Forum Klix.ba

zavisi u vezi cega smo se posvadjali / zakacili.
Pomirenja tipa oko neke stvari koje se mogu oprostiti oke, ali kad jednom veza pukne nema tu pomirenja niti ga treba traziti.
Borba za ljubav oke, sve dok ona postoji kad je ne bude vise nema razloga za borbu.. Jer pomirenje onda dodje kao sol na otvorenu ranu

uh jesti negativci zesci...
Aida ovo se i na tebe odnosi;)

nako u prolazu wrote:uh jesti negativci zesci...
Aida ovo se i na tebe odnosi;)

Sto na mene?Ja nisam negativac kod mene j kraj-kraj

Za mene ne je ne
i kada kraj je kraj
ne pitaj zasto je
to ne pokusavaj
Jer nikad pepeo
ne gori ponovo
za mene gotovo je
znaj, gotovo

aida05 wrote:

nako u prolazu wrote:uh jesti negativci zesci...
Aida ovo se i na tebe odnosi;)

Sto na mene?Ja nisam negativac kod mene j kraj-kraj

Za mene ne je ne
i kada kraj je kraj
ne pitaj zasto je
to ne pokusavaj
Jer nikad pepeo
ne gori ponovo
za mene gotovo je
znaj, gotovo

Haj fino iskreno priznaj da ima dana kad te pristice i boli...imas od mene u SA gdje god hoces veceru...

Nisam rekla da ne boli ali....Ne je ne!

aida05 wrote:Sto na mene?Ja nisam negativac kod mene j kraj-kraj

Za mene ne je ne
i kada kraj je kraj
ne pitaj zasto je
to ne pokusavaj
Jer nikad pepeo
ne gori ponovo
za mene gotovo je
znaj, gotovo

poslusaj ti mene starijeg, ..., rostiljski cumur je drvo koje je vec jednom gorilo i izgorilo, a bez njega nema prave vatre u rostilju, ..., zaOto, ako si ti frajeru svom recimo slomila nogu, nanijela mu teze duhovne povrede, ..., imaj milosti i oprosti mu, olaksaj mu muke ...

aida05 wrote:Nisam rekla da ne boli ali....Ne je ne!

haj dobro kako hoces...

Bond_JaneBond wrote:Ne, kad je jednom gotovo, gotovo je..Ne treba "krpiti" ljubav..Jucer sam se uvjerila.

O tome ja i pricam.....

opet suplja...da vam dodze poletile bi ko ptice...

x

x

Judge_Dread wrote:

otherside wrote:neki ljudi ocito ne mogu da shvate da je bolje biti sam i zadovoljan nego uparen i nesretan.

Malo ti je i Noberlovu nagradu dati

haj daj barem tu Noberlovu

nako u prolazu wrote:opet suplja...da vam dodze poletile bi ko ptice...

barem dok ne dodje neko bolji

Naumpade mi stih neke pjesme neznam jel folk ili zabavna ali dobro receno...

...Zar da vjerujem u mir
tamo gdje je bio rat..
...Ljubav posle ljubavi
tu se nista nemoze..
tu jos gore svjetovi ....

Tako nekako ali je pjesma ok!!!!

Suština ljubavi



U psihički zrelog čovjeka stapaju se potrebe da voli i bude voljen u jedinstvenu cjelinu. Bitan sadržaj ljubavi je povjerenje među ljudima koji se vole. Uzajamno povjerenje omogućava im da se jedno drugom potpuno otvore: da iznose svoje misli, skrivene želje, pokažu osjećanja, vrline i slabosti, povjere sve svoje radosti i razočaranja, uspjehe i neuspjehe, sve svoje doživljaje, zamisli i dileme. Istinska ljubav ne može postojati ako odnos prema voljenoj osobi ne sadrži i poštovanje tog čovjeka. Poštovanje je priznanje čovjekove ličnosti, ljudske individualnosti i različitosti, u vidu obzirnosti prema voljenoj osobi, suzdržavanja od: potcijenjivanja njenih sposobnosti, ismijavanja njenih shvatanja, prišivanja pogrdnih imena "voljenoj osobi" i od bilo kakvih drugih oblika agresivnosti prema njoj. Na poštovanje voljenog bića direktno se nadovezuje zauzimanje ravnopravnog stava prema njemu. Ako nekoga smatramo manje vrijednim od sebe, ne možemo ga u pravom smislu ni voljeti. Voljenu osobu ne smatramo ni u čemu svojim "vlasništvom", dakle objektom umjesto subjektom ljubavne stvarnosti. Predmet se, sam po sebi, ne može poštovati a tako ni istinski voljeti. Polna ljubav - prava i potpuna - nužno nosi u sebi i odanost voljenoj osobi. Kad nekoga zaista volimo i kad nam je ljubav uzvraćena, kad nas i emocionalno i seksualno potpuno ispunjava i zadovoljava, onda se ne moramo posebno prisiljavati da bismo ostali polno vjerni. Onda to nismo zbog nekih moralnih načela ili zato što smatamo da nam je to dužnost, nego vjernost partneru doživljavamo kao vlastitu potrebu, nešto što sami želimo i što nam niko ne mora nametati. Dok je ljubav altruistična, usmjerena na ličnost drugog čovjeka i spremna na poklanjanje sebe, nagon je egocentričan, usmjeren isključivo na vlastito zadovoljenje, pun prohtijeva i spremnosti jedino da uzima. Ljubav je strpljiva, nenametljiva i obzirna; nagon je nestrpljiv, agresivan, sebično bezobziran stoga je svako nametljivo ili čak nasilno zahtijevanje polnog odnosa izraz nagona, ali ne i polne ljubavi. Za ljubav je karakteristično da je postojana i individualna, veže se uz određenu osobu i ostaje joj vjerna. Naprotiv, nagon je hirovit i trenutan, određenom osobom lako se zasiti, pa se prebacuje na drugog čovjeka ili se u isto vrijeme usmjerava na više "žrtvi". To je zato što nagon obuhvata samo polne karakteristike ličnosti, a ljubav sve njene osobine. Nagon ne može ostati vjeran, jer se usmjerava samo na nečiju libidnost koja je mnogo manje individualna: jednaka ili vrlo slična seksualna svojstva ima mnogo ljudi na svijetu, dok se ljubav povezuje sa kompletnom ličnošću pojedinca, njegovom individualnošću koja je zapravo jedinstvena, te joj ostaje vjerna. Prirodni, sastavni dio polne ljubavi jeste i želja da čovjek s voljenom osobom u prisnom tijelesnom dodiru zadovoljava svoj polni nagon. To je njezina pasivna komponenta koja je uvijek prisutna. Aktivna komponenta ljubavi odražava se u potrebi čovjeka da zadovolji polni nagon i voljene osobe. U nečijem ponašanju to je mjerilo da li se tu uopšte radi o ljubavi jer želja za zadovoljavanjem samo vlastitog seksualnog nagona nije dokaz nečije ljubavi prema osobi koju polno želi. "Isprva su bila tri ljudska roda, ne kao sada samo dva, tj. muški i ženski, nego je bio još i treći koji je pripadao i jednom i drugom rodu ..." Ti prvobitni ljudi bili su, po toj priči, vrlo snažni. Bogovi se uplašiše njihove snage pa ih podijeliše na pola. "... I otuda svaki uvek traži drugo znamenje koje mu pripada", kaže Aristofan u Platonovoj "Gozbi" jer : "žudnja za celinom i lovu na nju ime je lj u b a v."


NIS OD POMIRENJA AKO NEMA NAGONA I LJUBAVI

Nisi navela tačne razlike prekida, ali isto tako 4 godine nije malo...ja inače vjerujem u pomirenja (ako je bila prava ljubav, a u tvom slučaju mislim da jeste, jer valjda ne bi tolko vremena bila s njim da nije) ali ako nije bilo varanja ili nekih pravo jakih razloga za prekid...s druge strane, ne bih silio pomirenje dok ne poslazeš neke kockice kod sebe i dok se ne uvjeriš da ti jednostavno ta osoba treba i da je vredna borbe...Ali ako sad pouskačete u nove veze svježe poslije prekida, onda su šanse za pomirenje minimalne...barem bi kod mene bile...

Neko reče prijateljstvo poslije prekida; eh u to već ne vjerujem...što je veća ljubav, manje su šanse za prijateljstvo poslije veze...a da se vratimo u osnove, prijateljstva izmedju muškarca i žene svakako nisu moguća

moje je pomirenje zavrsilo brakom. moram priznati, mada smo rijesili sve nekadasnje razloge prekida, nekad razmisljam kako sam se usudila opet sa njim. ali nije mi zao . stavise, Bogu hvala sto sam odlucila tako.

Panthera wrote:Suština ljubavi



U psihički zrelog čovjeka stapaju se potrebe da voli i bude voljen u jedinstvenu cjelinu. Bitan sadržaj ljubavi je povjerenje među ljudima koji se vole. Uzajamno povjerenje omogućava im da se jedno drugom potpuno otvore: da iznose svoje misli, skrivene želje, pokažu osjećanja, vrline i slabosti, povjere sve svoje radosti i razočaranja, uspjehe i neuspjehe, sve svoje doživljaje, zamisli i dileme. Istinska ljubav ne može postojati ako odnos prema voljenoj osobi ne sadrži i poštovanje tog čovjeka. Poštovanje je priznanje čovjekove ličnosti, ljudske individualnosti i različitosti, u vidu obzirnosti prema voljenoj osobi, suzdržavanja od: potcijenjivanja njenih sposobnosti, ismijavanja njenih shvatanja, prišivanja pogrdnih imena "voljenoj osobi" i od bilo kakvih drugih oblika agresivnosti prema njoj. Na poštovanje voljenog bića direktno se nadovezuje zauzimanje ravnopravnog stava prema njemu. Ako nekoga smatramo manje vrijednim od sebe, ne možemo ga u pravom smislu ni voljeti. Voljenu osobu ne smatramo ni u čemu svojim "vlasništvom", dakle objektom umjesto subjektom ljubavne stvarnosti. Predmet se, sam po sebi, ne može poštovati a tako ni istinski voljeti. Polna ljubav - prava i potpuna - nužno nosi u sebi i odanost voljenoj osobi. Kad nekoga zaista volimo i kad nam je ljubav uzvraćena, kad nas i emocionalno i seksualno potpuno ispunjava i zadovoljava, onda se ne moramo posebno prisiljavati da bismo ostali polno vjerni. Onda to nismo zbog nekih moralnih načela ili zato što smatamo da nam je to dužnost, nego vjernost partneru doživljavamo kao vlastitu potrebu, nešto što sami želimo i što nam niko ne mora nametati. Dok je ljubav altruistična, usmjerena na ličnost drugog čovjeka i spremna na poklanjanje sebe, nagon je egocentričan, usmjeren isključivo na vlastito zadovoljenje, pun prohtijeva i spremnosti jedino da uzima. Ljubav je strpljiva, nenametljiva i obzirna; nagon je nestrpljiv, agresivan, sebično bezobziran stoga je svako nametljivo ili čak nasilno zahtijevanje polnog odnosa izraz nagona, ali ne i polne ljubavi. Za ljubav je karakteristično da je postojana i individualna, veže se uz određenu osobu i ostaje joj vjerna. Naprotiv, nagon je hirovit i trenutan, određenom osobom lako se zasiti, pa se prebacuje na drugog čovjeka ili se u isto vrijeme usmjerava na više "žrtvi". To je zato što nagon obuhvata samo polne karakteristike ličnosti, a ljubav sve njene osobine. Nagon ne može ostati vjeran, jer se usmjerava samo na nečiju libidnost koja je mnogo manje individualna: jednaka ili vrlo slična seksualna svojstva ima mnogo ljudi na svijetu, dok se ljubav povezuje sa kompletnom ličnošću pojedinca, njegovom individualnošću koja je zapravo jedinstvena, te joj ostaje vjerna. Prirodni, sastavni dio polne ljubavi jeste i želja da čovjek s voljenom osobom u prisnom tijelesnom dodiru zadovoljava svoj polni nagon. To je njezina pasivna komponenta koja je uvijek prisutna. Aktivna komponenta ljubavi odražava se u potrebi čovjeka da zadovolji polni nagon i voljene osobe. U nečijem ponašanju to je mjerilo da li se tu uopšte radi o ljubavi jer želja za zadovoljavanjem samo vlastitog seksualnog nagona nije dokaz nečije ljubavi prema osobi koju polno želi. "Isprva su bila tri ljudska roda, ne kao sada samo dva, tj. muški i ženski, nego je bio još i treći koji je pripadao i jednom i drugom rodu ..." Ti prvobitni ljudi bili su, po toj priči, vrlo snažni. Bogovi se uplašiše njihove snage pa ih podijeliše na pola. "... I otuda svaki uvek traži drugo znamenje koje mu pripada", kaže Aristofan u Platonovoj "Gozbi" jer : "žudnja za celinom i lovu na nju ime je lj u b a v."


NIS OD POMIRENJA AKO NEMA NAGONA I LJUBAVI

jel se ovo sve mora procitati?

Mora, inace ces mi na popravni

Panthera wrote:Mora, inace ces mi na popravni

evo procito sam bas sve...

ne vjerujem.
"pomiriti se sa starom ljubavi je isto sto i citati istu knjigu dva puta i znati kakav je kraj"

encian wrote:moje je pomirenje zavrsilo brakom. moram priznati, mada smo rijesili sve nekadasnje razloge prekida, nekad razmisljam kako sam se usudila opet sa njim. ali nije mi zao . stavise, Bogu hvala sto sam odlucila tako.

Moje pomirenje se završilo razvodom.

ne.