Vratiti se iz Amerike u Bosnu..

[lourdess]

Ja sam se vratila... i jedva cekam da odem nazad! Sarajevo nije ono isto Sarajevo kao sto je nekada bilo... Ljudi su jako pesimisticni, puno se zale, kukaju, ogovaraju... Jednostavno previse slobodnog vremena imaju na raspolaganju... Bosnom vlada korupcija, zdravstvo je katastrofa, obicne stvari koje su bile dio "normalnog" zivota u Americi su ovdje zabremedet... Ja sam se jako razocarala. U Americi imam svoju firmu, uspjesna sam, lijep zivot, 2 kuce, a ovdje takodjer, ali to nije to... Ja mislim da se svi mi dijasporci nakon odredjenog vremena u inostranstvu jako pormjenimo, naviknemo na drugi nacin zivota koji nam u biti vise odgovara... Naravno ima jako puno ljudi koji se vrate i ovdje im je super, imam ja par prijatelja i prijateljica koji su se vratili i njima je fantasticno.... dok se ja u drugu ruku bukvalno gubim...

[avantgarde]

Ma jebo zivot bez cevapa i sevdaha, a Boga mi i Zelje

A sad ozbiljno razmisljanje

Ja zivim trenutno u Njemackoj, ozenjen sam imam dva sina, jedan 4 godine drugi 9 mjeseci. Imam posao relativno dobar i dobro placen, zena takodjer je stalno zaposlena u jednoj dosta jakoj firmi (trenutno na trudnickom). Kupili smo ovdje stan prije 7 godina, kreda normala , dobar dio je i otplacen.
ALI Nesto mi nedostaje, cesto ujutru (kad dodjem sa posla) legnem pa nemogu zaspati, nesto mi u dusi nedostaje. Vikendom cestoooo presjedim noc razmisljajuci o tome sta mi nedostaje, jer dusa je prazna. I uvijek dobijem isti odgovor, Seher i Bosna. Pa da budem iskren, sve mi dzaba kad sam dusevno nezadovoljan.
Onda razmisljam dalje, pogledam sinove pa kontam, sutra kad dodjem na odmor u Sarajevo, a oni mi neznaju babu i majku pozdraviti i oni su im puki stranci. Pa kad narastu aBd i budu momci mozda nece htjeti samnom ni da idu kuci, jer jbga to je za njih samo tamo neka Bosna, a domovina im Njemacka. Ovdje ce biti vjeciti stranci, dole takodjer. Sa ovakim tempom zivota nema kucnog odgoja, odgoj je u obdanistu, skoli i na ulici velikim djelom, a samim tim nece znati kojem narodu pripadaju, ma bukvalno receno bice niko i nista, a to je danas vecina ovdasnje omladine, htjeli to priznati ili ne. To je ono sto svakodnevno vidim. A toga me je najvise strah.
Iz tog razloga i jos mnogo nekih drugih najozbiljije razmisljam da se vratim u Sarajevo, zenu i djecu sam vec poslao kuci, da vide i okuse zivot u Sarajevu. Mali danas aBd krece prvi dan u obdaniste. Roditelji su mi malo skepticni, boje se. Mozda opravdano ali po meni nije. No vidjecemo. Jos sve nije definitivno, ako sve bude onako kako sam zamislio vidimo se uskoro u Sarajevu.

poz

<--

Poznajem dobro ovaj gore opisani osjecaj prazne duse mada sam to nekako prebrodio cini mi se ali nisam siguran,gadan osjecaj.

S druge strane ne vidim perspektivu U Bosni,ne znam sta bih tamo radio i od cega bih zivio a i saam sam se silom prilika ili logike promijenio....nekad mi je tesko svariti tipican "nas" mentalitet.Ovdje u Njemackoj nije mi lose ali uvijek ce tu biti jedno"ali".

[Did]

Za ove što nemaju porodicu, a imaju mogućnost ponovnog povratka u Ameriku ili zapadnu Evropu odluka i nije tako teška. Može se probat, vidjet i ostat ili otić. Ali za ove što imaju porodicu odluka je teška ko olovo i zahtijeva prethodno "varenje" mnogih stvari. Istina je da velika većina naše djece u zapadnoj Evropi završi sa slabim ili gotovo nikakvim obrazovanjem. Obično su samo jedan nivo iznad roditelja ili čak ni toliko. Istina da ovo ima različite uzroke i da zavisi dosta i od samih roditelja, ali broj onih koji završe kao obični radnici ili završe zanat je zaista nevjerovatan. Osim toga i oni, dakle druga generacija, isto su samo stranci i često slabo akceptirani i integrisani. Dakle, ako se razmišlja o samoj "perspektivi" za djecu, Zapad nije baš neka sigurnost.
S druge strane, svako ko ima razmišljanja iz prvog posta treba čuti iskustva ljudi koji su se na bilo koji način liječili u BiH ili barem pročitati teme na forumu koje govore o korupciji i opštem stanju u zdravstvu. Neka se onda zamisle u situaciji kada im dijete treba u bolnicu na operaciju slijepog crijeva na primjer!
Druga stvar je što nije isto vratiti se u Sarajevo ili u neki drugi, pogotovo manji grad u BiH. Ne samo iz ekonomskih razloga. U nekim gradovima funkcionišu tzv. škole pod istim krovom. Treba se upitati želim li zaista da mi zbog nazadne politike dijete bude odgajano u duhu aparthejda?
A da nostalgija dere...Dere, brate, i probada..

[ljubav_aha]

A da nostalgija dere...Dere, brate, i probada..

kakva nsotalgija,nostaligia za vrmenemom prije rata,pa kako te moze derati,kad danas nije vise kao prije rata

[radostan dan]

.

[pemanapemani]

Jebes drzavu koja ti ne pruza osnovnu zastitu radnickih prava. Jebes zemlju koju volis bas puno, a ona te ubija u pojam. Radis za crkavicu i svakog 20-og u mjesecu prehranu baziras na jajima i krompiru. Znas da si se potrudio, dao gotovo sve od sebe. Cesto se zatvoris u sobu i molis svog iskrenog dzepnog Boga da ti podari zdravlje, jer ako bude drugacije, gotovo je sa ovozemaljskim.
Jebes zemlju u kojoj se sa 27 godina osjecas kao zivotno izmrcvareni starac. Opet, ljubav je jaca, pa se i nakon 350 poslanih aplikacija za posao jos uvijek sa nekom jebeno mazohisticnom nadom vracas sesnaestosatnim nocnim smjenama i periodicnim odmorima uz lopatu, kante i sveznadare koji su nekada kao uhvatili Boga za bradu.
Nikad nisam ni u najludjim mislima planirao odlazak, ali danas je ta opcija sve izvjesnija.
Svaka cast ljudima koji se odluce vratiti.
Havana je lik koji se radja jednom u sto godina. Malo glupo, ali cesto ga se sjetim u trenutcima kada je i onom zadnjem atomu na vrh glave svega i svacega. Nekako, zbog saznanja da dijelim zivotni prostor sa takvim ljudskim velicinama, daje mi snagu da ne posaljem sve u 189 majcinih „zenskih organa“.

[Did]

A da nostalgija dere...Dere, brate, i probada..

kakva nsotalgija,nostaligia za vrmenemom prije rata,pa kako te moze derati,kad danas nije vise kao prije rata

Ne znam kako, ali moRe..

[lourdess]

ha ha, i ja sam isto tako godinama (12 godina) imala tu nostalgiju i tu "prazninu u dusi"... i mislila svo vrijeme da se gore nikako nisam uklopila.. zudila sam za sarajevom, "seherom", "rahatlukom".... i prije 6mj se vratila... ostanem li ovdje jos 2 mjeseca ja cu dozivjeti nervni slom! nema vise ni te stare raje, svi se "o svom jadu zabavili", ljudi stekli porodicu, zene, muzeve, djecu, poslove... niko vise nema vremena ni s' kim da se druzi, ljudi nemaju ni para kao sto je nekada bilo... svi su nekako depresivni, negativni, pesimisticni... glavna tema bosne i hercegovine je "politicari pokrase sve, lopovi"... jako tuzno! ova selidba me je spasila, jer sada kada odem nazad, sumnjam da cu ikada pozeliti da se vratim... iako ovdje imam sve... 2 stana, kucu, dobar posao, vikendicu... ali to nije to... zahvalna sam Bogu sto mi je dao sansu da zivim u nekoj normalnoj okolini i da ne moram venuti ovdje sa ostalim narodom... sarajevo je samo zadrzalo svoje ime, a ovo sarajevo nije ni nalik na ono prije...

[Dado dijasporitus]

Ma jebo zivot bez cevapa i sevdaha, a Boga mi i Zelje

A sad ozbiljno razmisljanje

Ja zivim trenutno u Njemackoj, ozenjen sam imam dva sina, jedan 4 godine drugi 9 mjeseci. Imam posao relativno dobar i dobro placen, zena takodjer je stalno zaposlena u jednoj dosta jakoj firmi (trenutno na trudnickom). Kupili smo ovdje stan prije 7 godina, kreda normala , dobar dio je i otplacen.
ALI Nesto mi nedostaje, cesto ujutru (kad dodjem sa posla) legnem pa nemogu zaspati, nesto mi u dusi nedostaje. Vikendom cestoooo presjedim noc razmisljajuci o tome sta mi nedostaje, jer dusa je prazna.I uvijek dobijem isti odgovor, Seher i Bosna. Pa da budem iskren, sve mi dzaba kad sam dusevno nezadovoljan.
Onda razmisljam dalje, pogledam sinove pa kontam, sutra kad dodjem na odmor u Sarajevo, a oni mi neznaju babu i majku pozdraviti i oni su im puki stranci. Pa kad narastu aBd i budu momci mozda nece htjeti samnom ni da idu kuci, jer jbga to je za njih samo tamo neka Bosna, a domovina im Njemacka. Ovdje ce biti vjeciti stranci, dole takodjer. Sa ovakim tempom zivota nema kucnog odgoja, odgoj je u obdanistu, skoli i na ulici velikim djelom, a samim tim nece znati kojem narodu pripadaju, ma bukvalno receno bice niko i nista, a to je danas vecina ovdasnje omladine, htjeli to priznati ili ne. To je ono sto svakodnevno vidim. A toga me je najvise strah.
Iz tog razloga i jos mnogo nekih drugih najozbiljije razmisljam da se vratim u Sarajevo, zenu i djecu sam vec poslao kuci, da vide i okuse zivot u Sarajevu. Mali danas aBd krece prvi dan u obdaniste. Roditelji su mi malo skepticni, boje se. Mozda opravdano ali po meni nije. No vidjecemo. Jos sve nije definitivno, ako sve bude onako kako sam zamislio vidimo se uskoro u Sarajevu.

poz

<--

Moja tetka se u Ameriku preselila prije vise od 40 godina. Odvela sina koji se tek rodio negdje tamo u centralni dio USA. Dolazila je nazad u Bosnu svake godine, po 2-3 mjeseca ostajala, a i sin je sa njom pa je prakticno odrastao sa nama u tim godisnjim periodima. To je sve bilo dok nije napunio jedno 18-19 godina odprilike nekoliko godina prije rata sto je uostalom bilo i zadnji put da je dosao u BiH. Kad sam se doselio u USA taj mi je rodjak bio Amerikanac 1/1. Znao je jos uvijek nas jezik ali je ocigledno bilo da mu ne ide na prvu ruku, ni blizu. Malo se trznuo kad je jos izbjeglica dolazilo prisjetio se gdje je takodjer nekad odrastao ali to nije nista dublje uticalo da promjeni svoj identitet. Po ovom primjeru dakle ako imas djecu u Americi tesko da ce djeca nakon puberteta imati bilo kakvog afiniteta prema BiH osim turistickog sto je uostalom slucaj sa skoro svim imigrantima koji dugo godina ovdje zive.

[EnySa_]

Ja sam se vratila... i jedva cekam da odem nazad! Sarajevo nije ono isto Sarajevo kao sto je nekada bilo... Ljudi su jako pesimisticni, puno se zale, kukaju, ogovaraju... Jednostavno previse slobodnog vremena imaju na raspolaganju... Bosnom vlada korupcija, zdravstvo je katastrofa, obicne stvari koje su bile dio "normalnog" zivota u Americi su ovdje zabremedet... Ja sam se jako razocarala. U Americi imam svoju firmu, uspjesna sam, lijep zivot, 2 kuce, a ovdje takodjer, ali to nije to... Ja mislim da se svi mi dijasporci nakon odredjenog vremena u inostranstvu jako pormjenimo, naviknemo na drugi nacin zivota koji nam u biti vise odgovara... Naravno ima jako puno ljudi koji se vrate i ovdje im je super, imam ja par prijatelja i prijateljica koji su se vratili i njima je fantasticno.... dok se ja u drugu ruku bukvalno gubim...

Nemoj misliti da samo ti vidis te "ruzne" stvari u Bosni ili mislis da si se navikla na drugaciji zivot pa ti sve ovdje izgleda naopako. Vidimo i mi koji nismo nikad zivjeli u dijaspori, mislim da svaki normalan covjek koji zivi u Bosni vidi da od ove drzave nema nista, pocev od zdravstva, skolovanja, posla pa nadalje...
Bosna je super ako se mislis baviti kriminalom, korupcijom i takvim stvarima, a za normalan zivot je katastrofa !

[EnySa_]

Jebes drzavu koja ti ne pruza osnovnu zastitu radnickih prava. Jebes zemlju koju volis bas puno, a ona te ubija u pojam. Radis za crkavicu i svakog 20-og u mjesecu prehranu baziras na jajima i krompiru. Znas da si se potrudio, dao gotovo sve od sebe. Cesto se zatvoris u sobu i molis svog iskrenog dzepnog Boga da ti podari zdravlje, jer ako bude drugacije, gotovo je sa ovozemaljskim.
Jebes zemlju u kojoj se sa 27 godina osjecas kao zivotno izmrcvareni starac. Opet, ljubav je jaca, pa se i nakon 350 poslanih aplikacija za posao jos uvijek sa nekom jebeno mazohisticnom nadom vracas sesnaestosatnim nocnim smjenama i periodicnim odmorima uz lopatu, kante i sveznadare koji su nekada kao uhvatili Boga za bradu.
Nikad nisam ni u najludjim mislima planirao odlazak, ali danas je ta opcija sve izvjesnija.
Svaka cast ljudima koji se odluce vratiti.
Havana je lik koji se radja jednom u sto godina. Malo glupo, ali cesto ga se sjetim u trenutcima kada je i onom zadnjem atomu na vrh glave svega i svacega. Nekako, zbog saznanja da dijelim zivotni prostor sa takvim ljudskim velicinama, daje mi snagu da ne posaljem sve u 189 majcinih „zenskih organa“.

POTPISUJEM !!!
Kao da si mi misli procitao

[zuuja]

Kakav radostan dan!!!!! Crnci pjevaju ale luja......!!!!!! Jako diskutabilna tema! Mojim starcima ovdje i nije bas "rahmetli" ( OVDJE U USA) a bogami ja se navikao! Radi se , zivi se, skoluje se, srecu se druge kulture, drugaciji ljudi.....ne vise nacionalno vec vise rasno!!!! I fino je. Fino je vidjeti kako to sve stima i ide u pozitivnom pravcu! Mada kao i svaki dijasporas padne mi to pitanje cesto na um!!!! Ici kuci.....Iako smo dobro bili situirani u BiH opet smo raspalili,i ja se nekad kajem, ali vecinom slucajeva ne. Nije lako, nemogu reci da jeste. Ali lakse je nego dole. Bar sto se tice nekog normalnog zivota. Ali eto opet sam se odlucio na jedan test, naime nakon uzimanja USA drzavljanstva ove godine odlucio sam otici na malo duzi odmor u BIH, kontao sam neka tri mjesca. Da bas vidim kako je to, raja me zve cesto. Njima falim, a fale i oni meni, to je najvise sto mi fali. Falila mi je i ONA, ali vise nefali, daleko od ociju daleko od duse.....A i ovdje u usa, ove nase hanume pokvarene, hoce da budu kuul pa izlaze sa crncima, pa se rodi mali denis rodman, pa de ti to objasni mami i babi! Ja koristim kondom, necu da mijesam svoje vec multinacionalno porijeklo sa nekim tamo crnkinjama ili kolumbijankama nedo bog ! Pa eto ima li neki savjet sta raditi u Sarajevu tri mjeseca!!!!

[zuuja]

'RAHMETLI".....MISLIO SAM RECI RAHATLI....SORRY!!!

[heckler]

Da odgovorim na ovaj emotivni post sa nekim konkretnim ciframa i statistikom iz Amerike. Nadam se da se post nece shvatiti kao neki pokusaj izjednacavanja standarda Amerike i Bosne, nego cisto informativni tekst da se vidi da obecana zemlja vise nigdje ne postoji i da nema ni kod babe za dzabe, tojest da svaki "raj" ima svoju cijenu. Zivotni standard i kvaliteta zivota su dvije skroz razlicite stvari.

Jebes drzavu koja ti ne pruza osnovnu zastitu radnickih prava.

U Americi radnik moze biti otpusten u svakom momentu za bilo kakav razlog. Sindikati su gotovo istrebljeni i skoro da vise i ne postoje osim u nekim rijetkim industrijama uglavnom fizickih poslova.

Jebes zemlju koju volis bas puno, a ona te ubija u pojam. Radis za crkavicu i svakog 20-og u mjesecu prehranu baziras na jajima i krompiru. Znas da si se potrudio, dao gotovo sve od sebe.

Po statistici iz 2008 godine prosjecni amerikanac godisnje ustedi 392 dolara a prosjecno domacinstvo duguje 117,951 dolara.

Cesto se zatvoris u sobu i molis svog iskrenog dzepnog Boga da ti podari zdravlje, jer ako bude drugacije, gotovo je sa ovozemaljskim.

Amerika je jedna od rijetkih razvijenih zemalja bez univerzalnog zdravstvenog osiguranja. 47 miliona amerikanaca je bez ikakvog zdravstvenog osiguranja od cega je 8.7 miliona djece. I oni osigurani mole boga da se ne razbole jer osiguranje zavisno od plana pokriva tek dio troskova, a bolovanje kao koncept ne postoji a ako i imas srece da ti poslodavac nudi par dana godisnje za bolest to rijetko predje 5-6 dana, 10 maks. Prosjecan dan proveden u bolnici kosta izmedju 3-5 hiljada dolara zavisno od usluga koje nude.

Jebes zemlju u kojoj se sa 27 godina osjecas kao zivotno izmrcvareni starac. Opet, ljubav je jaca, pa se i nakon 350 poslanih aplikacija za posao jos uvijek sa nekom jebeno mazohisticnom nadom vracas sesnaestosatnim nocnim smjenama i periodicnim odmorima uz lopatu, kante i sveznadare koji su nekada kao uhvatili Boga za bradu.

Dosta imigranata u ameriku sa 27 godina vec imaju zaradjenu minimalnu penziju jer rade od 14te-15te godine. Godisnji odmori se rijetko i uzimaju cak i ako ih imas usparane. Vecina firmi cak i na nivou dobroplacenih inzinjerskih poslova ne daju vise od 10ak dana godisnjeg odmora a i to ti nedaju da uzmes u komadu.

Nikad nisam ni u najludjim mislima planirao odlazak, ali danas je ta opcija sve izvjesnija.
Svaka cast ljudima koji se odluce vratiti.

Sretno ti bilo brate sta god odlucio.

[Richard Peti]

.

[doboj]

Da odgovorim na ovaj emotivni post sa nekim konkretnim ciframa i statistikom iz Amerike. Nadam se da se post nece shvatiti kao neki pokusaj izjednacavanja standarda Amerike i Bosne, nego cisto informativni tekst da se vidi da obecana zemlja vise nigdje ne postoji i da nema ni kod babe za dzabe, tojest da svaki "raj" ima svoju cijenu. Zivotni standard i kvaliteta zivota su dvije skroz razlicite stvari.

Jebes drzavu koja ti ne pruza osnovnu zastitu radnickih prava.

U Americi radnik moze biti otpusten u svakom momentu za bilo kakav razlog. Sindikati su gotovo istrebljeni i skoro da vise i ne postoje osim u nekim rijetkim industrijama uglavnom fizickih poslova.

Jebes zemlju koju volis bas puno, a ona te ubija u pojam. Radis za crkavicu i svakog 20-og u mjesecu prehranu baziras na jajima i krompiru. Znas da si se potrudio, dao gotovo sve od sebe.

Po statistici iz 2008 godine prosjecni amerikanac godisnje ustedi 392 dolara a prosjecno domacinstvo duguje 117,951 dolara.

Cesto se zatvoris u sobu i molis svog iskrenog dzepnog Boga da ti podari zdravlje, jer ako bude drugacije, gotovo je sa ovozemaljskim.

Amerika je jedna od rijetkih razvijenih zemalja bez univerzalnog zdravstvenog osiguranja. 47 miliona amerikanaca je bez ikakvog zdravstvenog osiguranja od cega je 8.7 miliona djece. I oni osigurani mole boga da se ne razbole jer osiguranje zavisno od plana pokriva tek dio troskova, a bolovanje kao koncept ne postoji a ako i imas srece da ti poslodavac nudi par dana godisnje za bolest to rijetko predje 5-6 dana, 10 maks. Prosjecan dan proveden u bolnici kosta izmedju 3-5 hiljada dolara zavisno od usluga koje nude.

Jebes zemlju u kojoj se sa 27 godina osjecas kao zivotno izmrcvareni starac. Opet, ljubav je jaca, pa se i nakon 350 poslanih aplikacija za posao jos uvijek sa nekom jebeno mazohisticnom nadom vracas sesnaestosatnim nocnim smjenama i periodicnim odmorima uz lopatu, kante i sveznadare koji su nekada kao uhvatili Boga za bradu.

Dosta imigranata u ameriku sa 27 godina vec imaju zaradjenu minimalnu penziju jer rade od 14te-15te godine. Godisnji odmori se rijetko i uzimaju cak i ako ih imas usparane. Vecina firmi cak i na nivou dobroplacenih inzinjerskih poslova ne daju vise od 10ak dana godisnjeg odmora a i to ti nedaju da uzmes u komadu.

Nikad nisam ni u najludjim mislima planirao odlazak, ali danas je ta opcija sve izvjesnija.
Svaka cast ljudima koji se odluce vratiti.

Sretno ti bilo brate sta god odlucio.

Neznam odakle su ti ove informacije? Amerikanci malo stede jer ustvari trose lovu na neke stvari koje bosancima izgledaju cudne .Jedu po restoranima, kupuju sokove na automatima,mjenjaju auta svakih 5-6 godina,idu na odmore u las vegas,floridu ,karibe,(umjesto u bosnu).
vecina firmi ti ponudi zdravstveno osiguranje,obicno je sve pokriveno 80%.Takodje mozes uplacivati i bolovanje ,ako hoces(long and short term dissability),obicno 3-5 dolara sedmicno(pokriva 70 % prosjecne plate).
Jeste nema univerzalnog zdravstenog osiguranja,ali ovo je kaptalizam ,a ne socijalizam.A kakve stoke ovdje ima ,to bi se masovno koristilo.Ionako varaju drzavu ,na bilo koji nacin.
Neznam odakle ti informacija da djeca od 14 i 15 godina rade ,jer to je laz.Mogu mozda raditi na crno ,ali onda im ne ide staz ni penzija.Djeca mogu raditi od 16 godine ,nekoliko sati (part time).Penziju zaradis ako imas 40 kredita(4 kredita godisnje),ali je mozes koristiti kad napunis 59 godina.Naravno postoje izuzeci,bolest ,povrede,i sl.

Imas placene praznike, memorial day,labor day, 4.july, christmass,new year,znaci oko 5-6 dana praznika.
Ne znam u kojoj si ti drzavi ,ali meni se svidja ,jer se zna red.Radim,nikog ne diram ,niko me ne dira .Plati sta imas platiti drzavi i miran si.Policija te cuva ,ne pravi prekrsaje ,ne diraju te .Ne iskacu iza ugla sa lizalom ,i ne traze 20.Ako te ikad zaustave ,napravio si neki prekrsaj.
Sve u svemu ,bez obzira sta bosanci mislili ,ovdje vlada red i zakon.

[MokeQc]

''...Sarajevski svijet: pametni i papci, pohlepni i lijepi, umorni i mladi, mlađahni i mahniti, bogati i jadni, jedri i bolesni, visoki i trošni, ljuti i lavordžije, šaneri i geniji, dijaspora i jalijaši, željovci i pitari, djeca i odrasli, vjerni i nevjerni, moćni i pobožni - sve u svemu, skoro četiristo hiljada gradskih atoma.

I da se ne lažemo, tu nema kraja. Sarajevo se ili voli ili ne voli.''
- Aleksandar Hemon

Covjek je sve rekao. To ti je tako, ne trazi od Sarajeva ni manje ni vise. To je sustina koje je tu, i koja je uvijek bila tu. Ko voli nek' izvoli.

[heckler]

Djeca mogu da rade od 14te godine uz dozvolu i mimo skolskog vremena.

Evo prvi slucajni rezultat sa googla

In Maryland, as a teen, (minor between the ages of 14 and 17), once you have been offered employment you are required to have a Minor Work Permit before you begin work. Teens cannot apply for a Work Permit until they have gotten a job offer. This is because the application for a Work Permit requires details from the employer, including the proposed occupation and work description.

"Kredite" za penziju pocinju akumilirati odmah.


Informacije o ustedjevini i dugovanju zvanicna statistika sa saveznog nivoa, na sta trose pare nije vazno ali tako je kako je sto se tice ustedjevine i dugovanja. To se naravno ne odnosti na vecinu Bosanaca koji (uglavno) znaju racionalnije zivjeti.

Ponajbolja (PPO) osigranja pokrivaju 80% zdravstvenih troskova (100% za hitne slucajeve). To je dok radis i dok si osiguran. Ako ostanes bez posla uslijed teze bolesti mozes si komotno staviti roru u usta i povuci okidac.
Uz HMO moras moliti na koljenima za uputnicu za specijalistu i to u mrezi.

Sto se tice godisnjeg odmora evo jos rezultata iztrazivanja

new survey by employment firm Hudson says more than half of American workers fail to take all their vacation days. Thirty percent say they use less than half their allotted time. And 20% take only a few days instead of a week or two. Among so-called extreme jobholders—what author Sylvia Ann Hewlett calls the professional class panjandrums—42% claim they have to cancel vacation plans "regularly." Americans take even less vacation than the Japanese, the people who gave rise to karoshi—the phenomenon of being worked to death.

I jos jednom da ponovim da ovo nije kukanje, omalozavanje, ismijavanje (ili nesto cetvrto) Amerike nego cisto informacije radi.

[luckylaka]

Vec sam jednom napisao pa da ponovim,,Amerika je raj za vecinu Bosanski papaka,onih papaka koji u zivotu ili ex yugi nista nisu vidjeli,nista prosli a sada se docepali.papak se docepao Mustanga pa gdje 45 on pichi 80 jer eto niko nema takvog Mustanga.Amerika je raj i za papke koji kad ga nesto upitas na Bosanskom jeziku papak kaze ,govoris li ti engleski jer eto samo papak iz Bosne govori Engleski,Amerika je raj i za snashu koja se ispod krave dovukla Ameriku pa se dzipom parkira pred Aldi pa vikne ,,majkaaaa ja sam se ovdje parkirala,,jer eto ameri se ne parkiraju.Ali nisu svi Bosanci papci jer ostali ljudi zive normalan zivot nastojeci da se ne izdvajaju iz sredine u kojoj zive.Papak je bio i ostao papak uBiH,Americi,Engleskoj i dr.

[djani s]

Vec sam jednom napisao pa da ponovim,,Amerika je raj za vecinu Bosanski papaka,onih papaka koji u zivotu ili ex yugi nista nisu vidjeli,nista prosli a sada se docepali.papak se docepao Mustanga pa gdje 45 on pichi 80 jer eto niko nema takvog Mustanga.Amerika je raj i za papke koji kad ga nesto upitas na Bosanskom jeziku papak kaze ,govoris li ti engleski jer eto samo papak iz Bosne govori Engleski,Amerika je raj i za snashu koja se ispod krave dovukla Ameriku pa se dzipom parkira pred Aldi pa vikne ,,majkaaaa ja sam se ovdje parkirala,,jer eto ameri se ne parkiraju.Ali nisu svi Bosanci papci jer ostali ljudi zive normalan zivot nastojeci da se ne izdvajaju iz sredine u kojoj zive.Papak je bio i ostao papak uBiH,Americi,Engleskoj i dr.

Koje predrasude!!! U svijetu se cijeni individualnost i kreativnost a u BiH je moralno nepodobno izdvajati se iz "mahale".

[ljubav_aha]

A da nostalgija dere...Dere, brate, i probada..

kakva nsotalgija,nostaligia za vrmenemom prije rata,pa kako te moze derati,kad danas nije vise kao prije rata

Ne znam kako, ali moRe..

moRe samo ako sebi dopustis takvu iluziju,imam utisak da na taj nacin zelis upravo pobjeci od realnosti svog trenuntog svakodnevnog zivota

[Šeha]

Istina je, kao i obicno, vjerovatno negdje u sredini.

Niti je u Americi ruzno kako neki pokusavaju prikazati niti je ruzno u Bosni ako uspijes da nadjes dobar posao. Svako ponaosob zna gdje mu je bolje i zasto.

Mi u dijaspori imamo jednu prednost ako nista drugo. Mozemo se vratiti u Bosnu kad god hocemo.

[exliberal]

Istina je, kao i obicno, vjerovatno negdje u sredini.

Niti je u Americi ruzno kako neki pokusavaju prikazati niti je ruzno u Bosni ako uspijes da nadjes dobar posao. Svako ponaosob zna gdje mu je bolje i zasto.

Mi u dijaspori imamo jednu prednost ako nista drugo. Mozemo se vratiti u Bosnu kad god hocemo.

Tacno tako....postoji mogucnost izbora.
Ko hoce da se vrati nek se vrati ko nece nemora ali nemoramo jedni druge pljuvat ili ponizavat zbog toga
Vezano za ovu temu....prije par godina jedan tip sto sam ga upoznao vani odlucio da se vrati....nece u sarajevo nego ide u beograd...ok do tebe...prodavao nam je standardnu pricu "ovdje se nezivi, jebo ti trku, znate kvaliteta zivota,zdrav zivot, hocu da mi djeca odrastu normalno, ovdje je dobro samo onima koji nisu nikad nista imali !"...haman popljuva nas onalo laganice i ode....prije par sedmica odem kod zubara i dok cavrljam sa njima ulazi tip i na extremnom sarajevskom slengu pocne da prica sa svima...bas ono pretjerivanje...nabio neku kapu, cvike..kontam vidi idiota ...on se okrenu prema meni i kaze "sta je ba ni vozdra da kazes"...skinu naocale i kapu kad onaj sto je otisao za boljim zivotim...rekoh sta ces ti ovdje? ...ma znas ba....zena, trudna...njeni ovdje imaju kucu...znas nije ba dole kao sto je bilo...rekoh prestani matereti sa tim kreveljenjem....otisao si dole nas si proglasio papcima i levatima a sad mi dolazis ovdje i prodajes suplju....de matereti.....

[Did]

kakva nsotalgija,nostaligia za vrmenemom prije rata,pa kako te moze derati,kad danas nije vise kao prije rata [/quote]

Ne znam kako, ali moRe..[/quote]


moRe samo ako sebi dopustis takvu iluziju,imam utisak da na taj nacin zelis upravo pobjeci od realnosti svog trenuntog svakodnevnog zivota[/quote]


Moze biti da je želja za samoostvarenjem u ovom društvu, može biti da je strah od gubitka identiteta, možda je nešto još, a možda sve pomalo, ali sigurno nije svjesna želja za bijegom od stvarnosti. Više je stvar podsvijesti, stvar koja se teško kontroliše. I ne bih rekao da je nešto posebno efikasno u bježanju od realnosti.

[DZONPI]

Joj sto me ovaj potrefi sa ovim papcima u Americi ili na zapadu .Sretnem jednog takvog u centru i bila neka buka ja malo jace ga zovnem na nasem on lafo necuje,ja pridjem reko halo ba sto se nejavis on poce mumljat ko konj,nesto ko fol tiho da ga ko necuje da je on stranac a glava garant zapadna faca.Nece na godisnji skuplja za dobro auto gdje ces dole sa starim opelom stani malo da se uzme sta novije pa da komsiluk vidi,da se minimala 2 janjeta okrenu pa malo markirane garderobe a sve od sanera kupuju za 30% stvarne cjene.Papak papak sumadijski rokenrol to je zivot moj.Ojha.