Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Zox wrote:
engleske pic**ce
zagor se borio protiv vanzemaljaca
i, u jednoj od najboljih epizoda ikad, protiv ludila.
zagor ima loš rad nogu...
Zagor ja Irac, a Blek Francuz. Mislim da su irci bolji bokseri, iako je razlika u tezini dobrih 15-20 kila. Mislim da nisu u istoj kategoriji, osim ako je free fight.
Zox wrote:A inace, Zagor je jaci, borio se protiv ogromnih robota i titana i cudovista i cega sve ne, a Blek samo protiv mundira
mundiri bi zagora razbili k'o dinju
engleske pic**ce
zagor se borio protiv vanzemaljaca
i, u jednoj od najboljih epizoda ikad, protiv ludila.
Nemoj zaboraviti da se borio i protiv ninđi ( Crna kula i još 4 nastavka ) mada je tu Zagor popušio batina samo takvih - ali zato je Zagor 2 puta rasturio crvene mundire u epizodama Tvrđava na moru( i još 4 nastavka ) i čuvenoj Svirepoj ceremoniji - hoću reći Bleku je trebao čitav rat za nezavisnost da prebije mundire a zagoru tek par romana Zagore kralju samo nemoj na ninđa revizore udarat i dugo ćeš poživjeti
Gandalf wrote:
Nemoj zaboraviti da se borio i protiv ninđi ( Crna kula i još 4 nastavka ) mada je tu Zagor popušio batina samo takvih - ali zato je Zagor 2 puta rasturio crvene mundire u epizodama Tvrđava na moru( i još 4 nastavka ) i čuvenoj Svirepoj ceremoniji - hoću reći Bleku je trebao čitav rat za nezavisnost da prebije mundire a zagoru tek par romana Zagore kralju samo nemoj na ninđa revizore udarat i dugo ćeš poživjeti
ovo je najjacha analiza! sta reci nego - prejako! mislim da nakon ovoga mozemo zatvoriti temu, osim ako neki blekolog ne suprotstavi ovoj nadasve detaljnoj analizi jednog istaknutog zagorologa.
Gaston! A Srbijanska izdanja su ga izdavala pod imenom Gaša. Strašan je. Francuski strip.
Malo off topic. Sjeća li se iko Rika Ošeta? Taj je bio zajeban.
Sjeća li se ko Fu Man Chua - ekstra dobri stripovi objavljivani u stripotekama, sin kung fu majstor suprostavlja se svom ocu ,najpoznatijem i najmoćnijem zlikovcu na planetu- Ninja Eldrdiž ti sigurno gotiviš ove strip junake majstore borilačkih vještina
1960. godine susreću se Sergio Bonelli, mladi scenarist i sin Gianluigi Bonellija i Gallieno Ferri, mladi i perspektivni crtač. Vrlo brzo među njima nastaje veliko prijateljstvo koje zatim prelazi i u poslovnu suradnju iz koje se 1961. godine rađa lik interesantnog naziva Zagor ( ustvari radi se o skraćenici od Za-gor Te-nay, što na dijalektu Anglokina znači "Duh sa sjekirom"). Naravno, samo ime nema veze sa stvarnim dijalektom, pretpostavlja se da je Sergio Bonelli uzeo slog "Za" od "Za-La-Mort", popularnog junaka talijanskog nijemog filma, dok se za slog "gor" pretpostavlja da dolazi od "Gordon". Prvobitno ime koje je Sergio Bonelli izabrao je bilo Ajax, po poznatom heroju iz grčkih mitova, ali je od njega odustao kad je vidio da postoji deterdžent istog imena!
Glavne odrednice ovog junaka su pustolovina i akcija, uz primjese horora, kriminalistike i pogotovo u zadnje vrijeme fantastike. Inspirirani nekim strip junacima ( Superman, Tarzan ...) Sergio Bonelli i Gallieno Ferri stvorili su lik atletskog izgleda, velikih fizičkih predispozicija i zanimljivog prepoznatljivog kostima. Vremenski period u kojem se odvijaju pustolovine je prva polovica 19. stoljeća, točnije period između 1820. i 1840. godine na području Sjeverne Amerike. Glavno mjesto radnje u Zagorovom svijetu je Darkwood, Zagorovo kraljevstvo, izmišljena šuma smještena na području Sjeverne Amerike u blizini Velikih jezera i Kanade, u kojoj Zagor obitava smješten u kolibi na malenom otočiću u Darkwoodskoj močvari, okružena živim pjeskom koji drži na distanci mnoge nepozvane goste! Darkwood osim močvare predstavlja veliko područje u kojem obitavaju mnoga indijanska plemena kao i vojnička utvrđenja, traperske kolibe i manji gradovi u kojima žive pretežno bijelci. Između svih njih Zagor se trudi postići potrebnu ravnotežu sklada i razumijevanja, ponekad na granici incidenta i većih problema sa pokojim izgubljenim životom i razaranjem, a ponekad na miran način i bez nepotrebnih žrtava.
Naravno, pustolovnog duha Zagor nerijetko kreće na daleka putovanja ostavljajuči Darkwood iza leđa, najčešče odazivajuči se da bi pomogao prijateljima. Uz to što je proputovao gotovo cijelu Sjevernu Ameriku posjetio je i Artik, Greenland, Škotsku, Karibe pa čak i Afriku.
Zagor je klasičan heroj, čovjek koji mrzi nepravdu i koji je svoj život je posvetio borbi protiv kriminalaca i zlikovaca najnižeg kova. Njegovo pravo ime je Patrick Wilding. Još dok je bio dječak preživio je strašnu tragediju u kojoj gubi roditelje. Zagor se spašava zahvaljujuči ocu koji ga baca u rijeku iz koje ga nešto kasnije izvlači Wandering Fitzy, simpatični lutalica i filozof koji je napustio civilizaciju da bi živio u miru i tišini u prirodi. Fitzy zamjenjuje Zagoru izgubljenog oca i podučava ga mnogim vještinama. Upravo njegovom zaslugom Zagor savladava vještinu rukovanja sjekirom do savršenstva. U konačnom obračunu Zagor ubija Salomona Kinskya, ubicu svog oca, koji mu na samrti otkriva pravu istinu o njegovom ocu, ali i gubi svog drugog oca i mentora Wandering Fitzya koji je stradao u okršaju. Mladi Patrick Wilding se zaklinje kako če se do kraja života boriti protiv nepravde, a slučajan susret sa glumačkom skupinom Sullivanovih rezultira osmišljavanjem kostima (crvene majice sa žutim krugom u kojem je lik orla sa raširenim krilima, koji znači da je Zagor izaslanik Manitua) i novog imena .
Kao i svaki superheroj koji drži do sebe, tako i Zagor ima svog vjernog pomoćnika i suputnika u brojnim avanturama. Don Chice Felipe Cayetano Lopez y Martinez y Gonzales ili kraće Čiko je simpatični, prožrdljivi nespretni Meksikanac, kombinacija izmeđju komičnog "sidekicka" i Sanča Panse, koji stalno upada u nevolje nadmudrujući se sa sumnjičavim barmenima pokušavajući dobiti ručak na kredit, u čemu mu često pomaže Trampy, simpatični lutalica kojemu Čiko uvijek pokvari "savršeni posao". Kao i Zagor, i Čiko ima svoje indijansko ime - "maleni čovjek sa velikim trbuhom". Osim Čika, Zagor ima još mnogo prijatelja od kojih ćemo spomenuti samo neke.Tonka, poglavica Mohawka i Zagorov krvni brat i vjeran prijatelj koji zna za mnoge Zagorove tajne i trikove kojima se Duh sa sjekirom koristi da bi održao mir u Darkvudu no nikada ga zbog toga nije manje poštovao; Digging Bill, smušeni tragač za blagom, čija velika želja da konačno pronađe zakopano blago vrlo često uvlači Zagora i Čiku u potpuno neplanirane pustolovine u kojima ih čekaju brojne neprilike; Kapetan Fishleg, prekaljeni morski vuk koji je prošao mnoge pustolovine koji zahvaljujući svojoj vjernoj posadi plovi svojim brodom “Golden baby” preko mnogih mora; Many eyes (nama poznatiji kao Mnogooki), smiješni indijanski vrač koji je dobio ime jer zbog slabog vida nosi naočale koje je prihvatio kao odličan izum bijelaca i koji je u mnogim situacijama osmislio trikove kojim će se Zagor poslužiti da bi pridobio volju poglavica Darkwooda; Doc Lester, predstavnik trapera i veliki Zagorov prijatelj koji nadimak Doc nosi s razlogom; naime dok je bio u civilizaciji bio je zubar.
Osim brojnih prijatelja, tu su još brojniji neprijatelji, među kojima se najviše ističe Hellingen, zasigurno najveći Zagorov neprijatelj. Ovaj izopačeni ludi genij sa izumima ispred njegovog vremena postavio je na noge golemog Titana, sagradio bojeve rakete, ostvario kontakt sa izvanzemaljcima i uspio pobjediti smrt; baron Rakosi, vampir s kojim se Zagor susreo nekoliko puta. Kao i Hellingen ovaj stvor ima tisuće života i sigurno će još mnogo puta stati na put Duhu sa sjekirom; Kandrax, Keltski druid sa magičnim moćima s kojim se Zagor također susreo nekoliko puta.
Prvi brojevi izlaze u "striscia" formatu, da bi nakon što je stekao veliku naklonost čitatelja u Italiji, 1965. godine preuzima "Tex gigante" iliti "Bonelli format" i nastavlja izlaziti u okviru edicije Zenith. Prve epizode koje su objavljene u striscia formatu ponavljaju se u novom formatu da bi se zatim nastavilo sa novim epizodama. Do 1980. godine glavni scenarist Zagorovih pustolovina bio je Sergio Bonelli koji je za obavljanje tog posla koristio pseudonim Guido Nolitta, da bi nakon toga Zagora preuzeli Marcello Toninelli i Ade Capone , da bi početkom prošlog desetljeća glavni scenaristi postali Mauro Boselli i Moreno Burattini. Zagorove epizode pisali su i drugi poznati talijanski scenaristi kao Alfredo Castelli, Tiziano Sclavi, Gianluigi Bonelli i mnogi drugi...
Naravno, važan dio Zagorovog tima i jedan od glavnih uzroka Zagorova uspjeha su odlični crtači, među kojima je legendarni Gallieno Ferri, po mnogima najbolji crtač Zagora, koji je Zagoru podario svoje lice i koji je nacrtao sve Zagorove naslovnice, zatim stari majstori Frank Donatelli i Franco Bignotti koji su nažalost preminuli, te novi val autora Carlo Raffaele Marcello, Mauro Laurenti, Raffaele Della Monica, Alessandro Chiarolla, Marco Torricelli, Gaetano Cassaro, Stefano Andreucci, Massimo Pesce , Maurizio Dotti i mnogi drugi....
Zagor je u lipnju 2001. napunio 40 godina izlaženja i čini se da će pod sigurnim vodstvom Bosellija i Burattinija doživjeti još puno godišnjica! Avantura se nastavlja!
Autori
Vidim da niste losi sa Zagor a ni sa Blekom,za kojega vam na zalost ne mogu postirati slicne podatke ko za Zagora,jer se ne zna ciji je(crtali su ga ;essegesse-Italijani,pa Dardo,pa Francuzi,pa Srbi),tako da niko ne voli o njemu pisati,zbog autorskih prava,mada mi u Bosni srecom nemamo tih problema. Ali zato evo vam malo teksta o novom superstaru stripa,zvijezdi Italije,Turske i Hrvatske o Magico Ventu ili sto bi mi rekli o Magicnom Vjetru;
Magico Vento je djelo Gianfranca Manfredija, autora koji je već duže vrijeme radio kao scenarist u Bonelliju pišući scenarije za Nick Raidera i Dylan Doga (a neke od njih smo i mi imali prilike pročitati u izdanju Slobodne Dalmacije, kao DD 23 "Vrata pakla", 27 "Stravična invazija", 32/33 "Arakne", 38 "Dadilja"), a prije toga je imao i neuspjeo pokušaj sa Gordonom Linkom koji je bio rezultat suradnje sa izdavačkom kućom "Dardo", ali koji nije doživio neki veliki uspjeh, dok je model sheet glavnih likova serijala je djelo Bruna Ramelle. Magico Vento je serijal postavljen u prerijama sjeverne Dakote u razdoblje nakon secesijskog rata Sjevera i Juga, a prije velikih indijanskih ratova, dakle oko 1870. godine. Manfredi je proveo jako puno vremena (i potrošio veliku količinu novaca) proučavajući dokumentaciju o tom razdoblju, povijesnim događajima, ličnostima, indijanskim plemenima i njihovim običajima, pritom pohađajući čak i razne seminare koje su održavali potomci indijanaca. Fasciniran tom neotkrivenom stranom indijanske povijesti, dotada neispričanom bilo u stripu, filmu ili literaturi (uz časne iznimke poput "Dances with the Wolves", "The Last of the Mohicans" ili filmova Sama Peckinpaha), bogatstvom njihovih običaja, rituala i mitova, Manfredi je odlučio spojiti dva popularna žanra, western i horror, stvarajući tako izvrsnu podlogu za prepričavanje stvarnih povijesnih događaja iz te epohe, miješajući stvarnost sa fantazijom ne definirajući jasnu granicu između ta dva svijeta. Tako tijekom serijala imamo priliku sresti Ludog Konja, Crvenog Oblaka, Bika koji sjedi, generala Custera i cijelu plejadu poznatih povijesnih ličnosti, ali i ogroman broj kreatura iz indijanske mitologije poput Windiga, Whopi i ostalih nevjerojatnih stvorenja...
"Posljednji Mohikanac" je autorima poslužio i kao inspiracija za kreiranje lika Magico Venta koji je napravljen prema licu Daniela Day Lewisa koji je glumio glavnu ulogu u tom filmu. Njegovo pravo ime je ustvari Ned Ellis, i on je bivši vojnik i jedina preživjela žrtva političko-vojne zavjere u kojoj su korumpirani oficiri digli u zrak vlak pun oružja i vojničke pratnje čiji je i Ned bio član. Polumrtvog i već pri kraju snaga, pronašao ga je Cavallo zoppo (Šepavi Konj), stari šaman plemena Lakota (jedno od mnogobrojnih Sioux plemena) koji je, tumačeči znakove iz jedne od svojih vizija, u Magico Ventu vidio izaslanika Velikog Duha (il Grande Spirito). Magico Vento je izgubio pamćenje kao posljedicu metalnog šrapnela koji mu se zario u glavu poslije eksplozije vlaka, ali je zauzvrat dobio neobičan dar, dar "vizija", zaprepašćujuću sposobnost predviđanja budućnosti putem uznemirujućih snova, delirija i predosjećaja. Narod Lakota ga je prihvatio kao svog brata i Ned je doživio ponovno rođenje, postajući postupno punopravan član plemena, a zatim, zbog svog dara i uz pomoć i vodstvo starog Šepavog Konja postaje moćni šaman, "Un'uomo strano" tj. "Čudan čovjek", zašitnik plemena. Magico Vento vodi dvostruki život, život ratnika/revolveraša i život šamana, boreći se tako i protiv ljudi od krvi i mesa (vođen stalnom potrebom da otkrije svoju prošlost, da pobijedi opasnog neprijatelja koji predstavlja prijetnju njemu i njegovom plemenu), ali i protiv raznih zlih duhova, priviđenja, bića iz indijanske mitologije i legendi, dakle puno opasnijih neprijatelja protiv kojih ne pomaže preciznost i brzina kojem barata pištoljem nego poznavanje drevnih običaja i predaja, istražujući mračne strane indijanske magije i moći duboko ukopanih u ljudsku psihu.
Magico Vento ima vjernog pratitelja koji je s njim u svim avanturama. On se zove Willy Richards, a zovu ga Poe zbog fascinantne sličnosti sa slavnim piscem Edgarom Allanom Poeom. Poe je novinar koji je pobjegao iz Chicaga bježeči od moćnika kojima se zamjerio svojim hrabrim člancima u kojima je razokrio brojne političke skandale. Duboko prezire poslovne ljude i političare i njihovu viziju napretka koja služi kao izlika za polagano istrebljenje indijanaca, otimanja njihove zemlje i kraj njihovog načina života. Ipak, kao "gradski čovjek", nije mu potpuno svjedno živjeti u preriji te je primoran postati borac da bi spasio glavu, a pogotovo je nesklon indijanskim legendama i običajima pošto je po naravi nepovjerljiv kad se govori o nezemaljskim, supranaturalnim stvarima, dijelom zato što je imao mnogo muka da se riješi ovisnosti o whiskeyu i delirija uzrokovanih alkoholom. Od ostalih likova izdvojili bi bijelce; major Eccles, komandant garinzona koji je smješten u blizini plemena s kojim Magico Vento živi, a koji cijeni i poznaje njegove moći i dar kojim Magico Vento raspolaže, te senator Fulton, zakleti neprijelj Howarda Hogana, koji je ujedno i najveći neprijatelj Magico Venta i Poea, a što ih čini važnim suradnicima Fultonu u borbi protiv ovog opasnog čovjeka. Senator Fulton neumorno prikuplja dokaze o Hoganovim zločinačkim aktivnostima i skupa sa Ventom pokušava spriječiti Hoganove planove koji bi ugrozili mir na njihovom području. Na indijanskoj strani tu je neizbježni Cavallo Zoppo, Nedov duhovni otac koji umire već u šestoj epizodi, gdje ga je ubio južnjački oficir Louis Beaumont, ali se i dalje pojavljuje kao duh kad je njegova pomoć i savjet Nedu potreban. Jako zanimljiv lik je i "Uccide-se-Stesso" ili "Ubija-sam-sebe" pripadnik Nedova plemena i neka vrsta seoske lude, Heyoke indijanac, dakle onaj koji sve govori suprotno od onoga što misli. Važan lik je i "Riffiuta-di-Smettere" ili "Ona koja odbija odustati", kćerka Coda-di-Toro (Bikovog repa), poglavice Nedovog plemena, neovisna, ponosna i slobodna djevojka koju za Neda veže nikad iskazana, ali često prakticirana ljubav.
Najveći Nedov neprijatelj je Howard Hogan, neskurpulozni poslovni čovjek iz Chicaga, koji je stekao bogatstvo gradeći gradove uz željezničku prugu i koji je krivac za zavjeru u kojoj je Ned ranjen. Hogan, vođen željom za moći i bogatstvom, pokušava isprovocirati rat sa indijancima. Vrlo bogat, sa moćnim vezama u politici i medijima, u javnosti je prikazan kao dobročinitelj, ali riječ je o čovjeku koji bezobzirno ruši sve pred sobom da bi ostvario svoje ciljeve. Okružen je vojskom plaćenika koje regrutira iz kriminalnog miljea, obećavajući im brisanje grijeha iz prošlosti i bogatu novčanu nagradu za bezpogovornu poslušnost i vjernost. Hogan je zakleti Poeov neprijatelj kojega uporno pokušava ukloniti, ali Ned je njegova stvarna opsesija s kojim ga veže bizarna psihička veza putem koje "osjećaju" jedan drugog. Konačni obračun se događa u Chicagu kada Hogan pada sa terase. Ipak, ne umire, nego uz pomoć ezoterične sekte kojoj pripada priprema svoj povratak. A sekta nosi ime Volta Nera – Crna arkada, tajna organizacija čiji članovi su utjecajni ljudi iz vojnog, političkog, financijskog i indurstijskog miljea koji se međusobno ne poznaju. Organizaciju vodi Centuria, mala grupa najutjecajnijih ljudi koja ima kontrolu nad svim aktivnostima organizacije koja ima prsta u takoreći svakom važnom poslovnom pothvatu, te u političkoj ili vojnoj odluci. Na čelu Centurie je Kadosh, tj. Wesley Snow, još jedan u paleti beskurpuloznih zlikovaca, koji ne preza ni od korištenja svoje sestre za ostvarenje svojih planova (nakon što ju je prethodno silom natjerao na poslušnost). On je direktor kazališta i sasvim prikladno, umire na sceni, prilikom izvođenja Shakespearovog Macbetha.
Scenaristički dio posla na Magico Ventu gotovo isključivo obavlja Manfredi i to umnogome doprinosi konzistentnosti i ujednačenosti epizoda, kao i kontinuitetu radnje pošto je saga zamišljena kao niz posebnih epizoda koje se mogu čitati neovisno jedna o drugoj, ali čitane redom čine "the big picture", mozaik koji se polako slaže, mozaik u kojem svaka epizoda ima svoje mjesto. Naravno, ideja nije posebno originalna niti revolucionarna, ali je svakako jako zahtjevna i za scenarista a pogotovo za crtače pošto epizode moraju izaći točno određenim redom jer se inače gubi kontinuitet, a to znači da ne smije biti kašnjenja i da sve epizode moraju biti nacrtane na vrijeme. A već kad govorimo o crtačima, Magico Vento ima zaista impresivnu ekipu, možda i najjaču što se Bonellija tiče. Gotovo da i nema autsajdera ili lošijeg crtača (ako izbacimo uljeze poput npr. meni omraženog Piccatta), tu su stari majstori Jose Ortiz i Ivo Milazzo, ali osnovnu snagu serijalu donose fantastični mladi autori (u koje Sergio Bonelli polaže mnoge nade) kao što su Pasquale Frisenda (koji je i preuzeo crtanje naslovnica od Andrea Venturija od broja 31. i za kojega se smatra da je Milazzov nasljednik, sa stilom koji jako podsjeća na Milazzov, samo ponešto rafiniraniji, korektniji, moderniji i ekspresivniji), zatim Bruno Ramella i Giuseppe Barbati koji su zajedno uradili velik broj odličnih epizoda, uvijek na visokom grafičkom nivou, te mladi, ali etablirani i cijenjeni hrvatski autor Goran Parlov, koji je u svojom kvalitetom te dopadljivim i grafički besprijekornim stilom doživio veliki uspjeh i čast svrstajući se uz bok velikana svjetskog stripa poput Magnusa, Berneta, Fonta, Ortiza, Kuberta i ostalih velikih autora koji su crtali specijalno izdanje Texa (a što je vjerojatno najveće priznaje koje strip autor u Italiji može dobiti). Zahvaljujući Goranu i njegovoj susretljivosti imali smo priliku upoznati Angela Stanoa (ako još niste, pročitajte interview), ali i doznati mnogo podataka o samom Magico Ventu i ostalim likovima/autorima iz Bonellijevog svijeta. Ali dobro, to je već druga priča koju ostavljamo za drugu priliku kada ćemo napraviti malo opsežniji interview sa Goranom.
Nažalost, situacija glede stripa na našim prostorima je prilično crna, tržište je malo i strip izdavači su oprezni te se teško upuštaju u pothvate poput izdavanja novih, nepoznatih junaka, pa stoga Magico Vento još nije objavljen u Hrvatskoj, a nažalost, čini se da ni neće biti u skoro vrijeme, stoga je jedini način da se uvjerite u kvalitet ovog stripa kupovina i čitanje talijanskog originala. Autor ovih redaka se mora pohvaliti kolekcijom prvih 58 brojeva koji zaista čine vrhunsko strip štivo i koje toplo preporučam svima koji sebe smatraju ljubiteljima stripa. Svi oni koji nisu u mogućnosti da dođu do tih epizoda će se morati strpiti nadajući se da će domaći izdavači prepoznati neosporan kvalitet Magico Venta. A u međuvremenu ih možete zatrpati pismima tražeći njegovo objavljivanje!!!
Gandalf wrote:Sjeća li se ko Fu Man Chua - ekstra dobri stripovi objavljivani u stripotekama, sin kung fu majstor suprostavlja se svom ocu ,najpoznatijem i najmoćnijem zlikovcu na planetu- Ninja Eldrdiž ti sigurno gotiviš ove strip junake majstore borilačkih vještina
Aaaa dobar je bio, samo malo je epizoda kod nas objavljeno.
Ja sam volio i junakinju po imenu AXA. Prve epizode su objavljene u Spunku. Poslije je izlazila u Stripoteci jer je Spunk prestao da izlazi (Spunk novosti). Kako je samo sexy bila. Baš onako jebična. Bio i onaj simpatični robot sa njom i onaj lafac što je izgledao kao motorista. Pa sjećate li se Dr. Žistisa, čuvenog liječnika, experta UN-a i džudiste (Strip zabavnik). i Rahan je bio legenda (Strip Zabavnik). A onda u istom periodu se pojavio legendarni Strip Art i Storm (Don Lorence). Sve je bilo slikano, nije bilo olovke. Eh uspomene, uspomene...
Dobar je bio i poručnik Blubery pa onda onaj mornar što liči na Ken Parkera a uvjek ga prate na barci neki klinjo i stari mornar sa lulom-jebiga zaboravio sam mu ime , čit'o sam to '93
Gandalf wrote:Dobar je bio i poručnik Blubery pa onda onaj mornar što liči na Ken Parkera a uvjek ga prate na barci neki klinjo i stari mornar sa lulom-jebiga zaboravio sam mu ime , čit'o sam to '93
Bernard Prins, a kod Hrvata je bio Bernard Prens. Mornar je bio Džordi. Klinji sam zaboravio ime. Moram otići da nađem tu Stripoteku.
Gandalf wrote:Dobar je bio i poručnik Blubery pa onda onaj mornar što liči na Ken Parkera a uvjek ga prate na barci neki klinjo i stari mornar sa lulom-jebiga zaboravio sam mu ime , čit'o sam to '93
Inače imao sam stripoteku sa prvom epizodom poručnika Donovana Bejlija (Bluberi). I sada negdje imam jednu od tih prvih epizoda i jednu od zadnjih kad sredi Generala Mekalistera. Genijalan je bio. Otvorit ću za par dana temu o njemu. Ima sve o njemu. Dobar text.
Gandalf wrote:Dobar je bio i poručnik Blubery pa onda onaj mornar što liči na Ken Parkera a uvjek ga prate na barci neki klinjo i stari mornar sa lulom-jebiga zaboravio sam mu ime , čit'o sam to '93
e a sjecate li se onog starog fazona na kraju svakog romana uvijek bude bonus mini epizoda nekog drugog junaka, sjetih se malog rendzera i frenki belevena sa brkovima od pola metra
ps. i kad vec svi ponesto dodajete mimo Z&B, nemojte da kazete da se ne sjecate predobrog Rahana
Gandalf wrote:Dobar je bio i poručnik Blubery pa onda onaj mornar što liči na Ken Parkera a uvjek ga prate na barci neki klinjo i stari mornar sa lulom-jebiga zaboravio sam mu ime , čit'o sam to '93
Bernard Prins, a kod Hrvata je bio Bernard Prens. Mornar je bio Džordi. Klinji sam zaboravio ime. Moram otići da nađem tu Stripoteku.
Eh jest Bernard Prins - tako se zvao, imao je dobrih priča
a zagoru tek par romana 
Zagore kralju samo nemoj na ninđa revizore udarat i dugo ćeš poživjeti 
http://bd70.free.fr/fdecran/rahan_3.jpg
