frla wrote:NIN wrote:
Recimo, ako zamislimo vrijeme od nastanka nase planete pa do danas dakle, nekih 4.6 milijardi godina i to predstavimo kao jednu zemaljsku godinu - recimo da se nastanak planete desio 1. januara u 00:00 sati a danas je 31. decembar 23:59:59:999 onda cemo reci da se prvi zivot na Zemlji pojavio negdje u martu. Prvi kicmenjaci su evoluirali tek nekad krajem novembra da bi dinosauri izumrli prije nekoliko dana, sredinom posljednje sedmice decembra. Prvi primati su se pojavili prije jedan dan da bi ce prvi hominid na planeti Zemlji pojavio prije par sati! Covjek kao vrsta je nastao prije par minuta dok se osvit civilizacije desio prije jednu sekundu!
Tako smo mladi da toga nismo ni svjesni!
Lijepa teorija svidja mi se - bez zezanja.
Da li ti vjeruješ da ljudski život traje samo jedno jutro večeri ili početak akšama a to je nekih pola sata?
Vezano za ovo ima objašnjenje i to veoma jednostavno ... (nije zezancija).
Vidis, misljenja sam da se tu nema sta vjerovati ili nevjerovati. Kako vec rekoh, cika Albert nam je pokazao i dokazao da je vrijeme relativno, odnosno da ono nema neku univerzalnu referencu i da se vrijeme percipira iskljucivo na individualnom nivou, pa bilo to mravi, ljudi ili crne rupe. Nasi zivoti su relativno dugi i traju u prosjeku oko 80 godina. Tako isto, zivot jednog mrava je njemu relativno dug i u velikoj vecini slucajeva dovoljan da postigne
cilj, pa bilo to da on privrijedi svom maticnom drustvu na jedan od konvencionalnih nacina ili da jednim dijelom direktno pridonese oplodnji matice drustva. Ljudski i zivoti mnogih primata su za generaciju duzi u odnosu na ostalu faunu jer u drustvima visih primata prilicno je evoluirao visegeneracijski efekat gdje imamo znacajan doprinos baka i djedova pri odgajanju mladih. U pitanju je visi stadij intelekta i samim tim kompleksniji socijalni ustroj ali, nije to tema.
U sustini, kada bi bio u mogucnosti zivjeti nedaleko od crne rupe ti bi zivio svojih 80-tak godina bas kao i na Zemlji, bez da bi osjetio da je protok vremena ista brzi ili sporiji. Medjutim, dok bi tvoj sat uobicajeno otkucavao sekundu za sekundom i kada bi imao hipotetski teleskop sa kojim bi mogao vidjeti sta se u tom trenu desava na Zemlji, ono sto bi uocio bilo bi kao da gledas premotavanje filma unaprijed, i to pravo brzo. Tvoja jedna uobicajena godina bi na Zemlji bila, recimo nekih 30.000 i vise godina, u zavisnosti kolika je crna rupa i koliko si blizu njenom
horizontu desavanja - mogao bi da gledas radjanje, odrastanje, starenje i smrt jedne indiviue u jednom danu, satu ili sekundi! Dakle, teoretski je zaista moguce da budes svjedokom, kako ti kazes,
da ljudski život traje samo jedno jutro večeri ili početak akšama a to je nekih pola sata. Razlog tome je uticaj materije na prostor - samim tim sto ona zakrivljuje prostor, istodobno i vrijeme biva zakrivljeno sto ti dodje da ako je vrijeme relativno onda je i materija u jednu ruku takodjer relativna.
Zeljeh da ti odgovorim na tvoje pitanje iako ono po meni i nema neke bitne veze sa mojim postom. Ono sto sam izmedju ostalog htio pokazati na primjeru odnosa nase planete i nase vrste je to da smo mi bukvalno tek prispjeli u ovaj svijet. Covjek je, ako gledamo na vrijeme od nastanka kosmosa, tek ovog trenutka rodjen, a vec smo uspjeli zakoraciti u dubine kosmosa. Fascinantno kako god na to gledali! Ipak, evoluciji je trebalo cijelih 3 milijarde godina da
skucka bice koje je sposobno jedino svojim intelektom (vjerovatno je to i jedini moguci nacin) prijeci granice svog maticnog habitata i tako se zaputiti kako u vodu tako i u zrak, i nedavno i u svemir.
Pozdrav...