dallton wrote:
ja sam 100% siguran da su hitler i njemci pobili jevreje u njemackoj - kako "neinteligentno" i "licemjerno" od mene, zar ne?
i neces vjerovati, kad citas memoare nacista koji su prezivjeli 2 svjetski rat a da su se izvukli, skontas da su i oni imali "svoju istinu"
stvari u zivotu nisu crne ili bijele iz prostog razloga sto se uvijek nadje idiot koji i pored svih dokaza tvrdi da je crno bijelo ili obratno
Izvini na kasnom odgovoru, nemam puno vremana za forume zato će mi valjda biti oprošten ovako dugačak post. Prvo, poređenje Srbi-nacisti ti nije na mjestu. Drugo konflikt u BiH i bivšoj SFRJ generalno je imao potpuno drugačiji istorijsko-politički kontekst i okruženje, ali i karakter. Na svim stranama je bilo dosta elemenata i rasizma i mrznje, čak i pojedinačnih elemenata agresije na BiH od strane Srbije i Hrvatske, (samo ne smije se zaboraviti ni umješanost mnogih drugih država, islamskih, velikih, malih, vojnih alijansi, vladinih, nevladih, međuvladinih, religijskih organizacija-Vatikan, prvo priznanje Hrvatske, UN-a i koga sve ne) sukob u BiH je zato bio prekomplikovan i „siv“ da bi bio crno-bijel, čak i po pitanju umješanih strana. Drugi elemenat ovog problema je pitanje: Šta je dakle uzrokovalo rat? Evo ti par pitanja za razmišljanje (i par izvora od kojih većinu imaš na internetu):
1) Može li se zanemariti tranzicija iz autokratije u demokratiju za koju Edward Mansfield i Jack Snyder u svojoj zadnjoj knjizi (E.D. Mansfield and J. Snyder, Electing to Fight: Why Emerging Democracies Go to War, Boston 2005) kazu da može biti jako opasna, posebno u okruženju odsustva bilo kakve demokratske tradicije i gdje slabe tranzicijske institucije nisu u stanju da regulišu borbu između novih političkih elita. Da je knjiga izašla prije 2005-te, pitanje je da li bi Ameri „izvozili demokratiju na Zapadni Balkan, u Irak, Afganistan itd. u stilu Bush-ovog govora koji kaže “it is the practice of democracy that makes a nation ready for democracy, and every nation can start on this path”. Da li je bash tako?!
2) Može li se zanemariti oblik privatnog vlasništva. Mnogi upozoravaju da ako je pravo svojine nejasno-konflikt je neminovan (Palestina, Afrika, BiH-što da ne). Ja kažem da se recimo znao vlasnik nebodera „Momo i Uzeir“ u Sarajevu, vlasnik bi možda i našao način da ih sačuva. Onako je sve planulo ko Alajbegova slama! S druge strane u sistemu u kome se rat uglavnom finansira iz džepova privatnih poduzetnika niko od njih nema interesa da ratuje jer im pare niko neće kasnije vratiti. Zato ja moram razočarati ove što danas priželjkuju novi rat u BiH, da on i nije baš mnogo vjerovatan.
3) Može li se zanemariti otvaranje granica SFRJ ka slobodnoj ekonomiji i posljedično propadanje državnih firmi čiji proizvodi su bili skupi i nekvalitetni u poređenju sa kokurencijom. Može li se zanemariti rijeka nezaposlenih koja je nastala u pokušaju da fabrike smanje troškove proizvodnje. Koliko se sjećam mnogi su željeli u „reverse mode“ ali ne zato što su plakali za umirućim komunizmom, već što nisu imali ništa u frižideru.
4) Može li se zanemariti privatizacija u kojoj su gotovo sve firme prešle u vlasništvo političkih elita, menadžera i kriminalaca (koji su jedini mogli priuštiti kupovinu) od kojih su svi imali isti interes- uništiti preduzeća da bi ih kupili što jeftinije.
5) Može li se zanemariti organizovani kriminal, njegova veza sa političkim elitama i njihov zajednički interes da se ratuje. Zapazi da je organizovani kriminal eksplodirao kao posljedica ovih „cakulina“ od 1-4. Misha Gleny poznati ekspert Balkana u svojoj zadnjoj knjizi Mc Mafia, New York 2008 kaže: “Most shocking of all, however, is how the gangsters and politicians fuelling war between their peoples were in private, cooperating as friends and close business partners.”
6) Na kraju i naravno zaista vrlo važna jeste tzv.vjekovna mržnja o kojoj je puno pisano a ponajbolje čini mi se Robert Kaplan, “Balkan Ghosts” New York: St. Martin’s Press, 1993. Takođe vrlo je jak argument dao i Samuel Huntington u kontraverznom djelu The Clash of Civilizations. On kaže „The clash of civilizations will dominate global politics. The fault lines between civilizations will be the battle lines of the future“. Obrati pažnju da Huntington nabraja sljedeće civilizacije: Zapadnu, Konfučijansku, Japansku, Islamsku, Hindu, Slavensko-pravoslavnu, Latinsko-Američku i (uslovno) Afričku. Može se dakle prema tome reći da je BiH bila (neki kažu i ostala) podjeljena „pukotinama“ triju civilizacija.
I što bi Džiboni zapjevao: „I šta sad?“ Mnogi od ovih autora, kao i ti uostalom, pretjeruju u forsiranju svog argumenta i zaboravljanju svega ostalog gore pomenutog.
Treće, iako je u BiH poginulo najviše Bošnjaka, poginulo je i dosta Srba i Hrvata. Dokumentaciono Istraživački Centar iz Sarajeva raspolaže sa podacima (imenima i prezimenima- i zapazi da ja ne govorim o brojevima već o ljudima sa imenom i prezimenom) poginulih i to: 64036 Bošnjaka, 24905 Srba, 7788 Hrvata i 478 ostalih.
Ukupno je registrovano 39684 poginulih civila, međutim, sam Mirsad Tokača kaže da RDC nije mogao tačno razgraničiti vojne od civilnih žrtava. U RS npr. mnoge su civilne žrtve vođene i danas se zvanično vode kao vojne žrtve jer promjena kategorije je tada bio jedini način da porodice poginulih dobiju bilo kakvu pomoć od društva(velika glupost). Zbog toga se u RS u zvaničnim izvorima nalazi svega 4075 poginulih civila što je veoma daleko od istine! Samo ja u svojoj porodici imam nekoliko slučajeva gdje su žrtve (iz logora Dretelj npr.) prikazane kao vojne žrtve a znam da nisu imali ni otvorenu vojnu knjižicu, odvedeni su iz stanova kao civili! Naravno suprugama je bio važniji opstanak porodice nego istina. Glupa vlast u RS koja je kreirala jedan problem tada sad ima novi problem- da dokaže istinu da je zaista i u RS bilo mnogo civilnih žrtava. Ovo naravno ovako nikad nećeš čuti od nekoga iz Vlade RS. Kako god bilo Srbi su počinili najviše zločina i to mi moramo jasno i glasno priznati kao što Bošnjaci i Hrvati moraju prvo osuditi „svoje“ zločince. Ovdje posebno mislim na one kriminalne grupe koje su koristeći teorističku taktiku potpalile rat u BiH nepotrebnim napadima na srpska sela i civile, ali i na JNA u proljeće 1992 u BiH. Mislim da se samo kratkim pogledom na datume napada može zaključiti da je postojao zavidan nivo rukovođenja i koordinacije ovih napada od koga drugog već od strane tadašnjeg političkog establishmenta SDA i HDZ-a i to ne samo na regionalnom već i na nivou BiH. Naravno da se ni srpska strana nije odricala usluga kriminalaca, Arkan je bio personifikacija osobe koja je bila kriminalac, ratni zločinac i političar-istovremeno. I tako puno školovanih ljudi ističe tu kriminalnu stranu sukoba, neko kaže da je bio vjerski rat, a neko da je bio građanski, neko agresja i tako u nedogled.
Dakle četvrti elemenat ove zbrke je pitanje kakav je dakle bio rat u BiH, kakav mu je bio karakter, ko je krivac? Ti ćeš možda reći fašistička agresija Velike Srbije, onaj tamo Srbin iz Federacije kaže kako ima zamisli čitavih 8 % poštenih Srba (bash me zanima koju je matematiku koristio), itd. Ja opet kažem zadnji rat u BiH je bio mješavina svega i svačega, ponajviše uslovljen okolnostima i politikama kojima je vođen, i nema poštenih i nepoštenih naroda. Jer kako jedan te isti narod Srpski zamisliti u tri potpuno različita rata u 20-tom vijeku. Jesu li dakle ti Srbi kao narod bili pošteniji, pametnijni ili ako hoćeš moralniji kad su Kozarčani prije 62 godine u onaj titov spomenik na Kozari uklesali skoro 10000 imena (98% imena) ili kad su Šumadinci krvavih opanaka odbranili Cer i Suvobor prije stotinjak godina. Jesu li tadašnji muslimani, Hrvati, pa čak i Srbi iz BiH bili manje moralni što je jedan njihov dio učestvovao u napadu na Srbiju zajedno sa generalom Poćorekom? I da se vratim na Njemce. Nema nijedan Nijemac koga znam (a znam ih dosta) da danas podržava nacizam, a zapitaj se koji je procenat podrške nacizmu bio 1939 u Njemačkoj. (Dakle different environment=different performance)
Najzad, vidiš ja trebam (pazi nisam rekao „volim“) Republiku Srpsku, a ti je mrziš i sve dok se ističe pomenuta metafora kako „nagazna mina može sutra eksplodirati“ i dok se savjetuje Srbima da uvijek imaju „spremne pasoše“ zasad nema drugog izbora. Paradox je da se ja ovim stavom borim za Bosnu i Herzegovinu, a ti i mnogi političari u Federaciji se borite kratkoročno za cementiranje Republike Srpske, a dugoročno za konflikt! Čudna svar je kako ni jednostavne stvari nisu crno-bijele, već su nažalost sive ko komunistička arhitektura.
