Forum Klix.ba

aida05 wrote:

milivoje wrote:Kakvo je da je...moje je...'bem li ga

sve do bodeza u bubregu u tramvaju.

Najveca rupa na svijetu... bar tako pokazuju ova zadnja desavanja

Sarajevo je moj grad, ja ga pravo volim, volim Sebilj, Bijelu tabiju, žutu tabiju, Trebević, Vrelo Bosne, Stojčevac, Igman i Bjelašnicu, Skakavac.. volim ovu kotlinu u kojoj sam se rodio i u kojoj živim.. volim ali sve manje je poznajem i prepoznajem.. ali niko, ponavljam niko ne može reći da se od ove kotline ne može napraviti sredina ugodna za život, da se ne može živjeti normalno ... to mogu reći samo oni koji neće da se potrude i da se pomaknu sa mjesta, to mogu reći oni koji su podlegli demagogiji političara i ublehama medija... jer grad ovako lijep, grad i kotlina sa ovoliko potencijala i prirodnih ljepota propada zbog nas koji ni sami ne znamo šta hoćemo.... meni je krivo što u svemu tome ovaj grad ni kriv ni dužan gubi najviše.. gubi zbog provincijalizna i malograđanštine... a on to zaslužio nije... (mislim na grad naravno)....

@Centurion-napisano 2006.g. - dio teksta wrote:Sarajevo je, odake god ga pogledas, grad. Ljudi iz Sarajeva svoj zivot redovno obogacuju sado-mazo kuknjavom o tome kako je u Sarajevu nemoguce zivjeti. Vjerovatno jeste, ali upravo zbog toga je i zanimljivo. Sarajevo ima savrsenu klimu za gubljenje vremena, a prokletu za sve ostalo. Nista ne raditi je najpametnije i najpostenije u gradu u kojem gotovo svi rade pogresne stvari. Zato je ovo grad organizovanog gubljenja vremena. Pouceni vlastitim ljudskim i istorijskim iskustvom, ljudi iz Sarajeva znaju da je stvarnost mutna rabota, da drzava uvijek nekog presvlaci, da vlast nikad ne kaze sta misli i nikad ne misli ono sto kaze. Ovo nije prica o nekom urbanom asfaltli Sarajevu, ovo je prica o stvarima koje jednom Serpi zapinju za oko.

Sarajevo je grad organizovanog gubljenja vremena.

Nisam iz Sarajeva, ali x puta sam bio u gradu.Dovoljno je reći da je to grad koji te istovremeno toliko fascinira da ne znaš gdje bi prije krenuo ali te istovremeno nešto u njemu užasava i sputava.Svaki put kada prilazim Sarajevu, od uzbuđenja mi jednostavno srce brže kuca, raste neki adrenalin, opet ću vidjeti taj grad i proći njegovim ulicama!
Ulaz u Sarajevo od Rajlovca, a ono puka seljadija kineskih shopova i trgovina, bespravno sagrađenih kuća i objekata.Čisti Balkan, rekao bi netko tko još nije bio u Sarajevu, ali osvrnemo li se ista situacija je gotovo u svim većim gradovima ex-Yu.Pa nastaviš ravno, a ono buvljak uz cestu, jad i bijeda...produžimo ravno i eto ti širokog bulevara, u sredini tramvajska pruga pa vidiš da si ipak u gradu.Pa kreneš prema Baščaršiji i prvo što ti upadne u oči bude razoreni Dom umirovljenika.Ali to je super, sada je to jedna od malobrojnih zgrada koje su ostale razorene.Pa prođeš kraj velebnog zdanja Avaza, kakvog se ne bi postidio nijedan europski grad, pa potrefiš "zeleni val" na bulevaru i već se približavaš centru, gledaš nebodere Novog Sarajeva, prepune rupa od granata i gelera, ali ipak obnovljene, u njima se živi.Pa kreneš dalje, proletiš kraj tramvaja na kojem su iza 2 "pulferaša", i onda ugledaš nove ustakljene nebodere, shopping centre, golemi Avaz Twist Tower, sada mi Energoinvestovi stakleni blizanci izgledaju malo...oko tebe neboderi, mislio bi da si u kakvoj europskoj metropoli.I onda Stari Grad, najljepši dio grada.Niz mostova preko Miljacke, prekrasne građevine, pa slijedi Baščaršija, mjesto gdje se i dan danas može osjetiti duh starog Bizanta, pojesti najbolji ćevapi i burek na svijetu, napiti se vode iz Sebilja...pa prošetaš Ferhadijom, dođeš do vječne vatre, pa se udubiš, na ovim ulicama su ljudi prije 15-ak godina ginuli, stradavali svaki dan, i eto sada kao da svega nije ni bilo.Većina zgrada je obnovljena, tu i tamo koja rupa od gelera...

Da ne dužim dalje, Sarajevo je grad ogromnih kontrasta.Grad s "europskim" neboderima, "socijalističkim" izrešetanim neboderima, trošnim i ruševnim čergama...grad gdje možete popiti i kavu i kafu i kahvu.Grad koji je doživio golemu obnovu i promjenu, obnovljeni grad.Jedino što će se teže obnoviti su ljudi, napaćeni narod Sarajeva, koje svakog dana pogađaju razne loše stvari, koji gledaju kako se mafija bogati dok oni rade za minimalac, itd...još će puno vode proteći Miljackom dok se odnosi između ljudi ne stabiliziraju, kad se više ne bude gledalo koje si vjere i nacionalnosti.Ali to nije problem samo Sarajeva, nažalost problem je to gotovo svih gradova ex-Yu i po tom pitanju sve nas je pogodio isti 'belaj'.

Ali grad je to koji zaslužuje divljenje zbog svoje goleme žrtve i patnje za slobodu, isto tako zaslužuje divljenje za obnovu i revitalizaciju.

Kako sam i rekao, nisam iz Sarajeva, ali volim Sarajevo dovoljno jako da noć prije odlaska u Sarajevo ne spavam, da me bije adrenalin kad ulazim u grad...to je nešto što drugi gradovi nemaju, to je duh Sarajeva, koji te vuče nazad.

I ne kaže se bez razloga, "ko se jednom napije, vode sa Baš čaršije, nikad više iz Sarajeva taj otići ne umije"...ima nešto u tome, to je Sarajevo, das ist Walter!

Oprostite što sam se raspisao, ali eto, ponijelo me.
Pozdrav svima!

Hvala Jura

Nisam odavno vidjela bolji, životniji opis i doživljaj Sarajeva i to od nekoga ko nije ovdje rođen. Ne bilo da kršim autorska prava,stvarno ne znam ženi ime. Navodno je novinarka iz Zagreba, pa ako navrati nek se potpiše

'Ma' i 'ba'- cuvene sarajevske postapalice koje ama bas nista ne znace, kad vam kazem, ba.: 'vozdra' - satrovacki 'zdravo' - uobicajen pozdrav u Sarajevu; 'Rajvosa' - stari bascarsijski naziv za Sarajevo ; 'from' - engleski 'iz', a zasto bas engleski? Pa u Sarajevu trenutno boravi oko 30.000 stranaca.

Bilo bi pogresno poceti pricu o Sarajevu bez cevapcica i rock'n'roll-a, tako da izvjestaj pocinje uz podrsku 'deset u pola, bez luka'. U Sarajevu je glazba bitan faktor i postanka i opstanka, jer grad moze s glazbenim pravcima zadovoljiti sve ukuse. Uvijek cete pronaci svirku 'uzivo' i UZIVATIIIII... A dalje? Ne zelim pisati o sarajevskim muzejima i slicnim zgradurinama, jer ih mozete naci u svakom turistickom vodicu i na Internetu. Zelim govoriti o Sarajlijama i svima onima koji tamo obitavaju. Ljudi su ono sto cine taj toliko puta opisani i opjevani 'sarajevski duh'. Sarajlije su jedan cudan narod. Nikad nece prvi prici. Vi ste ti koji morate napraviti prvi korak. Onda ce vas prvo malo gledati i ocijenjivati. A ocjenjuje se samo jedno; jeste li 'RAJA' ili 'PAPAK'. To je jedina statusna razlika. U Sarajevu nema zvijezda ili ne daj ti boze, jet-seta. Istina, poslije rata je bilo pokusaja da se napravi nesto kao sarajevski jet set, i to uglavnom od nekih 'padobranaca', i na svu srecu to im nije uspjelo. Sarajlije sve i svakog ignoriraju. Ne traze se autogrami i nitko nikome nije idol. Vrlo lako se moze dogoditi da sjedite za stolom kraj ministra, rock zvijezde ili nekog poznatog reprezentativca. Od njih samo 'LEVATI' traze autogram. Oni koji to nisu, gledaju nezainteresirano ispod oka, konstatiraju 'poznat mi ovaj frajer odnekud' i nastave pijuckati pice, cak i ako je za susjednim stolom Bono Vox, sto se lako moze dogoditi. Isto tako, u Sarajevu vam mogu pokusati to isto pice naplatiti trostruko. Sto nije pokusaj prijevare ili izvlacenja novca, vec jednostavno jos jedan test koji morate proci: da li ste LEVAT ili ne. Najbolji savjet koji vam mogu dati je lagani pogled i recenica 'MOJNE NIME' (satrovacki -nemoj meni). Upali svaki put, a mozda dobijete i turu na racun kuce.

Sto je jos karakteristicno? Jedan, 'TAKE IT EASY' pristup svemu i svakomu. Sarajevo se jos uvijek uporno odbija ukljuciti u stresni europski zivot i svakodnevnu trku i frku. Istina, sve vise se radi i sve vise se nesto ganja, ali tradicija podnevne 'kahve' jos uvijek je tu. Sarajlije jos uvijek pokusavaju sve odgoditi za sutra. Poslovica je da 'sve sto mozes odgoditi za sutra, ni pod razno ne cini danas'. Nemojte se iznenaditi ako pocesto cujete 'stipu bolan to' i 'cekaj da na miru popijem kafu'. U Sarajevu se jednostavno morate opustiti. Ne nosite planere i ne radite popis stvari koje morate obaviti. Morate pustiti da vas nosi feeling, i pripremiti se biti impulsivni kao nikada do sada. Vecina dobrih stvari obavlja se 'usput' i 'slucajno'. Krenete u muzej i usput sretnete raju koja je krenula na skijanje i koja slucajno ima visak skija. Na planini slucajno sretnete jarana koji je usput ponio gitaru, a usput je sreo jarana koji slucajno ima vikendicu i rostilj. Slucajno se okupi dobra ekipa i usput se ostane dva dana, i slijedece dvije godine ljude usput davite pricom o slucajnom zimovanju u Sarajevu, na kojem se slucajno sve radilo, samo ne skijalo. Ali se pilo i jelo. Ako se dogodi da se iz Sarajeva vratite kuci gladni, onda ili niste bili u Sarajevu ili patite od anoreksije.

Sve pocinje i zavrsava sa dobrom hranom. Istina, postoji opasnost da se osim punog zeluca vratite i s majcom na kojoj stoji 'CEVAPCICI, CEVAPCICI, CEVAPCICI'. Taj cuveni bosanski 'fast food' jedite samo na Bascarsiji, i nigdje, zapamtite NIGDJE DRUGDJE. Ali obavezno isprobajte i druge specijalitete. Vegetarijanci, ne brinite se, ima dovoljno hrane i za vas. Ali jedna napomena! U Sarajevu ni slucajno ne trazite 'burek sa sirom, mesom ili slicno', inace ce vas gledati k'o levata. U Sarajevu je BUREK burek! (tijesto iliti jufka s mesom). Znaci, imate burek, buredzike ( mali burek okupan jogurtom i bijelim lukom), sirnicu, siredzike, krumpirusu, zeljanicu, tikvenicu i jos nekih drugih vrsta PITA. Jos jedna napomena! Ako ste osjetljivije prirode, cim cujete 'znas li onaj..', prekinite pricu. U Sarajevu se prave vicevi na racun svih mogucih situacija, ma kako one bile crne. Citav svijet moze plakati, ali Sarajlije ce o tome napraviti vic. Pa sto mislite kako su prezivjeli rat? No, ako se mislite do besvijesti nasmijati, ne samo vicevima vec i raznim anegdotama iz svakodnevnog zivota, PA STO CEKATE? Naprijed, spremajte stvari i u Sarajevo ! I nema potrebe da cekate zimu, jer ne postoji IN i OUT vrijeme za dolazak u Sarajevo . Svako je vrijeme PRAVO. Ako vam slucajno, za vrijeme boravka nestane novca, nemojte plakati. Sarajlije su solidarne i kuci cete se vratiti bez problema. Kako ne bi netko rekao da sam subjektivna te da preuvelicavam, i ja sam SAMO gost Sarajeva. Dosla sam u posjetu i ostala nekoliko godina. Takvo je Sarajevo , ali dok ga ne dozivite ne mozete niti znati.
A ja sve kontala da su 'LEVATI' oni koji koji pisu lijevom rukom.

Aj sad vozdra.

Ovaj zadnji post me podsjetio na moje Sarajevo kakvo je bilo i kakvo bih zelio da je.
Lijepo oko srca kad ga hvale...eto,sad svjesno necu da rzmisljam o stvarnom stanju...malo iluzije ne skodi !

Ja mislim da žena nije ništa slagala, pa sad..

Julijana.
nij zena ama bas nista slagala i divno je opisala grad,ljude,atmosferu...sve tacno da tacije ne moze biti.
Zato ga i volim,ali zato i boli kad vidis neku najezdu opasnog primitivizma koji bi da ponisti tu ljepotu.
Ipak,izdrzalo je Sarajevo toliko toga,pa ce valjda i ovaj put izaci kao pobjednik.

Sarajevo je..... moj grad

Biti cu toliko slobodan da citiram nokiu sa jedne druge teme, pa nek' sliku svak' protumaci kako hoce, al' za mene je to jedna velika mahala (sasvim pozitivna stvar) :

nokia6170 wrote:

Sarajevo je grad sa puno omladine čiji su zubi prava rijetkost.

Sarajevo je pogranično mjesto između Istambula i Trsta.

Sarajevo je grad pun kockastih glava.

..grad u kojoj zivi moja ljubav

... je grad udaljen nekih 70-tak kilometara od Zenice

(naravno, moja perspetkiva)

sampion.

The 51st State wrote:sampion.

...grad u kojem nema mjesta za jednog od njih. Šejn je ovdje neophodan.

Julianna wrote:...grad u kojem nema mjesta za jednog od njih. Šejn je ovdje neophodan.

The 51st State wrote:sampion.

SAMPION u ovom poredjenju pises velikim slovom

postalo najveca kasaba u evropi... kasaba u kojoj se nakotilo previse papaka i seljaka (u pogrdnom smislu te rijeci)!

...prvi grad u svijetu u kojem se u istom danu otvorio i zatvorio olimpijski bazen.

aida05 wrote:

The 51st State wrote:sampion.

SAMPION u ovom poredjenju pises velikim slovom

hvala na korekciji.

Procitah nesto i pozeljeh da copy-paste ovdje

HVALA TI, SARAJEVO

Prošlo je dosta vremena od kada nisam ništa napisao. Dijelomice, zbog toga što nisam mogao naći vremena, a drugi razlog je da i nisam imao baš o čemu da pišem. Razgledao sam katedrale, građevine, razne druge objekte,... Sve je to bilo jako interesantno, ali mislim da sam se bio istrošio da bih o tome pisao. Siguran sam da bih mogao pisati prekrasne priče o svim mjestima koje sam posjetio, ali ipak ništa se nije toliko istaklo da je, nekako, iskočilo preda me i reklo "Piši o meni".
Pratilo me je loše vrijeme od kada sam napustio Beč. Bila je hladno i kišovito, te sam se osjećao bolesno i neraspoloženo. (Usput, Beč je bio očaravajući, i mogao bih cijelu tonu ispričati ili napisati o tome gradu i o divnim prijateljima, ali nekako mi se nije dalo. Hajde da kažem da ću možda o ovome nekad poslije pisati). Ali sve se promjenilo danas.

Zašto danas a ne jučer? Zašto sad, ne prije? Pa, čini mi se da je osnovni razlog taj to se nalazim u najdivnijem i najprekrasnijem gradu koji sam posjetio na ovom putovanju kroz Europu, u Sarajevu (Bosna i Hercegovina). I nije tako davno bilo kada je ovo područje bilo u ratu sa Srbijom. Sarajevo je, u biti, bilo opkoljeno sa srbijanskim snagama u potpunosti, osim jednog dijela gdje se nalazi Sarajevski aerodrom gdje su bile stacionirane snage UN-a. Iza snaga UN-a i nedaleko od aerodroma bila je slobodna bosanska teritorija. Međutim, snage UN-a nisu dopustale da se stanovništvo Sarajeva poveže sa ostatkom slobodne terotorije. Ovo je bila ogromna pogreška UN-a koja je omogućila Srbima da skoro 4 godine bombarduju i ubijaju Sarajlije sa okolnih brda gdje su se nalazili.
I ono što su Bosanci uradili jeste da su iskopali mali tunel ispod aerodromske piste koji je povezao Sarajevo sa ostalim bosanskim teritorijem, i koji je postao jedini put da se u Sarajvo unesu najneophodnije stvari za pružanje daljnjeg otpora Srbima. Ne mogu opisati kako je to djelo u mojim očima bilo veliko! Na trenutak prekini sa čitanjem ovoga, i razmisli o tome. Šta bi vi uradili kada bi druga zemlja htjela htjela okupirati vašu zemlju i vaš narod iz nje protjerati ili uništiti?! Šta mislite, na kakvu i koliku žrtvu bi bili spremni?
Mislim da ovo na mene ostavlja veći dojam zbog toga što upravo po prvi puta čitam Dnevnik Ane Frank. Ako do sada niste pročitali tu knjigu, nabavite je i pročitajte. Cijela knjiga govori o žrtvi kuju ljudi čine u jako opasnim okolnostima, u kojima čak nisu sigurni ni da će preživjeti.
Naše naredno zaustavljanje je bilo na brdima oko grada. Nalazili smo na tragove koji su nas vraćali u 1984. godinu kada su ovdje održane Zimske olimpijske igre. Prisjetio sam se kako su samo 10 godina prije rata, oči cijeloga svijeta bile uprte na Sarajevo iz potpuno drugog razloga. To mora da je bilo divno i vrijeme za ovaj grad.

Dok sjedim i ovo pišem čujem muslimanski poziv na molitvu u pozadini. Nikada prije to nisam čuo, dok nisam došao u Sarajevo. Zvuči lijepo i miroljubivo. Tako mnogo puta u Americi mislimo o muslimanima i jedinu predstavu o njima koju imamo jeste da su to fanatici i ratnici. Što se mene tiče to višenije tako, jer imam priliku vidjeti kakvi su muslimani. Oni su gostoljubivi i prijateljski nastrojeni. Tolerantni su i puni razumijevanja. Nasmijani su i učivaju u životu. Ovo vrijedi za Sarajevo čije je većinsko stanovništvo muslimansko. U veoma velikoj blizini ovdje se nalaze katolička katedrala, pravoslavna crkva, džamija i jevrejska sinagoga. Mnogo puta nas neki pokušavaju ubijediti da su mnogi ratovi nastaju radi religije, ali moramo se podsjetiti, da ratove počinju uskogrudi ljudi koji žele brzo ostvariti ciljeve.
Sarajevo je grad koji nešto za mene upotpunio. Nisam siguran da mogu riječima iskazati šta. Sarajevo mi je dalo da bolje razumijem ljude. Da bolje razumijem politiku. Da bolje razumijem šta je tolerancija. Dalo mi je da bolje razumijem šta je kultura. Danas sam prvi put, nakon pune dvije sedmice putovanja kroz Europu, koristio foto-aparat. Slikao sam Sarajevo sa jednog od okolniih brda. Uzeo sam foto-aparat i slikao, jer sam znao da dolje pred sobom gledam jedan od najveličanstvenijih gradova u kojema sa ikada bio. Hvala ti Sarajevo da sam se u tebi osjećao dobrodošao.

Preveo: AmrHalid