Prvo sto bih zelio reci da je jedan od predznaka sudnjeg dana Istinitost snova pravih vjernika,a odnosi se na to da snovi nece imati skriveno znacenje pa se nece morati tumaciti.
Povodom ovoga,ali ne i nuzno vezano za temu,postavit cu link a onda i jedan dio Bugarijevog intervjua sa BH Danima:
http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtop ... i#p2318416
Re: Intervju - BH dani Sulejman Bugari
« Odgovori #1 u: December 06, 2008, 06:53:25 AM »
DANI: Upravo se nakon poznanstva s njim počela širiti Vaša popularnost. Ispravite me ako su informacije netačne, ali postoji verzija priče prema kojoj ste se, navodno, iz Saudijske Arabije vratili u BiH nakon sna koji je usnila Vaša žena.
BUGARI: Dok sam studirao u Medini, žena je usnila kako je liječi Poslanik zajedno sa jednim čovjekom. Kako je samo bila oduševljena kada se probudila! Ali, tog čovjeka koga je sanjala nije znala. Kada smo završili studije i vratili se, neki mi momak priđe i reče: "Hajde sa mnom u Tarčin, želim da te upoznam s jednim čovjekom. Nepismen je, a ima golemo znanje!" I ja pristanem. Čim sam ga ugledao, osjetio sam bliskost i nisam se više mogao odvojiti od njega. Jednog dana, žena izrazi želju da ga i ona upozna. I mi ga tako pozovemo našoj kući, u Sarajevo. Kada ga je ugledala, otrča u kuhinju. Dođem za njom. A ona plače. Pitam je - što plačeš? "Ovo je onaj čovjek kojeg sam sanjala s Poslanikom", kaže ona. Nekoliko trenutaka kasnije, nosi ona njemu kafu, a on će ti: "Eee, moja Mino, mnogi ti mene sanjaju, pa čak i u Medini." Mi smo ostali skamenjeni. I takav je bio u svemu. Nije znao čitati ni pisati, a pričao je o svemu, od filozofije do globalne politike, pričao je kroz neke mudrosti, iz kojih se naziralo znanje o svijetu, gotovo je bio društveni analitičar.
DANI: Kako je to moguće?
BUGARI: Nema - kako. To je isto da ja tebe pitam kako ti sanjaš. Nema - kako. To se spušta, to je Allahova milost. Kada sam ga upoznao, nisam više sebe mogao prepoznati. Postao sam druga osoba. Svoju suprugu Aminu sam upoznao davno prije rata, i to baš pored Bijele džamije - ko bi rekao da ću biti imam te džamije jednoga dana! - ali, često kažem da sam se dva puta ženio. Jer sam sebe, osobu prije poznanstva sa njim, poništio. Čak, kažem da imam djecu iz prvog i iz drugog braka (smijeh). Amina i ja imamo petero djece, ali tačno se osjeti razlika u odgoju onih koja su odrastala prije i nakon mog susreta s dedom Alijom. Ma, on je bio... Recimo, ne bi nikada davao odgovore na pitanja koja bih mu postavljao, nego kao da je znao šta me muči, preduhitrio bi me, i u jednoj rečenici objasnio ono čemu u knjigama nikako nisam mogao naći odgovor. Jednom smo u Tarčinu šetali, i ja sam počeo da razmišljam o jednoj stvari koja mi je bila nejasna - kako da se pozdravljam s nekim ko nije u islamu, koji je najprikladniji način. I tako se mi šetamo, ja razmišljam o tome, a dedo Alija odjednom ugleda svog komšiju iz daleka: "Eeeej, Stane, dobar dan, Stane, kako si mi?!" A on njemu: "Eeeej, Aljo moj, kako si mi ti...?" Onda, zvao ga je jednom Hrvat koji je navodno počinio zločine nad muslimanima u ratu, zvao ga je jer nije imao nikoga, a mučile su ga fizičke tegobe, loše se osjećao - i zovne on dedu Aliju da ga izmasira. Ja pomislih - čuj da ga izmasira, a čovjek ubijao u ratu?! A dedo Alija će ti: "Znam ja ko je on, ali on je sada u takvom duševnom stanju kao kad vukovi ganjaju srnu, svi ga odbijaju, a on nema kome za pomoć da se obrati, treba mu izaći ususret!" Ne mogu vam opisati tu ljubav. Tada sam postao ovo što sam sada, počeo sam razgovarati s ljudima, slušati ih... Njegova mudrost je tako velika da sam se promijenio za 90 stepeni, sve ružne misli koje sam imao o nečemu ili nekome sam istrijebio u sebi... Zato je bitno da razumijemo svakoga, da se ne srdimo...