za savjete ( za početak, da vidi šta ćemo reći ). Svi navalili da riješe problem za dva dana - ne ide to tako - ja ću na ovoj temi njoj pisati i nakon par mjeseci bude li još tema aktuelna. Stručnjak nisam, na papiru, ali bogme znam šta pričam; to je bolest koju najbolje poznajem, i znam da je jedini način da se stvari trajno riješe - promjena nekih naših gledišta koja usvajamo nekritički.

Ealhswitha treba da nabaci kritičke naočale prema svemu onome što od nje zahtijeva i zahtijeva a potpuno nepotrebno: zna se šta ljudi moraju, a šta ne moraju. Nisam ni ja to uviđala u njenim godinama pa me bediralo svašta, a otkako nosim te naočale nimalo se ne nerviram oko nevažnih stvari, a bogami ni oko važnih. Najprostije vaganje svakog ''moraš'' koje začujemo u svojoj glavi ili iz tuđih usta doprinosi više psihičkoj stabilnosti nego bilo kakva tableta, provjereno. Upitaš se: Moram li ja ovo? I odmah zatim: želim li to zaista? Kad tako detektiraš stvari odbaciš sve ono što ti smeta: čak i ako milion ljudi radi nešto što se razumski ne mora, ti to ideš raditi samo ako to i voliš/želiš, a ako ne, onda si slobodan od pritiska. I dalje ostaju problemi, ali odjednom ti drukčije gledaš na njih, i daješ si vremena da riješiš sve što te muči. Zato su moji savjeti u tom pravcu.

Što se tiče doktora, ne sporim da ima stručnjaka ali ima i onih koji veze nemaju. I onih koji samo gledaju da uzmu pare kao što je spomenuo Entropio . Problem s depresijom je što traje predugo - vjerujem da i doktori svoje pacijente slušaju s pola uheta. Uz to, depresija nije prelom ruke ili rak, pa ti to uočiš i djeluješ. Šta je u nečijim mislima i na duši nijedan doktor ne može vidjeti. Zato je pri depresiji pacijent zapravo doktor br. 1., a onaj pravi doktor je br. 2., prijatelji su br. 3. itd. Kad se neko postavlja aktivno, svjestan je problema, raspituje se šta da radi, već je na putu da se oporavi. Dakle, samoliječenje je važno i unutar liječenja.

@vesna555 ti si teški fajter, vidi se na kilometar u svim tvojim postovima. I važno je da si svjesna da nemaju svi takav pristup, neki se zaista lome i slome pod pritiskom. Različita genetika, način na koji se nosimo sa problemima u životu, sto nekih čuda koja nas formiraju kao jedinstvenu osobu sve to ima uticaja da li će osoba razviti depresiju i kako će proći kroz nju. Tako ima ljudi koji se ubiju a svi se čude zašto jer su naizgled imali sve, pa djeluje da su se ubili zbog bezazlenih sitnica, a imaš onih koji su do guše u problemima i baš ništa im ne ide a oni se uporno bore i ne bacaju se sa zgrada.

Ealhswitha se meni čini borac po njenom uvodnom postu. Mislim da će se izvući, i da bi to mogla i bez ikakve pomoći, mada je svaka pomoć dobrodošla. Stvari koje nju deprimiraju deprimiraju i nas ( svađe, vječiti manjak novca ) tako da joj to treba govoriti, zbog mladosti sigurno ne vidi cijelu sliku.

Kristijana wrote:

haubica_i_to_teshka wrote:

Ealhswitha wrote:Potrudicu se da neke savjete primjenim. I ne znam vise sta da napisem.

Drzi se Ti @vesna 555 od nje imash konkretnu podrshku (vecina ostalih )i obrati se nekom strucnom psiholog/psihijatar.

Cura je pitala forumaše za savjet i ljudi su se potrudili da ga daju. Zato služi forum. Ako vesna555 ima konkretnu podršku i može joj pomoći da nađe posao, to je lijepo od vesne, no ne znači da su ostali savjeti jer ako nisi znao, u depresiji puno znači i razgovor i izmjena iskustava i to sve spada u itekako korisnu ( i konkretnu!) podršku. Uz to, spomenuo se honorarni posao, a šta poslije? Ta bi cura za godinu mogla ponovo da očajava čim joj se nešto u njenom životu ne uklapa u savršenstvo. S te strane, npr. post u kome joj forumaš kaže da su SVI tabanali iz grada noću nemajući za taksi, ili onaj gdje joj drugi forumaš kaže da i on nema grijanje baš u svakoj sobi, su izuzetno učinkoviti. Ona ne treba da se osjeća kao jedina, treba znati naličje našeg grada i države, jer na ulici, na faksu svi izgledaju sretno i nastoje ostaviti dojam da imaju novca, a kući možda nemaju grijanja, zidovi se raspadaju, a svađa k'o i kod njenih roditelja.

Meni se baš dopalo kako se Mahach prijavio samo da njoj da svoju ideju za smirivanje živaca i tuge. To je pozitivno u istoj mjeri. Ne mjeri se sve novcem. Ona može imati depresiju i ako se zaposli jer je očito sklona depresivnim epizodama u stresnim situacijama a njih će biti i na poslu. Budući da je mlada kod nje treba raditi i prevenciju, dakle, usmjeriti je da stvori svoj psihički oklop i da je ne pomete svaka životna nedaća ili bura. U njenim godinama tek se stvara taj oklop.
Ne moraš biti stručnjak da bi savjetovao depresivnu osobu ali oni što su isto prošli ( ili gore ) će joj dati najbolje savjete jer znaju tačno šta je to i šta djeluje a šta ne djeluje.

Ti si taj koji depresiju shvata neozbiljno, rekla bih. Depresiju osoba može i sama sebi dijagnosticirati, čak i izliječiti bez doktora. Postoje metode. Mnogo je onih koji se srame ići doktoru a i onih kojima je lakše govoriti anonimno. Neki opet žele da se sami izliječe, neće lijekove. No, ono što sa sigurnošću znam je da prije bilo kakve akcije osoba treba vratiti osnovno samopoštovanje i osmotriti svijet opuštenije, kada govorimo o samoliječenju. Inače je samo ''zaliječila'' problem. Ja sam pokušala da je usmjerim tako da joj npr. odjeća izgubi na važnosti, da shvati da je dobra cura i visoke vrijednosti i kad nema posla i novca. Ne smije joj samopoštovanje ovisiti o vanjskim, pogotovo materijalnim faktorima. Ako je to loše savjetovanje onda...

A to koji savjeti vrijede, a koji ne, ona sama nek procijeni. To ti zaista ne možeš znati. Takođe, forum čitaju i drugi depresivci. Njima će ( svaka čast vesni na ponudi ) možda više pomoći neki drugi savjet.

Ima dosta istine u ovome što si napisala, ali depresija, posebno teži oblici nisu mačiji kašalj i ne smije se čovjek sam boriti s tim.

Vratiti samopoštovanje i vjeru u samog sebe je jako jako teško, i ako to radiš samostalno postoji mogućnost da se opet okreneš sam protiv sebe. Depresija nije gripa koja se preboli uz par čajeva i tablu andola.

Cura je u stanju da joj je svjetlo na kraju tunela ustvari voz koji juri ravno na nju. Ma koliko teško bilo najbolje je otići se posavjetovati s psihologom, ne psihijatrom, pa krenuti lagano malim koracim.

Lično sam imao sličnu fazu koja na moju sreću nije dugo trajala, i tada sam provalio moć meditacije i samospoznaje i postao drugi čovjek.
Iskreno preporučujem svakom.

Medjutim ono što sam mogao ukapirati čitajući uvodni post jeste da je loša materijalna situacija glavni izvor problema. Iako zvuči otrcano, ali firmirane krpice i šminka po posljednjoj modi nisu izvor sreće, sreću treba tražiti u malim stvarima i dragim ljudima.
Imaš dečka koji je još uvijek uz tebe i koji ti vjerovatno pokušava pomoći na neki svoj način. To je sreća, imati nekog ko je uz tebe i kad je dobro i kad je loše.

Roditelji sve svadjaju i viču na tebe to je sasvim razumljivo, jer loša situacija u kojoj se nalazite neminovno vodi do sukoba unutar porodice, ali to nije nešto što te treba bacati u očaj, jer su oni ti koji se bore i naravno da im je puna kapa svega.

Znam da je teško, ali moraš se izdići iz tog stanja i promjeniti ono što ti se ne svidja, jer neće ti dobra vila zakucat na vrata i dati ček na milion dolara samo zato što ti to želiš.

@Kristijana, moje prvo javljanje je bilo poslije ovog ,( prije nisam ni (,) ( zarez) napisao na temi)

vesna555 wrote:Primila sam PP, sve OK

Bez namjere da ulazim u neku raspravu, kao shto je i @atko napisao skeptican sam kada se otvore ovakve teme. Ovaj post od @vesna me je “ohrabrio” da se javim.

Lijepo i humano je pomagati ljudima, ali ima situacija kada ne strucni i NE NAMJERNI (pogreshni) savjeti , vishe shtete nego koriste.

Svako od nas je razlicit i tako reagujemo. Shto je dobro za mene , ne znaci da je i za Tebe.

Kao nekom iz te profesije meni je neprihvatljivo davanje dijagnoze/terapije bez prethodnog “skeniranja”, eticki ne smijem, moralno ne mogu.

Cijenim dobre namjere i podrshku svakog forumasha (posao, kafa, druzenje...), sve dok ne ulazi u “profesinalne” ne argumentovane. Ko je spreman da preuzme odgovornost u slucaju da neshto krene pogreshno?


“Igrati” se sa necijim zdravljem je izvan granica anonimnosti.

Svako dobro i pozdrav !

Ghost_Rider_XXX wrote: Ima dosta istine u ovome što si napisala, ali depresija, posebno teži oblici nisu mačiji kašalj i ne smije se čovjek sam boriti s tim.

Vratiti samopoštovanje i vjeru u samog sebe je jako jako teško, i ako to radiš samostalno postoji mogućnost da se opet okreneš sam protiv sebe. Depresija nije gripa koja se preboli uz par čajeva i tablu andola.

Cura je u stanju da joj je svjetlo na kraju tunela ustvari voz koji juri ravno na nju. Ma koliko teško bilo najbolje je otići se posavjetovati s psihologom, ne psihijatrom, pa krenuti lagano malim koracim.

Lično sam imao sličnu fazu koja na moju sreću nije dugo trajala, i tada sam provalio moć meditacije i samospoznaje i postao drugi čovjek.
Iskreno preporučujem svakom.

Medjutim ono što sam mogao ukapirati čitajući uvodni post jeste da je loša materijalna situacija glavni izvor problema. Iako zvuči otrcano, ali firmirane krpice i šminka po posljednjoj modi nisu izvor sreće, sreću treba tražiti u malim stvarima i dragim ljudima.
Imaš dečka koji je još uvijek uz tebe i koji ti vjerovatno pokušava pomoći na neki svoj način. To je sreća, imati nekog ko je uz tebe i kad je dobro i kad je loše.

Roditelji sve svadjaju i viču na tebe to je sasvim razumljivo, jer loša situacija u kojoj se nalazite neminovno vodi do sukoba unutar porodice, ali to nije nešto što te treba bacati u očaj, jer su oni ti koji se bore i naravno da im je puna kapa svega.

Znam da je teško, ali moraš se izdići iz tog stanja i promjeniti ono što ti se ne svidja, jer neće ti dobra vila zakucat na vrata i dati ček na milion dolara samo zato što ti to želiš.

Slažem se sa svim što si napisao. Dobro znam da se nije s time šaliti i da postoje lakši i teži oblici, i da sve to skupa može preći u psihozu.
Tada nastupaju doktori, a mogu i ranije, ako osoba ode doktoru, naravno. Glavni cilj je, po meni, utvrditi razmišljanja o samoubistvu i kako se osoba odnosi prema tome. Ne možeš spasiti svakog, ali dobar dio potencijalnih suicida je spriječen akcijom prijatelja, rodbine...
Nakon tog glavnog cilja, sljedeći treba biti oporavak u što kraćem roku, jer te depresije ''pojedu'' ljudima pola mladosti npr., živi se kao u izmaglici. To su ciljevi za doktore.

Ovo što sam uvećala si takođe u pravu 100%, jako je teško i dugotrajno, stalno ideš korak naprijed, nazad dva. I na kraju, nađe se čovjek, može samospoznajom i meditacijom, kao ti, neko radom i traženjem pozitivnog u svakoj situaciji ( vesna ) . Ja sam tražila ono što meni leži, i iako volim raditi to mi nije donosilo ''ono nešto'' što mi je falilo da zauvijek izađem iz crnjaka. Sve to našla sam u anarhizmu, većina mojih problema je poticala iz mojih nastojanja da se prilagodim u nešto što me nerviralo, vrijeđalo, nije bilo u skladu s mojom prirodom. I danas je nužna ta prilagodba svijetu u kome živim, ali sada ga gledam kao šarenu lažu i ne opterećujem se svim onim glupostima čiji je valjda jedini pravi cilj stvaranje tjeskobne atmosfere koja je potrebna sistemu da bi održavao poslušnost kod podanika.

Sad sam kao vjernik koji živi među nevjernicima ( ili obratno ) pa svi trube jedno, a ti duboko u sebi znaš da si u pravu i više te ništa ne može pokolebati. Moguće je da sam i ja postala druga žena.

I tvoji savjeti Elsi su više nego dobri.

@haubica sve to stoji, to za nestručne savjete, ali pitam ja tebe, kako možemo biti sigurni da je savjet doktora dobar, a zna se da uglavnom pišu recepte za lijekove? To što je neko bubao nekoliko godina o nečemu ne znači da sve zna o tom području. Naravno, zna više, ali i doktori griješe.
To da ne treba ništa dijagnostikovati bez susreta s pacijentom je istina; no, zapamti, naši savjeti idu njoj za samoliječenje, pošto je rekla da ne bi išla doktoru.

Pametno je ona djevojce, prevazici ce ona sve ovo.

..prije bi ti rekla da se boris sama protiv depresije..
da izlazis i ispunis vrijeme svime sto ti padne na pamet..
da ne razmisljas o tome sta ce biti sutra nego zivis u trenutku..

medjutim sada...sada bi ti savjetovala da se ne patis...odes lijecniku - uputnica za psihijatra i nek ti da antidepresive..
zivot je suvise kratak za borbu i dugorocna rjesenja kada pilula koja je i namjenjena za to moze sve da rijesi.

.

ajd dosta depresije....

na savjetima bi i Freud pozavidjeo.

haubica_i_to_teshka wrote: “Igrati” se sa necijim zdravljem je izvan granica anonimnosti.

Ealhswitha wrote:Vec neko vrijeme se borim sa depresijom. Nekakva tuga, praznina, neki tupi osjecaji uvukle su se u mene. Postoje i razlozi za to. Hiljadu razloga. Ranije nisam bila takva, bila sam vesela osoba koja se smijala od srca, voljela ljude, rado se druzila, sklapala prijateljstva, a sad se osjecam kao da se cijeli svijet srusio na mene. Poceo je da mi smeta smijeh drugi ljudi, mozda sto sam se i ja do juce tako smijala. Nista mi ne ide od ruke, nista ne mogu da uradim kako treba, nista ne valja, cak ni kad se trudim, zato sam prestala i to da radim. Vise se ne trudim ni oko cege. Izgubila sam drustvo, vise mi nije ni do druzenja. Ne izlazi mi se nigdje. Stanje u porodici i nije bas najbolje. Roditelji se non-stop svadjaju. Stalno se deru na mene, kako nista ne znam uraditi, kako sam ovakva i onakva, a mene sve to duboko vrijedja i svakim danom osjecam se sve bezvrjednijom. Govore mi kako sam glupa, kako sam neodgovorna, kako sam mutava (povucena), kako stalno imam neke prohtjeve. Majka mi je mnogo zivcana zena, nije ni cudo sa obizrom na situaciju. Otac sam radi i ima malenu platu, jedva da prezivljavamo, nekad se desi da nemamo ni za hljeb. Zivimo kao podstanari u veoma trosnoj i staroj kuci, brat mi placa internet, eto kao da ne zaostajem medju ostalim djevojkama. Mene sve to pomalo ubija. Kad vidim kako se neke druge djevojke lijepo oblace, kakvu odjecu imaju, imaju stan, lijepe stvari, mogu sebi da kupe sta god zele, a ja sam ogranicena na minimalan novac koji mi je jedva dovoljan za fax. Na fax idem jer pokusavam da izadjem iz ovog siromastva ali ni to mi vise ne ide od ruke, nemam vise volju, kad pogledam kakve ostale djevojke dolaze na fax, a ja u starim stvarima. One izlaze i provode se, a ja sjedim u kuci. Jedino sto imam je momak, ali ne bi me cudilo da i njega u skorije vrijeme izgubim, jer ja sam svakim danom ionako sve tuznija i tuznija, a to sigurno nije ono sto on zeli pored sebe, osobu koja ce i njemu kvariti raspolozenje. Svaku noc placem, nikako ne mogu da prihvatim svoj zivot. Ne zelim da idem kod psihologa jer ce mi reci da se borim i bla bla a od toga nema nista, za sta da se borim, za bolji zivot koji nikad nece doci? :/ Ja bih digla glavu i nastavila dalje, ali ne mogu, ne znam kako... Da znam ne bih ovdje pisala sve ovo. Ako neko ima neki savjet kako da izadjem iz ovog stanja? Plasim se da cu poludjeti

Razumijem da mislis da izlaza nema, nije sve tako crno...
pokusaj na stvari gledat pozitivnije, svakom od nas nesto fali, predpostavljam zdrava si, to treba da slavis...
uvedi neku fizicku aktivnost, sport, ako nista kad ti je najteze prosetaj...
pronadji neki hobi... ono sto ce uciniti da se osjecas bolje u svojoj kozi sigurno je da pomognes nekome kome to treba, pomoc ne mora biti materijalne prirode... sigurno u okolini imas nekog kome treba razgovor ...
ne moras biti clan neke volonterske organizacije kako bi pomogla nekome, mozes to uraditi sama za jedn..dvije osobe, nema ljepseg osjecaja od pogleda punog zahvalnosti...probaj

Ealhswitha wrote:Vec neko vrijeme se borim sa depresijom. Nekakva tuga, praznina, neki tupi osjecaji uvukle su se u mene. Postoje i razlozi za to. Hiljadu razloga. Ranije nisam bila takva, bila sam vesela osoba koja se smijala od srca, voljela ljude, rado se druzila, sklapala prijateljstva, a sad se osjecam kao da se cijeli svijet srusio na mene. Poceo je da mi smeta smijeh drugi ljudi, mozda sto sam se i ja do juce tako smijala. Nista mi ne ide od ruke, nista ne mogu da uradim kako treba, nista ne valja, cak ni kad se trudim, zato sam prestala i to da radim. Vise se ne trudim ni oko cege. Izgubila sam drustvo, vise mi nije ni do druzenja. Ne izlazi mi se nigdje. Stanje u porodici i nije bas najbolje. Roditelji se non-stop svadjaju. Stalno se deru na mene, kako nista ne znam uraditi, kako sam ovakva i onakva, a mene sve to duboko vrijedja i svakim danom osjecam se sve bezvrjednijom. Govore mi kako sam glupa, kako sam neodgovorna, kako sam mutava (povucena), kako stalno imam neke prohtjeve. Majka mi je mnogo zivcana zena, nije ni cudo sa obizrom na situaciju. Otac sam radi i ima malenu platu, jedva da prezivljavamo, nekad se desi da nemamo ni za hljeb. Zivimo kao podstanari u veoma trosnoj i staroj kuci, brat mi placa internet, eto kao da ne zaostajem medju ostalim djevojkama. Mene sve to pomalo ubija. Kad vidim kako se neke druge djevojke lijepo oblace, kakvu odjecu imaju, imaju stan, lijepe stvari, mogu sebi da kupe sta god zele, a ja sam ogranicena na minimalan novac koji mi je jedva dovoljan za fax. Na fax idem jer pokusavam da izadjem iz ovog siromastva ali ni to mi vise ne ide od ruke, nemam vise volju, kad pogledam kakve ostale djevojke dolaze na fax, a ja u starim stvarima. One izlaze i provode se, a ja sjedim u kuci. Jedino sto imam je momak, ali ne bi me cudilo da i njega u skorije vrijeme izgubim, jer ja sam svakim danom ionako sve tuznija i tuznija, a to sigurno nije ono sto on zeli pored sebe, osobu koja ce i njemu kvariti raspolozenje. Svaku noc placem, nikako ne mogu da prihvatim svoj zivot. Ne zelim da idem kod psihologa jer ce mi reci da se borim i bla bla a od toga nema nista, za sta da se borim, za bolji zivot koji nikad nece doci? :/ Ja bih digla glavu i nastavila dalje, ali ne mogu, ne znam kako... Da znam ne bih ovdje pisala sve ovo. Ako neko ima neki savjet kako da izadjem iz ovog stanja? Plasim se da cu poludjeti

Gledaj, ne želim ti davati savjete "pokreni se,džogiraj, prošetaj, uživaj u malim stvarima" jer znam da to može također i negativno utjecati na depresivnu osobu. Nisi puno navela podataka o sebi i kako si se uvukla u takvo stanje, je li neki događaj bitno utjecao na tebe u zadnje vrijeme?
Mislim da je najveći generator svega stanje u obitelji, način na koji se tvoji roditelji odnose prema tebi vjerojatno zbog njihovih problema i nemogućnošću rješavanja istih pa sve to negativno projiciraju na tebe. Možda su se prema tebi slično odnosili i kad si bila dijete pa ti je samopouzdanje srušeno pa se to danas iskazuje. U ovom slučaju preporučio bih promjenu okoline, selidba od roditelja, pa i drugi grad, ali vidim da baš nisi u mogućnosti za takvo nešto, ali to ne mora nužno biti rješenje, tako da se ne bediraš zbog toga.

Osobe u depresiji i općenito u problemima često znaju preuveličavati situciju u kojoj se nalaze. Živimo u materijalističkom svijetu koji nam diktira društvo i teško je se nekome nositi s tim. Upitaj se je li stvarni problem to što nemaš skuplje krpe ili je to došlo naknadno zbog pravdanja tvoga stanja. Vidim da ti to prije nije bio neki problem? Mislim da roba nije uzrok ničega. U ovakvo brzo vrijeme u kojem živimo svaki pojedinac ima problema bilo materijalno, bilo nekako drugačije, samo je pitanje kako se netko nosi s tim problemom i kako percepira okolinu.

Navela si i da samo sjediš u kući i da ne izlaziš baš previše. Upitaj se je do tebe možda i kako je prije bilo? Kakav ti je odnos s prijateljima sada, kakav je prije bio?

I ja sam kroz život prolazio materijalno loše i imao nekih sranja u obitelji i nije me bila sramota zbog toga. Nisam se previše obazirao na to. Jednostavno sam sve prihvatio dok nije došlo bolje vrijeme, nisam materijalist ali ne pričamo o meni

U svom postu si se cijelo vrijeme bavila samim stvarima, a nisi previše tražila uzroke i rješavanju istih! Ni psihologe nisi spomenula kao pomoć! Možda je sve to adolescentska kriza jer je došlo vrijeme kad se sam moraš suočiti i koračati kroz život, osamostaljivati se i ti se nisi snašla u svemu tome, teže ti ide? Jesu li se roditelji previše zaštitnički odnosili prema tebi dok si bila dijete i nametali ti kompleks niže vrijednosti (nesvjesno) slično sada? Jesi li razgovarala s njima o tome. Možda je to znak tvoje inertnosti i povučenosti sada. To pokazuješ i na forumu trenutno!. Nisi navela mnogo informacija. Probaj se izboriti za sebe i nemoj dopustiti da te omaložavaju jer i sama sebi si stvorila takvu sliku, a vrijediš puno više, nemoj dozvoliti da tebe krive zbog svojih problema. Imaš i dečka i nemoj se bojati reći mu sve, pa dečko ti je. Obavezno prestani razmišljati što netko o tebi misli i kako te percepira. Takva si kakva jesi, jednostavno ih sve trebaš odjebat i zavoljeti sama sebe jer je u tome ključ.

Sve to ne mora nužno biti depresija, može se raditi i o blagim krizama, anksioznosti, stalnom stresu u kojem se nalaziš i nemoj si sama postavljati dijagnozu. Nekako mi se čini da si ovu temu otvorila samo zbog žalopojki i utjehe. PRVO trebaš prihvatiti sve i željeti se izvući iz takvog stanja, a ne samo kukati! U tome je 90%! Tek onda možeš dalje.

Ne ustručavaj se odlasku kod psihologa. Em je besplatan, em ti može pomoći. Ugovori termin što prije i nemoj se stidjeti zbog okoline i šta netko misli o tome. Ima ih i dobrih državnih psihologa.

Vidim i pati ti i faks zbog toga. Imaš li problema s koncentracijom? Imaš li problema sa prokrastinacijom?
Sretno i pozdrav!

P.S. I čestitam! Zbog tebe sam napisao najopširniji post do sad. Probio rekord.Jeeeeeessssss!

I da dodam, najveći je problem što smo mi ljudi najviše okrenuti sami sebi (najviše zbog globalizacije i zbog ovakvog društva, a štaš sebičnost) i još tražimo i mane. Jednostavno trebaš se malo okrenuti i vidjeti i druge oko sebe, pa i pomoći osjetiti se korisnom. To je bit svega! Siguran da ćeš na taj način doći do zadovoljstva.

Vozdrica

Prvo pusti ove sto pisu gluposti ,kao nemozes nikad izaci iz depre itd.

Depresija mi se prvi put javila 2009! Prvi put je trajalo samo 7 dana, Drugi put 2sedmice , pa mjesec , pa dva !
Samo sam lezio kuci i pusio cigaru nad cigarom! Bio sam isto utucen u sebe, tuzan,nisam ni za sta imao volje , drustvo se pitalo gdje sam ,nisam imao apetit , nisam spavao dugo , pa zaspim poslje podne opet ,ali dzabe nervoza me probudi , pa navecer iscrpljen zaspim napokon ,kad oko 8 ujutru me probudi nervoza neka :S

Ali slusaj ja recimo nisam isao psihjatru ,jer kad god zelim ici prodje me Ali morat cu jer neznas ,simptome kod Depresije i Sizofrenije su isti ! Ali eto radoh bi ti pomagao , posalji poruku na privatno ,pa cu ti pricati kako sam "ozdravio" ! I dat ce ti Anti-Depresivu

btw
Super je izaci sa rajom ,pa makar ispred ulaznih vrata ,iako nemas zelju tu nikako ,tako je i meni bilo,ali kad si sa rajom sve je lakse ,imas snekim da pricas i tako Ali eto Posalji poruku ako zelis da ti pomognem ! Jer znam najbolje kako se osjecas :/

CoCoJamBo wrote:Vozdrica

Prvo pusti ove sto pisu gluposti ,kao nemozes nikad izaci iz depre itd.

Depresija mi se prvi put javila 2009! Prvi put je trajalo samo 7 dana, Drugi put 2sedmice , pa mjesec , pa dva !
Samo sam lezio kuci i pusio cigaru nad cigarom! Bio sam isto utucen u sebe, tuzan,nisam ni za sta imao volje , drustvo se pitalo gdje sam ,nisam imao apetit , nisam spavao dugo , pa zaspim poslje podne opet ,ali dzabe nervoza me probudi , pa navecer iscrpljen zaspim napokon ,kad oko 8 ujutru me probudi nervoza neka :S

Ali slusaj ja recimo nisam isao psihjatru ,jer kad god zelim ici prodje me Ali morat cu jer neznas ,simptome kod Depresije i Sizofrenije su isti ! Ali eto radoh bi ti pomagao , posalji poruku na privatno ,pa cu ti pricati kako sam "ozdravio" ! I dat ce ti Anti-Depresivu

btw
Super je izaci sa rajom ,pa makar ispred ulaznih vrata ,iako nemas zelju tu nikako ,tako je i meni bilo,ali kad si sa rajom sve je lakse ,imas snekim da pricas i tako Ali eto Posalji poruku ako zelis da ti pomognem ! Jer znam najbolje kako se osjecas :/

ključna stvar.

druže nisi ti depresivan. ti si anksiozan. pogledaj pod anksiozni poremećaji.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Anksioznos ... e.C4.87aja

a za depresiju bi preporučio ovo http://www.depresija.org/

I ja mislim za sebe da sam depresivan i to vec duzi period, oraspolozim se kad mi se nesto dobro dogodi mada uvijek ubrzo se to promjeni, dovoljno je da mi nesto neko kaze opet padam u depresiju

Mnogo ljudi je dozivjelo velike tragedije, ali nastave dalje jer kako kazu stari "ziv u zemlju ne mozes".
Situacija jeste teška i znam da nije neka utjeha kada ti neko kaze da moze biti gore, ali zaista moze. Svakom je njegov problem najveci, ali treba se boriti. Samosazaljenjem neces nista postici, digni glavu i furaj naprijed, situaciju trenutno mozda ne mozes promjeniti ali je mozes dostjanstveno podnositi. Ja ipak mislim da ti je najveca greska sto odbacujes prijatelje, njima nije vazno da li si ti extra obucena, oni te vole zbog onog kakva jesi, roditelji su nervozni, s razlogom nije lako ne moci djeteu pruziti ni osnovno za zivot, pokusaj izbjeci sukobe. Uhavati se knjige i obezbjedi sebi bolju buducnost.
Sretno !!!!!!!!!!!

ae ba ljudi nije sve tako crno glavu gore bice bolje koga god napadne ta desperija neka mene smara preko poruka tu sam da pomognem ako mogu zzzzzz

sanabe wrote:

Zlotvor wrote:ae ba ljudi nije sve tako crno glavu gore bice bolje koga god napadne ta desperija neka mene smara preko poruka tu sam da pomognem ako mogu zzzzzz

... reče zlotvor

pa kada niko nece moram se ja angazovati