.....samo bi nakon ovog što si napisala ti postavila jedno pitanje naravno ako želiš da odgovoriš:Šta ti je bitnije u ovom momentu,tvoj sinčić ili to šta će okolina reći?tužna wrote:moram s nekim ovo da podijelim. Nemojte me kritikovati, nemojte me smatrati budalom, kravom ili ko zna cime, živim sa nasilnikom, udarao me je vec do sada, udario me i danas![]()
![]()
![]()
. Dovoljna mi je kazna ovo što mi se dešava i zaista ne bih mogla podnijeti kritike
. Tu sam samo zato jer ovo nekome moram ispricati a toliki sam slabic da faca to face o ovome ne mogu. Znam da sam budala što ga nisam ostavila kad me je prvi put udario, ali tada sam ga voljela, uspio je da me uvjeri da sam ja kriva za to što je ruku digao na mene, kao eto, živce sam mu izvukla. Drugi put, dijete je vec bilo tu, vidjela sam da je super taj naš porodicni život, imamo sve, i kao šlag, imamo predivnog sincica, koji uživa u nama i mi u njemu. Živim samo da moje dijete uživa, takva sam, do sad sam živjela za muža, ugadala mu, dijelila sve sa njim, imali smo odnos kao u najromanticnijem filmu...............
Danas se desilo ponovo ali dosta, dosta krvnicki. Udario mi je glavom o trosjed, stiskao glavu i na kraju me je toliko udario rukom po ledima da su mi i evo nakon par sati na ledima utisnuti njegovi prsti. Ne znam šta da radim, najgore od svega je što on mene i psihicki zlostavlja, govori mi najružnije rijeci i onda nakon nekoliko dana ubjeduje da sam ja za sve kriva, da ja njemu izvadim živce. Pa majko mila onda bi svaka žena morala svaki dan primati batine. Jesmo li to mi žene roboti koji trebaju postupati samo onako kako gospodi odgovara. Mislim da mi je ovo sve narušilo i ono malo samopouzdanja koje sam imala. Uvijek je epilog isti, ubjeduje me da sam kriva i nikad, ama baš nikad nece da prizna grešku, vec eto, ja sam zaslužila sve to. Ljudi moji jeli to normalno, ja stvarno ne znam. Ne znam jesam li i ja normalna, ali previše je stvari u igri i ja ga ne mogu ostaviti. proklinjem i ovaj naš bosanski mentalitet i kucni odgoj i sve. Kad nas ko sa strane pogleda mi smo uspjašan mladi bracni par, imamo sve što je potrebno za super život, imamo dijete, on je izuzetno pametan i sposoban poslovni covjek i onda meni ne ide u glavu kako može biti takav krkan.
Osudujte me ali u sebi, nemojte me javno lincovati, ko ovo nije doživio, ne zna kako je. Ne znam šta više boli, saznanje da više nemaš onu svoju srodnu dušu pored sebe, da u stvari nemaš više koga voljeti na takav nacin (jer on ljubav od mene više ne zaslužuje), saznanje da su ti uzaludne godine koje si uložio u taj glupi brak,da on dijete i ja nismo više sretna porodica![]()
![]()
Batine se pored ovog i ne mogu osjetiti, najveca bol je u srcu
Ako znaš odgovor onda znaš i šta ti je činiti
.Draga,postoje neke stvari koje jednostavno prevladaju one druge,u ovom tvom životu ja bi radije odabrala patnju za preživljavanje sama sa sinom,nego strah od daljeg života bez kretena...htjela ti sebi priznati ti se bojiš života bez njega,kažem imate sve za normalan život,...jebeš sve ako nemaš taj život s kim da živiš...u biti sve zavisi koliko si odlučna i pametna,koliko čvrste odluke da želiš na sve staviti tačku.Sjedi pored ,uzmi papir i olovku i piši..šta dobijaš a šta gubiš.....na strani šta dobijaš je dovoljna samo jedna stvar:svoj mir...on nema cijenu ničega ...Ako nastaviš tako pored muža za par godina će ti to sve postati normalna stvar,nešto od Boga dano,....i onda bi po nekoj logici događaja samo uviđala razliku između količine batina,a ne da li ih je bilo ili nije.....uzmi svoj život u svoje ruke,što prije završiš brak prije ćeš pronaći srodnu dušu,...iskreno sretno ti od srca,...ja ti nećuu reći Učini što misliš da je najbolje za tebe,....ja ću ti samo reći Idi....idi što prije,život je jedan i kratak,.....Podršku od iskrenih prijatelja nije lako dobiti,ali je moraš zatražiti
sretno....i ne dozvoli sebi da se za godinu,deset,ili pedeset pitaš gdje si bila
