Forum Klix.ba

Prvenstveno zbog predavaca koji nisu u stanju da matematiku priblize pucanstvu. U mome primjeru, jednostavno sam je mrzio zbog suhoparnoga profe koji je mislio samo koga ce na popravni. Tako da nikada nism uhavizao sta su to limesi, izvodi, integrali. Elem kasnije u USA dobijem profesoricu koja je tako znala da ti priblizi matematiku i da nadje aplikaciju za to u svakodnevnom zivotu. Elem ja koji sam bio antitalenat za integrale sam ih nakon predavanja te profanke rasturao kao Bugarsku skupstinu.

detroit-mercy wrote:Prvenstveno zbog predavaca koji nisu u stanju da matematiku priblize pucanstvu. U mome primjeru, jednostavno sam je mrzio zbog suhoparnoga profe koji je mislio samo koga ce na popravni. Tako da nikada nism uhavizao sta su to limesi, izvodi, integrali. Elem kasnije u USA dobijem profesoricu koja je tako znala da ti priblizi matematiku i da nadje aplikaciju za to u svakodnevnom zivotu. Elem ja koji sam bio antitalenat za integrale sam ih nakon predavanja te profanke rasturao kao Bugarsku skupstinu.

E upravo se o tome radi. Prirodno intersovanje za matematiku kod većine ljudi ubiju nastavnici i profesori.
I time naprave djeci i omladini ogromnu štetu. Malo ljudi stvarno postanu jednom profesionalni matematičari ali ti
metodički način mišljena koji stekneš studirajući matematiku poslije koristi svuda. Bilo da si advokat ili menadžer.
Osnovne principe npr. od game theory bi trebao znati svaki biznismen.

To je nas problem ... mi znamo da su nase suhoparne metode lose, i znamo da ima mnogo slikovitijih nacina da se nesto objasni ...sve mi znamo al opet pucamo po svom ... suhoparno i ozezi

I onda kazemo ameri su glupi ... nisu oni glupi oni su prakticni ... ja da bih objasnio npr ziroskopsko stabilisano kretanje projektila morao sam da se gadjam masom izraza ... precesija, rotacija nutacija ... svaki pojam za sobom povlaci hrpu vektora i direrencijala integrala itd itd ... a ameri to objasne na najprostijem primjeru kretanja bejzbol lopte ... zato smo mi zajebani teoreticari al ameri nam prakticno mogu usicati svoj projektil u lijevi ili desni dzep

I to prokletstvo nas prati od malih nogu ... i dan danas se sjetim profesorice matematike koja je muku mucila da nam objasni razlomke u petom osnovne ... mislim da ih je vise sebi pokusavala objasniti nego nama... i tako redom ... eto zato mnogi mrze matematiku ... na srecu ja sam jeduci cokoladicu koja je bila iz tri djela skonto o cemu ona zapravo prica pa ne zamrzih matematiku ...

atko wrote:To je nas problem ... mi znamo da su nase suhoparne metode lose, i znamo da ima mnogo slikovitijih nacina da se nesto objasni ...sve mi znamo al opet pucamo po svom ... suhoparno i ozezi

I onda kazemo ameri su glupi ... nisu oni glupi oni su prakticni ... ja da bih objasnio npr ziroskopsko stabilisano kretanje projektila morao sam da se gadjam masom izraza ... precesija, rotacija nutacija ... svaki pojam za sobom povlaci hrpu vektora i direrencijala integrala itd itd ... a ameri to objasne na najprostijem primjeru kretanja bejzbol lopte ... zato smo mi zajebani teoreticari al ameri nam prakticno mogu usicati svoj projektil u lijevi ili desni dzep

I to prokletstvo nas prati od malih nogu ... i dan danas se sjetim profesorice matematike koja je muku mucila da nam objasni razlomke u petom osnovne ... mislim da ih je vise sebi pokusavala objasniti nego nama... i tako redom ... eto zato mnogi mrze matematiku ... na srecu ja sam jeduci cokoladicu koja je bila iz tri djela skonto o cemu ona zapravo prica pa ne zamrzih matematiku ...

druze kolega,i na faksu sam na-ucila kako oni rade n amtematici

hjo
u osnovnoj sam imala dobru nastavnicu, i tu mi je matematika bila draga
onda u srednjoj jos bolji prof, a ja imala 3 neeekad 4 (ali vala rijetko) i onda eto... zavrsim na PMF-u, odsjek: matematika
inace je tu vjeciti problem sa racunom, pa cim ima malo vise racuna: racunam da cu se zeznuti... bas nedavno radim neki zadatak i treba se izracunat neki integral, pa ga rastavim na 4 pa ih sastavim i dobijem neki rezultat, ali nesto mi ne stima, pa ja ponovo sve proracunam, pa dobijem pak drugi rezultat... i onda oopet sve i treci rezultat... i onda poludim i ostavim zadatak... ha se zeznem u nekom minusu, ha zaboravim neki 'i' i et...
postala sam pravo lijena za te recimo integrale, sad u jednom predmetu masa integrala, nisu teski, ali brate 3 stranice racuna me ubiju u pojam... a rezultat mi treba za kojekakve Fourierove transformacije, konvolucije i ko zna sta sve ne

Većina ljudi ne voli matematiku zato što je to fenomen (disciplina) koji nije prirodan (urođen) ljudskom mozgu. U biti, sličan slučaj je sa disciplinom pisanja, znate i sami kako je mukotrpan posao naučiti pisati i zahtjeva puno truda i rada. A to je zato što se ljudski mozak "mora" naučiti pisati, raditi sa matematikom itd. Ipak, interesantno je da se matematika nalazi svuda oko nas, a da nam je toliko truda i vremena potrebno prihvatiti je. Mene lično najviše interesuje teorija vjerovatnoće i statistika, vjerovatno što sam analitički nastrojen.

Matematiku, kao nauku, kao neku materiju, nikada nisam mrzio. Cak mi je to sve bilo interesantno ( skupa sa fizikom ).
Mrzio sam predavace. Nisu nikada znali da fino prenesu svoje znanje, da objasne nama ucenicima kako i sta. Onda, kada ne znas neke stvari, onako hladno i surovo ti opale "keca" i jos obavezno padne neka prijetnja tipa : " Ici ces ti na ljetovanje sa matematikom." ili " Vidjet cemo se mi u Augustu. " i sl., sto kod jednog, u pocetku djeteta a kasnije i nekog pubertetlije ( u nekoj zavrsnoj fazi ), koji zivot u tom trenutku jos uvijek gleda kroz igru, zajebanciju, neke prve ljubavi, pada tesko a onda se stvara revolt i mrznja prema svemu sto ima veze sa tim profesorima pa izmedju ostalog i sa matematikom.

nellington wrote:Zašto ljudi (djeca, studenti, ali i stariji) tako često ističu kako ne vole matematiku, mrze matematiku i sl? Zašto je tako česta reakcija na rečenicu: "ja sam matematičar" upravo ova: "jao, ja nikad nisam volio/voljela matematiku, meni matematika nikad nije išla" i td, a to nije slučaj u tolikoj mjeri sa drugim predmetima, naukama i zvanjima?

Odgovor je vrlo jednostavan
Zato što matematika nije sasvim u skladu sa logikom

Kad bih ti ja sad rekao da 1+1 nikako ne mogu biti 2 ti bi se smijao vjerovatno

Barcafan wrote:

nellington wrote:Zašto ljudi (djeca, studenti, ali i stariji) tako često ističu kako ne vole matematiku, mrze matematiku i sl? Zašto je tako česta reakcija na rečenicu: "ja sam matematičar" upravo ova: "jao, ja nikad nisam volio/voljela matematiku, meni matematika nikad nije išla" i td, a to nije slučaj u tolikoj mjeri sa drugim predmetima, naukama i zvanjima?

Odgovor je vrlo jednostavan
Zato što matematika nije sasvim u skladu sa logikom

Kad bih ti ja sad rekao da 1+1 nikako ne mogu biti 2 ti bi se smijao vjerovatno

?

Barcafan wrote:

nellington wrote:Zašto ljudi (djeca, studenti, ali i stariji) tako često ističu kako ne vole matematiku, mrze matematiku i sl? Zašto je tako česta reakcija na rečenicu: "ja sam matematičar" upravo ova: "jao, ja nikad nisam volio/voljela matematiku, meni matematika nikad nije išla" i td, a to nije slučaj u tolikoj mjeri sa drugim predmetima, naukama i zvanjima?

Odgovor je vrlo jednostavan
Zato što matematika nije sasvim u skladu sa logikom

Kad bih ti ja sad rekao da 1+1 nikako ne mogu biti 2 ti bi se smijao vjerovatno

pa i nije... npr u binarnom br sistemu zato se na pocetku dogovorimo sta posmatramo, uzmemo x uslova i lagano...

Barcafan wrote: Zato što matematika nije sasvim u skladu sa logikom

Da mozda nije tvoja logika u skladu sa matematikom

Teorija i aksiomi na kojima se temelji matematika ponekad nisu bas kristalno logicni jedan od glavnih aksioma da je tačka nešto što ne postoji ubija cijelu logiku u matematici a i šire u nauci inače.

Ja se sjećam matematike iz prvog razreda kada smo radili osnove matematike, znači rad sa skupovima. Mislim da je taj elementarni dio matematike nekako previše zaboravljen i stavljen na nivo prvog razreda :S

Kad se dva skupa istih elemenata spoje oni daju jedan skup sa više elemenata dakle 1+1 je u tom slučaju jednako 1.

I onda se tu odmah prelazi na skup prirodnih brojeva i slično gdje 1+1 postaje jednako 2.

Ne kažem da sabiranje nema logike ali mislim da u matematici fali računska radnja spajanja ili slično. Znači sabiranje je posebno a spajanje je posebno...

Mislim, matematika jeste fina ali se kod nas (a ne znam kako je u svijetu) skroz malo pažnje posvećuje teoriji koja stoji iza matematike i koja je daleko bitnija od svih tih zadataka. Da se ja pitam u školama bi se učila teorija 80% a zadaci (praktična primjena matematike) bi bili 20% predviđenih časova.

Kad ti nastavnik dođe i rekne evo finih zadataka koje treba riješit on te odmah ubije u mozak time. KAKVIH ZADATAKA? Koja je SVRHA tih zadataka? Zašto radimo te zadatke? To većina ne objašnjava jer cijeli njihov život jeste ZADACI ZADACI ZADACI.......

Kad bismo se više bavili teorijom koja stoji iza matematike možda bi mnogima bila i logičnija. Da ne pominjem geometriju koja je praktično temelj matematike ali se u školama vrlo često i preskaču lekcije iz geometrije kako bise vježbali zadaci

Eto to bi ukratko bilo zašto ja mrzim matematiku i zašto moj mozak nakon 8 godina osnovne škole i 4 godine srednje škole odbija da zna kako sabrati dva razlomka (a bio sam dobar učenik i imao sam u osnovnoj skoro sve petice iz matematike)

Barcafan wrote:Teorija i aksiomi na kojima se temelji matematika ponekad nisu bas kristalno logicni jedan od glavnih aksioma da je tačka nešto što ne postoji ubija cijelu logiku u matematici a i šire u nauci inače.

Ja se sjećam matematike iz prvog razreda kada smo radili osnove matematike, znači rad sa skupovima. Mislim da je taj elementarni dio matematike nekako previše zaboravljen i stavljen na nivo prvog razreda :S

Kad se dva skupa istih elemenata spoje oni daju jedan skup sa više elemenata dakle 1+1 je u tom slučaju jednako 1.

I onda se tu odmah prelazi na skup prirodnih brojeva i slično gdje 1+1 postaje jednako 2.

Ne kažem da sabiranje nema logike ali mislim da u matematici fali računska radnja spajanja ili slično. Znači sabiranje je posebno a spajanje je posebno...

Mislim, matematika jeste fina ali se kod nas (a ne znam kako je u svijetu) skroz malo pažnje posvećuje teoriji koja stoji iza matematike i koja je daleko bitnija od svih tih zadataka. Da se ja pitam u školama bi se učila teorija 80% a zadaci (praktična primjena matematike) bi bili 20% predviđenih časova.

Kad ti nastavnik dođe i rekne evo finih zadataka koje treba riješit on te odmah ubije u mozak time. KAKVIH ZADATAKA? Koja je SVRHA tih zadataka? Zašto radimo te zadatke? To većina ne objašnjava jer cijeli njihov život jeste ZADACI ZADACI ZADACI.......

Kad bismo se više bavili teorijom koja stoji iza matematike možda bi mnogima bila i logičnija. Da ne pominjem geometriju koja je praktično temelj matematike ali se u školama vrlo često i preskaču lekcije iz geometrije kako bise vježbali zadaci

Eto to bi ukratko bilo zašto ja mrzim matematiku i zašto moj mozak nakon 8 godina osnovne škole i 4 godine srednje škole odbija da zna kako sabrati dva razlomka

Ovo s tačkom banalizuješ.

Nadalje, unija skupova: kako veseo primjer - mogao si reći da se i sabiranjem dva broja dobije jedan broj, ista stvar. Primjeti da se pak unijom dva skupa dobije skup kardinalnog broja jednakog sumi kardinalnih brojeva - još jedan primjer kako se može definirati sabiranje prirodnih brojeve
Nadalje, da li smatraš da je osnovnoškolac ili srednjoškolac spreman da prihvati matematički strogo zasnovanu teoriju u količinama koje ti preporučuješ?
Koje konkretno oblasti geometrije se preskaču?

Ne vole oni kojima ne ide od ruke, tj. onima kojima je naporno i mrsko raditi nešto što ne urodi plodom
Ako ti crkneš rješavajući zadatak, a nastavnik ti da 2.... e baš ćeš to voljeti hehehe

Ne znam, ja sam obožavala matematiku...ali već odavno nisam bila u prilici da šta izračunam Osim plate i onih dana u mjesecu

nellington wrote: Ovo s tačkom banalizuješ.

Nadalje, unija skupova: kako veseo primjer - mogao si reći da se i sabiranjem dva broja dobije jedan broj, ista stvar. Primjeti da se pak unijom dva skupa dobije skup kardinalnog broja jednakog sumi kardinalnih brojeva - još jedan primjer kako se može definirati sabiranje prirodnih brojeve
Nadalje, da li smatraš da je osnovnoškolac ili srednjoškolac spreman da prihvati matematički strogo zasnovanu teoriju u količinama koje ti preporučuješ?
Koje konkretno oblasti geometrije se preskaču?

Ako banalizujem ti mi onda reci zašto je tačka nešto što ne postoji? Ja se mogu složiti da je tačka nešto što ne postoji ali to je onda kontradiktorno sa kompletnim materijalizmom kojeg se drži većina naučnika. Znači ta cijela nauka se kosi sama sa sobom (zbog teorija na kojima je zasnovana).

Nemoj podcjenjivati sposobnosti osnovnoškolca i srednjoškolca što se shvatanja teorije tiče. Ja sam rekao da se treba posvetiti 80% vremena teoriji a dalje postoje mehanizmi kojima bi se to moglo adekvatno realizovati tako da učenik niti u jednoj fazi obrazovanja ne biva preopterećen.... mislim da bi tako i matematika bila zanimljivija.

Nastavnici često kažu kako je matematika nepromjenjiva i kako je to jedini predmet gdje se ništa ne mijenja što je sasvim pogrešno.

Takvim shvatanjem se sprečava napredak same matematike. Matematika nije zaključena nauka, kada to kažem onda mislim i na elementarnu matematiku. Matematika je zasnovana na teorijama. A teorije su teorije

Čak i onda kada postoji matematički dokaz da je nešto nemoguće izvesti to ne znači da je to nemoguće izvesti. Ima dosta primjera o tome, recimo famozni dokaz o nemogućnosti razbijanja atomskog jezgra i slicno Ili dokazi o nemogućnosti konstrukcije određenih mnogouglova iliti sadašnji dokazi o nemogućnosti izvedbe rješenja za tri geometrijska problema........

dosta je do profesora.

ja sam u osnovnoj volio matematiku, išao po dodatnim nastavama i takmičenjima...a nastavila mi je ići od ruke i kad sam je prestao voljeti, onako, imam neku žicu za nju. al' eto, par likova mi je prilično ogadilo istu, a dijelom sam se i ja ohladio...

Max Bunker wrote:Matematiku, kao nauku, kao neku materiju, nikada nisam mrzio. Cak mi je to sve bilo interesantno ( skupa sa fizikom ).
Mrzio sam predavace. Nisu nikada znali da fino prenesu svoje znanje, da objasne nama ucenicima kako i sta. Onda, kada ne znas neke stvari, onako hladno i surovo ti opale "keca" i jos obavezno padne neka prijetnja tipa : " Ici ces ti na ljetovanje sa matematikom." ili " Vidjet cemo se mi u Augustu. " i sl., sto kod jednog, u pocetku djeteta a kasnije i nekog pubertetlije ( u nekoj zavrsnoj fazi ), koji zivot u tom trenutku jos uvijek gleda kroz igru, zajebanciju, neke prve ljubavi, pada tesko a onda se stvara revolt i mrznja prema svemu sto ima veze sa tim profesorima pa izmedju ostalog i sa matematikom.

slazem se u potpunosti!

1. Ko kaže da je tačka nešto što ne postoji? - ako se radi o objektu dimenzije nula, to ne znači da on ne postoji.
2. Teorija u osnovnu školu: krenulo bi od Peanovih aksioma, Euklidovih aksioma, osnova linearne algebre - ništa od toga se ne može naivno predstaviti - čak ni naivna teorija skupova nije naivna.
3. Elementarna matematika je samo nadogradiva, ali nije promjenljiva.
4. Sporiš nemogućnost konstrukcije devetougla, ili trisekcije ugla, kvadrature kruga, ili udvostručavanja kocke - ozbiljno se trudiš da se diskredituješ...

nellington wrote:1. Ko kaže da je tačka nešto što ne postoji? - ako se radi o objektu dimenzije nula, to ne znači da on ne postoji.

Zasto komplikujete stvari?!
Dimenzije nekog objekta ne mogu ici u minus, a ako je nula onda znaci da ga nema ... za mene je to tako govorili vi sta hocete.

NeyDan wrote:

nellington wrote:1. Ko kaže da je tačka nešto što ne postoji? - ako se radi o objektu dimenzije nula, to ne znači da on ne postoji.

Zasto komplikujete stvari?!
Dimenzije nekog objekta ne mogu ici u minus, a ako je nula onda znaci da ga nema ... za mene je to tako govorili vi sta hocete.

Zašto ne mogu biti negativne?

nellington wrote: 4. Sporiš nemogućnost konstrukcije devetougla, ili trisekcije ugla, kvadrature kruga, ili udvostručavanja kocke - ozbiljno se trudiš da se diskredituješ...

Moja kreditacija je ovdje nebitna i mislim da je i to jedan od razloga što se mnogi naučnici boje da ustvrde nešto što misle kako se ne bi diskreditovali u društvu, zato je većina naučnika koji su napravili velike preokrete u određenim naučnim oblastima proglašavana ludim pa tek sto godina nakon njihove smrti neko bi skontao kako su bili u pravu

Ako se vodiš kreditovanjem i diskreditovanjem u svojem naučnom radu onda sigurno nećeš daleko dogurati jer ćeš raditi samo onako kako od tebe ostatak "naučne elite" očekuje. Možda tu kao dobar primjer može da posluži Semir Osmanagić i visočke piramide, pritom ne ulazeći u personalnost Osmanagića i njegove stvarne motive i u to da li su tamo stvarno piramide ili ne, može se fino vidjeti kako ustvari u svakoj naučnoj oblasti postoji određena naučna elita koja se čvrsto drži temelja, teorija i aksioma, ne dovodeći ih u pitanje, slijepo ih slijedeći a da i sami ne znaju šta slijede, dok sa druge strane odbijaju prihvatiti očite dokaze koje im realnost nudi. Sve to kako bi ostali dio te elite i kako ne bi bili diskreditovani i izgubili svoju poziciju i ugled koje zauzimaju u određenim krugovima. Ovo je vrlo bitno za svakog ko se bavi naukom i za svaki slobodni um.

I kad mi neko rekne da je vjera glupost a nauka stvarnost ja se samo mogu nasmijati jer znam da ovi najžustriji neprijatelji vjere u Boga tvrde kako je to vjera bez ikakvih dokaza dok sami oni istovremeno slijepo slijede teorije bez ikakvih dokaza.

Što se tiče o elementarnim geometrijskim problemima, ja ti mogu reći da sam puno proveo sa ocem radeći na tome pa ako misliš da si dovoljno kompetentan da o tome detaljnije pričaš, ako si neki matematičar ili slično, onda ti mogu, ako si zainteresovan naravno, preko privatne poruke ponuditi i konstrukcijsko rješenje jednog od ta tri problema koje je uradio moj otac, a ti ponudi dokaz da to rješenje nije tačno

Slobodno pošalji. Pogledat ću, nema problema.

odgovorno tvrdim da su te konstrukcije nemoguće - to nije stvar izbora ili vjerovanja, to je stvar jasnog dokaza koji slijedi iz radova Galoisa i ostalih.

nellington wrote:

NeyDan wrote:

nellington wrote:1. Ko kaže da je tačka nešto što ne postoji? - ako se radi o objektu dimenzije nula, to ne znači da on ne postoji.

Zasto komplikujete stvari?!
Dimenzije nekog objekta ne mogu ici u minus, a ako je nula onda znaci da ga nema ... za mene je to tako govorili vi sta hocete.

Zašto ne mogu biti negativne?

A kako bi eto mogao biti negativan?!
Ovi matematicari samo izmisljaju ... cuj da neki objekat ima dimenzije u minus ... ok npr. 0,00000000023 al' da je minus ...
Imal' to smisla?! Nema.

NeyDan wrote: A kako bi eto mogao biti negativan?!
Ovi matematicari samo izmisljaju ... cuj da neki objekat ima dimenzije u minus ... ok npr. 0,00000000023 al' da je minus ...
Imal' to smisla?! Nema.

Mora li imati smisla? Teoretski, sve zavisi od definicije dimenzije kojom se rukovodiš. Dimenzija nije jasno definirana kao takva u matematici. Ona algebarska nema smisla u nelinearnoj dinamici, ili teoriji informacija, ili štatijavećznam gdje... A baš ta algebarska može teoretski da bude negativna (ne direktno u 'bičnim' prostorima, ali generalno postoje konstrukcije) - sad da li to ima smisla - možda kvantni mehaničari nađu smisao i za to A ima još par definicija dimenzije koje dopuštaju perverzije tipa negativnih dimenzija - treba držati open mind - recimo fraktalne dimenzije nisu samo razlomljene, nego mogu biti, prema Mandelbrotu, i negativne.

nellington wrote:

NeyDan wrote: A kako bi eto mogao biti negativan?!
Ovi matematicari samo izmisljaju ... cuj da neki objekat ima dimenzije u minus ... ok npr. 0,00000000023 al' da je minus ...
Imal' to smisla?! Nema.

Mora li imati smisla? Teoretski, sve zavisi od definicije dimenzije kojom se rukovodiš. Dimenzija nije jasno definirana kao takva u matematici. Ona algebarska nema smisla u nelinearnoj dinamici, ili teoriji informacija, ili štatijavećznam gdje... A baš ta algebarska može teoretski da bude negativna (ne direktno u 'bičnim' prostorima, ali generalno postoje konstrukcije) - sad da li to ima smisla - možda kvantni mehaničari nađu smisao i za to A ima još par definicija dimenzije koje dopuštaju perverzije tipa negativnih dimenzija - treba držati open mind - recimo fraktalne dimenzije nisu samo razlomljene, nego mogu biti, prema Mandelbrotu, i negativne.

Pusti se teorije makar jednom. Zasto moras samo gledati na to sta kaze teorija ili neki naucnik?!
Moze on meni pricati kako imaju negativne dimenzije, fraktalne dimenzije al' kakve koristi od toga?! Sta se time postize sto ce se godinama raditi neka racunica samo kako bi se dokazala nekakva pretpostavka, teorija?!
Tako nebitne stvari ... i da se otkrije da je to istina, sta da se radi sa tim kad svakako covjek ne moze nista poceti sa istim?!
Ne znam zasto mnoge ljude interesuju tako neke stvari od kojih nece nikad imati nikakvih koristi. Al' eto, nismo svi isti i uvazavam to.