Forum Klix.ba

Duša postoji i tu je medju nama...primjera radi nekog prvi put sretnes u zivotu i tek se upoznate a kao da se znate godinama....to je to duše se prepoznaju prije nego tijela upoznaju....samo ne znamo šta kvari tu dušu, zašto se tijelo hrani materijalnim stvarima i napuhava ego i stavlja u drugi plan dušu i ono što nas stvarno čini lijepima iznutra....duša mora postojati, to je kao dobar čovjek koji uradi loše stvari ali cilj je održati tu dobrotu.....ne volim čitati definicije duše niti vjerska tumačenja, ona izvire iz nas samih....riješimo se zavisti ljubomore ružnih stvari i prepoznat ćemo svoju dušu

VerticalHairFactor wrote: (Arzuhal izvini što sam iskoristio tvoj post i za ove potonje komentare, samo sam htio da korigujem ovaj dio o poimanju duše u smislu nefsa i ruha. Uzimanje modernog standarda u kojem se ilmun-nefs iliti psihologija označava temeljem za prevod nefsa kao duše u klasičnom smislu, ne ide, jer bi isto tako trebali riječ "sejjara" iliti auto uzeti u temeljnom značenju - karavana. Ne ide.)

Ma samo žeži, prijatelju, i ne išći izvinjenja A to što iskoristih sintagmu ''ilmu-n-nefs'', bilo je samo zarad približavanja onog što utemeljuje psihologiju kao emprijsku znanost, koja se bavi faktumom psihičkih procesa i nikada neće, obzirom na ajet, dostići takvo empirijsko raskriljenje samog Duha kao emrullaha

zambaklija wrote:evo šta je duša

ZAR TREBA BOLJI DOKAZ?!

Dusa je virtualni filmski zapis u nasem mozgu , memorisano sjecanje koje covjek ima na sve likove koje poznaje. Na osnovu te memorije se kvalifikuje vrijednost svake osobe ponaosob i donosi zakljucak o njenoj vrijednosti. Na taj nacin raspoznajemo, po svojim vlastitim kriterijima, ko je dobar a ko los.
Svi imamo sjecanja na majku i ona je obicno "dobra dusa", mada nekom moze biti i obratno.

Skupljanje "video zapisa" u mozgu se vrsi po principu " mapa sa svaku osobu pojedinacno". Tako imamo desetine i stotine mapa u koje ostavljamo zapise o onom sta nam je ta osoba ucinila, i dobre i lose stvari.
U mapu koja se zove "majka" stoje svi dozivljaji sve epizode koje smo imali u kontaktu s majkom. Ako je u prosjeku vise videozapisa sa hapiendom nego onih losih, nasa majka je "dobra dusa". Ako smo u kontaktu s majkom imali vise losih iskustava nego dobrih , prosjek daje da je nasa majka bila losa osoba po nas, time i losa dusa.

Islam kaže svijest - volja - emocije,Taoizam kaže um - volja - emocije su elementi duše.Taoizam dušu predstavlja trouglom u krugu duhom.Duh je apsolut.
Volja je ovdje otprilike ono što ovdje tražimo.Volja je potencijalna duša.Volja je zrnce ili puno njih od koje neka može biti ili može izrasti u dušu i što bolje se povezati sa duhom.U tome joj i odmažu i pomažu emocije i um - misli -intelekt.
Volja je odraz naše snage ili slabosti,ona je naše raskršće.

Monica B. wrote:

to je to duše se prepoznaju prije nego tijela upoznaju

Istina. Neke duse se pritom i zagrle, neke zaplesu, a to se spolja manifestuje u ocima i osmijehu. Vise puta sam dozivjela to momentalno prepoznavanje dusa sa ljudima s kojima me kulturoloski, religijski, etnicki i materijalno ne vezuje bas nista. Nekada se to pretvorilo u duboko prijateljstvo, nekada u svijest o nasoj ( ljudskoj ) povezanosti i onome sto je isto u nama i ne smije se zanemariti. Dozivjela sam i situaciju kada smo bile oblivene suzama ( jedna nepoznata djevojka i ja 5 minuta nakon susreta ), tako je jako bilo prepoznavanja nasih dusa. Postoje i duse na razlicitim stupnjevima razvoja, a i sasvim drugacije od nas, koje se snazno odbijaju. Od takvih dusa pokusam stvoriti distancu koliko je to god moguce.

Par puta sam zastala citajuci ovu temu; prvi put je to bilo kada sam procitala post koji pokusava locirati dusu anatomski i kaze 'Duša je dio srca .Njeno i njegovo su ogledalo oči.' Mislim da je moguce da su dusa i srce u vezi, iako svoju dusu lociram ispod grudi, u udubljenju izmedju spoja rebara i grudne kosti, malo ispod. Cudno mi je da neko moze negirati postojanje duse, kada neko drugi tacno zna gdje je.

Drugi put je to bilo prilikom citanja posta @Finog, narocito ovih rijeci koje svjedocim - 'Duša je unutrašnja budnost. Ona je naše unutrašnje nevidljivo svijetlo, ali koje nam osvijetljava put istine i pomoću koje razlikujemo ružno od lijepog, dobro od zla. Duša je vidik s kojeg posmatramo tok vremena i spoznajemo njegova skretanja. S njom vidimo i ovosvjetsku prolaznost.' Prekrasno receno.

I sama vjerujem da je dusa bezvremenska i u stanju transcendentirati i spoznavati mnogo vise od sebe same. Samo sto tu transcendenciju nije uvijek jednostavno pretociti u rijeci. Jednom sam u toku posta dozivjela transcendenciju u vlastitu proslost. Ista se sastojala u tome da sam se na trenutak fizicki i duhovno osjecala potpuno jednako kao 'ja' prije deset godina. Prelijep osjecaj prepoznavanja ali i spoznaja rasta ( nadam se ) koji se desio u medjuvremenu.

Dusu smatram esencijom covjeka, onim najljepsim i najcistijim sto vrijedi ocuvati u sebi, da bi sacuvali ljepotu koja nam je podarena. Stoga je moguce da su i ove rijeci @Finog istina : Tijelo je samo instrument duše i njoj potčinjeno, a mozak se sastoji u tome da napravi spojni kabl. Sva uloga mozga sastoji se u tome da napravi spoj izmedju duhovnog i materijalnog svijeta.

Moguce je da je mozak tu da nam pomogne da provedemo vlastitu dusu kroz materijalni dio postojanja. Do dana kada ce se 'vratiti svome Gospodaru, smirena'.

Monica B. wrote:

to je to duše se prepoznaju prije nego tijela upoznaju

Istina. Neke duse se pritom i zagrle, neke zaplesu, a to se spolja manifestuje u ocima i osmijehu. Vise puta sam dozivjela to momentalno prepoznavanje dusa sa ljudima s kojima me kulturoloski, religijski, etnicki i materijalno ne vezuje bas nista. Nekada se to pretvorilo u duboko prijateljstvo, nekada u svijest o nasoj ( ljudskoj ) povezanosti i onome sto je isto u nama i ne smije se zanemariti. Dozivjela sam i situaciju kada smo bile oblivene suzama ( jedna nepoznata djevojka i ja 5 minuta nakon susreta ), tako je jako bilo prepoznavanja nasih dusa. Postoje i duse na razlicitim stupnjevima razvoja, a i sasvim drugacije od nas, koje se snazno odbijaju. Od takvih dusa pokusam stvoriti distancu koliko je to god moguce.

Par puta sam zastala citajuci ovu temu; prvi put je to bilo kada sam procitala post koji pokusava locirati dusu anatomski i kaze 'Duša je dio srca .Njeno i njegovo su ogledalo oči.' Mislim da je moguce da su dusa i srce u vezi, iako svoju dusu lociram ispod grudi, u udubljenju izmedju spoja rebara i grudne kosti, malo ispod. Cudno mi je da neko moze negirati postojanje duse, kada neko drugi tacno zna gdje je.

Drugi put je to bilo prilikom citanja posta @Finog, narocito ovih rijeci koje svjedocim - 'Duša je unutrašnja budnost. Ona je naše unutrašnje nevidljivo svijetlo, ali koje nam osvijetljava put istine i pomoću koje razlikujemo ružno od lijepog, dobro od zla. Duša je vidik s kojeg posmatramo tok vremena i spoznajemo njegova skretanja. S njom vidimo i ovosvjetsku prolaznost.' Prekrasno receno.

I sama vjerujem da je dusa bezvremenska i u stanju transcendentirati i spoznavati mnogo vise od sebe same. Samo sto tu transcendenciju nije uvijek jednostavno pretociti u rijeci. Jednom sam u toku posta dozivjela transcendenciju u vlastitu proslost. Ista se sastojala u tome da sam se na trenutak fizicki i duhovno osjecala potpuno jednako kao 'ja' prije deset godina. Prelijep osjecaj prepoznavanja ali i spoznaja rasta ( nadam se ) koji se desio u medjuvremenu.

Dusu smatram esencijom covjeka, onim najljepsim i najcistijim sto vrijedi ocuvati u sebi, da bi sacuvali ljepotu koja nam je podarena. Stoga je moguce da su i ove rijeci @Finog istina : Tijelo je samo instrument duše i njoj potčinjeno, a mozak se sastoji u tome da napravi spojni kabl. Sva uloga mozga sastoji se u tome da napravi spoj izmedju duhovnog i materijalnog svijeta.

Moguce je da je mozak tu da nam pomogne da provedemo vlastitu dusu kroz materijalni dio postojanja. Do dana kada ce se 'vratiti svome Gospodaru, smirena'.

Ima ovdje zanimljivih teorija i, naravno, svako ima pravo da misli ono šta želi i ne treba nikoga osuđivati zbog mišljenja.

"Duša" koju ovdje ljudi opisuju je sasvim religijski pojam i religija i jeste iznjedrila "dušu".
Radi se o tome da ljudi nikako kroz cijelu svoju historiju postojanja nisu prihvatali smrt kao kraj svega, smrt je bila i ostala tajna, misterija i izvorište beskrajnog straha. Jednostavno, ljudi su vidjeli da tijelo nakon smrti propada, truli, nestaje, prolazno je i smrt pobjeđuje. Zbog toga je bilo potrebno izmisliti neko svojstvo koje čovjek ima ili sadrži za koje će se tvrditi da pobjeđuje smrt, da je jače od smrti, pa čak i ako se ne može dokazati.
Tako je "nastala" duša.

Ako mene pitate ima li duše, odgovor je: NE!
Ako me pitate je li duša potrebna čovjeku, odgovor je: DA!

dusa nema rok trajanja /religija/
dusa je anatomski dio tijela

arzuhal wrote: Da samo malo dodam (obzirom da postavljač teme spominje Svevišnjeg), priče radi: u islamu postoji razlikovanje duše (nefs) i duha (ruh). Duša bi, onako naprvu, bio skup svih duševnih/psihičkih moći jedne osobe kojom se bavi i koje proučava savremena psihologija (ilmu-nefs, ar.) sa naglaskom na uobičajenu trijadu: svijest, volja i emocije. Ruh ili duh, međutim, je nešto sasma neuhvatljivo i nije podložan ikakvom emprijskom zahvatu.

Zanimljivo, ovo nisam znao.
Bas sam nedavno citao nesto o indijskim vjerskim tradicijama, i kod njih je vidjenje ovog problema slicno. Za razliku od zapadnog dualizma (tijelo, dusa), njihov model pojedinca podrazumjeva tijelo, um i duh (body, mind and spirit), pri cemu je samospoznaja elementa duha, ili istinskog Sebe (Ātman) put ka nirvani.

Misticne tradicije u zapadnih religijama takodje se doticu ove teme. Citao sam nedavno knjigu Perennial Philosophy Aldousa Huxleya, u kojoj konstatno citira originalne misticne zapise istoka i zapada. Slicnost izmedju tekstova evropskih mistika kao sto je bio Eckhart, kabalista, sufija, tekstova Advaita Vedanta hinduizma, i Mahayana budizma, je tolika da je cesto tesko uociti ko je pisao tekst. Jedino se terminologija nekad razlikuje...

Sve u svemu, ovo mi ukazuje na univerzalnu prirodu duhovnog iskustva. Doduse, cak i ako su odredjena metafizicka iskustva univerzalna, to ne znaciti da su zaista "istinita" (u naucnom kontekstu)

Evo linka za knjigu "Učenje o duši". Radi se o Ibn Sininom (Aviceninom) učenju. mislim da ćete pronaći odgovore na ovu temu:

http://bastinaobjave.com/index.php?opti ... Itemid=284

zambaklija wrote:evo šta je duša

Ja ne vjerujem da dusa postoji ili da prezivi smrt.

Ja bi pokuso fenomenoloski objasniti neke psihicke cinjenice.

Radjanje djeteta, ono ima primarni proces tj. vezano je za majku koja hrani koja daje toplotu i emocijonalnu ljepotu i kao takvo ima samo percipiranje vanjskih objekata , majke vidnim,taktilnim i slusnim culima. Primarni proces samo zna za '' ugodu'' djete hoce ugodu i da izbjegne neugodu. sav taj period od rodjenja je popracen upamcivanjem sveg materijala koji je culno opazen. Predispozicija instinktivnog karaktera postoji tj. nacin kako dijete opaza odredjene situacije i kako ce se one kasnije shvatati. Razvijanjem memorije , upamcivanja, dijete vec od ranog perioda zivota pocinje da razaznaje stvari, osobe i pojave. Ali ono jos nema najvazniju stvar, svjenost svoja JA.
Dijete asocijativno veze materijal pamcenja i neprstalno prosiruje depoe memorije ali jos ih ne moze dovesti u vezu sa svojim JA. Tek oko trece godine ili kasnije, pocinje se javljati pomalo ''svjesnost sebe''. Odjednom dijete moze reci JA ili osjecati sebe, ili zagledati svoju ruku koju opaza kao svoje JA, ili osjecati sebe po prvi put. Osjecaj svoga JA ili EGA zove se ''personalizacija'' ( kod pocetnih stanja shizofrene psihoze dolazi do raspada JA pa sizofrenik moze sebe satima gledati u ogledaliu ili zagledati svoju ruku kao da nije to on ili nije to njegova ruka, nesiguran osjecaj svoga JA. Ovaj fenomen se zove ''depersonalizacija'' ili gubitak osjecaja svoga JA).
JA je najvaznija stvar za razvoj SVIJESTI, bez JA nemoze biti nikakve svijesti. JA ili EGO je skup ili kompleks asocijacija ,materijala pamcenja koji je centaj svijesti. Svijest je osjecaj svoga ja, osjecaj ''ne JA'' tj. vanjskog svijeta, osjecaj prostora i vremena i osjecaj kontinuiteta cjelokupnog mentalnog procesa. Svijest je svjesnost sebe ili shvatanje cjelokupnog zbivanja mentalnog procesa, svijest je razum ili logiga ponasanja ili sposobnost voljnih radnji. Samo svijestan covijek je u stanju koristiti viljnu radnju,ako nema svijesti onda imamo automatizme ili instinktivne radnje.
Svijest je saznanje zbivanja i materijali memorije -pamcenja su jako bitni za nivo svijesnosti.
Svijest ceto fluktuira kod normalnog covijeka u raznim oblicima. Za vrijeme pospanosti (somnolencije) svijest je blago snizena,kod spavanja i kome totalno snizena. Kod afektivnih situacija svijes moze u razlicitim pravcima da se suzava. Neraspolozenja ili depresija ili strah jako suzava svijest. Neke neuroze ( Hysteria ) mogu pokazati i disocijaciju licnosti, svijesti u obliku cijepanja karaktera ili licnosti u djelove i svaki dio ziviti zaseban zivot. (hipnoticke situacije pokazuju ovo, somnambulizam ili mjesecarstvo i cjepanje licnosti kod ljudi koji imaju '' kontakt sa duhovima'' u obliku automatskog pisanja nekog teksta,automatskih pokreta,govora itd..) Sve ovo je disocijacija svijesti koja nema psihoticne srazmjere. A psihoticni srazmjeri cjepanja svijesti je najvidljivija u Schizophrenim poremecajima i tu je vidjivo cak nagli prelaz iz jedne licnosti u drugu jer je doslo do raspada EGO ili JA strukture.
Ako u narodu kazu šizofrenik je izgubio dusu, poludio je i nema razuma u njemu je djavo treba ga se klonuti totalno je opasan ! Sta se ovdje moze uociti ?
Narod automatski kod pomenutog primjera poistovjecuje dusu sa svijescu ili EGOM. Po njima je dusa osjecaj razuma ili stabilne ego strukture,a nestabilna ili razbijena ego struktura bi bila gubitak duse.
Narod svijest zove ''dusa'' ! Ali ima narod i kontradikciju !
Nekad nesvjesni ili sentimentalni dio psihe zovu ''dusa'' Ako je neko u svijesnom zivotu jako racionalan, tvrd ili cini losa dijela u socijalno moralnom aspektu narod nekad za tog moze reci '' on je takav kakav je ali u dusi je dobar covijek'' Sta je onda ovdje dusa ? Ispada onaj pozadinski dio psihe koji nije manifestan ili svijestan u odredjenom trenutku. Dali je dusa ono sto je osjecaj svojih djela i postupaka ili nesto sto je s onu stranu razuma i svijesti.
Ako vjernici kazu na onaj svijet ces odgovarati za svoja djela a za ona koja nisi namjerno uradio ili za koja nisi bio svijestan neces odgovarati ! Ovdje narod govori da je dusa svijeni zovot, tj. sav sadrzj koji stoji u vezi sa JA.
A sta je onda sa ''nesvjesnom psihom'' ?? i ova egzistira kao i svijena psiha. Sav onaj materijal koji je nekad bio sadrzaj svijesti pa je vremenom izgubio vezu sa JA zove se'' zaborav'' Zaborav je ono sto je postalo nesvjesno i u odredjenim trenutcima moze biti svijesno prisjecanjem ili pojavom u snovima. A isto tako postoje i potisnuti sadrzaji od strane JA i oni se nalaze u nesvjesnoj psihi, oni su neugodne emocije vezane za neki konflikt i zovu se '' Psihicki Kompleksi'' . Narod nije svijestan da ovi kompleksi determinisu ponasanje i da svakodnevno imaju ucesca u zivotu i kod normalnih ljudi u obliku raznih promjena raspolozenja, lapsusa,zaboravljanja,gestova,stilova ponasanja itd.. Kompleksi cesto kompromitiraju svijest i uticu na njenu funkciju. Dusa ne bi mogla biti samo svijesni zivot ili svijest, dusa mora biti i ono sto je u nesvjesnohj psihi.
Ako je neko los covijek trijezan a pijan jako dobr '' ko hljeb'' narod je sklon ono '' dobro '' u covjeku poistovjetiti sa dusom, onda ispada da ona pozadinska licnost koja je bila u pozadini dnevnog zivota je dusa. S druge strane ima ljudi koji kad su trijezni dobri su ''ko hljeb'' a kad su pijani totalno zli i amoralni. Sta je onda ovdje dusa ?
Narod uzima onako kako mu godi u odredjenom trenutku i jako su slijepi za detaljan psiholoski uvid u stvarnu strukturu i dinamiku psihe ne samo zbig manjka inteligencije nego i zbog instinktivnih strahova od jeretizma i introspekcije. Bolje konformisticki razmisljati nego individualisticki jer tako se spasavamo straha i neugodnosti koju ovaj izaziva.

pozd

@mariner

Dobar tekst

A je najvaznija stvar za razvoj SVIJESTI, bez JA nemoze biti nikakve svijesti. JA ili EGO je skup ili kompleks asocijacija ,materijala pamcenja koji je centaj svijesti. Svijest je osjecaj svoga ja, osjecaj ''ne JA'' tj. vanjskog svijeta, osjecaj prostora i vremena i osjecaj kontinuiteta cjelokupnog mentalnog procesa. Svijest je svjesnost sebe ili shvatanje cjelokupnog zbivanja mentalnog procesa, svijest je razum ili logiga ponasanja ili sposobnost voljnih radnji. Samo svijestan covijek je u stanju koristiti viljnu radnju,ako nema svijesti onda imamo automatizme ili instinktivne radnje.

Ja mislim da svijest i ego nisu isto. Cak sto vise, ubjedjen sam da nisu, izmedju ostalog i zbog par licnih iskustava gdje sam dozivio topljenje (pa cak potpuni i gubitak) ega, dok je svijest ostala, ogoljena i kristalno jasna. U tim trenucima sam znao da ta ogoljena svijest predstavlja fundament moga JA, pri cemu je razlika izmedju ega i toga JA bila ocigledna kao i razlika izmedju uma i tijela. Mislim da se brojne duhovne tradicije sirom svijeta upravo ovaj aspekt ljudske licnosti nazivaju dusom, atmanom, ili covjekovim univerzalnom prirodom.

Mislim da od toga nema nista ! Ne zelim da shvatis daimam namjeru da te uvrijedim ovom komentarom, ali pojam psihe svijesti i ega je predmet psihologije i empiriski su doneseni ovi zakljucci , a u metafizickom ili teoloskom aspektu stvari izgledaju drugacije.
Sad cu pokusati moj nacin shvatanja objasniti opsirnije.

Kad kazes da je svijest odvojena od JA ili EGA, to ne bi trebalo spomenuti jer postoje mnoga ogranicenja za taj zakljucak. Ne samo ostro opazanje ovih fenomena iz subjektivnog ugla, isto tako i posmatranje izvana je uocljiva veza Ja i svijesnosti.

Ja osjecam, ja vidim, ja mislim, ja opazam, sa se prisjecam, ja pamtim, ja predosjecam, moja ruka, moja glava, moja misao, moja emocija, moje opazanje, moja svijest, moje razumjevanje stvari, moj um... itd. Iz ovoga je i laicima evidentno da saznanje necega zavisi od JA. Ja stavlja u vezu sa sobom sam materijal opazanja u predstavama i tako se dobija osjecaj shvatanja necega. Ako je moguce govoriti o svijesti onda se mora reci ''shvatanje opazenog'' ili shvatanje cjelokupnost mentalnog procesa. A upravo onaj koji to opaza ili shvata je upravo JA. Bez Ja nema nikakve mogucnosti svijesnosti ! Oni ljudi koji misle da se mogu odvojiti ove dvije stvari u nekim misticnim stanjima ili transima, bilo intoksikacijama nekim halucinogenima ili u nekim stanjima vizija ili snova,moze se misliti da svijest moze biti odvojena od Ja ali to je zabluda. I tad JA opaza i donosi zakljucak o tom desavanju. Sama cinjenica da se neso opaza bilo nesto neobicno ili obicno taj opazaj se donosi u vezu sa svojim JA.( JA vidim ili osjecam da nema svijesti)Ovaj primjer u zagradi govori puno stvari.
Cinjenica je da svijest kao fenomen nije statican, stalno je u promjenjivom stanju i zavisi od mnogo stvari. Jaka emocija mjenja stanje svijesti.(afekti) Cjelokupna svijesnost bi se smatrala osjecaj svoga JA, osjecaj vanjske realnosti(realizacija), osjecaj vremena, prostora,sposobnost reprodukcije upamcenog materijala, sposobnost misljenja, sposobnost usmjeravanja voljne paznje na neku djelatnost, sposobnost integracije svih funkcija i sposobnost voljnog procesa. Samo svijest je u stanju proizvesti voljni hotimicni proces, dok automatizmi, refleksi nagoni imaju nesvjesne karkteristike.
U stanju histericne disocijacije u somnambulizmu (mjesecarenju) vidljiva je jasna disocijacija ili rascijep licnosti koji je karakteristican. Motorika ili neka nova licnost se aktivira za vrijeme spavanja i obavlja neke simbolicne radnje dog svijest ne igra nikakvu ulogu. I ta nova licnost koja se aktiviral au somnambulizmu dolazi u vezi sa JA.
Ja opsjeda nova licnost ili kako se kaze u analitickoj psihologiji ''autonomni kompleks'', i ovaj ima svojstvo djelanja nezavisno o svijesti.
Ako bi se pokusalo ici linijom tumacenja da svijest ne zavisi od JA, onda neki dozivljaj ili pojava koj asugerise n atakvo nesto ne bi mogla biti opazene, bila bi dogadjaj koji nismo mogli opaziti. Svijest bez JA mozda i postoji u filozofskom smislu, ali zako nesto ne bi se moglo dokazatoi ili dozivjeti sve dok one ne stupi u vezu sa nasim JA.

pozd

Mislim da od toga nema nista ! Ne zelim da shvatis daimam namjeru da te uvrijedim ovom komentarom, ali pojam psihe svijesti i ega je predmet psihologije i empiriski su doneseni ovi zakljucci , a u metafizickom ili teoloskom aspektu stvari izgledaju drugacije.
Sad cu pokusati moj nacin shvatanja objasniti opsirnije.

Ma kakvo vrijedjanje, samo razmjenjujemo misljenja o zanimljivoj temi Medjutim, izgleda da se nismo razumjeli. Ja nisam tvrdio da da je svijest odvojena od JA i EGA. Moj zakljucak je bio da ego i JA nisu isto. JA moze postojati i bez ega. U to sam se uvjerio licno, a postoji i brojna literatura koja o tome govori. Doduse, to je zakljucak subjektivne prirode, tako da ga ti ne moras prihvatiti kao neki dokaz Cini mi se da je jednom fundamentalnom nivou JA upravo sama svijest.

@Gonzo, predpostavljam da vi ciljate na stanje gdje se odvajate od svih ovozelmaljskih vrednota? Ego i Ja jesu isto, dok se super ego ( ono na sta se vi usredotocujete?!) ne moze nazvati stvarnim Ja- ono predstavlja fasadu koju pocinjemo graditi od rodjenja.
Sad ne znam koliko ce se @mariner sloziti sa ovom izjavom.

Vjerovatno se negdje mimoilazimo u terminologiji, trebali bi jasno definisati pojmove prije nastavka price Moguce je da je ono na sta ja mislim kada kazem ego ili JA razlicito od onoga sto neko drugi podrazumjeva. Doduse, neke stvari nije lako jasno definisati...

atko wrote:

vratnik wrote:Dusa je primopredajnik elektromagnetnih talasa.

Bezdusna definicija

Al jedna od onih sa kojom se slazem

Dusa ... elektricni impulsi koji pice korz mozak cineci tako "softver" koji je u stanju da razmislja sta je to dusa

A šta ako se ( zamišljam) negdje u mozgu ( ne znam tačno gdje bi se to moglo locirati , ali npr. negdje gdje se sastaju svi aferentni nervni impulsi ( nervni impulsi koji dolaze sa periferije podstaknuti djelovanjem različitih draži na različita čula), nalazi nekakav softver (duša) koji je od neke druge materije, minijaturan i nama nevidljiv, i koji je u naš mozak (hardver) ugrađen od strane nekog naprednijeg oblika života , a da su nervni impulsi samo sastavni dio hardvera koji omogućava aktiviranje softvera? Šta ako su misli, emocije, nagoni i sve ono što svjesno doživljavamo, proizvod ugrađenog nam softvera? Da li bi se onda taj softver mogao na neki način prebaciti u drugo tijelo, tijelo koje je to isto biće koje nam je ugradilo softver u prvo tijelo kloniranjem stvorilo negdje drugdje , bi li na taj način mogli ponovo "oživjeti"?


P.S. Ne drogiram se, matere mi

...

jOFLA wrote:
Hormonske terapije postoje odavno kojima se može izmjeniti, i mjenja, čitava osobnost individue. O tome ti najbolje mogu reći psihjatri. Promjena osobnosti za današnja tehnološka dostignuća i medicinska saznanja nije trajna, već traje onoliko dugo koliko se tvoj nazovi software, odnosno duša, daje određenoj osobi.

Pa onda se hormonskom terapijom ne mijenja osobnost individue,već se podstiču neki dijelovi nervnog sitema (hardvera) koji onemogućavaju javljanje nekih osobina ili se podstiču oni dijelovi nervnog sistema koji omogućavaju javljanje nekih već postojećih osobina. Ako se individua poslije prestanka uzimanja terapije vraća na staro stanje, onda nije došlo do reprogramiranja softvera (duše).