Forum Klix.ba

evo malo lektire za Bazdulja sveznadara. a ako mu se ne gadi moze nesto od ovoga preporuciti i Teofilu P.



1. ^ "Classifying Forms of Online Activism: The Case of Cyberprotests Against the World Bank" in Cyberactivism: Online Activism in Theory and Practice pp. 72-73. Eds. Ayers, Michael D., Mccaughey, Martha. Copyright 2003, Routledge, New York, NY

2. ^ "Classifying Forms of Online Activism: The Case of Cyberprotests Against the World Bank" in Cyberactivism: Online Activism in Theory and Practice pp. 71-95. Eds. Ayers, Michael D., Mccaughey, Martha. Copyright 2003, Routledge, New York, NY

3. ^ "Internet Protests, from Text to Web" in Cyberactivism: Online Activism in Theory and Practice pp. 26-28. Eds. Ayers, Michael D., Mccaughey, Martha. Copyright 2003, Routledge, New York, NY

4. ^ http://www.iran-bulletin.org/IBMEF_1_wo ... lo_rev.htm

5. ^ http://www.nadir.org/nadir/initiativ/ag ... istory.htm

6. ^ http://www.indymedia.org/en/static/about.shtml

7. ^ "Indymedia.org: A New Communications Common" in Cyberactivism: Online Activism in Theory and Practice pp. 59. Eds. Ayers, Michael D., Mccaughey, Martha. Copyright 2003, Routledge, New York, NY

8. ^ http://press.meetup.com/archives/000456.html "Website Reels In Political Newbies" Hanstad, Chelsie Salisbury, Bill Pioneer Press, St. Paul, MO accessed February 12, 2008

9. ^ Christopher Palmeri, Up Front: How To Make A Corporate Cause Click, BusinessWeek Online, January 12, 2004. retrieved October 31, 2007.

10. ^ http://www.activistcash.com/aboutUs.cfm

11. ^ http://www.consumerfreedom.com/about.cfm

12. ^ http://www.pacificnews.org/jinn/stories ... oturf.html Anderson, Walter T. "Astroturf - The Big Business of Fake Grassroots Politics." Jinn 5 January 1996 accessed Feb 12, 2008

13. ^ http://shulman.ucsur.pitt.edu/doc/Papers/gendiff.pdf

14. ^ http://www.useit.com/alertbox/digital-divide.html

15. ^ http://www.literacyonline.org/Projects/ ... world.html

* Ed Schwartz, NetActivism:How Citizens Use the Internet, (Cambridge, MA: O'Reilly Media, Inc., 1996), ISBN 1-56592-160-7

* Josh Richman, "Point-and-Click Activism," Oakland Tribune (Oakland, CA), June 9, 2002.

* Steve Davis, Larry Elin and Grant Reeher, Click on Democracy: The Internet's Power to Change Political Apathy into Civic Action (Boulder, CO: Westview Press, 2002), ISBN 0-8133-4005-5.

* Eric J.S. Townsend, E-Activism Connects Protest Groups. Web Makes It Easy To Organize Rallies Quickly, But Sheer Volume Of E-Mail Can Hinder Cause, Hartford Courant, December 4, 2002.

* B.L. Ochman, "Online Activists' Lessons For Online Business," WebProNews, August 5, 2003.

* Garance Franke-Ruta, "Virtual Politics," The American Prospect, Volume 14, Issue 9, October 1, 2003.

* Klaus Marre, "Grassroots Growing Fast in Cyberspace," The Hill, October 13, 2003.

* Amy Harmon, "Politics of the Web: Meet, Greet, Segregate, Meet Again," New York Times, January 25, 2004.

* Ann M. Mack, "Campaign '04: How the Internet is Changing Politics," MediaWeek, January 26, 2004.

* "Political Influentials Online in the 2004 Presidential Campaign," Institute for Politics, Democracy and the Internet, Graduate School of Political Management, George Washington University, February 5, 2004.

* Daniel H. Steinberg, "O'Reilly's Digital Democracy Teach-In," O'Reilly Network, February 10, 2004.

* Mark Surman & Katherine Reilly, "Appropriating the Internet for Global Activism," Yes Magazine, Spring 2004. Also here.

* Dan Hazen and Tai Moses, Troops Rally For Regime Change Battle, AlterNet, March 5, 2004.

* Carlos Watson, "The Rise of the Online Citizen," CNN.com, March 17, 2004, suggests that blogs may be "Democrats' answer to talk radio," citing a study by George Washington University showing that "online political citizens" outnumber Republicans almost 2 to 1 (49% to 27%).

* Matt Stoller, "When Mainstream Political Kibitzing Comes Online," The Blogging of the President 2004, April 4, 2004.

* Joe Trippi, The Revolution Will Not Be Televised: Democracy, the Internet, and the Overthrow of Everything (Regan Books, 2004), ISBN 0-06-076155-5.

* Steven F. Hick and John G. McNutt, "Advocacy, Activism, and the Internet: Community Organization and Social Policy]," (Lyceum Books, 2002) ISBN 0-925065-60-9.

* Michael Dartnell "Insurgency Online: Web Activism and Global Conflict" University of Toronto Press, Inc. 2006 ISBN-13: 978-0-8020-8747-8

@victory, ništa ovo ne pije vodu, moraš mu ovo sve na papir metnuti i u kovertu zapakovati te poslati na njegovu adresu... ovako djeluje neozbiljno: čuj na forumu neko postirao literaturu na neku temu....

Nije li ono nenad filipović nazvo bazdulja wikipedija wunderkind i spočitavo mu to što se previše oslanja na Internet, forume itd.. ?

Miki123 wrote:Nije li ono nenad filipović nazvo bazdulja wikipedija wunderkind i spočitavo mu to što se previše oslanja na Internet, forume itd.. ?

Tu je Zduljba u nedostižnoj prednosti nad Bebijem - on se, naime, oslanja na Wikipediju i internet, a Bebi na samog sebe, i na oca mu.

krhka je wikipedija.

Ima li ko Bazduljevu umotvorinu iz novog broja Dana o kvaliteti poezije Seke Aleksić?
I uvod u interview s Danisom...

da se predstaavim,ja sam muharem

Beatnik_Bunny wrote:Ima li ko Bazduljevu umotvorinu iz novog broja Dana o kvaliteti poezije Seke Aleksić?
I uvod u interview s Danisom...

Društvo: Zašto je licemjerno tražiti zabranu koncerta Seke Aleksić u Skenderiji?
Moja prva bila si cenzura
S Radija 202 traže da se Seki Aleksić zabrani nastup u Skenderiji, a kantonalni ministar kulture taj zahtjev usrdno podržava. Radijski alternativci i ministar-glumac slažu se i u težnji za uspostavom "komisije za šund". Otkud takva potreba za totalitarnim mehanizmima cenzure?
Muharem Bazdulj
Prošle godine, taman negdje u ovo doba, digla se prilična medijska frka oko gostovanja hrvatske grupe Let 3 u Travniku. Možda to još pamtite, ali evo ipak kratkog podsjećanja. Koncert se trebao održati u velikoj sali zgrade koja se u mom djetinjstvu zvala Dom JNA, u ratu je u istu zgradu bila smještena komanda Sedmog korpusa Armije BiH, a poslije rata su je prozvali Domom Vojske Federacije BiH. Negdje krajem 2006. godine, međutim, zgrada je dodijeljena Bosanskom kulturnom centru, a u nju su također smještene neke nevladine organizacije, među ostalim i Alter Art koji je organizirao dolazak Leta 3 u Travnik.

Psovanje u eter Direktor travničkog BKC-a Emir Maličević onomad je zabranio da Let 3 nastupi u velikoj sali, a zbog vrijeđanja javnog morala i šund-opasnosti po mladu generaciju. Stvar je, kako rekoh, izazvala poveliku medijsku pompu, a na svako upozorenje o pogubnosti cenzure iz BKC-a su odgovarali kako se oni ne zalažu za zabranu nastupa grupe Let 3 u Travniku, no da se ne može dozvoliti da oni nastupe u toj konkretnoj sali jer ona, je li, pripada javnoj kulturnoj ustanovi, a ova bi takvim koncertom bila degradirana. Ako me pamćenje ne vara, među medijima koji su u to vrijeme kritizirali "travničku cenzuru" bio je i sarajevski Radio 202, možda i zbog toga što je u to vrijeme isti radio bio kažnjen od strane Regulatorne agencije za komunikacije upravo zbog emitiranja pjesama Leta 3 u terminu koji je, prema RAK-u, nepodoban za takve sadržaje.

Čovjek bi pomislio da oni koji su sami bili žrtvama cenzure cenzuru ne mogu odobravati, no ovih se dana pokazuje da nije tako. Pismo koje su s Radija 202 ovih dana uputili sarajevskom kantonalnom ministru kulture Emiru Hadžihafizbegoviću vrijedi citirati: "Poštovani, došli smo do (nevjerovatne) informacije da će popularna turbo-folk 'pjevačica' iz Srbije Seka Aleksić 19. 4. 2008. godine u 20.00h nastupiti u dvorani Mirza Delibašić, Centar Skenderija. Iz razgovora s glasnogovornikom Centra gospodinom Džemalom Dragoljem saznali smo da je informacija tačna. (...) Nedopustivo je da razne pjevaljke i promotorice kvazikulture nastupaju u Skenderiji. Kao što znate, Centar Skenderija je vlasništvo svih građana Sarajeva. (…) Zahtijevamo da se, konačno, na nivou Kantona Sarajevo uspostavi komisija za šund, kakva je postojala prije dvije decenije. Nadamo se i da ćete, kao ministar kulture, upozoriti na nedolično ponašanje ljude koji vrše odgovorne funkcije u Centru Skenderija. Psovanje u eter, nekultura u ophođenju i bahatost u razgovoru s novinarima Javnog RTV servisa BiH nedopustivi su!"

Hm, dobro zvuči ova zadnja rečenica, zar ne? Pismo ministru je napisano 19. marta ove godine, a neku godinu ranije, u programu Radija 202, voditelj noćnog programa Amel Baftić je ovako zborio: "Guzio sam se sinoć s Georgeom Bushom. Zavaljivo sam mu ga s leđa. Nisam homoseksualac, ali mi je merak bio. I udar'o ga, a on je vrišt'o k'o dijete malo. (...) Ima li ikoga na svijetu? Šta je, pičke? (...) Ovim što spavaju jebem mater." U odnosu na vokabular koji u eter odašilju (sa)radnici Radija 202, usputno "jebiga" Džemala Dragolja je, kako se to kaže, kamilica.

Ministar Hadžihafizbegović blagonaklono je dočekao pismo s dvjestodvojke i odgovor hitar dao: "Ocjene u vašem dopisu Ministarstvo potpuno podržava i ima isti stav spram organiziranja manifestacija koje ne zadovoljavaju minimum estetskih i umjetničkih vrijednosti i stoji na stanovištu da za takvu organizaciju ne treba postojati nikakav komercijalni interes."

Podmuklo d(j)elovanje biografije Ministar, dakle, potpuno podržava ocjene iz dopisa Radija 202, no ne izjašnjava se o činjenicama. A kad smo kod činjenica, barem jedna iz spomenutog dopisa je lažna. Seka Aleksić je pjevačica, bez obzira na navodnike kojim joj autori pisma, valjda, žele osporiti pravo na vlastitu profesiju, i to pjevačica iz Bosne, ne iz Srbije. Da, Svetlana Seka Aleksić rođena je u Zvorniku 23. aprila 1981. godine (što znači da bi u Skenderiji trebala pjevati četiri dana prije svog dvadeset sedmog rođendana), od oca Milorada i majke Ibrime. Ima jednog brata kojem je ime Nedžad. Roditelji su joj se razveli dok je još bila mala, a Seka je ostala živjeti s majkom i bratom te je početkom rata izbjegla u Srbiju. Počela je pjevati kao tinejdžerka, a ostalo je, kako god to zvučalo, historija.

S četiri albuma prodana u stotinama hiljada primjeraka, Seka Aleksić je pjevačica koja je obilježila balkansku muzičku scenu u prvoj deceniji dvadeset prvog stoljeća. Komično zvuči Hadžihafizbegovićeva ad hoc teza o Seki Aleksić kao pjevačici koja ne zadovoljava minimum estetskih i umjetničkih vrijednosti. Baš me zanima na koju se estetiku ministar poziva. Platonovu? Hegelovu? Burkeovu? Ima tome skoro četvrt vijeka otkad je Ivan Čolović u već klasičnoj Divljoj književnosti ismijao malograđansko zgražanje nad novokomponiranom muzikom. Ovako je pisao Čolović: "Razvoj nove narodne muzike i širenje njene popularnosti bili su od početka praćeni manje-više patetičnim ili sarkastičnim upozorenjima ljudi koji drže do svog muzičkog i književnog ukusa da je tu u celini reč o žalosnom šundu, u kome mogu da uživaju samo neobrazovani, priglupi i naivni. Nije mi poznato da je ovo uverenje igde potkrepljeno kakvim argumentom, a o činjenicama da i ne govorim."

Dvije i po decenije kasnije sve je ostalo isto - makar je fraza "turbo-folk" zamijenila frazu "nova narodna muzika", u njezinom demoniziranju i dalje se ne navode nikakvi argumenti. Tvrdnja da se radi o šundu trebala bi, valjda, biti samorazumljiva. A opet, ono što se ovdje često smatra "visokom kulturom" mnogo je gori šund nego najlošije turbo-folk pjesme.

Opštenarodna psihoanaliza Kad Seka Aleksić zapjeva: Moje prvo bio si neverstvo/ovih dana setim te se često/kad me vređa, kad okrene mi leđa/na tebe pomislim i kad je hiljade žena prate u tom refrenu, onda to dobiva obrise onoga što Slobodan Blagojević naziva "opštenarodnom psihoanalizom". Više je tu umjetnosti nego u velikom dijelu suvremene bh. poezije koju finansira Fondacija za izdavaštvo i više ženske emancipacije nego u svim projektima Fondacije CURE.

U gradu u kojem se pompozno na pozorišne daske postavljaju drame autora knjige Da, ja prezirem Srbe, u gradu u kojem su djeca iz miješanih brakova od strane uglednih kulturnih djelatnika nazivana "amorfnom masom" pokušava se zabraniti koncert Seke Aleksić kojoj se lijepi etiketa promotorice "kvazikulture, šunda, primitivizma i niskih strasti". Seka Aleksić jest simbol kulture koja je zbilja antiteza dominantom suvremenom sarajevskom kulturnom modelu, one kulture koju - kako bi kazao Boris Buden - karakterizira vitalnost, dinamičnost i inventivnost izraza, spontana erotizacija ideološki represivno sublimirana kulturnog i životnog ozračja, antielitizam i demokratičnost.

Elitističkoj hipokriziji i samosažaljivom kulturpesimističkom zgražanju dvjestodvojke i ministra kulture Seka Aleksić suprotstavlja ono nisko i vulgarno u kojem je Freud otkrio najuzvišeniji i najsublimniji ideal Erosa, božanstva spajanja i sjedinjenja. Parafraziram ovdje Borisa Budena koji je još prije deset godina suvereno prokazao svu bijedu zgražanja hrvatskih kulturnjaka nad turbo-folkom. I razliku između sarajevskih "alternativaca" i "turbo-folka" najbolje je ilustrirati kroz budenovsku opoziciju: ondje slatkasto truli zadah sterilnog elitističkog etera, čista kultura smrti, ovdje zamamni miris znoja s toplih sisa Seke Aleksić, život kulture kao kultura života!

Ja neću biti među hiljadama ljudi koji će za nepun mjesec dana u Skenderiji oduševljeno dočekati Seku Aleksić, ali me beskrajno iritira kad se ono što na njih katarzično djeluje pokušava uniziti. Dani su kao i jutra ovdje sivi, a Seka će sve te ljude podsjetiti da su živi; učinit će, dakle, nešto što golema većina protagonista ovdašnje "elitne" kulture nije u stanju.

Beatnik_Bunny wrote:Ima li ko Bazduljevu umotvorinu iz novog broja Dana o kvaliteti poezije Seke Aleksić?
I uvod u interview s Danisom...

Intervju Dana: Danis Tanović
Borba za promjene u Bosni i Hercegovini nije trka na sto metara, nego maraton
U razgovoru za Dane Danis Tanović otvoreno govori o novoj stranci čije je osnivanje najavio prije nepuna dva mjeseca, otkriva kako će se stranka zvati, kad će biti osnivačka skupština, kakve su stranačke ambicije na predstojećim općinskim izborima, poručuje da vjeruje u mogućnost istinskih promjena te se s osmijehom prisjeća onog dana prije šest godina kad je dobio Oscara najavljujući svoje nove filmske projekte
Muharem Bazdulj
Sedam je, kažu, poseban broj. Interval od sedam godina ima posebnu simboličku snagu: od biblijskih sedmogodišnjih era (plodne i gladne godine iz Starog zavjeta), preko sličnih motiva u bajkama raznih naroda širom svijeta, do one naučnopopularne teze koja kaže da se svako od nas u sedmogodišnjim "turama" potpuno promijeni, odnosno da svaka ćelija u ljudskom tijelu u roku od sedam godina bude zamijenjena. Prošlo je (skoro) punih sedam godina otkad sam prvi (i dosad posljednji) put za novine razgovarao s Danisom Tanovićem. Bio je april 2001. godine, Ničija zemlja je ušla u zvanični program filmskog festivala u Cannesu, a ja sam s Danisom Tanovićem dogovorio intervju za Feral Tribune. Mislim da je to bio njegov prvi intervju za hrvatske medije uopće. Razgovarali smo onomad o ex-yu kinematografiji, o Milči Mančevskom, o Emiru Kusturici, o Bobu Fosseu, o Ničijoj zemlji, naravno. U Feralu su intervju prelomili na jednu stranicu, makar je bio dovoljno dug za barem dvije. Danis Tanović je, naime, tada još uvijek bio tek "dečko koji obećava", ne neko čiji se intervju najavljuje na naslovnici. Nije, međutim, prošao ni pun mjesec dana, a stvari su se stubokom promijenile. Danis Tanović je za Ničiju zemlju u Cannesu dobio nagradu za najbolji scenarij i bajka je započela. Već u maju mjesecu regionalni su se mediji utrkivali da objave makar i najkraću moguću Tanovićevu izjavu. U augustu je Danis trijumfalno dočekan u Sarajevu, za vrijeme SFF-a, a s jeseni su već počela govorkanja o Zlatnom globusu i Oscaru. Festivalske su se nagrade redale kao na traci. Početkom 2002. godine Tanović je osvojio Zlatni globus, a u martu iste godine John Travolta i Sharon Stone uručili su mu Oscara za najbolji film izvan engleskog govornog područja. Hrvatske su novine tada, zbog Filipa Šovagovića i Renea Bitorajca, Ničiju zemlju pokušale proglasiti hrvatskim filmom, a u informativnim emisijama srbijanske državne televizije pravljene su blesave aluzije o Tanoviću koji je, govorili su, ovjenčan Oscarom taman kad je dospio u Kristove godine. U aprilu 2002. godine letio sam za Boston iz Londona avionom British Airwaysa, a stjuardesa mi je, čim sam joj rekao da sam iz Bosne i Hercegovine, spomenula Tanovića. U Americi je tog proljeća spominjanje Bosne automatski prizivalo asocijaciju na Tanovića, gotovo kao što je u "urbanim legendama" uvrštenim u obaveznu literaturu za takmičenje Titovim stazama revolucije svako referiranje na SFRJ automatski navodilo ljude od Kaira do Kalkute da se sjete Josipa Broza Tita. Danis Tanović je prilikom svog prvog postoskarovskog dolaska u Sarajevo dočekan na način na koji u Hrvatskoj i Srbiji dočekuju svoje sportiste kad ostvare globalno relevantne rezultate. Zbog Oscara, naravno, ali i zbog rečenice koju je izgovorio dižući pred mikrofonom zlatnu statuetu u zrak: This is for my country, for Bosnia. Veliki umjetnici, naročito oni iz malih zemalja, često su "sinovi razmetni", u stalnom sukobu sa zavičajem, a taj im sukob u njihovom stvaralaštvu često, zapravo, biva inspirativan. Danis Tanović nije iz te priče; dok se masa minornih kulturnjaka busa u prsa govoreći kako njima država nikad nije pomogla insinuirajući, valjda, da bi im država koja drži do sebe trebala dati stan i bogatu sinekuru, Tanović je često isticao kako mu je sasvim razumljivo da Bosna i Hercegovina nije ni marke uložila u Ničiju zemlju. Za razliku od svih mogućih realiziranih i nerealiziranih sinekuraca, Tanović, međutim, nije tip za "merhaba, čaršijo, na sve četiri strane". Mada je u ranim tridesetim stekao dovoljno simboličkog kapitala za život od stare slave do kraja karijere, pa makar doživio i stotu, Tanović se nikad nije libio javno izreći svoje mišljenje, koliko god se ono razlikovalo od onog dominantnog u raznim sarajevskim (umjetničkim) kružocima.

Prošlo je, dakle, sedam godina. U međuvremenu je Tanović snimio film Pakao po scenariju Krzysztofa Kieslowskog, vratio se s porodicom (supruga i četvoro djece) živjeti u Sarajevo te je prije nepuna dva mjeseca (šestog februara, u intervjuu Oslobođenju) izazvao pravu buru u javnosti najavom da osniva novu političku stranku. Sjećam se, bila je srijeda, bio sam to jutro u biblioteci, a četiri-pet bibliotekarki su zajedno za stolom čitale Oslobođenje uglas komentirajući: Nek', vala, Danis osnuje stranku da imamo za koga glasati! Nisu, međutim, svi, naročito na medijskoj sceni, bili tako entuzijastični. Makar se skepsa u današnjoj Bosni i Hercegovini itekako dade razumjeti, možda je upravo Tanović neko zbog koga skepsu vrijedi barem privremeno suspendirati. Postratna dejtonska Bosna metaforski je savršeno opisana u završnoj sceni Tanovićeve Ničije zemlje, gdje čovjek leži na mini koju je nemoguće deaktivirati, leži ni živ ni mrtav, a noć neumoljivo pada. Možda i ima smisla da scenarist i režiser tog filma pokuša u stvarnosti deaktivirati minu koja Bosnu već dvanaest-trinaest godina drži u statusu quo.

@melb26sa, hvala

shown wrote:da se predstaavim,ja sam muharem

ali to i nije tvoje pravo ime...

ili: ... mene niko ne voli...

Meni je ovaj bazduljev komentar nastupa seke aleksić fantastičan. kritikovao sam ga i na blogu i na forumu, ali ovdje mu treba skinuti kapu. popu - pop, a bobu - bob. s druge strane, kad procitam intro u ovaj danisov intervju, sticem utisak da se radi o podvojenoj ličnosti.

foucault wrote:Meni je ovaj bazduljev komentar nastupa seke aleksić fantastičan. kritikovao sam ga i na blogu i na forumu, ali ovdje mu treba skinuti kapu. popu - pop, a bobu - bob. s druge strane, kad procitam intro u ovaj danisov intervju, sticem utisak da se radi o podvojenoj ličnosti.

Jedino što je dobro jeste reakcija na besmisleni zahtjev za zabranom koncerta; ali reći da u njenim tekstovima ima više poezije nego kod većine savremenih bh. pjesnika, ili da je dotična pjevačica jednim stihom (ili dva) učinila više na promociji feminizma od Fondacije CURE je bezobrazno i drsko;
Cinik u meni bi rekao: Znamo da su tekstovi njenih pjesama bolje od pjesama objavljenih u jednoj zbirci soneta, da prostiš...

da ti kazem meni je i seka fantasticna a kamoli ovaj esej o njojzi tj.seci hm..sto napisah tijekom nochi napushenih tjah

Beatnik_Bunny wrote:

foucault wrote:Meni je ovaj bazduljev komentar nastupa seke aleksić fantastičan. kritikovao sam ga i na blogu i na forumu, ali ovdje mu treba skinuti kapu. popu - pop, a bobu - bob. s druge strane, kad procitam intro u ovaj danisov intervju, sticem utisak da se radi o podvojenoj ličnosti.

Jedino što je dobro jeste reakcija na besmisleni zahtjev za zabranom koncerta; ali reći da u njenim tekstovima ima više poezije nego kod većine savremenih bh. pjesnika, ili da je dotična pjevačica jednim stihom (ili dva) učinila više na promociji feminizma od Fondacije CURE je bezobrazno i drsko;
Cinik u meni bi rekao: Znamo da su tekstovi njenih pjesama bolje od pjesama objavljenih u jednoj zbirci soneta, da prostiš...

Više je tu umjetnosti nego u velikom dijelu suvremene bh. poezije

nadam se da i sebe tu ubraja

joj, ovaj tip je zaista totalno puk'o
osvrnucu se nakratko samo na prvi tekst, onaj o seki aleksic...

mislim da je u pravu shto se tiche cenzure... cenzurirati AB zato shto XY smatra da je muzichko ostvarenje AB shund i primitivno, a XY se nalazi u poziciji moci, jeste blago recheno primitivistichki chin. promishljeno do kraja, to je ustvari - totalitaristichki chin. i mislim da je u pravu shto ovdje podnosiocima zahtjeva spochitava dvostruke arshine. jedan ministar kulture nema pravo da odredjuje shta je "komercijalni interes", a komisija za shund zvuchi mi kao prizivanje onih vremena kada su ideoloshki podobni kulturtregeri odredjivali shta je shund, a shta je umjetnost - i to sve po matrici zacrtanoj na sjednicama partijskih komisija za kulturu. josh samo fali da uspostave petogodishnji plan za polje umjetnosti

medjutim, shto se tiche svega ostalog - mislim da je zaista nadhebao chak i samog sebe, ukoliko je to uopce moguce.
shta reci na ovu izjavu:

Elitističkoj hipokriziji i samosažaljivom kulturpesimističkom zgražanju dvjestodvojke i ministra kulture Seka Aleksić suprotstavlja ono nisko i vulgarno u kojem je Freud otkrio najuzvišeniji i najsublimniji ideal Erosa, božanstva spajanja i sjedinjenja

dakle, kada bi seka aleksic sjela na pozornicu i pochela onanirati - tj. jednim samo za zehru manje suptilnim alegorichnim chinom nego inache aludirati na "najuzvisheniji ideal erosa" - to bi prema bazdulju imalo vecu (ili barem istu) umjetnichku vrijednost nego recimo kada bi gertruda munitic nastupila u ulozi puccinijeve tosce...
e pa hebi ga, ako je danas elitistichki reci da je knjizhevnost ive andrica bolja od erotskih pricha, onda bi jedina logichna konzekvencija bila da bazdulj prestane pisati i da pod hitno uspostavi web-cam u vlastitoj spavacoj sobi - ako ne zheli da bude elitistichki sarajevski licemjer. mozhda bi njegov umjetnichki uradak tada bio interesantniji.... mozhda.

nadalje mislim da on itekako selektivno referira na radove koji idu u prilog jednoj stvari - njegovoj opchinjenosti toplim grudima seke aleksic. to shto se njemu ochito na nju dizhe, jedna je stvar, razumljiva i legitimna kod onakvih oblina na kojima joj je, kako vidim, pozavidjela i administratorica ovog foruma
medjutim, zgrazhajuci se nad "elitizmom" sarajevske alternativne scene (mada bih ja zaista voljela da znam od kada je to alternativna kultura - elitna ), zaboravlja radove onih mladih beogradskih nauchnica (nisam muharem bazdulj da pamtim sva imena, niti googlam dok pishem, ali ih rado mogu pronaci), koje su fenomen turbo-folka analizirale malo dublje i podrobnije nego shto je on to izgleda uopce u stanju i razmotriti... uglavnom, posmatrale su cjelokupnu kulturu turbo-folka u srbiji u kontekstu dominacije mushkih kriminogenih elemenata u drushtvu, potpune sexualizacije zhenskog tijela, te u kontekstu geneze i uchvrshcivanja nacionalistichke ideoloshke matrice, te u kontekstu sadrzhaja koje simboliziraju turbo-folk "idoli" za razliku od nekadashnjih "pop-idola"... njihove analize se ne zasnivaju na banalnom, neosnovanom i arogantnom odbacivanju nechega kao "shund" - one su sistematske, uchvrshcene socioloshkom metodologijom, i zvuche jako plauzibilno --- puno plauzibilnije od bazduljeve komparacije (ako se mozhe tako nazvati) statusa turbo-folka sa novom narodnom muzikom ili smijeshnog pozivanja na freuda... nejse, mozhda nije naletio na ovo na itnernetu dok je skupljao informacije za kolumnu

i da se josh dotaknem hipokrizije... pa hebem mu sve, koliko obraza ima chovjek koji nekome spochitava elitistichku hipokriziju, koji pricha o "chistoj kulturi smrti", a sam je godinama jedan od glavnih aktera te kulture, koji nam neprestano drzhi nekakve lekcije ne propushtajuci nijednu priliku da u svaki tekst ubaci najmanje 7-8 velikih imena svjetske knjizhevnosti i umjetnosti, potpuno neovisno o tome koliko se uklapaju u cijelu prichu (neshto shto jedan hemon nikada nece uraditi, ali hemon zna pisati, a bazdulj to ne zna, koliko god se upirao), i koji je u stanju u istom chlanku u kojem napada 'elitiste" napisati ovakve stvari:

kultura koju (....) karakterizira vitalnost, dinamičnost i inventivnost izraza, spontana erotizacija ideološki represivno sublimirana kulturnog i životnog ozračja, antielitizam i demokratičnost.

i josh neshto -- je li zaista moguce da niko od sarajevskih elitista nema - sise

nije valjda da su sve fosne......petice

Bazdulj je ovdje 100% u pravu. Jedini je problem, sto je on pokupio okosnicu za ovaj clanak upravo sa Sarajevo-x foruma http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtop ... 0&start=25, pogledati posljednji post na stranici, od zmijaizmaj, te iz teksta Teofila Pancica, novinara Vremena http://www.dnevnik.co.yu/modules.php?na ... &sid=13435 Ovdje nema ama bas nista sto nije neko vec rekao na ovu temu. Bazdulj je ovo samo prepakovao i objavio kao svoja razmisljanja. Sta je u njegovom pisanju novo? Jedino pokusaj da bude "alternativa" trenutnoj stvarnosti, pa cak i svom sefu Senadu, koji se ukazuje na ovom forumu i nesto prica, nekad, tenekad. Na zalost Bazdulja, on je pokusao da neulazeci dublje u razmisljanje o tematici, uzme premise, koje nude ova dva teksta i pokusa ih primjeniti na pogresnim primjerima i iz pogresnih razloga. Online aktivizam nije nova stvar u svijetu (sjetimo se GXX masovnih protesta, organizovanih koristeci internet, e-mail, forume...), ali jeste u BiH. Sarajevo-x forum jeste vrlo podlozan ponasanju gomile upravo kako je lebon definisao i upravo zahvaljujuci moderatorima, koji su vise, ili manje krah, ali su krah, ali ponekad, kao sto je to ovaj put, forumasi urade i nesto pozitivno.

Ja cu potpisati ovaj bazduljev tekst u svakom drugom kontekstu, ali ne u ovom.

jaskoxy wrote:Smrt komunizmu i komunistima.

Smrt fasizmu-sloboda narodu.

Dadoh sebi za pravo da napišem svoje zapažanje, a vi ocijenite ima li tu nešto.

Kod nas, na Balkanu, gradska kulturna elita gazi svoje kulturno naslijeđe i ne temelji svoju kulturu na istome, već uvozi tuđu bez kriterija. I ta riba od glave smrdi. Sjećam se da je beogradska "urbana" scena 80tih ubjeđivala nas ostale da je Oktober fest u Minhenu nešto čemu treba da težimo, a Guča, opanak, deseterac je nešto čega treba da se stidimo. Kad bi Španci tretirali koridu onako kako Bosanci tretiraju svoju, Španija bi brzo postala zemlja primitivizma i kiča. Mnogo je drugih primjera: Škoti kilt i gajde, Francuzi sir i vino, Englezi koji svojoj ovci tepaju - Šetland... E sad, pošto naš seljak doživi da mu dijete koje studira u gradu u neko doba hebe majku seljačku, naravno počinje da imitira ono smeće koju građanin uvozi. Seljak nevješto pomiješa svoje kulturno naslijeđe sa već pomenutim smećem, i tako nastaje turbo-folk.

Ima li nešto u ovome ili sam ja polupo lončiće?

mamatajo1965 wrote:

jaskoxy wrote:Smrt komunizmu i komunistima.

Smrt fasizmu-sloboda narodu.

smrt fasizmu - sloboda velez 2:2

Ko je ovaj? Vala bazdi iiiihhhhhhhiii...

ma jasta , covjek neshvacena dusha , pa sad mi ostali trebamo se trudit da shavtimo dushu neshvacenu ...ma daj ba ...

savrseni krug wrote:

mIRCerka wrote:Ja ne bih da ga vrijedjam. Smatram da ima pravo iznijeti svoje misljenje. Ipak je on novinar. Ali takodjer smatram da je normalno da se kao novinar raspita o terminologiji koja se koristi, cisto da ne bude jos deterficiranih policajaca...

nisam ja majke mi nista vrijedjao
samo prenosim kritiku knjizevnog kriticara ftv nakon objavljivanja pomenute publikacije
a moje misljenje o doticnom i njegovom misljenju da mu je kao novinaru jako vazno da nam kaze svoje misljenje al bas i ne umije da nas uvjeri da uopste misli

Sad tek pročitah ovu nebulozu koja je rezultat vidne lične frustracije.Em što predobro poznajem čaršiju iz koje je duhovno potekao Muharem Bazdulj,Travnik,em što poznajem Kristijana Ivelića koji mu je nabio pritisak na duži period prilogom na FTV.
Pošto se ja ne krijem ni iza avatara,niti iza Portala,niti iza guzice Senada Pećanina ili vrle Vildane Selimbegović,kad ulovim tog mamlaza na Skenderiji,a odoh do Dana iduće sedmice po cd-ove starih brojeva(pa je moguće da natrčim na nekog od njih),očitaću im komšijsku lekciju koju oni veoma dobro razumiju,a ja nisam Senad Avdić ni Fahrin inkvizitor ni Ćelo Ismet-već forumaš koji ih jako dobro poznaje od 1992-e i zna istoriju te novine i njihovih bardova.

Pun mi je klinac i njih i salonskih ljevičara kojima pušu u tikvu za tri KM,a najviše zbog hipokrizije koja izbija iz njihovog rada,počevši od kofol ljigave podrške protestima pa do ulizištva svoje novinarske kreme svima koji zalijepe čegevaru i mrze Reisa.
Isti ti Bazdulji,i njihovi mentori klonovi koriste isti obrazac kao i politički urednici mrskog im Avaza,nedao vam Bog njihove ljubaznosti(sjetih se idiličnog intervjua sa Cacom u ratnom izdanju i još par sitnica tipa derneka sa Ćelinom i Gashijevom malom i velikom rajom,mamicu im).

A Kristijan Ivelić,neurotični Vikićevac,profesor filozofije i sjajni analitičar ,je osoba za koju bih bez razmišljanja prodao kompletnu Redakciju Dana,skupa sa prepotentnim piscem Bazduljom,gnjecavim i dvoličnim Pećaninom i njihovim društvom od Buybooka do Bičakčića i Coloseuma.Kris je moralna gromada sa 5 rupa od metaka na tijelu,iz borbe,i stručnim referencama i znanjem o kojima Muharem Bazdulj može sanjati.

Pošto znam da ovo čitaju,da se ne lažemo,imamo mailove,mogućnost copy paste,dokumente i sve ostalo za raspravu.
I fakat dosta više te dvoličnosti i laganja,bar meni ne mogu prodati priču o "podršci", bazduljarenje je najbolji dokaz za to.