#126 Re: Ljubav između slobodnog muškarca i udane žene
Posted: 01/09/2010 23:30
Bilo je pitanje kad će se pojaviti neki dežurni dušebrižnik,i početi pametovati.Da Putnice,smatram ovo tvoje jednim najobičnijim pametovanjem.Nisi moralista?Pa što onda glumiš da jesi,i od kud ti pravo da sudiš o tuđem moralu?I šta te boli neka stvar gdje ćemo nas dvoje završiti,možda i tebe sretnemo tamo i postavimo ti par pitanja?Od kud ti,nismo se nadali da ćemo te sresti ovdje?Heh,nemoj mi pametovati o vjeri,o njoj znam više i od tebe same - hatmu sam dao s deset godina.Samo Allah dž.š. zna šta se krije u srcima ljudi.A takvi poput tebe znaju samo drugima držati prodike.Neću si uzeti za pravo da sudim o tebi,dovoljno si rekla svojim komentarom...putnica_dunjalucka wrote:Izvini,ali ODAVNO vise viceva ne procitah u jednom postu ,hajd' sto si ti pisao "smijesne stvari" nego sto ih ti UPORNO pises sa dostojanstvom i smjeloscu,jos imas za sve opravdanjeverter al ne jadan wrote:Svaka čast na postovima,svaki je za staviti prst na čelo i razmisliti,doooobro razmisliti.A ja grozničavo razmišljam već duže vrijeme.Sad će neko reći,ma da,da si razmišljao koliko kažeš,ne bi sebe doveo u tu poziciju.Ali,ovo je forum i svako ima svoje mišljenje.
Zašto sam postavio ovo pitanje,ako se to tako može nazvati?
Ja nemam običaj da se osvrćem za prošlošću,sem u trenucima kad trebam neki savjet ili rješenje problema,pa zavirim malo unazad,potražim sličnu situaciju.Ovo je malo delikatno pitanje.Ako bih ovo ostavio prošlosti,dobar dio života bih se pitao,šta bi bilo da sam učinio to,ovo ili ono?A to nemam običaj.Ono što je bilo,bilo je i to je to.Međutim,pitanje koje postavljam sebi jeste,da li će nešto biti?A što je najgore,postoji samo jedan način da saznam.A opet,nemam toliko vremena da predugo čekam.Nemam se običaj kajati za nešto što sam učinio,odrasla sam osoba i prihvatam punu odgovornost za svoje postupke.A opet,smatram da sam odradio svoj dio posla u ovoj priči.Isto tako znam da svi mi nismo isti.U ovoj situaciji,ultimatum jeste najbolje rješenje,ali je on također znak nestrpljenja.
Zašto pokušavam da nju opravdam,bar tako neki misle...
Ne pravdam ja nikog,samo se trudim prikazati situaciju što realnijom i što iskrenijom.Da je tip nasilnik,ne bi ovog pitanja ni bilo ovdje.Jednostavno,nezahvalna situacija.Jednostavno,ona je u situaciji da nema nikakvo moralno pravo da napusti muža.Moj najiskreniji sud.A s druge strane,gubi svako moralno pravo da ikad išta zatraži od njega,jer ga je varala,i on to zna,donekle.E sad,ja mislim da je najveći njen problem kako se izvući iz svega,na ovaj ili onaj način,a da ne nastrada njen moralni kredibilitet,koji je nastradao onog trena kad je svoje najiskrenije misli podijelila s nepoznatim muškarcem,u ovom slučaju,sa mnom.Ja mislim da niti ona niti ja nismo znali u šta se upuštamo.To je s moje strane trebala biti zabava,neko novo iskustvo.S njene,to je trebalo biti neka vrsta osvježenja,pogled u svijet izvan braka.Međutim,zanijeli smo se.I oboje nas je iznenadilo.Da mi je neko rekao da ću ono što tražim naći u udanoj ženi,nasmijao bih mu se u lice.Da je njoj neko rekao da će ovakav intezitet emocija doživjedi s nekim drugim,a ne sa svojim mužem,mislim da mu ne bi povjerovala.Neke se stvari jednostavno dese,i mi tu ne možemo ništa.
Udavih vas pričom,ali,valjda smo zbog toga tu.Ono što je moj problem,neki bi to nazvali vrlinom,neki manom,jeste da ja nisam osoba koja će čekati da se nešto desi,već će učiniti da se nešto desi.Ali,ako već iniciram nešto,onda se trudim da saznam da li ispravno postupam.Jer smatram,ako sam drzak da ubrzavam protok vremena,onda bih bar trebao znati šta da očekujem.Ako je to prekid,neka bude zbog toga što smo iscrpili sve mogućnosti,a ne zbog toga što sam ja bio nestrpljiv.S druge strane,ako budem čekao da vrijeme učini svoje,zalijeniću se i prestati razmišljati i tražiti rješenje.
Ja nisam siguran koliko me razumijete,znam da će mi neko reći da se "prese avam",ali,smatram da je situacija vrijedna razmišljanja.Jer znam da smo nas dvoje jedni od onih rijetkih sretnika koji su ovako osjećali....
Da budem konkretan,da iznesem svoj sud,iako bih se u nekim trenucima,rado mijenjao za nekog od vas,da komentarišem vašu situaciju.
Ova situacija je nešto novo za nas dvoje.I životi nam nakon ovog neće više biti isti.E sad,postoje samo dva načina da se ovaj problem riješi,ali to su dvije krajnosti i u svakoj neko mora biti žrtvovan.
Prvo rješenje je prekid.Ona to ne želi,ja to ne želim.Ali,želje su jedno,a mogućnosti drugo.U tom slučaju,ona sama tone u blato,nastavlja svoj život,zauvijek obilježen nevjerom i spoznajom da je neko bio spreman ostaviti sve zbog nje,a ona mu nije mogla/htjela učiniti isto.Ja,u tom slučaju,nastavljam dalje i tražim neku novu curu,ali stalno se pitajući šta bi bilo,da je bilo.I svi u tom slučaju gubimo.Svaka buduća veza će biti lišena nekih dubokih emocija,i vječno će me proganjati pitanje da li će me Bog kazniti za ono što sam ja učinio nečijem braku pa se osvetiti na mom vlastitom.Njen muž će izgubiti svako povjerenje u nju,u nekom trenutku će i vlastitom djetetu reći da mu je mama,ne želim se izraziti,i svi su izgubili.
Drugo rješenje je da budemo zajedno.Iziskuje puno odricanja za neki konačan cilj.U tom slučaju,ona se odriče dosadašnjeg života.Mijenja sredinu,vodi dijete sa sobom,ljudi je osuđuju,jer živimo u takvom društvu.U društvu u kojem je ženino da trpi,i da spašava brak po svaku cijenu.Zatim ide parničenje,prepucavanja.Sama bez puno prijatelja koji bi je podržali,bez jake podrške roditelja,koji to nikad ne bi opravdali.S druge strane,ja se odričem svoje slobode,opterećujem se (sa zadovoljstvom) tuđim problemima,pružam podršku,moralnu i ako treba finacijsku,i za mene ne ostaje previše.Ona mora naći drugi posao,koji je u tom slučaju skoro pa čeka,naći stan i svima dokazati da je sama sposobna podizati dijete,raditi i priuštiti mu pristojan život.Žrtve su u tom slučaju,dijete,jer je odvojeno od oca,koje nikad neće izgubiti oca jer će se posjećivati.Muža ne smatram žrtvom,jer bi bio prava žrtva u braku sa ženom preljubnicom,i svaki put bi u njoj gledao ženu koja je spavala s drugim njemu iza leđa.Muškarac takvo nešto ne prašta,i ja mu skidam kapu.Jer,ja s tim ne bih mogao živjeti.A ona bi expresno bila spakovana i poslana na ulicu.
Uh,umorih se.....,fuj.Nisam moralista,ali imas visak samopouzdanja-sam sebe tjesis.Skidas njemu kapu jer je kao takvu trpi,"muskarac takvo sto ne prasta"-a ti bi je zenio tako "senzibilnu",vidi sebe bolje ti je.Ti s tim ne bi mogao zivjeti-a mogao bi s njom...i mozes odrzavati vezu s tudjom zenom,isti ste vas dvoje i upravu si zasluzujete jedno drugo,ne brini se BIT CE TE SKUPA u Dzehenemu-o kako divno mjesto za takve kao vi,vjecnost ce te provoditi skupa.
Vjerna je Verteru. 
, mahalu, pare, kucu, macku, psa, posao... HOŠ, NEŠ?!"
)
)
) i ljude koji i nisu bas previse prosli, culi, vidjeli... (halooooo ljudi postoji cijeli svijet i dalje od vaseg nosa 
...nego jednostavno bol i patnju koja dolazi neminovno poslije bilo kakve FATALNE (citaj: zaljubljene i iracionalne) ljubavi...