Forum Klix.ba

Nisam sigurna, prolazi mi kroz glavu onaj što je podmetnuo bombu u kinu nekih šezdesetih ili sedamdesetih. Da li je pobjegao ili je uhvaćen? Da li je suđen?

KatarinaKosaca wrote:Nisam sigurna, prolazi mi kroz glavu onaj što je podmetnuo bombu u kinu nekih šezdesetih ili sedamdesetih. Da li je pobjegao ili je uhvaćen? Da li je suđen?

Vjerovatno misliš na bombu u kinu "10. oktobar" u Beogradu 1968, kad je poginula jedna djevojka. Teroristički čin je pripisan ekstremnoj hrvatskoj emigraciji, a da li je sam počinitelj uhvaćen, ili čak identifikovan, nije mi poznato.

Jedna je djevojka ostala bez nogu. Mislim da se zvala Magdalena. I da jeste identificiran glavni organizator. Samo to mi je sve u maglovitom sjećanju kad sam čitala. Mislim da je pobjegao vani i da je suđen u odsustvu. Ali, nisam , nikako sigurna

Evo šta nađoh na netu:

1968 - eksplozija u bioskopu “20 oktobar" u Beogradu. Od posledica eksplozije jedno lice je poginulo, a 85 ranjeno. Izvrsilac je ustaski terorista Miljenko Hrkac koji je kasnije osudjen.

Doduše, ne kaže na šta je osuđen i da li je kazna i izvršena ili je suđenje bilo u odsutnosti.

Po podacima na netu, zaista je strijeljan, ali 10 godina kasnije! (1978.)
Vidim i da se postavljaju različite pretpostavke o njegovoj krivici, ali ne želim odvlačiti temu gdje ne treba.
U svakom slučaju, još jedan slučaj primjene smrtne kazne smo naveli

Mislim da je najviše ovakvih slučajeva ubistava u ex-Yu obrađeno u knjizi Marka Lopušine "Najzagonetnije jugoslovenske ubice".
Knjigu tražim već dugo, pa bih ovim putem molio nekoga od forumaša ukoliko zna gdje bi mogla da se nađe, da mi javi. Da na ovaj forum češće navraćaju ljudi iz RS ili Srbije, vjerujem da bi oni znali, ali ja se i dalje nadam.
Knjiga se ne može naći u elektronskoj verziji.

Da li su eliminacije nepozheljnih po svijetu bili samo poslovi "ispod radara" za tajnu sluzhbu ili su tako izvrshavali kaznu onima koji su u odsustvu osudjeni na smrt?

Eborg wrote:Da li su eliminacije nepozheljnih po svijetu bili samo poslovi "ispod radara" za tajnu sluzhbu ili su tako izvrshavali kaznu onima koji su u odsustvu osudjeni na smrt?

Vjerovatno i jedno i drugo. Iako ponavljam da mi nije poznato da je neko suđen na smrt u odsustvu, osim nekoliko slučajeva neposredno iza rata.

Mislim da je u Beogradu 1968/69 takodje osudjena jedna grupa na smrt!Mislim da je to bila prva pljacka banke u SFRJ.Radilo se o grupi studenata zavrsne godine Pravnog fakulteta i slucaj je podigao veliku prasinu.Medju njima je bila i jedna djevojka,al nisam siguran koliko ih je bilo i koliko je zavrsilo iza plota...

insajder 078 wrote:Mislim da je u Beogradu 1968/69 takodje osudjena jedna grupa na smrt!Mislim da je to bila prva pljacka banke u SFRJ.Radilo se o grupi studenata zavrsne godine Pravnog fakulteta i slucaj je podigao veliku prasinu.Medju njima je bila i jedna djevojka,al nisam siguran koliko ih je bilo i koliko je zavrsilo iza plota...

Hajde, oživimo temu! Zna li iko išta o ovome što insajder napisa?

piupiu wrote:

sjever76 wrote:evo još nekih podataka o bugojanskih 12:

Točni podaci o vremenu, mjestu i okolnostima pogibije petnaestorice Bugojanaca još uvijek nisu poznati. Potpuno je nepoznata i sudbina njihovih tijela, iako se može pretpostavljati da su kremirani i daje njihov pepeo rasut na nepoznatom mjestu.

Uhićeni Mirko Vlasnović, Đuro Horvat i Vejsil Keškić strijeljani su 17. ožujka 1973. Sudbina njihovih tijela također je nepoznata. Ludvigu Pavloviću smrtna je kazna bila zamijenjena za kaznu od dvadeset godina stogog zatvora.

još da napomenem da je ovoj četvorici suđeno u sarajevu pred vojnim sudom. često se ovo sarajevo spominje podatci su iz izvještaja hrvatskog sabora.

Koliko se ja sjecam (moje je znanje na tu temu vrlo sturo), hvatali su ih nasi (mislim specijalci), a drugo, vjerovatno je tu bilo dosta politicke osjetljivosti -- Hrvatsko proljece se tek zavrsilo, s druge strane Latinka Perovic i raja, Sarajevo je uvijek bilo najneutralniji (i najortodoksniji u ideoloskom smislu) teren ...

Nisu ih hvatali nikakvi specijalci, obruč su pravili i češljanje terena su vršili pripadnici Teritorijalne Obrane Bugojna, Gornjeg Vakufa, Prozora, Širokog Brijega, Kupresa, Tomislavgrada, Posušja i još nekih okolnih općina. Manjim dijelom bili su i pripadnici milicije iz tih općina. Jedna malo elitnija oružana formacija koja se borila protiv njih je jedan odred od stotinjak vojne policije JNA, ali to su sve bili obični vojnici-regruti nikakvi specijalci. Oni su inače bili interventna grupa koja se helikopterima prebacivala na mjesta gdje je bila uočavana ta grupa. U borbama je poginuo čak i zapovjednik te čete, neki kapetan JNA.
A inače komunisti su slali u borbu sa tom Bugojanskom grupom uglavnom neobučene pripadnike TO koji uglavnom i čine sve poginule ( nekih dvadesetak), kao dio neke smišljene strategije jer se na taj način moglo reći da se TO večinom sastavljen od dobrih Hrvata koji su tu u većini bori protiv loših hrvata, odnosno da peru ljagu sa svog imena i sami oslobađaju svoje žito svoga kukolja.

sjever76 wrote:a pazite kako su odgovorili nekakvom liku na zalbu na presudu :

Presudom Okružnoga narodnog suda u Osijeku
Stup. 165/46 od 8. lipnja 1946., na smrt vješanjem osuden je utemeljitelj i voda
organizacije Drustvo nardodnog otpora Mirko Hubak. Povodom žalbi je Vrhovni sud NR Hrvatske presudu u odnosu na Hubaka
preinacio u kaznu smrti strijeljanjem.Hubak je odmah strijeljan.



ma sta ko mislio ja svakim danom sve vise cijenim bivsu drzavu.ne zelim uopste polimisati, to je moje misljenje da se nebi odmah javio neko da kaze suprotno.

Voliš tu državu zato što su u njoj ljude vješali i strijeljali? Nije mi to jasno. Je li ti znaš tko je bio taj Mirko Hubak i koji je bio njegov zločin da te njegova smrt toliko veseli?

Što se tiče operacije "Raduša" (ili "Feniks") već sam ranije napisao da su u gonjenju ubačenih učestvovali uglavnom pripadnici rezervnog sastava JNA, TO i milicije. Od 13 poginulih u toj akciji, samo su dva bila aktivna lica u JNA: kapetan Miloš Popović i vojnik Branko Blečić. Poginuli su u prvom sukobu na Raduši 26. juna 1972. kao pripadnici čete Vojne policije (kojom je komandovao Popović). Najveće žrtve gonioci su imali slijedećeg dana kod Rumboka, kada je poginulo osam pripadnika milicije i TO, naspram jednog poginulog na strani diverzanata.

Chischo wrote: To se desilo na malom groblju iznad nekadasnje skole "sestre Ditrih" u travnickoj cesti u Zenici.
Prilazem link na google mapsu, u sredini se vidi bijeli kvadratic sto je ustvari skola a groblje je sa lijeve strane nekoliko centimetara, vidi se ogradjena povrsina.

http://maps.google.com/?ie=UTF8&t=h&ll= ... 16565&z=16

Moj stari je radio u blizini dogadjaja i prisjeca se opsadnog stanja koje je tada nastalo.
Milicioneri na sve strane, nasli tijelo djecaka i brzo poceli ispitivati ostalu djecu s kim je Bruno otisao, a djeca upamtila Visnju jer je bila izrazito debela i Bajcetu koji je bio s njom.
Milicija zatim blokirala zeljeznicku stanicu i sve izlaze iz Zenice i navodno su ih nasli u vozu koji je krenuo iz Zenice, a kojeg su zaustavili u Vranduku, mjestu udaljenom nekoliko kilometara sjevernije od Zenice.

Navodno su i ovi trazili pomilovanje od JBT-a ali ovaj nije ni trepno. Kazna je navodno izvrsena u KP domu Zenica, neki se cak kunu da su ranom zorom culi puscane metke, ali mislim da je ovo vec sfera mastanja...

Pošto si svojevremeno ukazao na lokaciju ovog tragičnog događaja, a vidim da ti je ista dobro poznata, sada te pitam: da li je velika zgrada desno na slici škola "Sestre Ditrih" (sada "Miroslav Krleža")?

Jeste, to je ta škola, samo sa zadnje strane. Groblje je desno udaljeno jedno 300-400 metara.

Hvala velika, Eborg!
U tekstu koji je ovdje postavljen o ubistvu, kaže se i ovo:

Kad je bila sigurna da je Bruno dječak kojeg traži, Pavlovićeva je unajmila Bajčetu, kome je platila 500 hiljada tadašnjih dinara, kako bi ga ubio. Dijete su na stepenicama, koje vode od škole prema kući, oboje sačekali i odveli na obližnje groblje.

Hmmm...stepenice. Možda ove?



Znam da se kraj za 30 godina sigurno izmijenio, ali moguće da je ovo mjesto gdje je dječak otet.
I još nešto: ima li pomenuto groblje veze sa katoličkom crkvom koja se vidi na ostalim slikama ovog dijela Zenice?

Za stepenice nisam siguran, iako je vrlo moguće. Liči na taj dio grada. Groblje je iznad škole na jednom brdu no nisam siguran je li katoličko ili pravoslavno. A crkva u blizini je pravoslavna.

Ako ti je bitan layout ovako bi nekako išao redoslijed sa desne strane kada ulaziš u ulicu:

CRKVA - KUĆE - ŠKOLA - IGRALIŠTE - GROBLJE NA BRDU

Dakle, u odnosu na ovu fotografiju groblje je gore lijevo a škola desno niz ulicu (onda bi bio sa zadnje strane škole kao na prethodnoj slici). BTW, ova djeca na prvoj slici se penju upravo na stepenice koje si postavio.

Eborg wrote:Za stepenice nisam siguran, iako je vrlo moguće. Liči na taj dio grada. Groblje je iznad škole na jednom brdu no nisam siguran je li katoličko ili pravoslavno. A crkva u blizini je pravoslavna.

Ako ti je bitan layout ovako bi nekako išao redoslijed sa desne strane kada ulaziš u ulicu:

CRKVA - KUĆE - ŠKOLA - IGRALIŠTE - GROBLJE NA BRDU

Dakle, u odnosu na ovu fotografiju groblje je gore lijevo a škola desno niz ulicu (onda bi bio sa zadnje strane škole kao na prethodnoj slici).

Da, tek sad vidjeh bolje da je crkva pravoslavna. A slika stepenica jeste iz tog dijela grada, ima još dosta slika iz te ulice Branislava Nušića (pretpostavljam da je to sada Travnička ulica) i naznačeno je da sve slike pripadaju tom dijelu. Evo odakle su slike:

http://zenicki.blogspot.com/2006/12/bra ... -nuia.html

Tek sam vidio da si dopisao zadnje dvije rečenice u tvom postu i mislim da sada možemo sa sigurnošću reći da su to te stepenice kuda se išlo Bruninoj kući.

Travnička cesta je velika prometna ulica i u njoj se nalazi škola, ulica Branislava Nušića je ova ulica iza škole gdje su stepenice. Pogledaj ovu sliku ispod. Groblje se nalazi nekih 150 metara na brdu iza leđa fotografa. Desno je dio škole (škola je u obliku slova L, glavni dio si vidio na prvoj slici) a fotograf je u ulici Branislava Nušića, stepenice su niz ulicu lijevo (skuži ovu žutu fasadu na ovoj i prvoj slici pa će ti biti jasnije).

http://1.bp.blogspot.com/_UevM2zKrxn8/R ... ca_016.jpg

Tema vam je super, samo nisam baš našla puno podataka za srtne kazne na prostoru Hrvatske. Zna li netko nešto više o tome? Gdje su se izvršavale, tko je posljednji pogubljen ili bilo šta?

tema

Da se nadovezem sto se lokacija tice na kojima su izvrsavane kazne.Prije par godina ako se neko sjeca u novinama je bio clanak, kako je u podrumu opstine Centar pronadjen skelet NN osobe., nikad nije utvrdjeno o kome se radi niti odakle bash tu.Malo stariji kazu da je u ONO doba u toj zgradi UDBA imala svoje prostorije, a pored te pronalazili su sklete i na nekim lokacijama u Rajlovcu.

A sto se tice Bugojanske grupe, ima knjiga pisana na tu temu ne znam ko je autor ako koga interesuje nadjem taj podatak, znaci tu je opisano kompletno sve od do, odakle su sta su, ko su im babe dede, ocevi, zbog kakvih pobuda i ideala su se okupili, pa preko njihove fizicke i specijalisticke obuke, ubacivanja udbinog agenta u njihove redove, pa do samog iskrcavanja na tlo SFRJ .Knjiga se zove mislim 13ti covjek.A interesantno je sto su obavjestajci znali u glavu svakog od njih i kakvim sposobnostima raspolazu pa cak i dan i sat kad ce se iskrcati i gdje ce se iskrcati u Yugu, jer kako knjiga a i predanja kazu valjda su bili nabrijani tom nekom ideologijom da je narodu u Yugi pun k...Tita i komunjara i da treba samo neko da pokrene bunt, te da ih narod ovdje ceka ko ozeblo sunce.

Stari mi je pricao o tim dogadjajima u Bugojnu i okolici, i dan danas kad ga pitam za to kaze da su m...otegli dok su ih pohvatali jer su bili nevjerovatno spremni, i da su helikopteri tesko pratili i locirali njihovo kretanje. A sto se tice doktrine vojske i i milicije nakon tih dogadjaja, vecina vjezbi se svodila na lociranje i hvatanje ubacenih teroristickih grupa, a potom se osnovale specijalne jedinice milicije republickih supova, i tako je jedinica iz srbih bila najobucenija za antiterorizam, a mnogo poslje je u narodu prozvase Vikicevi.

A sto se tice dogadjaja iz Travnicke izvinjavam se ako je neko napisao vec taj podatak, u pitanju je bila krvna osveta, jer je Brunin otac bio vozac slepera u Zenicatransu, te je na podrucju Cg imao saobracajnu nezgodu gdje mu se u krivini slepa otkacila te tom prilikom usmrtila nesjecam se sad jel supruga jel sina od ove bestije.Mnogo toga se moze naci u knjizi Medicinske kriminalistike Alije Ramljaka.

Malo ja odo u offtopic sorry.

Tema je vec odavno hladna, ali ja sam je nasao tek neki dan. Evo malo i od mene, mozda ce nekima biti zanimljivo...

Prije rata me je zanimala smrtna kazna pa sam dosta o njoj I znao.. Ovo sto sad pisem je sve po sjecanju… Izvrsenje smrtne kazne u SR BiH je bilo regulisano Zakonom o izrvrsenju krivicnih sankcija SR BiH, dok se ista mogla dosuditi za “najteze oblike teskih krivicnih dijela”, sto je bila prilicno liberalna definicija. Ipak, gotovo sve smrtne kazne bile su izricane za najteze oblike ubistava, recimo “bezobzirno nasilnicko ponasanje”, “predumisljaj”, “niske strasti i pobude”, “povrat”, itd. Koliko se sjecam, zadnja smrtna kazna u predratnom Sarajevu bila je izrecena tipu koji se zvao Milan Kolak za tesko ubistvo prilikom provalne pljacke u Ostreljskoj ulici u Sarajevu (izmedju Grbavice II I Hrasna – kako god se sada zvala). Recimo da je to bilo sredinom sedamdesetih… kazna je preinacena u 20 god teske robije, posto je osudjeni pomilovan odlukom Predsjednistva BiH.

Inace, smrtnu kaznu strijeljanjem je u krivicnom postupku pri civilnim sudovima izricalo veliko vijece Okruznog suda (dvoje sudija profesionalaca i troje sudija-porotnika), dozvoljena je bila zalba Vrhovnom sudu BiH koji je odlucivao u sjednici, a u trecestepenom postupku, izuzetno u slucaju smrtne kazne, I zalba Vrhovnom sudu SFRJ, koji je, odlucujuci takodje u sjednci se bavio ujednacenjem sudske prakse na nivou drzave. Osim toga, postojali su i brojni vanredni pravni lijekovi…Molba sa pomilovanje republickom Predsjednistvu bila je zadnji pravni lijek u krivicnom postupku pred tadasnjim BiH pravosudjem.

Svi podnesci za redovne pravne lijekove u slucaju smrtne kazne su se “podnosili po sluzbenoj duznosti” ukoliko osudjenik iz bilo kog razloga propusti rok, tako da se nije moglo desiti da neko ode sopstvenom zeljom, ili tudjom nemarnosti u smrt, a de ne prodje najmanje trostepeni postupak.

Po slovu zakona, smrtna kazna se nije mogla izvrsiti nad trudnom zenom i teskim fizickim ili dusevnim bolesnikom. Zato je bilo neophodno da osudjenika prije izvrsenja pregleda ljekar. Ukoliko bi se “utvrdila smetnja”, izvrsenje bi se odgadjalo dok smetnja traje. Po slicnom zakonu je tako senilni zlocinac Artukovic docekao prirodnu smrt, cekajuci u zagrebackom zatvoru istu da dodje “u prisustvu vlasti”. Koliko se sjecam, u slucaju trudnoce odlaganje bi trajalo i do godinu dana po rodjenju djeteta. Smrtna kazna se izvrsavala “u kratkom roku od casa od kada nadlezni sudija Okruznog suda obavijesti da su se odbijanjem molbe za pomilovanje, za to stekli zakonski uslovi. Po Zakonu, osudjeniku je saopstavano da je kazna pravosnazna I da ce biti izvrsena 24 casa prije vremena izvrsenja, i“na njegov usmeni zahtjev izvrsenje se odlukom predsjednika suda jednokratno moglo odgadoditi na 24 sata”. Zakon je dalje navodio da ce se za to vrijeme “izici u susret opravdanim molbama osudjenika”. Predpostavljam da se trebalo raditi o obroku, vidjanju sa porodicom i slicno. Izvrsenju bi prisustvovala komisija u cijem bi sastavu bio upravnik zatvora, nadlezni okruzni javni tuzilac, predsjednik sudskog vijeca koje je izreklo presudu, te ljekar koji ce utvrditi smrt. Prije izvrsenja bilo je potrebno komisijski utvrditi identitet osudjenog. Branilac je bio obavjestavan, i mogao je prisustvovati izvrsenju.

Bizaran detalj je bio da izvrsenju mogu odlukom predsjednika suda prisustvovati i “naucni radnici”, ukoliko private obavezu cuvanja sluzbene tajne, pod kojom su bili svi ucesnici u postupku.

Smrtna kazna se izvrsavala rano ujutro, bez prisustva javnosti, na lokaciji van naseljenih mjesta, sa koje je “predhodno iskljucena javnost”, predpostavljam mjerama obezbjedjenja perimetra. Lokacije na Trebevicu bile bi konzistentne sa ovim. U slucaju da je vise lica osudjeno zajedno, smrtna kazna bi bila izvrsavana pojedinacno, redoslijedom kojim su osudjenici pobrojani u presudi, bez prisustva ostalih osudjenika. Zakon je propisivao da se osudjenik veze za “nepokretni predmet” – vjerovatno drvo ili kakav stub. Vod dobrovoljaca iz milicije je bio taj koji je kaznu izvrsavao, a po zakonu je za izvrsenje sljedovala naknada. U praksi sam cuo da su clanovi streljackog stroja odredjivani, ali su imali pravo da odbiju. Zakon je predvidjao da pri podjeli oruzja budu preduzete “mjere” kako bi ostala sumnja kod clanova da li su pucali bojevom ili manevarskom municijom. U praksi, pak, iskusni milicioner bi mogao lako da po trzaju razluci istinu…ukoliko bi to naravno htio. Izmedju komande zaistovremenu vatru iz svih pusaka i ljekareve konstatacije da je smrt nastupila, zakon nije propisivao nikakve detalje, ostavljajuci jasnu poruku da kad jednom izvrsenje pocne, ne moze biti zaustavljeno.

Koliko se sjecam postupak sa posmrtnim ostatcima osudjenika je bio u nadleznosti predsjednika okruznog suda, koji je bio obavezan da ih sahrani u mjestu izvrsenja.

E, sada da napravimo obrat od suhoparnih, ali jezivih pravnih odredbi, prema neprovjerenoj prici “iz stvarnog zivota”. Krajem sedamdesetih, mozda I pocetkom osamdesetih godina druzio sam se sa sad avec pokojnim zagrebackim publicistom Marinom Zurlom, koji je ’76 izdao knjigu “Na smrt osudjeni”. Evo sta mi je on prepricao od saznanja do kojih je dosao, a nije ih mogao objaviti u knjizi:

“Sedamdesetih, kako je standard porastao, a poratna disciplina opala, postalo je sve teze izvrsiti smrtnu kaznu, jer ‘ljudi prosto nisu htjeli to da rade’. Posebno je blo problema sa formiranjem streljackog voda…Problemi su poceli na Kosovu, gdje je dodatni faktor bila krvna osveta. Tada su ljudi sjeli is sislili novu semu. Prodadjen je milicioner (koliko sam shvatio koji je zivio na nekom salasu u Vojvodini), koga su pregledale sve moguce ljekarske komisije, i utvrdile da je sposoban za 'novo radno mesto’. Isti, Mr. X je zatoim prerasporedjen, odnosno dodjeljeno mu je fiktivno radno mjesto, koliko sam shvatio pri nekom zatvoru u Srbiji. Mr. X nije morao da dolazi na posao, vec se bavio svojim kokoskama i njivom. Kada bi dobio telegram, Mr. X bi rekao zeni da pripazi na zivinu, jer mora da se javi na posao, sjeo bi na voz, I zaputio se u zatvor kako mu se odredi. To bi znacilo da je pokrenut postupak za izvrsenje smrtne kazne. Osudjeniku se za to vrijeme nebi saopstavalo nista, vec bi ga Mr.X probudio rano ujutro i saopstio mu da mu je prihvacena molba za pomilovanje, i da se spremi za put jer je premjesten u drugi zatvor, a da sada ide na ribanje podova. Potom bi ga onako bunovnog sproveo u neku podrumsku prostriju, I na prevaru ga upucao u potiljak. Zatim bi se tu pojavila komisija sa doktorom, i utvrdila smrt. Potom bi se Mr. X mirno vratio na salas svojim kokoskama”.

Sjecam se da sam, da li zbog pica ili price, ili oboje mozda, nastavak veceri proveo povracajuci i drzeci se za klozet-solju. Zbog nje sam u kratkom roku postao “abolicionista”, odnosno protivnik smrtne kazne.

A da.. kad pomislim, prica ima neke nedostatke, jedan od njih identifikacija osudjenika prije izvrsenja…I ona bi morala da se “satrira”. Da ne govorimo o ljekarskom pregledu, posjetama, i “naucnim radnicima”.

Ipak, ima I nekih cinjenica koje potencijalno potvrdjuju ovu hipotezu. Nije jasno koja su republicka / pokrajinska pravosudja je sve koristila usluge Mr. X, ali pretragom po Internetu se moze utvrditi das u smrtne kazne nad najmanje dvojicom zatvorenika u Srbiji izvrsene u zatvorima u Somboru i Beogradu, a ne na otvorenom prostoru, kako aludira formulacija “van naseljenog mjesta” koja je tada bila prisutna u zakonima. Istina,da budemo posteni, i zatvori mogu biti “van naseljenog mjesta”.

U svakom slucaju, ako neko ima vise invformacija o Mr. X, bilo bi zanimljivo cuti ih.

malo sam 'guglao " i Amnesty International i Human Right watch organizacije nikada nisu stavljale SFRJ ( bivsu Jugoslaviju ) u red jednih Kineza ili Rusa ( koji su tamanili na hiljade svojih gradjana svaki mjesec )
budimo realni
po svim dostupnim podacima SFRJ je bila u standardu izvrsenja smrtnih kazni jedne USA ili Francuske ( koja je koristila giljotinu ! do tamo oko 1975 !)
nije se smrtna kazna izricala tako lako , a druga prica je obavjestajni rat i likvidacije od strane UDB i KOS bivse drzave ( po Njemackoj, Belgiji i dalje ..zaboravih ime bivsega direktora INA koji je maznuo tanker nafte i zahebo SFRJ za nesto debelo , nasli ga u Belgiji raskomadanoga sjekirom , par mjeseci kasnije u kanalu pored puta , tamo neke 1988 '..) to je druga tema i sve obavjestajne sluzbe na svijetu to rade
Amerikanci na prvome mjestu uz Izrael ..vidimo sta se desava danas po svijetu kako oni likvidiraju po kratkome postupku ..
Jugoslavija je bila 'mila majka " po tome pitanju kada sagledamo realno a jesu mnogi nevini stradali od birokrata koji sebe nazivaju "komunisti" , jeste i to tacno ..
pozdrav !