easy wrote:moze li neko da pruzi vise informacija o snajperu koji je "sicao" po Skenderiji, tacnije u predjelu ispred i oko sadasnjeg Coloseuma? navodno je bio stacioniran u Metalci na Grbavici...
Bila su dva snajperska gnijezda na Kovačićima, jedno na Jevrejskom groblju, uz povremeno gađanje velikokalibarskim mitraljezom(PAM 12, 7mm) - koji su djelovali po Skenderiji.
Najgore je bilo 1992-e godine kada je na Skenderiji u MZ Podtekija ( u dvorištu porodice Čengić, nekadašnji poznatiji servis za auta), bilo mjesto za točenje vode.
Na Skenderiju je dolazilo svaki dan između 50 i 200 ljudi iz svih dijelova grada jer je česma bila jedna od najpouzdanijih u tom periodu.
Jedini prilaz je bio iz pravca mosta Skenderija uz obalu Miljacke, dok je nešto malo kasnije otvoren prolaz požarnim putem iza KSC Skenderija, pa su ljudi mogli zaobići snajpersko polje idući u ulicu Nova iza stambenih baraka(ispred kojih su stepenice vodile u dvorište sa česmom).
Nekoliko desetina ljudi je ranjeno noseći kanistere obalom Miljacke, a omiljena zabava jednog od snajperista je bilo bušenje kanistera što sam često gledao.Upozoravanje ljudi nikad nije imalo efekta i sarajlije nisu nikad odustale od tog puta, otvoreno rizikujući glavu.
Specifičnost terora je bilo RANJAVANJE, jer je svega par osoba poginulo između mosta Skenderija i današnjeg Coloseuma.Koliko znam, ranjeno je oko 50 ljudi, i to sa izvidničko stražarskog mjesta VRS smještenog u zgradi "Metalka".
Po otvaranju požarnog puta postalo je lakše bar za nas koji smo tu živjeli.U zimu 1992 prekinuto je i to.Požarni put je gađan granatama 82 mm nekoliko puta, a jednom prilikom je izmasakrirano troje male djece koja su se igrala u snijegu pokraj puta gdje su improvizovali malo sankalište.
Snajperi VRS na Kovačićima su postali kost u grlu tek kada je jedan od njih ( za kojeg se sumnjalo da je zapravo ukrajinac- nevezano za konkretnu temu sad..) počeo pucati na francuske marince (Druga regimenta mornaričke pješadije iz Frejus-a).Desilo se nešto što je prekinulo đavolji dogovor o ignorisanju četnika i francuza, a nikad nisam uspio dokučiti šta i pored velikog truda.
Nakon ranjavanja dvojice marinaca i ranjavanja djevojke jednog francuskog zubara( koju je dotični namjeravao oženiti), desio se incident gdje je srpsko-francusko izdajničko šurovanje prekinuto.
Bio sam svjedok dešavanja i izgledalo je , po najboljem sjećanju , ovako:
Tog dana na stražarsku smjenu u krugu Skenderije postavljeni su tek pristigli regruti Legije stranaca, prethodnica novog, mješovitog mornaričko -legionarskog kontingenta.Francuzi su namjeravali novopečene legionare malo očeličiti boravkom u napetoj, ali ipak relativno osiguranoj okolini(uhodane UN rute, ograničen mandat, neutralnost, nešto pucnjave ali relativno- sigurno).
Oprema i sitnice su stigle u par šlepera koje je istovario veliki blindirani viljuškar Caterpillar.Bilo je užasno vruće, i legionar je često izlazio iz viljuškara.Pušio je i pio colu.Imao je , kako mi je rekao, 19 godina, dečko uredan i pristojan(te godine je Legija promijenila koncepciju regrutovanja pa je došlo dosta običnih momaka).Iz jednog kamiona je donio pola paketa coca -cole i prišao tek postavljenoj žici gdje sam ja stajao sa gipsom na nozi i štakom u ruci, sa par drugova.Stali smo i pričali 10 minuta, i onda je otišao nazad prema viljuškaru.
Ušao je, upalio mašinu, i prije kretanja, otvorio je neprobojni prozor.Odjeknuo je pucanj i vidjeh da je momak samo klonuo u unutrašnjost kabine.
Na Vrbanji je izbio haos , jer su naši redovno čekali snajperiste, a francuzi su se ustrčali, počeli nasumice da pucaju iz oklopnog transportera, i na jedvite jade izvukli poginulog druga.Još jedan mladi legionar je dobio metak u nogu pri tome....
Nakon tog dešavanja, iduće sedmice, stiglo je oko 40-50 legionara , birano najokorjelijih i najbrutalnijih likova koje sam u ratu uopšte vidio.
Komandir im je bio Slovenac pod imenom, ko fol, "Srećko".Brzo je počeo pričati sa svima i otvoreno je govorio da je ovaj put stvar ličnog obračuna Legije sa " psima".
Po njihovim navodima, nakon alkohola i trave, ubili su dvojicu srpskih snaperista, a prethodno je jedan od njih otvoreno tražio da mu pomognemo mi, bataljon sa Vrbanje, što je uzrokovalo glasne svađe između marinaca i legionara.
Šurovanje sa nama i VRS, trgovina, šverc, vojno obavještajni kriminal i petljanje u lokalne relacije brzo su dostigli vrhunac, i ta grupa legionara je otišla nakon dva mjeseca.
Nakon tih obračuna, Ratko Mladić( po priči francuskih vojnika, lično je prijetio na nekom sastanku) je odlučio da francuzima očita bukvicu za sva vremena...(nastaviću u drugom postu)
