Forum Klix.ba

SRPSKA DUHOVNOST
Srpska duhovnost je etnički čista.
Redovno se tušira svetom vodicom.
Glanca čizme.
Pere ruke pre i posle jela.
Čisti kamu od skorele krvi.
Sve mora da bude bes-pre-kor-no!

Srpska duhovnost vreba u svakome od nas.
Kao tempirana bomba koja čeka svoj čas.
A dan i sat osvete znaju samo očevi nacije.
Koji koriste svaku priliku da nam se najebu majke.

Srpska duhovnost voli da smišlja zagonetke.
Koliko anđela može da stane na vrh bajoneta?
Koliko pređe leš ako ide peške?
Ako je mozak prosut, da li je glava polupuna ili poluprazna?
Jelečkinje, barjačkinje – koga ćete?
Odgovori će biti pozvani na odgovornost.

Srpska duhovnost je životinjsko carstvo,
prirodno stanište belih orlova, tigrova,
škorpiona, srpskih vukova, sokolova,
žutih osa, pantera i paukova.
U njemu caruje strvinarstvo.
U njemu je sve slepo,
u njemu je sve kužno,
u njemu se uvek ratuje.

Srpska duhovnost se ne može spoznati umom.
Ali može parabelumom.
Hitac u potiljak otvara prozor u novi svet,
kroz otvorenu ranu puca pogled
na sve vidljivo i nevidljivo.

Srpska se duhovnost s Kosova čuje.
Zaudara na spaljeno ljudsko meso.
Kome je drastično pala cena,
više ne služi ni kao moneta za potkusurivanje.

Srpska duhovnost je autobus koji vozi zarobljenike
na gubilište u Potočarima.
Hladnjača puna albanskih leševa.
Voz, zaustavljen u Štrpcima.
Buldožer koji premešta zakopane ostatke ljudskih tela.
Srpska duhovnost je uvek u pokretu.

Srpska duhovnost naterala je oca i sina na snošaj.
U ime Oca i Sina i Svetog Duha.
Jer Bog je Srbin.
Prema poslednjem popisu stanovništva.

Srpska duhovnost je centralni eksponat
u imaginarnom muzeju genocida.
Koji nikada neće biti sagrađen.
Jer mi gradimo hram, hram gradi nas.

Srpska duhovnost je pravoslavni kukasti krst.
Na kome treba raspeti sve što nije srpsko.
Prvo onog prljavog Ješu Hrista, pa redom.
Spisak je dug kao svetlosna godina.

Na posao!

Tomislav Markovic

Dobro jutro andjele moj.
Otvori svoje sanjive oci.
Reci dal pust je i krevet tvoj,
dal si me sanjao protekle noci?

Dobro jutro zivote moj.
Reci mi ko ti dorucak sprema?
Da li jos belezis dana broj
od kada mene kraj tebe nema?

Dobro jutro ljubavi moja.
Jutarnju kafu jos pijem sama.
Jos sam u srcu ja samo tvoja.
Jos me bez tebe svaka noc slama.

N N

Kroz nas se ide u grad sviju muka,
kroz nas se ide gdje se vječno plače,
kroz nas se ide do propala puka.

Pravda nam tvorca višnjega potače;
božanska svemoć, mudrost što sve znade,
i prva ljubav graditi nas zače.

Što god stvorenja prije nas imade
vječno je, pa smo i mi vječna vijeka;
tko uđe nek se kani svake nade.

Kako opet pobjeci


Sjedim ja tako bradat
u kavkazu sa doktorom
Muradifom
i smijem li se naglas, smijem
dok pricam o svoja tri maksumska
bijega,
kadli ce on
e moj
bjezao si, bjezis i bjezat ti je
do kraja zivota, donakraj svijeta.

Pa od cega? Od Vlaske 99.
Pa od koga? Od svega
a ponajvise od sebe
sama.


Tahir Mujicic

Fluidna stvarnost

Pero
sto se napinje
da zagrli stvarnost
i ocuva je za one
koji ce doci
da biva zive mudrije.

I nikako
da je sazmem u slova
pa je tako
zapretanu ostavim za sutra
kada ja budem
na drugoj strani zivota.

Silm

All I know is that you're so nice
You're the nicest thing I've seen
I wish that we could give it a go
See if we could be something

I wish I was your favorite girl
I wish you thought I was the reason
You are in the world

I wish my smile was your favorite kinda smile
I wish the way that I dressed
Was your favorite kind of style

I wish you couldn't figure me out
But you'd always wanna know what I was about
I wish you'd hold my hand when I was upset
I wish you'd never forget
The look on my face when we first met

I wish you had a favorite beauty spot
That you loved secretly
'Cos it was on a hidden bit
That nobody else could see

Basically, I wish that you loved me
I wish that you needed me
I wish that you knew when I said two sugars
Actually I meant three

I wish that without me your heart would break
Yeah, I wish that without me
You'd be spending the rest of your nights awake

I wish that without me you couldn't eat
Yeah, I wish I was the last thing on your mind
Before you went to sleep

Look, all I know is that
You're the nicest thing I've ever seen
And I wish we could see if we could be something
Yeah, I wish we could see if we could be something

Crno ovom svijetu pišu
stare knjige, indžiljeri
kada jadni čovjek danas
svoju sreću novcem mjeri

I u trci za bogastvom
čovječanstvo rđa hvata
jer ne gleda niko nikog
drug na druga, brat na brata

Od majmuna mi nijesmo
kao da se čovjek stidi
al' priznati nikad neće
da u sebi njega vidi

It's late at night and I can't sleep
Missing you just runs too deep
Oh I can't breathe thinking of your smile


Every kiss I can't forget
This aching heart ain't broken yet
Oh God I wish I could make you see
'Cause I know this flame isn't dying
So nothing can stop me from trying

Baby you know that
Maybe it's time for miracles
'Cause I ain't giving up on love
You know that
Maybe it's time for miracles
'Cause I ain't giving up on love
No I ain't giving up on us

I just wanna be with you
'Cause living is so hard to do
When all I know is trapped inside your eyes

Znam da su ti male sise,
Znam da ti je prištavo lice,
Znam da si drolja
al' meni ne treba bolja

It's the way she makes me feel
It's the only thing that's real
It's the way she understands
She's my lover, she's my friend
And when I look into her eyes it's the way I feel inside
Like the man I want to be
She's all I ever need

Staranje o dva ducana

Ne povlaci se tamo-amo po svijetu
u potrazi za rupom u koju bi se sakrio.

U svakoj pecini ima divljih zvijeri!
Ako zivis sa misevima
macje kandze ce ti presuditi.

Jedini stvarni mir dolazi
kad si sam sa Bogom.

Boravi i nigdini iz koje si dosao,
bez obzira na to sto ovdje imas adresu.

Suvise drzis do nje, pa dvojako dozivljavas stvari.
Ponekad se zagledas u covjeka
i vidis cinicnu guju.

Neko drugi u njemu vidi radosnog dragana,
i oboje ste u pravu!

Svako ima dvije povovine,
poput crno-bijelog bika.

Jusufa su njegova braca smatrala ruznim,
a njegov otac neuporedivo lijepim.

Ti imas oci koje gledaju iz te nigdine,
i oci koje procjenjuju te razdaljine,
koliko visoko i koliko nisko.

Posjedujes dva ducana,
i trcecim korakom ides naprijed-nazad.

Potrudi se da zatvoris onaj koji je stravicna,
sve tjesnija klopka. Sah-mat ovako.
Sah mat onako.

Ostavi otvoren onaj ducan
u kojem ne prodajes udice.
Ti si riba koja slobodno pliva.

Rumi

Ne, ti sad nisi više ona - koja
Osvajaše me nekad; nit' ljepota
Privlači mene! To je - bol života
I izgubljena zalud mladost moja.

I kad, ponekad, očaram se tobom,
Gledajuć željno u oči ti sjajne,
Ja tada vodim razgovore tajne,
Ali ne s tobom već sa samim sobom.

Sa slikom one drugarice mlade,
Čije se crte u tvom liku skriše,
S ustima koje ne govore više
I sa očima - blijeskom mrtve nade!

Moraćeš da me pamtiš.
Živeću dok živiš, ne zameri.
Najradije bih samog sebe izbrisao
iz svih nedoživljenih uspomena
slučajnih dodira srodnih duša.
Čemu ti lepljivi dodiri služe,
osim za nemir živih i tužnih,
ni krivih, ni dužnih?

Čeznem da ti kažem najdublje riječi koje ti imam reći; ali se ne usuđujem, strahujući da bi mi se mogla nasmijati. Zato se smijem sam sebi i odajem tajnu svoju sali. Olako uzimam bol svoj, strahujući da bi ti to mogla učiniti. Čeznam da ti kažem najvjernije riječi koje ti imam reći; ali se ne usuđujem, strahujući da bi mogla posumnjati u njih. Zato ih oblačim u neistinu, i govorim suprotno onome što mislim. Ostavljam bol svoj da izgleda glup, strahujući da bi ti to mogla učiniti. Čeznem da upotrebim najdragocjenije riječi što imam za te; ali se ne usuđujem, strahujući da mi se neće vratiti istom mjerom. Zato dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću. Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada saznati šta je bol. Čeznem da sjedim mirno pored tebe; ali se ne usuđujem; jer bi mi inače srce iskočilo na usta. Zato brbljam i ćaskam olako, i zatrpavam svoje srce riječima. Grubo uzimam svoj bol, strahujući da bi ti to mogla učiniti. Čeznem da te ostavim zauvijek; ali se ne usuđujem, strahujući da bi mogla otkriti moj kukavičluk. Zato ponosito dižem glavu i dolazim veseo u tvoje društvo. Neprekidne strijele iz tvojih očiju čine da je bol vječito svjež.

Sve što čovjek stvori to još se sagraditi može, ali oni ruše i ono, što ti si stvorio , Bože. Podjelili su i tebe da lakše vladaju s nama, O kad bi mogli i zrak bi sapleli granicama. Kako je čovjek mali, kako zaostao u mržnji, a grana ruža miriši, i u ruci koja je skrši. Kako plakao ne bih, ta puklo bi srce i svetcu, kad vidim da majke na svijet rađaju sijedu djecu. Za kakav mir mi je ginut? Kad mir oduvijek postoji On bi se i sad čuo da ne zveckate oružjem svojim. Za koju mi je zemlju pasti, kad ja sav pripadam zemlji. I sve nedužne žrtve, sahranjene su u meni.

Ne gledaj me, ljepote ti tvoje!
Jer Tvoj pogled mir mi samo muti.
Ne gledaj me, jer do Tvog su skuta
Mom sevdahu zagrađeni puti..

Ti si kćerka bogatstva i sreće,
Odrasla si u zlatu i svili,
Tvojom dušom nikad se nijesu
Oblakovi teške tuge vili.

Tvoj je život k'o jezerce mirno,
Po kom vazda zlatna radost pliva;
Ne poznaješ uzdaha i suze,
Što je svijet u svom krilu skriva.

A ja pjesnik gola sam sirota,
Za me radost tek je pusta bajka,
U kolibi pod čađavim krovom
Rodila me siromašna majka.

Od djetinjstva udes me je vitl'o
Kroz sve m'jene patničkog života,
Baš k'o vihor na pomamnom krilu,
Slabu slamku kad vitla i mota.

Vidiš evo ovu tamnu mrežu
Krupnih bora povrh moga čela,
Ta nju mi je hrapavijem perjem
Gorka zbilja, gorka tuga splela.

Pa ta tuga zar da i Tvoj život,
Tvoju sreću tako bistru muti?
- Ne gledaj me; ta do Tvog su skuta
Mom sevdahu zagrađeni puti!

Ah! ja nemam nigdje ništa svoga,
U sv'jetu sam kao gola grana;
Sve mi blago - uzdasi i suze,
A tuga mi - svagdanja je hrana!

Amazingness wrote:Čeznem da ti kažem najdublje riječi koje ti imam reći; ali se ne usuđujem, strahujući da bi mi se mogla nasmijati. Zato se smijem sam sebi i odajem tajnu svoju sali. Olako uzimam bol svoj, strahujući da bi ti to mogla učiniti. Čeznam da ti kažem najvjernije riječi koje ti imam reći; ali se ne usuđujem, strahujući da bi mogla posumnjati u njih. Zato ih oblačim u neistinu, i govorim suprotno onome što mislim. Ostavljam bol svoj da izgleda glup, strahujući da bi ti to mogla učiniti. Čeznem da upotrebim najdragocjenije riječi što imam za te; ali se ne usuđujem, strahujući da mi se neće vratiti istom mjerom. Zato dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću. Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada saznati šta je bol. Čeznem da sjedim mirno pored tebe; ali se ne usuđujem; jer bi mi inače srce iskočilo na usta. Zato brbljam i ćaskam olako, i zatrpavam svoje srce riječima. Grubo uzimam svoj bol, strahujući da bi ti to mogla učiniti. Čeznem da te ostavim zauvijek; ali se ne usuđujem, strahujući da bi mogla otkriti moj kukavičluk. Zato ponosito dižem glavu i dolazim veseo u tvoje društvo. Neprekidne strijele iz tvojih očiju čine da je bol vječito svjež.

ovo je tako divno, bez obzira što je nekad bila i uvijek iznova biva nečija, kažimo, bolna istina

(:

Hoću izdaleka
da volim i želim tvoja oka dva.
Jer sreća je lijepa samo dok se čeka,
dok od sebe samo nagoveštaj da.

Ne, nemoj mi prići
Ima više draži
ova slatka strepnja, čekanje i strah.
Sve je mnogo ljepše donde dok se traži,
o čemu se samo tek po slutnji zna.

Ne, nemoj mi prići
Našta to i čemu?
Izdaleka samo sve ko zvijezda sja;
izdaleka samo divimo se svemu.
Ne, nek mi ne priđu oka tvoja dva.

I am not yours, not lost in you,
Not lost, although I long to be
Lost as a candle lit at noon,
Lost as a snowflake in the sea.

You love me, and I find you still
A spirit beautiful and bright,
Yet I am I, who long to be
Lost as a light is lost in light.

Oh plunge me deep in love -- put out
My senses, leave me deaf and blind,
Swept by the tempest of your love,
A taper in a rushing wind.

When I can no longer
depend on my muse
to guide heart and hand.

Pen and paper lying
beside me, not a word
forth coming.

Paper turning yellow
with age, my eyes close
for the last time, I

breathe my final breath
can I forget you?

Neka trava spasi moju nježnost.
Pijesak neće me naučiti voljeti.
Ne mogu u zlu živjeti, a za dobrotu ismijat će me.
Gdje je taj za koga vrijedi kleknuti na cestu
i dotaknuti usnama prah s njegove obuće?
Taj koji će kao livada svakog proljeća cvjetati u meni.

Neka dođe jedno proljeće što će nas naučiti biti radosti
jedni drugima, i ostati lijepi.

Jer vječnoj mijeni usprkos, ja znam da moram naći
prije nego napustim ovu zemlju i ovo nebo
cvijet koji će zadržati bezazlenost
i ljubav koja neće prestati.

Such a bitter kiss
Bestowed by thy lips
I lay upon the ground
A fight so unimaginable
Such sweeping blows
To cut through my heart
I weep at such failure
To fool myself once more
I shall never triumph
Over such a love

Promise Yourself

To be so strong that nothing
can disturb your peace of mind.
To talk health, happiness, and prosperity
to every person you meet.

To make all your friends feel
that there is something in them
To look at the sunny side of everything
and make your optimism come true.

To think only the best, to work only for the best,
and to expect only the best.
To be just as enthusiastic about the success of others
as you are about your own.

To forget the mistakes of the past
and press on to the greater achievements of the future.
To wear a cheerful countenance at all times
and give every living creature you meet a smile.

To give so much time to the improvement of yourself
that you have no time to criticize others.
To be too large for worry, too noble for anger, too strong for fear,
and too happy to permit the presence of trouble.

To think well of yourself and to proclaim this fact to the world,
not in loud words but great deeds.
To live in faith that the whole world is on your side
so long as you are true to the best that is in you.

Sa mnom je gotovo bilo onoga trena
kad sam rekao
Nemoj

A ti si htela i htela

A ja sam pitao
Zašto

A ti si rekla
Zato zato i zato
jer tako čini žena

Ti si najbolja od svih
kojima sam želeo da kažem
to što govorim tebi

Suviše znam o sebi i o svemu
već sam prešao granicu grešnu
gde ništa nije sveto
i ništa nije sramota
Sav sam na drugoj strani
a iza mene gori ko večni plamen
jedino tvoja lepota

Ti si najbolja od svih
kojima sam želeo da kažem
to što govorim tebi

al sad je kasno
ovo su zadnje vesti
Više se nećemo sresti
osim u nekom teškom snu

Srešćemo se opet, ko zna gde i kada
nenadano i naglo javićeš se meni-
možda kad u duši bolno zastudeni,
i u srcu počne prvi sneg da pada.

Na usnama našim poniknuti neće
ni prekor, ni hvala;niti tuga nova
što ne osta više od negdašnjih snova
ni kaplja gorčine,ni trenutak sreće.

Ali starom strašću pogledam li u te
to nove ljubavi javlja se glas smeo!
Jer što srce hoće to je njegov deo-
uvek novi deo od nove minute.