#126 Re: Vratila bih se kuci a... strah me (razgovori sa samom sobom
Posted: 25/01/2009 13:10
Još jedna u nizu sličnih tema, još jedna priča koja je poznata svim ljudima koji su okusili život vani.
Iz svog iskustva mogu reći da se odluka o povratku - ma kako ona teška bila - donosi isključivo samostalno. Svi mi gradimo svoje stavove na osnovu vlastitih iskustava i objektivno ne možemo drugome, koji nije proživio naša iskustva, davati mjerodavne savjete. Svaki život je drugačiji, svako iskustvo je drugačije. Zato odluku o povratku ili odlasku treba donijeti sam. A to gdje je kome ljepše - pa valjda će saznati samo ako proba. Zato je i moj savjet probati, svako od nas nepravde i teško stanje u Bosni podnosi na drugačiji način. I još jedan post mi je "zapao za oko", onaj o pronalasku partnera jer mislim da je i u tome glavnina problema: ako je čovjek negdje sam i nema partnera, mnogo mu je teže podnositi život. Ako ga nadje, lakše je zajedno boriti se sa svakodnevnicom, bila to Bosna ili Australija... Glede nostalgije moj prethodnik uglavnom ima pravo: nedostaju ljudi, ne zgrade ili gradovi...
I još samo nešto o današnjem bh društvu: Dok god u BiH ne bude ojačala svijest o građanskoj hrabrosti, dok god se veći broj mlađih i stručnih ljudi ne vrati u zemlju i skine s pozicija mediokritete koji su zasjeli nakon 1992, situacija će biti ovakva kakva jest. Mi Bosanci smo nakon rata postali defetisti, mirimo se sa trenutnim stanjem ili bježimo van mislivši da je negdje drugdje bolje. Evo jedan diskutant reče, s dobrim obrazovanjem se na Zapadu ne može dogoditi da se boriš za egzistenciju! Kakva predrasuda, znam ih gomilu, savršeno obrazovanje, povremeni poslovi, nikad stalni ugovori ... Dakle nigdje nije med i mlijeko, sve ima prednosti i mane, ali Bosni trebaju mlade, ZDRAVE snage i puno, puno hrabrosti mladih ljudi da se situacija promijeni.
Iz svog iskustva mogu reći da se odluka o povratku - ma kako ona teška bila - donosi isključivo samostalno. Svi mi gradimo svoje stavove na osnovu vlastitih iskustava i objektivno ne možemo drugome, koji nije proživio naša iskustva, davati mjerodavne savjete. Svaki život je drugačiji, svako iskustvo je drugačije. Zato odluku o povratku ili odlasku treba donijeti sam. A to gdje je kome ljepše - pa valjda će saznati samo ako proba. Zato je i moj savjet probati, svako od nas nepravde i teško stanje u Bosni podnosi na drugačiji način. I još jedan post mi je "zapao za oko", onaj o pronalasku partnera jer mislim da je i u tome glavnina problema: ako je čovjek negdje sam i nema partnera, mnogo mu je teže podnositi život. Ako ga nadje, lakše je zajedno boriti se sa svakodnevnicom, bila to Bosna ili Australija... Glede nostalgije moj prethodnik uglavnom ima pravo: nedostaju ljudi, ne zgrade ili gradovi...
I još samo nešto o današnjem bh društvu: Dok god u BiH ne bude ojačala svijest o građanskoj hrabrosti, dok god se veći broj mlađih i stručnih ljudi ne vrati u zemlju i skine s pozicija mediokritete koji su zasjeli nakon 1992, situacija će biti ovakva kakva jest. Mi Bosanci smo nakon rata postali defetisti, mirimo se sa trenutnim stanjem ili bježimo van mislivši da je negdje drugdje bolje. Evo jedan diskutant reče, s dobrim obrazovanjem se na Zapadu ne može dogoditi da se boriš za egzistenciju! Kakva predrasuda, znam ih gomilu, savršeno obrazovanje, povremeni poslovi, nikad stalni ugovori ... Dakle nigdje nije med i mlijeko, sve ima prednosti i mane, ali Bosni trebaju mlade, ZDRAVE snage i puno, puno hrabrosti mladih ljudi da se situacija promijeni.