Kjajević Majko wrote:Ljubav uvijek boli!
Čak i kad znamo da nas ta osoba voli i kad dobijemo tu ljubav nazad opet zna da boli i to jako.
Previše smo sebični i sve želimo zadržati samo za sebe, upiti svu ljubav te osobe, bez da je i drugi osjete, a to je pogrešno. Jer sami sebe na taj način povrijedimo.
Jeste i vi sebični? Kako se nosite s tim?
...U doba prelijepe...carobne i uzvisene ljubavi Medznuna i Lejle bilo je mnogo vecih ljepotica od Lejle, ali ih Medznun nije volio. Govorili su mu:" Ima zena ljepsih od Lejle, pusti nju. Pokazacemo ti ih. One ce te voljeti i vole te." A on je odgovarao -
"U stvari, ja ne volim Lejlu zbog njene ljepote. Lejla nije za mene tjelesna ljepota, ona je poput vrca. Iz tog vrca ja pijem vino; a od tog vina sam zaljubljen. Vi gledate u vrc, ali ne vidite vino. Kad bi imao zlatni vrc ukrasen dragim kamenjem(ljepoticu koju mu nude), a pun sirceta, ili nekog drugog napitaka, a ne vina, sta bih ja imao od toga? I stara razbijena tikva (djevojka srca natopljena ljubavlju) u kojoj ima vina vrijedi vise od zlatnog vrca (ljepotica) i stotine slicnih." On je volio ono sto drugi nisu vidjeli u Lejli, drugi su gledali ljepotu i zeljeli je zbog toga posjedovati...A on je posjedovao ono sto niko od njih nije...Nikada nije bila njegova, ali cijeli zivot je posvetio voleci je, cijeli zivot bio mu je Lejla...Iako nije bila njegova...Znao je da mu pripada njeno srce, ono sto drugome nikada nije dala...
Svako od nas se bori dan i noc u nastojanju da ocisti karakter zene...i samo brisemo uzaludno svoj znoj... Bolje je da sebe prociscavamo u njoj...nego da nju prociscavamo u sebi... Ici pored nje, odreci se ljubomore...Mada je ta osobina ponekada korisna...ona uzrokuje samo greske...Tvoj karakter cese ispravljati tvojim strpljenjem...
Za istinski zaljubljenog...sve osim ljubavi je nedopusteno...Jer treba se truditi...kopati kanal da bi se doslo do izvorista srca...samo se cesto u tome umorimo, nedorasli toj najljepsoj aktivnosti, brzo nam dosadi...pa izmisljamo i nalazimo mane, sumnje, probleme tamo gdje ih nema, prikrivajuci svoju nedoraslost i nedosljednost...trazimo raznorazne izgovre da prikrijemo u susini nasu nesposobnost da u potpunosti otvorimo bezrezervno, do kraja necije srce...Postoje trenuci u kojima osvajamo i borimo se za naklonost voljene, za sve njeno...I tu pokazujemo posesivnost na nain da zna, da osjeti da nam je stalo...Isto tako postoje trenuci kada se bezrezervno vjeruje jedno drugome, u kojem posesivnost iskazujemo kao lijepe kozerije...Ako se nema povjerenja u njenu ljubav, naklonost, njen odabir, sebicnoscu koju tada iskazujemo gusimo i ubijamo ljepotu u njoj...Nekada i sama zena trazi da budemo umjereno posesivnosti, trazeci da vidi da nam je stalo, da osjeti da je zeljena i nakon godina provedenih zajedno, da osjeti da se i dalje borimo za nju...Treba znati,. osjetiti u njenom pogledu, kretnjama, govoru, njenom raspolozenju stanja, nacinu kako se prema nama ophodi i ponasa, potrebu da budemo "sebicni" na nacin da je s tim ne gusimo, vec da joj pokzemo da nam je uvijek prva i posljednja, jedina i posebna...Treba biti pazljiv u toj potrebi za posjedovanjem svakog njenog daha koju ljubav u nama budi, jer su jako, jako takne granice pozeljne i potrebne posesivnosti, od sebicne ljubomore koja umjesto da nas jos vise ucvrsti kao jedno tijelo a dvije duse, ucini da se voljena osjeca kao ptica u kafezu sa zeljom srca da iz njega izade...