WOW
Notar kod kojeg ja radim zarađuje mjesečno 2 miliona maraka, ne plaća ništa državi, ugovore radi ne za deset minuta već za 2.5 minute, sam kontroliše cjelolkupno tržište pravnih poslova, svojoj kćerki je za rođendan kupio loft na havajima, a sinu jahtu (i plaća mu vez u ACI marini u Dubrovniku koji košta 280 000 maraka mjesečno) i još pored svega toga radi samo pola sata dnevno- a i to samo dođe da nam kaže koliko ćemo danas strankama naplatiti para. I onda odleti na skijanje u Aspen, od novca zarađenog u 2 i po minute posla, za testament koji je napravio nekoj sirotoj bakici koja nema za hljeba
eto- ako vam je svima gušt namišljati baljazgerije i mlatiti ko maksim po diviziji- bujrum. sad ovo što sam rekao malo perpetuirajte, još malo napušite, namislite koješta i ispalite kao mudrost otkrivenu i poznatu samo vama, velikim poznavaocima stvari, prava, života i struke; iz fotelje, ispred monitora, vjerovatno bez ikakvih kvalifikacija u životu.
Bilo ko, i oni kojima su notari mrski i oni kojima nisu, a da ima imalo mozga, nakon što pročita ovu temu može shvatiti da je većina onih koji su se uključili koristi samo kao jeftin način iskaljivanja frustracija životom u ovoj državi- pa kakva god da ona bila.
Pošto radim u notarskom uredu- dat ću svoj doprinos temi, iako sam svjestan da će ga neki odmah dočekati na nož. Nije mi namjera raspravljati se s nekim ko o nečemu uporno želi imati mišljenje, bez da o tome zapravo nešto i zna. Za njih je prednji dio mog posta. Mogu ga perpetuirati koliko god žele. Dodavati (jer ne vjerujem da bi ikad išta oduzeli) i natezati do mile volje, ako će ih to učiniti smirenijim, sposobnijim i prijatnijim ljudima. Dovraga- ako ih čini sretnima po forumu fatati Boga za muda- a ono- samo naprijed.
Za one koje stvarno zanimaju činjenice i odgovori na pitanja oko notarijata - evo dakle onoga što ja znam o tome, a mislim da znam dosta, jer radim u notarijatu skoro od samog njegovog uvođenja.
1. U notarskom uredu mogu raditi pripravnici. Zakon razlikuje "stručnog saradnika" i "saradnika". Zakon o notarima referira se na "stručnog saradnika" i kako sam naziv kaže- riječ je o stručnoj osobi. A da bi saradnik dobio titulu "stručnog" mora položiti pravosudni ispit. Zakon nigdje ne zabranjuje upošljavanje pripravnika. Sukladno tome, mnogi pripravnici su zahvaljujući pripravničkom stažu odrađenom u notarskom uredu pristupili polaganju pravosudnog ispita, uključiv i mene lično.
Pored saradnika i stručnog saradnika, postoji i pozicija "notarskog pomoćnika" što je pozicija namijenjena onima koji se žele stručno usavršavati i pripremati za polaganje notarskog ispita. Stručni saradnici koji žele napredovati u svojoj karijeri i pristupiti polaganju notarskog ispita, moraju barem 3 godine provesti na poziciji notarskog pomoćnika.
Neko ko želi biti notar mora proći slijedeće obrazovne korake, kako bi se mogao baviti tim poslom:
1. Pravni fakultet - pri čemu prosjek (za razliku od ostalih pravnih struka) nije nebitan.
2. Odrađen pripravnički staž
3. Pravosudni ispit
4. Radno iskustvo u notarskom uredu (nije obavezno, ali se dodatno boduje pri izboru za notarskog pomoćnika)
5. 3 godine rada u notarskom uredu na poziciji Notarskog Pomoćnika (za izbor u notarskog pomoćnika- jedan od kriterija je i prosjek ocjena tijekom studija)
6. Notarski ispit
Prevedeno u godine koje pojedinac mora provesti "kujući zanat" to bi bilo: 10 godina najmanje, a i to pod uvjetom da sve ispite daje u roku, da se konkursi raspisuju upravo u tom trenutku kada kandidat ispuni uslove i sl.
Neka relanija slika cjelokupnog procesa je 15-ak godina.
2. Notarijat- Postoje dva oblika notarijata- jedan- prisutan u zemljama anglosaksonskog pravnog naslijeđa (Sj. Amerika, Australija, UK i sl) - gdje je notar državni namještenik zadužen da posvjedočuje prijepise, potpise i izjave posljednje volje (a u nekim jurisdikcijama i druge stvari).
i
Latinski notarijat- koji je zaveden u gotovo svim zemljama kontinentalnog pravnog naslijeđa (dakle- gotovo sve ostale zemlje osim islamskih država), a u nekim od njih notarijat vuče tradiciju još iz vremena srednjeg vijeka.
U Anglosaksonskim sistemima- notari dobivaju licencu sa rokom trajanja (najčešće 2 godine) nakon koje je moraju obnavljati. U nekim sistemima- ne moraju čak niti biti pravnici. Stoga, u tim sistemima, notarijat nije previše cijenjeno zanimanje, niti su mu povjerene iste ovlasti, te samim tim- funkcija takvog notarijata ne može se porediti sa funkcijama Latinskog notarijata.
Anglosaksonsko pravo je značajno drugačije od kontinentalnog, ima svoje prednosti, ali i minuse i bespredmetno je vršiti komparaciju sa kontinentalnim jer bi onda poredili kruške i jabuke.
Isto to vrijedi i za notarijat- za razliku od anglosaksonskog modela, notarijat u zemljama kontinentalnog prava ima daleko dalekosežniju, obimniju i cjenjeniju poziciju, u kojoj notar ima funkciju preventivnog pravosuđa čiji je prvenstveni cilj PREVENCIJA sporova, za razliku od pukog POTVRĐIVANJA činjenica.
Dakle, cilj je rasteretiti pravosuđe, omogućiti sudovima da se baziraju na konkretnije predmete, od suđenja između dva fizička lica koji su vlastitom aljkavošću i nepoznavanjem prava stvorili preduvjete za sudski spor, jer u pravnim poslovima koje su zaključivali nisu predvidjeli veliki broj stvari, te sad moraju tražiti sudsko rješenje svog spora.
Priznat ćete- od države bismo radije da se bavi konkretnijim stvarima od toga jesu li Mujo i Haso dogovorili rok isplate i obezbjeđenje isplate u svom ugovoru ili ne.
Temeljna logika je da javnost (poreski obveznici) ne trebaju trpiti zbog neuređenih pravnih poslova pojedinaca.
Latinski notarijat, dakle, isti model koji je uveden kod nas je uveden i u Njemačkoj, Austriji (nama najsličnijim zemljama), Mađarskoj, Hrvatskoj, Sloveniji, Italiji, Svicarskoj, Francuskoj, Belgiji, Holandiji itd, tako da je potpuna neinformiranost tvrdnja da je on takav uveden samo kod nas. Njemačka i Austrija pri tom imaju apsolutno iste "monopolističke" (o monopolu u sljedečoj tački) ovlasti kao i BiH, s tim da oni imaju i dodatni set ovlasti koji njihovom notarijatu povjerava stvari koje kod nas još uvijek rade sudovi, a prevashodno izvršenja i ostavine. Ostale zemlje uglavnom održavaju notarske "monopole" nad prometom nekretnina, kao kapitalnim pravnim transakcijama među stanovništvom, a mnoge od njih i nad poslovima oko registracije i izmjena pravnih subjekata. Baš kao i kod nas, gotovo sve zemlje latinskog notarijata omogućuju pored notarske obrade i privatnu obradu testamenata odnosno izjava posljednje volje.
Dakle- one koji tvrde da su notari "obične ćate" koji basnoslovno zarađuju pozivam da se odmah uključe u taj unosni posao koji se može dobiti bez škole i koji se svodi na pečatanje i piskaranje u kancelariji.
3. Notarski "monopol"- može se govoriti o monopolu notara, kao što se može govoriti o monopolu advokata, kao što se može govoriti o monopolu sudija, ili stomatologa, doktora, ekonomista i sl. jer sve te struke su monopolističke ako ih želimo posmatrati iz određenog ugla. Dakle- niko osim doktora ne može prakticirati medicinu, niko osim stomatologa ne može popravljati zube, niko osim sudije ne može presuđivati (iako zna tipkati rješenja i pisati presude). Kako su najveću halabuku oko monopola digli advokati- na njih i njihov "monopol" ću se najviše i osvrnuti;
Naime- advokati tvrde da notari imaju monopol i da su im pokupili posao koji i oni sami znaju (isto tako dobro) raditi kao i notari. Neki od njih su pompezno notare nazivali neznalicama i tvrdili kako oni te poslove znaju raditi bolje od notara. Osim što je nekolegijalno- potpuno je i neistinito to što advokati tvrde.
Kao prvo- gore sam prezentirao koja je putanja kako bi neki pojedinac postao notar. Iz nje je jasno da se notarska funkcija ne kupi na ulici, niti se dobije preko noći. Također je jasno da je svaki advokat koji je smatrao da je dovoljno dobar u poslovima koji su povjerni notarim- mogao pristupiti, kao što mnogi i jesu- polaganju notarskog ispita.
Nadalje- advokati ističu kako im je zabranjeno sada raditi posao za koji su godinama izučavali; i to je neistina-
zadatak advokata je da zastupa stranku u postupku, pred sudom i drugim privatnim ili javnim organima.
Osobe koje, baš kao i advokati imaju položen pravosudni ispit, ali ne i advokatski- ne mogu se baviti zastupanjem stranaka. Što dakle advokatima daje identičnu vrstu "monopola" za kakav optužuju notare.
Sem toga, advokati nikada nisu spomenuli da notari, koji imaju jednako obrazovanja kao i advokati+ notarski ispit, dakle jedan ispit više od samih advokata nemaju pravo raditi to što je povjereno advokatima- zastupati stranke.
dakle- ne radi se o bilokakvom monopolou sa bilokakve strane- već o podjeli pravnih poslova;
zadatak ADVOKATA je da zastupa SVOJU stranku, da je savjetuje i sl. u SVIM pravnim poslovima,
dok je zadatak notara da UPOZORAVA SVE STRANKE U POSTUPKU na pravni domet i posljedice pravnog posla koji zaključuju, bez obzira da li ta stranka ima advokata ili nema.
Dakle- zakonodavac je uvođenjem notarijata pokušao predupriječiti zlouporabu znanja i moći od strane jedne strane nauštrb druge.
Advokat i dalje može zastupati stranku pred notarom, ali mu nije omogućeno da i sačini ugovor, jer je zakonodavac htio zaštititi drugu stranu i predupriječiti kasniji spor. Za razliku od advokata koji ima pravo zbog kporisti svoje stranke odredbe ugovora činiti nejasnim, dvosmislenim i sl., notar mora insistirati na tome da se takve odredbe izmijene, a ukoliko obje strane izričito insistiraju na dvosmislenim odredbama, notar ih mora upozoriti na posljedice takvih odredbi.
Advokat bi bio u sukobu interesa ukoliko bi sastavljao i zaključivao dvostrani ugovor koji bi bio suprotan interesima NJEGOVE stranke.
Mujin advokat može insistirati da Mujo i Haso potpišu ugovor o kupoprodaji Mujinog stana, i pri tom ne insistirati na pribavljanju ZK izvadka ili drugog dokaza o vlasništvu. On čak može Hasi prezentirati raniji ugovor o kupoprodaji, kojim je Mujo kupio sporni stan, a Haso može na to pristati, jer iz neznanja nije svjestan da je Mujo mogao nakon tog ugovora potpisati još njih pedeset sa različitim kupcima, odnosno, kao pravni laik, Haso se izlaže riziku kojeg nije svjestan. Mujin advokat ne samo da nema obavezu poučiti Hasu o tom riziku, već mu to nije niti u interesu- jer njega plaća MUJO da brani njegove interese, što je u ovom slučaju- isplata kupoprodajne cijene.
Zato postoji notar, koji će Hasu upozoriti o rizicima takve kupoprodaje. Pa, ako Haso i dalje želi zaključiti ugovor- onda će ga barem zaključiti imajući u vidu šta to za sobom povlači.
Nijedan ozbiljan i uspješan advokat neće se žaliti dakle na notarski "monopol" jer zna da mu notari nisu oduzeli posao. ZASTUPANJE stranaka i dalje je ISKLJUČIVO pravo advokata.
Jedine stvari kojima se notari smiju baviti (a jednako su stručni kao i advokati) su, pored ovjera- poslovi u svezi s prometom nekretnina i registracije privrednih društava.
SVE ostalo iz MORA pravnih poslova i dalje je dostupno advokatima, i ne samo dostupno- već na to imaju monopol na isti način na koji notari imaju monopol na svoje dvije grupe pravnih poslova.
Bune se, i nastavit će se buniti oni pojedinci koji su advokaturu doživljavali tako što su od neukih ljudi naplaćivali po 200 maraka za izjave, potvrde i podneske. Oni koji su za registracije uzimali po 5000 maraka, a NAJVIŠE se zapravo bune oni koji NIKADA nisu ni bili advokati, već nadripisari koji su poput lešinara vrebali pravno neuke stranke i za mizerne poslove masno naplaćivali svoje "pravne usluge".
Ti nadripisari su s notarijatom ostali bez posla, i sada ako se žele baviti pravom, siromasi su prisiljeni završiti pravni fakultet, barem.
ko želi da ih žali- samo naprijed.
To je soj koji je omogućio afere Pelak i sl. Nisu to bili niti dobri advokati, a definitivno to nisu bili notari.
4. Tarifa- Bosna je zemlja čudnih situacija; strankama je sasvim uredu platiti agenciji za promet nekretnina 3-10% ukupne kupoprodajne cijene stana, na ime njihovih posredničkih usluga, ali im je stravično nepošteno platiti manje od 1% istog iznosa notaru, koji im omogućuje miran san, i daje OSNOV za prenos prava, GARANTIRA cjelokupnom svojom imovinom (prema zakonu o notarima) za ispravnost obavljenog posla.
Najveća moguća osnovica notarske nagrade je 2000,00 KM- a da bi se dosegla, mora biti riječ o nekom milionskom poslu. To pokazuje dvije stvari:
1. Da su cifre o kojima javnost voli raspredati ili čista maliciozna izmišljotina, ili pogrešna informiranost.
2. Da taj neko ko plaća 2000,00 KM nikako ne može biti nemoćna starica koja nema za hljeb.
Također, potpuno je normalno da se svaki posao plaća sukladnu stepenu odgovornosti koji sa sobom nosi. Ako neko treba da garantira svom svojom imovinom za ugovor koji zaključuje, logično je da će pristati na taj posao samo ukoliko on nosi sa sobom i adekvatnu nagradu.
Sem toga- stvarno bih molio sve "profesionalce","strućnjake","filozofe","mudrace" i ine da konačno shvate (i prihvate) da se ZNANJE, a ne valjanje klada cijeni i sukladno tome naplaćuje.
što se tiče odnosa cijena advokata i notara- svako ko želi dobiti o tome potpunu i istinitu informaciju- neka pogleda advokatsku tarifu i notarsku tarifu. Svi oni koji su imali doticaja s pravnim poslovima i sami znaju koliko koštaju pravne usluge. S tom razlikom da dobar advokat može ići i iznad advokatske tarife (s punim pravom- njegovo vrijeme i znanje i treba da koštaju, kao i svačije tuđe) dok dobar notar može naplatiti samo onoliko koliko tarifa propisuje.
Dodatna razlika je da notar sve svoje kate mora TRAJNO čuvati (raspitajte se koliko inače košta čuvanje i održavanje arhivske građe) i imati dostupne strankama bez dodatnih troškova, te da notare u radu nadziru i ministarstvo i notarska komora, redovno.
A da bi se mogli nadzirati- ne može ih biti 5000. Imenovani su najbolji- i ukazano im je povjerenje da će svoje ovlasti obavljati pravično i savjesno.
Zato notarska isprava ima punu dokaznu snagu, smatra se javnom i istinitom dok se ne dokaže suprotno, i zato je za razliku od privatne isprave daleko pouzdanija i sigurnija.
Naravno, NIKO nije savršen, pa tako ima i svakakvih notara koji možda neće znati cijeniti ukazano im povjerenje, no- za razliku od ostalih- ti notari neće moći još dugo raditi. Tri su glavna razloga:
ili će ih uhvatiti redovna kontrola od strane države
ili će ih prijaviti stranka
ili će im postati financijski nemoguće operirati jednom kada počnu isplaćivati naknade štete za aljkavo odrađene poslove.
5. Javni bilježnici u Hvatskoj i obračuni tarife- primjetio sam na nekolicini foruma da naši ljudi ne tumače pravilno niti hrvatski prijevod riječi "notar" niti način na koji se obračunava hrvatska javnobilježnička tarifa, a osobito im nije jasan koncpet solemnizacije, koji je i inače prilično egzotičan koncept uveden u hrvatski notarijat pod pritiskom advokatske komore na zakonodavca, pa ću i to malo pokušati pojasniti. Za one koje zaista zanima, naravno. Oni koji žele mantrati o svojim fantazmičnim paralelnim univerzumima u kojim je sve onako kako oni *znaju* ionako vjerojatno neće moj post niti čitati od ovog dijela
dakle-
1. Notar ili javni bilježnik- potpuno je isto. Hrvatska javnobilježnička komora na javno bilježništvo referira kao na notarijat. Nadalje- javni bilježnik ne znači da je to osoba koja radi u državnom organu, niti znači da ga država plaća ili financira/sufinancira na bilo koji način. Država mu je samo povjerila određene javne ovlasti, koje on, kao i svaki drugi samostalni poduzetnim - samostalno obavlja.
Nadalje, u RH, pored obveze plaćanja notarske nagrade, stranke imaju obvezu plaćati i državnu taksu. U RH- država se nije htjela odreći dijela profita koji se dobijala od ovjera i potvrda, ali isto tako- država Hrvatska je ovjere i potvrde dala u isključivo nadležnost notarima- dok to nije slučaj u BiH. Kod nas se ovjere mogu i dalje ishoditi u općinama, i u potpunosti su izjednačene s notarskim ovjerama u smislu da su punoznačne i poptuno pravno valjane za upotrebu u zemlji. (ali ne i inostranstvu)
što se solemnizacije tiče- ona predstavlja svojevrsnu nadovjeru- pri kojoj stranke donesu pripremljenu ispravu, notar je pregleda, i ukoliko je ona pravno valjana- notar potvrdi da su je stranke potpisale. On ima obavezu takve isprave slijepim osobama i pročitati, a gluhim je obvezan postarati se da im se isprava protumači znakovnim jezikom. On će također i provjeriti da li je sadržaj isprave stvarna volja stranaka, ali NIJE dužan (osim u određenim uslovima) stranke poučavati o dometu i posljedicama, ukoliko je stranka izjavila da je sadržaj isprave njena stvarna volja.
jasno je zašto su advokati vršili pritisak da se uvede solemnizacija- jer je tako sam proces obrade ugovora (pa time i naplate) opet vraćen u njihov koš.
za takvu "nadovjeru" notaru pripada 20% nagrade prema tarifi.
No- ono što niko ovdje ne spominje je činjenica da Notar i u hrvatskoj može raditi notarsku obradu- koja je onda identična notarskoj obradi kod nas- koja onda košta u prosjeku 2 puta više nego kod nas.
u nekim slučajevima je to čak i obvezan raditi- u slučaju posljednje volje, ili u slučaju da nacrt koji mu je dostavljen na solemnizaciju nije ispravan, ili je manjkav ili je nezakonito srečen.
Ono što advokati nisu shvatili, kada su insistirali na solemnizaciji u RH je to da su time oni notarima olakšali posao. Svi advokati su time postali notarski saradnici, u smislu da su dobili obvezu pripreme akata, a nisu na platnom spisku notara, već svoju plaću moraju sami zaraditi. Osim što su time srozali svoj ugled, učinili su i troškove strankama značajno skupljim.
Nešto slično solemnizaciji kod nas se radilo sa ugovorima o otkupu stanova. Ti ugovori su već bili potpisani, no zbog toga što nisu bili sudski ovjereni, a u međuvremenu su notari započeli sa radom, isti se nisu mogli proknjižavati- te se radila "nadovjera". I naplaćivani su slično kao i solemnizacije (otprilike 20% iznosa koji bi bio naplaćen za obradu) s tim što je gornji limit nagrade bio 100,00 KM
I još bih za kraj dodao da radim kod notara u sarajevu, da je prosječni PROMET naše kancelarije mjesečno oko 24000, od čega 17% ide državi na ime PDV-a, 3% notarskoj komori na ime članarine, te 10% na ime poreza. Pored toga, znam da nam za redovne troškove, pretplate na stručnu literaturu, režije i slično ode oko 1200 KM, znam da nas ima 4 i da smo po platama svi tu negdje (1400 KM) i da je, barem kod nas, notar na sebe preuzeo obavezu plaćanja poreza na naše dohodke (10%). Kolika je mjesečna neto dobit- ne znam, jer tim informacijama nemam pristup, ali se može sračunati. Ono što znam sigurno je da na računima nemamo hiljade i hiljade maraka o kojima se ovdje priča, a ima dana kad radimo od jutra do sutra.
I još jedan detalj- moj notar je u protekle tri godine na godišnjem odmoru bio 10 dana.
Ah da- i nikad nismo dobli pomenuti CD od notarske komore. Moram ih nazvati da im kažem da je neprofesionalno od njih da forumašima javljaju da dijele okolo CD-ove sa urnecima, a da nas o tome ne obavijeste.
