jucer posla na posao kad ispred stoji muskarac s buketom ruza, kako me ugledao krenu prema meni... utrpa mi one ruze, ja dok se snadjoh njega nigdje, ode..
ja kontala dostavljac, trazim poruku al' nema nista...
kolegica iza mene /mahalusa/ zastade da se informise, da ima zena materijala za taj dan
zacas raskopamo one ruze, al' nema pa nema..
nadjose odmah vazu s vodom i cio dan je tema bila nepoznati obozavaoc

mada sam ja bila ubijedjena da je onaj moj poslao po nekom.
stiglo je to i do vrha, kad na kraju radnog dana uputise security guys da me otprate do auta
al' kod kuce drame, svrati momak po nesreci i prvo sto je primijetio su ruze na stolu..
nakon poulsatnog objasnjavanja uz nos do plafona i zahtjev da se iste bace...
udovoljila sam mu iz jednog razloga, ni meni ne bi bilo drago da je od neke, pogotovo od neke koju cak i ne poznaje, dobio poklon.
steta lijepog buketa, jutros mi je sinulo da ga izvadim iz kante i poklonim nekom, al' vec je malo uvnnuo preko noci
